oBlog od kukuruzne svile
22.12.2010., srijeda
...   |
14.12.2010., utorak
bolja slika svijeta
ti vidiš dan što se rađa
i ubrzo guši u sivilu grada i svaki dan nosiš neki uteg preveliko je sidro bačeno u dubinu tvog srca a jedra su skrpana od recikliranog papira na njemu bješe nacrtan brod i dječjim rukopisom ispisana želja o velikoj plovidbi svaki dan gledaš slične sebi nasukane u plićaku života vidiš i one one što nose poruku svijetu a ne govore ... nemaju snage da je kažu gledaš čuda ispraznosti kako se olako množe riječi na pokretnoj traci laži hoćeš li im opet povjerovati? zaboga što se to zbilo gdje je nestala ona bolja slika svijeta i tko to čita moje misli? ne, ne čitam ti misli iz istoga smo predgrađa ti i ja nosimo iste nijanse svijetlotužne boje i slično odijevamo naše gole duše s par zakrpa od stihova i ogrtačem od sjene kestena u kojeg je isto ušla studen i on drhti na ovome trgu možda sam kiša možda sam vjetar zar je bitno? nije bitno, ne znam više što je bitno ... za nekog u prolazu ti si samo još jedan maneken samoće nit' ne sluti da nešto u tebi se bori i učini se da to upravo reče kiša odustati ili ne od svega to me muči … gdje je moj komad svijeta? nema toga dovoljno za sve to su samo misli što bi htjele da si miljenik onih što bogatstvo ljube iznad svega zar ti nije dosta što si dobio komad neba? zar let nije ljepši od plovidbe? a gdje je onda moje nebo? činilo se da je pitanje otišlo u vjetar što se poigrava s jatom vrana iznad ulične lampe zar ga još vidio nisi? ma gdje sam ga vidio …? vidio si ga u očima onih što te vole |