srijeda, 01.08.2007.
A sad malo glazbe....
Obavio sam sinoc, sa slusalicama duboko upiknutim u usi, oboruzan samo playerom i 3 cd-a (namely: Shostakovich piano quintet&trio, Tom Waits Bawlers - srednji cd mastertrolista Orphans, i Shostakovichevim koncertima za cello, u izvedbi Truls Morka), svoju prvu hodajucu turu po gradu u dugo vremena. Hodao sam dugo, polako, zapostavljajuci prolazeca lica, i tijela, i obrise. Glazba je to, itekako snazna. Gotovo idealna za pospjesivanje depresije i kronicnog crnjacenja. Smijesno je, ali usprkos mojoj sklonosti zakopavanju dublje u tamu, i govna zivotna; nikad se nisam osjecao toliko jak, toliko samostalan i slobodan. Momenata istinskog spokoja i zadovoljstva ima malo - a ovo je bio jedan od njih.
Previse sam potisnuo glazbu kao pokretacku snagu. Izgradio sam nevidljive zidove oko sebe, da vidim hoce li se netko naci voljan da ih probije: na kraju sam se naviknuo na njih, i u tom mraku zivio godinama. Zaboravio sam na zivotni zakon: koliko das, toliko ti se i vrati.
Ne mogu nekome zamjeriti sto slusa smece od glazbe. Svi mi imamo odredjen ukus u zivotu - neki rafiniraniji, neki seljacki. Treba pronaci sebe u toj sumi alternacija i parabola. A to sto trazimo rijetko spada u mainstream. Zao mi je sto ljudi to ne vide - zao mi je sto im nije stalo da napreduju na tom podrucju. Glazba je sveprisutno dobro kojem se treba otvoriti, i traziti. Manjak vremena, genetska predispozicija, etno-socioloska pozicija nisu i ne smiju biti izlike. Ljudi su se uljuljkali i u predodzbu ravne zemlje.
Nazalost, vecini je vazno sto misli vecina - a vecina ne misli, nego prihvaca sto se servira, i onda stagnira u oluji mtv-ovskih, briljantinovskih parishiltovstina, brangelina i slicnih vrlo nevaznih stvari.
Glazba je ipak nesto praiskonsko - moja teorija je da je ono sto mi zovemo "glazbom" ustvari bitak cijelog postojanja - vibracija. Svaka stvar u ovom svemiru proizvodi odredjen zvuk, odredjenu vibraciju. Zvijezde uz koje se zaljubljujemo, kamen utisnut u drevni dvorac, cvijet sto se iz djubreta dize, i covjek kojemu sve to nije bitno - sve proizvodi zvuk. Korak dalje - ono sto mi zovemo "kliknuti", kad dvoje "kliknu", kemija, razumijevanje, kako god hocete, jest kad zvukovi dvije osobe vibriraju u harmoniji.
Nastimajmo svoj instrument i krenimo ispocetka.
