Kaže se da ono čega se bojiš, bolje je da izgovoriš. Ja ću tako pisati o nečemu čega se bojim. Sutra idem na kratak izlet od dva dana. Vozi frendica s kojom sam bio na istom putu prije dva tjedna. Ona vozi ludo. Ide previše blizu lijevoj strani ceste. Kad završava autocesta, ona pretiće po lijevoj traci i onda kaže da se zaboravila da nije više na autocesti. Na autocesti za natrag dajem joj upute gdje mora ići, ona mi ne vjeruje, ne vjeruje ni sebi, i zaustavlja se na razmeđi autoceste ispred znaka. Wtf??????? Ujutro je umorna i uopće ne kuži neke stvari. A na put krećemo u 7:30. Prošli put smo krenuli u 9:30 i u gradu je napravila par sranja ono: what the hell??!! Izlazila je na glavnu cestu i kamion je samo preletio ispred.
I onda se ja pitam zasto se zivciram kad malo pogrijesim, a pogledaj kako ljudi voze.
Sutra joj neću dat da vozi ako neće bit 100% razbuđena.
Bože, molim te da me čuvaš ova dva dana i da se u nedjelju sretno vratim doma na brdo.
P.S. Znam da sam napisao da ne vjerujem u Boga, ali eto, u razdoblju nesigurnosti moram se nekome obratiti.
|