stariris

Joj kako me živciraju stvari zadnjih par dana. Sve me živcira, počevši od prehlade koju sam nekako dobio. Tri godine nisam bio prehlađen ni preko zime ni za vrijeme snjega od 5 metara i sad usred osmog mjeseca se prehladim, taman prije koncerta Debelog Predsjednika u Ksetu u subotu. Nema veze ipak idem. Druga stvar koja me živcira je faks, totalno je dezorganizirano sve i nekako glupo, nenormalno. Zašto svi faksovi osim moga imaju normalne rokove. Ono, prijaviš ispit u devetom mjesecu, polažeš ga x-y datuma i to je to. Kod mene imaju nekakve glupe dodatne nastave i najguplja stvar ikada. Naime, morali smo pisati molbe da nam bude odobreno polaganje ispita. E sada, gotovo svima je za taj moj kolegij odobrena molba pa su se glavešine sjetila da nas ima previše??? pa su uveli da svi mi kojima je odobreno moramo pisati inicijalni test pa će samo 45 najboljih moći polagati ispit. Totalna glupost za koju još nikada nisam čuo ali ko na s je***. E sada treća stvar koja me živcira. To je taj ispit kojeg bi trebao polagati, jedini koji mi je ostao sa prve godine. Prije bolonje ne bi se uopće zamarao, dao bi uvijet i bolilo bi me za taj jedan ispit. Ali neeeee, kreteni u ministarstvu su morali uvesti glupu bolonju pa sad imamo sranje kakvo imamo, ali ne bi o tome, to je sasvim druga tema. Taj kolegij mi se zbog cijele zbrke oko polaganja uopće ne da spremati. Buljim u knjigu ali ništa ne ostaje. Uopće se ne trudim jer mi se jednostavno ne da. Totalno sam ravnodušan prema tome, stara me već hoće psihijatru poslat, stalno mi visi za vratom i tjera me da ućim. Ne mogu, ne da mi se, nema smisla. Upalim komp, pustim muziku i stavim knjigu na stol kao da učim, da me barem starci puste na miru. Sutra pišem drugi kolokvij iz tog ispita, još jedna dosjetka sa mog faksa. Ispit se sastojao od 2 kolokvija, ja sam položio prvi a pao sam drugi. Normalno bi bilo da na rokovima u devetom mjesecu polažem oba kolokvija ili samo drugi ali onda kada i svi ostali ali se oni sjetili da bi mogli staviti popravak drugog kolokvija sutra . To sam doznao prije 3 dana a da o tome nije bilo ništa na internetu. Krasno, hvala lijepa! Sigurno vam se dogodilo da trebate nešto učiti a jednostavno ne možete. Koliko god htio ili se trudio ne mogu, svaki zvuk sa strane mi odvraća pozornost, ako ne zvuk onda se sjetim nečega i počnem o tome razmišljat, ako nije ni to onda sam gladan pa odem do kuhinje pa ostanem usput gledat televiziju. GROZNO!!! E da, stara mi je već počela mislit da neću završit faks. Zbog jednog facking ispita! Joj zašto nisam godinu stariji pa da ne moram na tu glupu bolonju. O bolonji u slijedećem postu ako još uvijek budem naživciran zbog prehlade, faksa, staraca ili nećeg novog zbog čega se sada ne živciram


P.S. hahahaha kaj ste fakat mislili da je ona slika bila nečija guza. hahahaha to vam je netko savinuo ruku u laktu pa smo slikali tako zumirano. Onda recte da ljudsko tijelo nije čudesno. Za vas perverzne koji ste maštali o toj lijepoj guzi da vas totalno ne rastužim ipak je ruka bila od jedne cure

Sjedim tu već 10 minuta i smišljam šta da napišem u postu. Slušam novi album Debelog Predsjednika kao svojevrsnu pripremu za koncert u KSET-u u slijedeću subotu. Nisam dugo bio na nekom takvom koncertu. Poganje, sav mokar, divota, jedva čekam! Ima nešto posebno u takvim kocertima. JEdan takav mi je ostao u jako jako lijepom siječanju. Koncert Hladnog Piva u Makarskoj prije 2 godine. Mali prostor za možda 100 ljudi a unutra ja bilo barem 400, temperatura nije bila niža od 40 na početku a tokom koncerta se i povisila sigurno. Bio sam toliko mokar da mi je majica promijenila boju a poslije koncerta sam ju dobro dobro ižmikao, bilo je valjda pol litre vode u njoj. Grozno, ali baš super! Evo atmosfere na slici. Sam koncert je bio super, svirali su sve najveće hitove, a čak mi je basist Šoki dao trzalicu koju jako jako dugo nisam izgubio. Na kraju ipak jesam kao i sve ostale koje sam imao. Grozno je to sa trzalicama, nikad ih nije dosta a još se uvijek gube.

Hihi a sada sretna vijest za mene, 16.9. idem u Prag na jedan vikend, uf jedva čekam da se sjednem u neku pivnicu. Idem na turnir u australskom nogometu, hihi pa neka netko kaže da je glup sport. Besplatan put, misim da je i smještaj, samo moram nosit pare za pivo a to nije previše. Uglavnom bit će veći tunrir nego kod nas. Bit će 6 ekipa, iz Češke, Austrije, Hrvatske, Finske, Njemačke i ne mogu se sjetiti šeste zemlje. Idu i novonrai sa nama tako da ćemo bit i u novinama. Jedva čekam!

Primjetio sam da se od kad sam se vratio sa mora u mom životu ništa bitno ne događa , čak sam sretan zbog toga, da se malo odmorim od svog života, zato valjda i nemam baš inspiracije za pisanje. Nije da mi je život nešto posebno naporan ali drago mi je da se trenutno ništa ne događa. Posebno sada poslije ljeta, koje je bilo jako jako dobro. Uništio sam si nekoliko stotina tisuća moždanih stanica pa sada treba da ove preživjele malo miruju da budu spremne za nove pobjede.

Sutra moram ići u glupe narodne novine objavit oglas da sam izgubio osobnu kartu. Krasna procedura! Morao sam prvo ići u MUP i tamo stajati sat vremena da bi im samo rekao da sam izgubio osobnu. Onda su mi dali nekakav glupi obrazac da ispunim. Onda sam morao doći za 3 dana po nekakav papir koji onda moram odnijeti u roku od tri dana u Nardone novine. Papir sam pokupio u četvrtak tako da je u nedjelju bilo 3 dana, valjda mi neće računati vikend kada ne rade narodne novine ali ne bi se čudio zbog glupe papirologije i birokracije. Onda moram opet u MUP i pisati molbu, platit hrpu para za uplatnice i biljege i čekati u redu jako dugo. Užas, pa zašto netko ne skrati taj glupi postupak, zašto se to sve ne može obaviti u jednom jedinom uredu za 10 minuta. Dođeš, "dobar dan izgubio sam osobnu" - "ok samo trenutak" i za 10 min imaš novu, u kompjuter ukucaju da je stara nevažeća i bok. Zbog cijelog postupka sam se i premišljao da li uopće da si radim osobnu jer mi jednako dobro služi i vozačka ali me stara natjerala. Da se mene pitalo meni ne bi ni trebala. I sve to samo zbog jednog nočnog kupanja. FUJ!

Obećao sam jednu sočnu priću. Iako ona nije sočna u "onom" smislu na koji vas prvo asocira izraz "sočna priča" mislim da će biti zanimljiva.

Odmor na moru je 1-2-3 tjedna razuzdane zabave popraćene ne malim uživanjem alkohola pa i ostalih opijata (u mom slučaju samo ovo prvo). Takvo uživanje iziskuje i velike novčane izdatke. Naravno da se može kupiti loše vino u dućanu i popit ga na plaži ali to radimo i u Zg. Da ne bude zabune, radili smo to i na moru, Rapcu (Istra), ali samo za početak. Kasnije, u nekom disku trebalo je održavati "atmosferu". Pitanje je Kako? Teško, jer je cuga na moru jako skupa. Ovo je priča o tome što smo sve radili da bi dobili besplatnu rundu.

Oko 3 ujutro jednog petka početkom kolovoza sjedili 2 frenda i ja za šankom u disku Andrea u Rapcu. Pogledamo u novčanik a ono praznina, samo što nas ne proguta. Te većeri je u tom disku bio nekakav tanga party, pa je bilo dosta zgodnih cura tamo uključujući i jedno 3-4 modela za tange. E ti modeli su bili naša meta. Ne za barenje, ako je to netko pomislio, preružni i prepijani smo bili u tom trenutku, nego za spačku koja će nam priskrbiti besplatnu rundu. Uglavnom, njih 3-4 se odvojilo od ostalih ljudi u jednom separeu skupa sa fotografima i ostalim dupeliscima. Ne moram govoriti da su digle nos do neba i ne feramaju nikoga a piju samo nekakve roze kokteliće, vjerojatno jako skupe. Odjednom jednom frendu padne na pamet odlična ideja. Kruže glasine da ti modeli nisu baš odlikašice, da budem pristojan, pa zašto se ne bi našalili na račun njihove ograničenosti i arogantnosti. Pozovemo konobaricu Gospođu Jacu kako smo je zvali od milja i iznesemo joj naš plan. Konobarice će nam dati tacnu, 3 čaše punjene vodom, sa slamkom, malim suncobranom i limunićem. Jedan od nas će otić do tih baba i reći ima da ih ona dvojica na šanku časte rundom koktela. Prva reakcija konobarice je bio smijeh i uzvik "vi ste ludi". Nakon konzultacije sa ostalim konobaricama dogovor je pao, ako to napravimo dobijemo svaki jedan jeger. Dobili smo i tacnu i ukrašene čašice. Frend uzme to i kao konobar odnese njima na stol. Prema njegovim prićama razgovor je išao ovako:

Nino (frend): Bok cure, oni dečki za šankom vas žele častiti koktelima
-pogledaju prema šanku a drugi frend i ja im počnemo mahati i smješkati im se-
Jedna od njih: Joj hvala, baš su super, a kakav je to koktel?
Nino: To vam je Top Gun (Top gun je po nekoj fori izraz za vodu sa ledom i limunom, dobio ime po filmu Top GUn jer su navodno to tamo pili)
Jedna od njih: UUUUUU, fino, pile smo mi to!
Nino: Evo cure izvolite (daje svakoj njenu čašu), Odakle ste vi? (zaboravio je da je konobar u tom trenutku)
One: Iz rijeke
Nino: Dobro uživajte!
Još mu je jedna od njih dala 5 i zadovoljna potegnula gutljaj iz čaše i začudo nije uopće reagirala.

Vrati se Nino do nas i promatramo reakcije ispijajući svoj stečeni jeger. Nakon par minuta dižu se cure i nešto ljute odlaze na stražnji ulaz. Prolaze pored nas i dignu nos. Mi smo im naravno nazdravili jegerom i mahali ! Dolazi do nas konobarica koja je bila u blizini njih kada su odlazile i kaže da je jedna od njih rekla drugima, onako zbunjeno. "Cure, ja mislim da je ovo voda!" Mi naravno prasnuli u smijeh. Drugi dan smo opet dobili besplatno piće ali zato jer smo pjevali "Moja Štikla" na karaokama.

Evo vraćam se pisanju ovog bloga nakon punih 5 mjeseci pauze. Zanimljivo, htio bi napisati što se događalo u tih 5 mjeseci koliko me nije bilo ali isprve mi ništa posebno ne pada na pamet. Kad malo bolje pogledam dogodilo se puno lijepih stvari o kojima bi vjerojatno pisao da sam pisao...Od kuda da počnem?

Ajde odmah na početku da riješim onaj dosadni dio svog života tj. faks. Ostao mi je još jedan ispit sa prve godine koji namjeravam dati u 9om mjesecu. Zbog toga sam se ove godine rekordno rano vratio sa mora. :((

E fino, sad kad sam to riješio mogu prijeći na onaj zanimljiviji dio. Hm...od kud da počnem, ne mogu vjerovati koliko je 5 mjeseci puno vremena i koliko se toga dogodi a opet izgleda tako kratko. Još se sjećam kad sam pisao oproštajni post, hehe pisao sam ga dok sam igrao Ogame, između 2 napada. Eto to se promijenilo, više ne igram tu napast, mislim da sam postigao sve što sam htio u toj igrici i preporućam svima da ju nikada ne ada sam prestprobaju igrati . Kao igrati, konačno sam se naspavao kao čovijek. Sada na to gledam kao jednu veliku glupost i gubitak vremena ali začudo, uopće mi nije žao vremena, barem sa se zabavljao. Nakon preboljene ovisnosti o Ogameu frend me navukao na jedan jako dobar forum www.hrvatska.dk i tamo sam počeo spammati i spammati i postao moderator što i sada jesam. Ekipa je super, pozdrav svima. Dalje, trebalo je nekako riješiti višak slobodnog vremena koji se javljao jednom-dvaput u tjednu pa sam počeo razmišljati o nekom sportu koji bi mogao trenirati. Razmišljao sam i razmišljao i zaključio sam, nogomet, košarku, rukomet i ostale "popularne" sportove nikada neću moći igrati vrhunski, zapravo sam zaključio da ni jedan sport neću moći igrati kao i profesionalci ali nije me to pokolebalo. Jednog dana nazvao me nećak i pitao bi li htio trenirati australski nogomet, prvi odgovor je bio "Kaj???" ali sam odmah bez slušanja odgovora rekao "Može, di se nađemo!". I tako sad to igram-treniram i super je. To je sport sličan ragbiju, američkom nogometu i našem nogometu a opet je stariji od svih (oko 140g). U australiji to je nacionalni i najpopularniji sport dok je kod nas tek u začetcima. Ipak održan je i međunarodni turnir u zagrebu u 7om mjesecu gdje su nastupile momčadi iz Austrije, Češke i Hrvatske. Da se pohvalim, mi smo i pobjedili, više o tome imate na www.aussieruleszagreb.hr.

Ljetni provod na moru bio je totalni zakon. Makarska, već tradicionalno, ekipa iz srednje i kako može biti nego nezaboravno. Ne moram prepričavati kako nam je bilo, svi znate kako je kada se 4 srednjoškolska prijatelja godinu dana rijetko viđaju i onda odu skupa na more tjedan dana. Divota!!! POslije makarske bio sam još desetak dana u Rapcu, mjestu u Istri gdje već duži niz godina ljetujem. Sve je bilo kao i prošlih godina osim jedne stvari. Naime, moj nećak , jedan prijatelj i ja imamo već duži niz godina jednu opsesiju u Rapcu, i zove se Kraš-ekspres. E obićni nego onaj u bircevima, za radit kakao. Šta s njim, ukrast ga. Ni sam ne znam zašto nam je to postala opsesija ali jednostavno je. Ove godine smo konačno uspijeli, nakon nekoliko godina uzaludnog pokušavanja. Zapravo, nije bio Kraš-ekspres nego Neskvik ali nema veze, sve je to isto. Ne mogu objasniti sreću koja nas je obuzela kada smo uspijeli. Drugi dan smo ga vratili i sva sreća gospođe konobarice se nisu ljutile, previše. Hehe ukrali smo nešti i onda ga vratili. Ni sami ne znamo zašto smo ukrali ni kako smo došli na tu ideju ali osijećaj je bio bogovski. . Ima još jedna sočna prića iz Rapca ali to ću drugi put.

Evo toliko za sada, jer više ne mogu, spava mi se!


P.S. Ona slika od prije, je usna šupljina jedna zakooon cure. DAAAAAAAAANJEEEEELAAAAAA!!!!

A da počnem opet pisati blog???