Kad popuste vrućine i umor obuzda ljetne ložače
I kad preživimo novi nalet praznih riječi pustim sokacima
I dobro je da se stiša sve i odu sa trga loši sijači neobrađenih poljana
Svakako opet opipati svoje lice
Provjeriti u podrumu svoje svijesti
Jesmo li to još mi
Ima li u vodenom odrazu svog lika nekog čudnog sjaja
Za svaki slučaj umiti lice i udahnuti duboko
Osloniti se na tišinu
Tišina je odavno prezrela rđave pjevače
Negdje u kasno popodne kad se sjene produže
Poželim da te ugledam iza oblaka prašine
Pri prolasku nekog starog autobusa sreće
Kao kad se vraćaš s ekskurzije
Ili možda s fakulteta, kao Selma
Dolaziš s osmjehom kojeg su upamtila davna proljeća
I koferom što prkosi vremenu od stoljeća sedmog
Tek tada prepoznajem svoj zavičaj
Post je objavljen 23.08.2018. u 07:26 sati.