|
|
LIFE
srijeda, 26.10.2005.
1. rođendan!
Na isti dan prije godinu dana otvorio sam svoj blog.
Radio sam dosadan posao, bio u depresiji, bio u problemima sam sa sobom.
Očistio sam se od tih problema. Postigao sam ogroman napredak.
Nisam mislio da ću se zadržat godinu dana. Mislio sam da ću preko ljeta prekinuti i da će me bloganje pustiti. No nije. Iako sam rjeđe pisao.
Upoznao sam mnogo zanimljivih ljudi na blogu. Na žalost nisam imao prilike nikoga od njih upoznati uživo.
Gušt mi je napisat post.
|
utorak, 25.10.2005.
Izvještaj
Dakle, kao ste mogli primjetiti, ziv i zdrav sam se vratio sa dvodnevnog izleta. Sva sreca da nije vozila frendica. Ujutro je rekla "ne idemo ovim autom". I meni je laknulo. Vozila je jedna druga cura. Stvarno je dobro vozila.
Izlet je bio zanimljiv jer sam isao na mjesto kao i prije dva tjedna sa frendicom koja ludo vozi ( Miss dance - vidi post "Interview s Romeom"), ali u grupi od vise ljudi. Pomogao mi je da prosirim horizonte, saznam nesto novo. Uglavnom, dobio sam neke nove ideje, zblizio se s nekim ok ljudima i uzivao u zderacini.
Miss dance i ja smo opet bili cimeri:) Da, opet u manje nego bracnom krevetu. Uvijek kad saznas da si nekome privlacan, to te zaintrigira za tu osobu kojoj si privlacan.
Ona me fizicki ne privlaci. Vrlo smo slicni po nacinu razmisljanja. Da je neka osoba bez veze do koje mi nije stalo, probao bi nesto sa njom radi avanture. Međutim, ona mi je dobra frendica, jako ju cijenim kao osobu i ne zelim unistiti prijateljstvo radi isforsirane avanture. Isforsirane mislim da dodje do dodira i sl. da bi krenulo dalje jer mi fali seksa. I zato necu poduzeti nista.
Vjerojatno je i njoj samo do seksa.
Hvala Bogu sto sam se vratio doma živ i zdrav!
|
subota, 22.10.2005.
Strahovi
Kaže se da ono čega se bojiš, bolje je da izgovoriš. Ja ću tako pisati o nečemu čega se bojim. Sutra idem na kratak izlet od dva dana. Vozi frendica s kojom sam bio na istom putu prije dva tjedna. Ona vozi ludo. Ide previše blizu lijevoj strani ceste. Kad završava autocesta, ona pretiće po lijevoj traci i onda kaže da se zaboravila da nije više na autocesti. Na autocesti za natrag dajem joj upute gdje mora ići, ona mi ne vjeruje, ne vjeruje ni sebi, i zaustavlja se na razmeđi autoceste ispred znaka. Wtf??????? Ujutro je umorna i uopće ne kuži neke stvari. A na put krećemo u 7:30. Prošli put smo krenuli u 9:30 i u gradu je napravila par sranja ono: what the hell??!! Izlazila je na glavnu cestu i kamion je samo preletio ispred.
I onda se ja pitam zasto se zivciram kad malo pogrijesim, a pogledaj kako ljudi voze.
Sutra joj neću dat da vozi ako neće bit 100% razbuđena.
Bože, molim te da me čuvaš ova dva dana i da se u nedjelju sretno vratim doma na brdo.
P.S. Znam da sam napisao da ne vjerujem u Boga, ali eto, u razdoblju nesigurnosti moram se nekome obratiti.
|
četvrtak, 20.10.2005.
Intervju s Romeom
Pozdravljam Vas i zahvaljujem Vam sto ste dosli na intervju ovako rano.
Romeo: A sto ces, mora se radit.
1. Dakle krecemo odmah s direktnim pitanjem. Kako to da ste se odlucili za ples?
R: Di ste iskopali to glupo pitanje? Strast i ritam oduvijek su u meni samo sam ih oduvijek nekako želio iznraziti, iznijeti na povrsinu. A još imam i višak energije (nije na izvoz!:) U plesu sam našao sve. Našao sam sebe.
2. Koji su Vaši daljnji planovi?
R: Pa zasad ih jos nisam tocno odredio. Ali definitivno obilazak plesnih radionica u inozemstvu. Zasad razmisljam o razrađivanju neke koreografije sa partnericom. I naravno, plesanje doma u stanu i razrađivanje nekih novih pokreta.
3. Kako to da ste prihvatili sluzbeni put?
R: Prihvatio sam ga jer predstavlja veliki izazov za mene. I naravno uzbuđenje. Radujem se posjetu gradu u kojem još nisam bio. Nadam se da će mi dopustit lamatanje s fotoaparatom.
4. Primjetili smo Vas u šetnji s prijateljicom u gradu? Je li ona Vaša djevojka?
R: Primjetili ste me vjerojatno s Miss dance, u zadnje vrijeme se intenzivno druzimo. Prijatelji smo. Unatoč tome što u muško-ženskim odnosima uvijek postoji onaj jedan djelić koji ponekad uzrokuje postavljanje pitanja o privlacnosti samome sebi, sa obadvije strane.
5. Znaci li to da se među vama razvija privlačnost?
R: Ma mislim da su takva pitanja dio svakog muško-ženskog prijateljstva, pogotovo ako se muskarac i zena razumiju ili intenzivnije provode vrijeme zajedno.
6. Da li je seks vazan za vezu?
R: Mislim da je seks jako vazan za vezu. Mislim da bez dobrog seksa veza ne može opstati. Seks je razvoj događaja kod međusobnog razumjevanja na višoj razini.
7. Što mislite o opijanju?
R: Opijanje je ponekad potrebno. Živimo u takvo vrijeme kad nam posao i obaveze ne dopuštaju opuštanje zbog velikih količina stresa. Za opustiti se ipak treba vremena, a nema ga se uvijek dovoljno što predstavlja dodatni stres. Ljudski mozak, kako bi reciklirao i potom pustio određene brige i probleme treba vrijeme. Alkohol je stimulans koji Vas opusti u vrlo kratkom roku, zaustavi razmišljanje. Previše razmišljati o problemima predstavlja veliki teret. Barem u mom slucaju.
8. Opijate li se često?
R: Opijam se rijetko. Ali zato kad se opijem, opijem se kako treba.
9. Koje je Vaše omiljeno piće?
R: Ima ih više i ovisi o vremenu i mjestu. Volim bijeli rum. Kada izađem navečer volim popiti Cuba libre. Cuba libre je vrlo, da se tako izrazim, benigni cocktail. Jača rješenja uključuju Long Island ice tea ili neke od cocktaila smješnih naziva "Zombie" "Hurricane" koji moete naći u svakom boljem baru. Pina Colada je jedno od mojih omiljenih pića, može teći u potocima. Navečer volim s prijateljima popiti crnog vina. To je najslađe opijanje. Lica se samo zarumene, počinje razgovor, smijeh.
10. Jeste li ikad probali nešto od opojnih sredstava?
R: Mislite na drogu. Nisam probao ništa od toga. Niti marijuanu. Čuo sam od jedne frendice, pametne cure koja radi u vladi, da je probala marijuanu za gušt. Moram priznat da sam od tog momenta postao znatiželjan.
11. Znači li to da ćete probati nešto?
R: Ne znam što da Vam kažem. Neću ništa forsirati. Možda jednom kad mi se pruži prilika. Ne družim se s hashisharima i ne visim s njima okolo tako da su takve prilike rijetke.
12. Imate li puno "frendica".
R: Imam ih više nego frendova. S curama je lijepo popričat, izaći na piće. Ako zagzusti u vezi, odmah te salijeću ostale. Volim kad me cure tretiraju kao muškarca.
13.. Hoćete li ići na koncert Philla Collinsa?
R: Na koncert koga?
Phila Collinsa.
R: Ok, promijenimo temu.
14. Kakvu vrstu muzike slušate?
R: Ma svašta. Chill out raznoraznih vrsta kad sam kod kuće. Za opuštanje neku jazzie muziku. Od ostalog ovisi o raspoloženju. Volim i stare talijanske pjesme. I neke novije. Opera mi je u zadnje vrijeme jedan od favorita. Prije ju nisam volio ali mi se sad sluša.
15. Za koji klub navijate?
R: Pizdo jedna needucirana. Znas da se to ne pita. Navijam za klub ovisno o utakmici koju gledam. Moram li spominjati da gledam samo međunarodne utakmice. No u zadnje vrijeme rijetko gledam nogomet. Televiziju uopće.
16. Što radite u slobodno vrijeme?
R: Spavam.
17. Imate li momentalno kakvog kućnog ljubimca?
R: Nemam. Razmisljao sam o nabavci malog prascica koji bi mi trckarao po stanu i pravio drustvo. Samo to je velika briga. A pošto ćesto putujem ne bih ga imao kome ostaviti na čuvanje. Bilo bi mi ga žao ostaviti 3 dana doma.
18. A frendice? Sto s njima?
R: Pa mozda bi se mogle pobrinuti. Nije losa ideja za pitanje za ovako neinteligentnog i needuciranog novinara. Mogu se okladiti btw da niste studirali novinarstvo nego da ste fah-šarlatan. Moje frendice isto rade i ne bih im želio ostaviti praščića na brigu.
19. A frendovi?
R: Pobogu, evo ti ga na! Opet ti! Ako budeš postavljao takva pitanja pozvat ću ih da te izbriju kao redovnika iz srednjeg vijeka pa ćeš izgledati bar malo inteligentnije, kad već nisi inteligentan mozgom.
20. U koji grad biste voljeli otputovati?
Ima ih mnogo. Sad bi recimo volio vidjeti Stockholm.
Zahvaljujem Vam se na ovom intervjuu i želim Vam puno uspjeha u Vašoj karijeri.
R: Hvala.
To je bio ovomjesečni intervju sa Romeom, zvjezdom bloga "Life". Svaki Vaš komentar ili sugestija su dobrodošli.
|
utorak, 18.10.2005.
Romeo bi mazio Turkinjicu
U picku materinu!!!! Skinem se s neta, ostavim editor, napisem post, prikljucim se, kliknem "objavi post" i prebaci me na Blog.hr i pobrise cijeli post! Jebem ti pas mater, da ti jebem pas mater!!
Nije me bilo neko vrijeme, a imam inspiraciju svako malo. Jedino je glupi blog bio u remontu! Al ajde...
Upisao sam godinu na faksu nakon godinu dana pauze (ne zbog padanja ispita, nego zbog prelaska faksa na drugi program, dakle bila je viša sila). U tih godinu dana sam se nabakčao sa svakakvim poslovima do ljeta. Zahvaljujem svojoj kartici, odnosno svojoj svijesti, sto je unatoc mojoj rastrosnoj prirodi izdrzala do ljeta. Volim potrošit novac!
Razmisljam koji bi jos jezik isao nauciti:
Portugalski, Svedski, Arapski ili Turski.
Portugalski za gust i zato sto zelim zivjeti tamo. S druge strane, mogu ga lako savladati jer poznam latinsko korjenje. Al mi nece bit u cv-u dok ga ne naucim. Svedski je vise za gust, to me uvijek primi kad zahladi. Poslovno ne znam bas bih li ga mogao iskoristiti. Vecna Sveđana govori engleski. Za Arapski treba vremena, ali mi se sviđa pismo. Turski bvi ucio onako iz hira. Treba gledati kako ces se razlikovati od konkurencije. Turski ne govori puno ljudi. Jedino ne znam ima li tecaj turskog u Zg. Ali raspitat cu se.
O kombinaciji dva nova jezika ne bih razmisljao, jer ipak treba malo rasteretiti mozak od intelektualnih napora i te pare uloziti u nesto drugo.
|
subota, 08.10.2005.
Intervju 2. put
I tako ja dodjem sljedeci dan na intervju br. 2 kod iste firme. I dobro frajer me ispituje neke stvari karakteristicne za intervju.
A onda je poceo s kim zivite?, SAAAM? Pa kako to? Pa zasto sam odlucio zivjet sam? Aha znaci vi ste sigurni u sebe i znate da to mozete? A gdje zivite? aha, to je daleko... Pa kako dolazite tamo? S autobusom? Koliko placate stanarinu? U, pa to je dobra cijena! Koliko placate faks? Ajmeeeeeee naivan sto sam mu sve to isao govoriti!
Pa onda koliko vam je vazna placa?
Ja. "Pa vazna mi je."
Pa znaci 1500kn za stan, 1500 za hranu, to je 3000, pa 1000 za faks, to je 4000, i jos ako malo izadjete i to 1000, 1500, to je 5, 5 i pol hmmmmmm....
Ja: "Pa dobro nije bas tolko..." (shvativsi da me ne mogu platiti toliko, a vrijedim toliko definitivno)
On: pa dobro 1500 za stan, 1000 za faks, to je 2 i pol, plus 1000 za hranu, to je 3 i pol, pa ako jos izadjete malo u kino i to to je 4, 4 i pol.
U principu za manje vi ne bi radili.. emmm Vi biste bili spremni raditi za tu plaću?
Ja: "Da."
On: " Dobro, vi bi bili zaduzeni za odredjeni proizvod, ne znam jos koji. Javit cemo vam u petak, uuu ne, ne, ne, u ponedjeljak, u ponedjeljak"
Ja: "Dobor." "Molim da mi se javite bez obzira na ishod."
On: "Da, da, da, mi se svakom javljamo."
Fora je u tome da sam jucer bio na prvom razgovoru za poziciju za koju se nisam prijavio ali joj odgovaram znanjima, pa su me zvali. I ta me pozicija zanima, jedino sto mi fali malo iskustva.
Drugi dan me pozvali za poziciju za odredjeni paket proizvoda.
A ja sam se prijavio za trecu poziciju (u pitanju je jezik koji jako volim, kao i svu svoju "djecu" jezike), koju nisu ni spomenuli kasnije. Imali su moje testiranje od prije, al jezik koji se trazio nisu provjerili, niti ga itko tko me intervjuirao govori. Niti su me trazili ista od tog jezika napismeno.
Odem s frendicom u setnju, kaze mi da je njena kolegica tamo radila i da je firma sjebana. Hmm, vidjet cemo sto ce mi javit u ponedjeljak...
Update:
Nisam obratio paznju odmah, ali znam kad mi se konkretna situacije iz nekog dogadaja stalno vrti po glavi i kad ju stalno je stavljam na pocetak pa ponovno stiscem "play" u mozgu ponavljajuci rijeci sugovornika, da nesto nije u redu. Da ta situacija nije bila u redu.
|
četvrtak, 06.10.2005.
Razmisljam o piercingu
Danas sam bio na razgovoru za posao. Pripremao sam nesto da cu prezentirat - gomilu ideja dolazilo mi je na pamet za razvoj na trzistu. Na kraju nisam napravio to isto niti pismeno na compu kako sam mislio da bi bilo dobro napraviti power-point. Ali bi bilo dobro da sam to napravio pismeno na compu.
Mozda i u power pointu. No mislio sam, to je prvi razgovor za drugi cu (dakle za ulazak u uzi krug)
Na kraju sam ujutro uz caj napravio skicu svih ideja na papiru da mi to ostane u glavi. Poceo sam se oblaciti, pa koju kosulju cu, crna je izgledala kao za vecernji izlazak, pa ocu li kravatu, pa kravata je umrljana, pa mi ju se neda nosit, pa ulasti cipele. I sad brzo na net pogledat jos jednom podatke o firmi i jos neke dodatne informacije (pogledao sam samo podatke o firmi jer nisam imao vremena).
I vec sam kasnio. Po zagrebacki... Pa se spusti do tramvaja 10min, pa na tramvaj. Na kraju sam se spustio do tramvaja al sam uzeo taksi. Za 70kn da se ne krivim i ne zivciram sto sam zakasnio. Moji troskovi su se vrtoglavo popeli. Sva sreca, to nisu troskovi nego potrosnja koju mogu svojevoljno smanjit. Al sva ta potrosnja odnosi se na hranu! Posto moram smanjit pootrosnju, razmisljao sam da ne uzmem taksi, ali vjerujem u karmu da ako rado potrosis novac na nesto korisno, novac ti se vrati (ne pokusavajte ovo uciniti sami kod kuce). Oduvijek sam bio cudan.
Na intervjuu su me pitali manje-više stvari koje sam planirao da ce me pitat. Nakon intervjua sam se isao osvrnut kako je to izgledalo. Mogao sam govoriti sigurnije. No sve u svemu dobro je proslo. Uvijek ja moram gledat kaj nevalja (sto je dobro jer utjece na poboljsanje) al prije sam se krivio za te lose stvari, da kako sam to uprskao. Danas nisam:) Bio sam zadovoljan. Nista nije savrseno. Zadovoljio sam!
Nakon intervjua otisao sam tramvajem do placa. Pouzdanjem dostojnim Angeline Jolie spustao sam se po placu. I usput razmisljao sto mi treba. Onda sam opet vidio nju. Slucajno sam dignuo glavu i pogledi su nam se sreli. Jedna mala sto radi na placu.
Francuski krumpir nikad nisam volio. Al bas mi je doslo i napravit cu ga sutra za rucak. Na Romeov nacin (makar mi za taj nacin fali nesto sastojaka bez kojih ce krumpir bit jednako dobar, osim sto ce moj gust bit nesto manji, a smanjit ce razbacivanje para na sitnice).
Obozavam rikulu! Taj okus me podsjeca na meso. Nedaj boze da jedem salatu od rikule bez neceg mesnog uz to. Rikula mi povecava zelju za mesom. Lazanje s mesom i rikula! Sama rikula je kao samozadovoljavanje kad nemas komada, a meso je zapravo ono od cega covjek ima nesto. Dakle rikula i meso, dobitna kombinacija! P.S. rikula i MLJEVENO meso (sad bi ja jos i sisatu plavusu, e jesam izbirljiv!).
|
utorak, 04.10.2005.
Simpliest thing
I danas sam opet isao po gradu da nađem nešto sestri za poklon. She had a ba'th'day. Ima toliko tih malih kicastih ducana i poklon galerija, al je to tako isfurano. Sam sam sebi dosadan sa trazenjem.
Al zato da imam komada (seks komada), znam sto bi joj kupio za rođendan. Oh Romeo! komplet, ducan o c e a n, ulaz u Importanne galleriju iz Vlaške, odmah s desne strane. Izlozeno u izlogu na vrlo vidljivom mjestu.
Kupi joj salicu, kupi joj kicaste papuce u obliku zivotinja, kupi joj narukvicu...
I ni danas nisam kupio nista. I onda mi je od silnih komplikacija na pamet pala the simpliest thing.
Nasao sam se s njom dok je jos bila u gradu. Cestitao sam joj rođendan.
"Sretan rođendan!"
"Hvala, ajme vec sam zaboravila."
"Nisam ti nista donio, al sam ti donio s... (zbrzano)"
"Kaaaj?"
"Nisam ti nista donio, al sam ti donio sebe: I can sing, I can smile, I can jump (poskakujući na sred trga i smijući se)"
I strgali smo se obadvoje od smijeha.
Otisli smo na sladoled.
|
|
|