subota, 04.08.2007.
Malo obrazovanja...
Primjecujem da me puno ljudi propitkuje o prirodi moga zanimanja; "...a vi to onda tamo.. vjezbate?" (gestikulacija rukama, pokusaj sviranja nevidljivih gusli), pa cu pokusati malo ljudima koji nikada nisu bili u mogucnosti pratiti probu profesionalnog orkestra docarati kako to izgleda.
Radi se o profesionalnom, simfonijskom orkestru. Pojam "profesionalni" podrazumijeva redovito primanje place za uradjeni posao, za razliku od "amaterskog", kojemu je cilj promocija, bilo glazbe bilo sviraca, ili mlacenje para nabrzinu, ili vec neki drugi slican razlog.
Daklem, nas se rad svodi na izvodjenje koncerata na redovitoj, uglavnom tjednoj bazi. Cilj je imati sto bolji i kvalitetniji, pojednostavljeno: sto uskladjeniji koncert. Note moraju biti odsvirane na pravi nacin u pravo vrijeme; mozda vam se to cini jednostavno, ali vjerujte da nije, pogotovo kad u obzir uzmete cinjenicu da na jednom djelu moze suradjivati po stotinjak ljudi! A sviranje pravih nota u pravo vrijeme je samo vrh ledene sante. Postoji jos sijaset parametara, od dinamike, emocija, itd.
Uglavnom, hijerarhija je sljedeca: glava je dirigent. On je sef koji uskladjuje posao. On dobro poznaje partituru, trebao bi imati dobar sluh da odmah moze uociti probleme i ispraviti ih, te mora imati pravi pristup prema ljudima - dakle psiholoski faktor je neophodan. Unutar razlicitih grupa takodjer postoji hijerarhija. Postoji "koncertmajstor", prva violina orkestra, on na pocetku koncerta ili probe nastimava orkestar, takodjer i vodi svoju dionicu (prvih violina). Nadalje imamo vođu drugih violina, vođu čela, i vođu viola. Budući da se cesto radi o golemom aparatu, potrebno je uskladiti svaku pojedinu dionicu; dirigent nije dovoljan za to, i tome služe vođe. Dakle, jedan prosjecan celist treba imati cetiri oka i dva uha. Dva uha vec imamo, cetiri oka? Mozda kad stavimo naocale. Jedno oko na dirigenta. Jedno oko na koncertmajstora, jedno na solo čelista, jedno oko da promatra sto se jos desava okolo (npr upad drugih violina, ili viola, ili sl.). Bilo bi dobro imati i peto oko da se moze pratiti note, i sesto oko da promatramo onu trebu sto nam se svidja. Kad dolazimo na probu, trebali bismo vec otprilike znati nesto o glazbi koju cemo izvoditi - npr poslusati snimku, izvjezbati sami neke teze dijelove. Na taj nacin proba prodje lakse, ako su svi spremni, ne treba previse rada. Necu previse ulaziti u materiju zasto to tako nije u Hrvatskoj, vjerojatno zbog frustracije malim placama, nedostatkom samopouzdanja i opcih rezultata, nedostatkom motivacije i uglavnom zato sto se to tako moze. Primjecujete da ne spominjem puhace; njih u dionici ima redovito puno manje; npr maksimalno 4 flaute. Uglavnom po dvije. Jedna ili dvije oboe. 2-3 klarineta. Oni su uglavnom solisti i dobro rade svoj posao tako da njih nije tesko uskladiti.
Uglavnom, za jedan koncert moze biti nekoliko proba; koliko, ovisi o zahtjevnosti samog djela. U principu to bude po tjedan dana ako su "duple" probe, znaci 2 probe na dan, inozemna praksa, a moze biti i 2 tjedna, uz loseg dirigenta i jednu probu na dan, kako je praksa u Hrvatskoj. Prva proba je u pravilu "ćitaća" proba. Dakle, na njoj procitamo sam tekst, note, da se potvrdi da su sve na mjestu. Daljnje probe se svode na izvjezbavanje tezih mjesta, uskladjivanje intonacije, te prosviravanje vecih cjelina da se udje u praksu izvodjenja tog djela.
Zadnja proba zove se generalna proba, obicno je na sam dan koncerta, u dvorani; dirigent cesto zna mijenjati dinamiku odredjenih dionica zbog akustickih osobina dvorane. Nisu sve iste. Opcenita je praksa da se na generalnoj probi svira kao na koncertu, samo bez publike. Znaci nema tu vise nekog izvjezbavanja, osim ako nesto stvarno "šteka". Krene se od pocetka, prosvira do kraja i ćao đaci, vidimo se veceras.
Nadam se da su neke stvari sada jasnije :) Ako nisu, rado cu odgovoriti na svaki komentar.
Do slusanja, odoh na ćitaću probu :))
uh da...
kakva je razlika izmedju orkestra i bika??
Kod bika su rogovi naprijed, a šupak otraga, kod orkestra su rogovi straga, a šupak naprijed
:))))
(dirigenti no hard feelings :))
