MALI SUNCOKRET
11.10.2018., četvrtak
Mojito i daiquiri…
Za Ernesta Hemingwaya, kao legendu, prvi put sam čula od svog oca. I još kao dijete zapamtila citat iz knjige koju smo imali u kućnoj biblioteci:
"Stoga, nikad ne pitaj za kim zvono zvoni - ono zvoni za tobom." Kako je pisac tragično završio život u prvoj, a moj otac umro u posljednjoj godini sedamdesetih prošlog stoljeća, nisam tad shvaćala, a ni stigla pitati, što je ocu toliko značio baš taj književnik. Tek sam u gimnaziji upoznala njegov život, lik i djelo i saznala da je Hemingway bio lovac, ratni reporter, učesnik Španjolskog građanskog rata, borac protiv fašizma, zaljubljenik u Kubu, ljubitelj žena i dobitnik Nobelove nagrade za književnost u godini kada sam ja rođena. I shvatila ljubav svog oca. Za boravka u Havani sestra i ja nismo stigle obići Hemingwayevu Muzej kuću u čijem bazenu je plivala Ava Gardner, ali nam je jedan od prioriteta bio odlazak u barove koji su između ostalog i turistička atrakcija zbog piščevih riječi: „My mojito in La Bodeguita, My daiquiri in El Floridita”. Iako se ispred njih čekalo u redu, uspjele smo ući u Floriditu i Bodeguitu del Medio i udahnuti djelić te čarobne atmosfere uz spomenute koktele, i prizvati uspomene na pisca i našeg oca koji nije s nama gotovo pola stoljeća.         P.S. Ovu pjesmu je poslušalo milijardu i oho, ho ljudi... točnije: 1.351.723.121)))))))) Pa neka svira i nama.... |
Hvala Đorđe! 
