Marketing
Gospođo!!!!!!!! Gooospođoooo!!!
Evo vraćam se pisanju ovog bloga nakon punih 5 mjeseci pauze. Zanimljivo, htio bi napisati što se događalo u tih 5 mjeseci koliko me nije bilo ali isprve mi ništa posebno ne pada na pamet. Kad malo bolje pogledam dogodilo se puno lijepih stvari o kojima bi vjerojatno pisao da sam pisao...Od kuda da počnem?
Ajde odmah na početku da riješim onaj dosadni dio svog života tj. faks. Ostao mi je još jedan ispit sa prve godine koji namjeravam dati u 9om mjesecu. Zbog toga sam se ove godine rekordno rano vratio sa mora. :((
E fino, sad kad sam to riješio mogu prijeći na onaj zanimljiviji dio. Hm...od kud da počnem, ne mogu vjerovati koliko je 5 mjeseci puno vremena i koliko se toga dogodi a opet izgleda tako kratko. Još se sjećam kad sam pisao oproštajni post, hehe pisao sam ga dok sam igrao Ogame, između 2 napada. Eto to se promijenilo, više ne igram tu napast, mislim da sam postigao sve što sam htio u toj igrici i preporućam svima da ju nikada ne ada sam prestprobaju igrati 
. Kao igrati, konačno sam se naspavao kao čovijek. Sada na to gledam kao jednu veliku glupost i gubitak vremena ali začudo, uopće mi nije žao vremena, barem sa se zabavljao. Nakon preboljene ovisnosti o Ogameu frend me navukao na jedan jako dobar forum www.hrvatska.dk i tamo sam počeo spammati i spammati i postao moderator što i sada jesam. Ekipa je super, pozdrav svima. Dalje, trebalo je nekako riješiti višak slobodnog vremena koji se javljao jednom-dvaput u tjednu pa sam počeo razmišljati o nekom sportu koji bi mogao trenirati. Razmišljao sam i razmišljao i zaključio sam, nogomet, košarku, rukomet i ostale "popularne" sportove nikada neću moći igrati vrhunski, zapravo sam zaključio da ni jedan sport neću moći igrati kao i profesionalci ali nije me to pokolebalo. Jednog dana nazvao me nećak i pitao bi li htio trenirati australski nogomet, prvi odgovor je bio "Kaj???" ali sam odmah bez slušanja odgovora rekao "Može, di se nađemo!". I tako sad to igram-treniram i super je. To je sport sličan ragbiju, američkom nogometu i našem nogometu a opet je stariji od svih (oko 140g). U australiji to je nacionalni i najpopularniji sport dok je kod nas tek u začetcima. Ipak održan je i međunarodni turnir u zagrebu u 7om mjesecu gdje su nastupile momčadi iz Austrije, Češke i Hrvatske. Da se pohvalim, mi smo i pobjedili, više o tome imate na www.aussieruleszagreb.hr.
Ljetni provod na moru bio je totalni zakon. Makarska, već tradicionalno, ekipa iz srednje i kako može biti nego nezaboravno. Ne moram prepričavati kako nam je bilo, svi znate kako je kada se 4 srednjoškolska prijatelja godinu dana rijetko viđaju i onda odu skupa na more tjedan dana. Divota!!! POslije makarske bio sam još desetak dana u Rapcu, mjestu u Istri gdje već duži niz godina ljetujem. Sve je bilo kao i prošlih godina osim jedne stvari. Naime, moj nećak , jedan prijatelj i ja imamo već duži niz godina jednu opsesiju u Rapcu, i zove se Kraš-ekspres. E obićni nego onaj u bircevima, za radit kakao. Šta s njim, ukrast ga. Ni sam ne znam zašto nam je to postala opsesija ali jednostavno je. Ove godine smo konačno uspijeli, nakon nekoliko godina uzaludnog pokušavanja. Zapravo, nije bio Kraš-ekspres nego Neskvik ali nema veze, sve je to isto. Ne mogu objasniti sreću koja nas je obuzela kada smo uspijeli. Drugi dan smo ga vratili i sva sreća gospođe konobarice se nisu ljutile, previše. Hehe ukrali smo nešti i onda ga vratili. Ni sami ne znamo zašto smo ukrali ni kako smo došli na tu ideju ali osijećaj je bio bogovski. 
. Ima još jedna sočna prića iz Rapca ali to ću drugi put.
Evo toliko za sada, jer više ne mogu, spava mi se!
P.S. Ona slika od prije, je usna šupljina jedna zakooon cure. DAAAAAAAAANJEEEEELAAAAAA!!!!
Post je objavljen 14.08.2006. u 23:43 sati.