Antun Vrdoljak ponovno nam je svojim novim filmom priuštio nezaboravan doživljaj. On je jedan od rijetkih hrvatskih redatelja koji gledatelja uspije ganuti, a da nije nimalo patetičan; uvijek na pravi način zna ispričati priču, a kada je ona još potkrijepljena stvarnim događanjima tada je to zaista nenadmašno. Veoma srčan, u svoje likove s lakoćom unosi osobine koje odlikuju i njega samog, pa tako i u 'Generalu' redateljeva profinjenost i senzibilitet mogu doći do izražaja, jer Gotovinu i njegove suborce krase osjećajnost, odvažnost i inteligibilnost, a takva i toliko složena radnja zahtijeva upravo te redateljske osobine i pristup, ili bolje rečeno: one su više no dobrodošle.
Većina naših kritičara našla je mnoge zamjerke 'Generalu', od kojih iskreno ne vidim niti jednu i kada se film gleda na taj način kao što sam ga gledala ja, otvorena uma i kao da baš ništa ne znam ni o generalu Gotovini ni o Domovinskom ratu, treba biti pošten i priznati da je film sjajan. Redatelj koji je ovom prilikom ujedno i scenarist odabire ono što je potrebno prikazati u filmu i predočuje na način i onoliko koliko je potrebno, a Vrdoljak to čini s pravom mjerom.
Lik Gotovine odigran je maestralno, i čitavo sam vrijeme trajanja filma imala osjećaj da Ante Gotovina glumi samoga sebe, toliko ga je vjerno Goran Višnjić prenio, kroz pokret, način govora, psihološku karakterizaciju. Smatram da je zakinut na Filmskom festivalu u Puli, jer itekako zaslužuje Zlatnu Arenu za glavnu mušku ulogu, no nadam se da će ta nepravda biti ispravljena na nekom od drugih značajnijih svjetskih festivala.
Dijalozi su odlični, lik Bobetka kojeg glumi Mustafa Nadarević također je fenomenalno odigran, no svi glumci u filmu su fantastični, od Gorana Višnjića do Olge Pakalović. Možda će nekome biti smiješno ovo što ću reći, no nakon gledanja 'Generala' mnogo bolje razumijem i rat i ratovanje, a ako baš hoćete i sam naš Domovinski rat. Bravo za redatelja i čitavu filmsku ekipu.