H.A.D.L. by Stanka Gjurić

srijeda, 07.08.2019.

'General'

Antun Vrdoljak ponovno nam je svojim novim filmom priuštio nezaboravan doživljaj. On je jedan od rijetkih hrvatskih redatelja koji gledatelja uspije ganuti, a da nije nimalo patetičan; uvijek na pravi način zna ispričati priču, a kada je ona još potkrijepljena stvarnim događanjima tada je to zaista nenadmašno. Veoma srčan, u svoje likove s lakoćom unosi osobine koje odlikuju i njega samog, pa tako i u 'Generalu' redateljeva profinjenost i senzibilitet mogu doći do izražaja, jer Gotovinu i njegove suborce krase osjećajnost, odvažnost i inteligibilnost, a takva i toliko složena radnja zahtijeva upravo te redateljske osobine i pristup, ili bolje rečeno: one su više no dobrodošle.
Većina naših kritičara našla je mnoge zamjerke 'Generalu', od kojih iskreno ne vidim niti jednu i kada se film gleda na taj način kao što sam ga gledala ja, otvorena uma i kao da baš ništa ne znam ni o generalu Gotovini ni o Domovinskom ratu, treba biti pošten i priznati da je film sjajan. Redatelj koji je ovom prilikom ujedno i scenarist odabire ono što je potrebno prikazati u filmu i predočuje na način i onoliko koliko je potrebno, a Vrdoljak to čini s pravom mjerom.
Lik Gotovine odigran je maestralno, i čitavo sam vrijeme trajanja filma imala osjećaj da Ante Gotovina glumi samoga sebe, toliko ga je vjerno Goran Višnjić prenio, kroz pokret, način govora, psihološku karakterizaciju. Smatram da je zakinut na Filmskom festivalu u Puli, jer itekako zaslužuje Zlatnu Arenu za glavnu mušku ulogu, no nadam se da će ta nepravda biti ispravljena na nekom od drugih značajnijih svjetskih festivala.
Dijalozi su odlični, lik Bobetka kojeg glumi Mustafa Nadarević također je fenomenalno odigran, no svi glumci u filmu su fantastični, od Gorana Višnjića do Olge Pakalović. Možda će nekome biti smiješno ovo što ću reći, no nakon gledanja 'Generala' mnogo bolje razumijem i rat i ratovanje, a ako baš hoćete i sam naš Domovinski rat. Bravo za redatelja i čitavu filmsku ekipu.

Oznake: general, stanka gjuric

utorak, 05.08.2014.

O filmu 'Duga mračna noć' redatelja Antuna Vrdoljaka

Jučer po treći put na Vrdoljakovu filmu «Duga mračna noć». Kolosalno! Naravno, svaki put proučavam i svoje reakcije na film: hoću li na istim mjestima zasuziti, opaziti što novo ili na drukčiji način doživjeti ono isto; preusmjeriti pozornost na mjesta koja oko ne nalazi po vlastitom nalogu percepcije, svoje vizualne prijemčivosti i dosljednosti. I doista, tri scene koje me uvijek podjednako ganu su ona masovna u kojoj se mladež kroz pjesmu složno odupire nepravednosti i nasilju, zatim moment kada se Višnjić i Navojec rastaju, i dok mu Navojec (Mata),dok je već odmakao, dovikuje: «Znao sam ja da me voliš, al nisam znao koliko!,», te ona Dudekova scena uz kočiju. Ove su me se tri scene, sad je to nepobitno, najviše dojmile. I još ovo: onaj dječak na kraju, kad se Višnjić vraća kući iz zatvora, mogla bih slobodno reći: najljepše je dijete koje sam ikada vidjela. Tu senzualnost koju taj dečkić posjeduje je toliko iznimna da čovjeka naprosto skameni. To bi senzacionalno izražajno lišce trebalo snimati što je moguće više, još dok je (upravo) u toj razvojnoj fazi, da se na taj način, zauvijek upisano, u svojim različitim preobražajnim ciklusima izražajnosti zaustavi u vremenu baš kao u zamrznutu kadru na samome kraju filma. I još nekoliko mojih laičkih opaski: Goran Višnjić nikad tako lijep kao kad je tužan.
Tarik Filipović posjeduje moć uvjerljivosti u svome pogledu koja gotovo, na određen način, spektakularno nadmašuje očiglednost same stvarnosti, koliko god je to, jasno, uopće moguće, i na kraju: glazba je u svakom momentu tako nepogrešivo pogođena da te naprosto prenerazi svojom duboko intimnom točnošću.

Oznake: stanka gjuric, duga mračna noc

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv