Što se zapravo zbiva nakon smrti pape?
Ivan Pavao II. prošloga tjedna okružen kardinalima koji će birati njegova nasljednika
Dok je katolički svijet zadnjih dana molio za teško bolesnog papu Ivana Pavla II. i pripremao se za njegovu smrt, mnogi su se pitali što se zapravo zbiva kad se isprazni prijestolje svetoga Petra.

Pročelnik papinskog kućanstva, biskup James Harvey, obavijestit će o smrti kamerlenga, kardinala Eduarda Martineza Somala, koji potom u prisustvu papinskog ceremonijalmeštra i prelata iz Apostolske komore sastavlja smrtni list. Još do sredine 20. stoljeća provodila se drevna tradicija provjeravanja je li papa mrtav udaranjem po čelu srebrnim čekićem. Čelo netom preminulog pape Pija XII. godine 1958. udario je tri puta kardinal Tisserant uz pitanje: "Eugenio, jesi li mrtav?", izjavivši potom službeno: "Proglašavam da je Njegova Svetost papa odista mrtav."

Kamerlengo obavještava o smrti vikara Rima, kardinala Camilla Ruinija, a ovaj potom prenosi vijest građanima Rima. Istodobno je obaviješten i dekan kolegija kardinala Joseph Ratzinger, koji dalje priopćava vijest veleposlanicima u Vatikanu i čelnicima stranih zemalja. Za to vrijeme kamerlengo zaključava i zapečaćuje papin stan, što potječe od davnine, kad su česte bile pljačke papine imovine - no danas crkveni poglavari prije ne žele da njihovi privatni spisi dopadnu u pogrešne ruke. Papin prsten sv. Petra i njegov pečat lome se kao simbolični izraz kraja njegove vladavine (a i da se spriječe krivotvorenja). Autopsija papinog tijela nikada se ne provodi - zbog čega zna doći do raznih špekulacija o mogućem umorstvu, kao u slučaju nenadane smrti Ivana Pavla I.

U skladu s propisom Ordo Exsequiarum Romani Pontificis, kardinali organiziraju ceremoniju sprovoda pape, koja traje 9 dana. Datum ukopa mora biti između 4. i 6. dana nakon smrti. U prijelaznom razdoblju nakon smrti pape, svi kardinali i nadbiskupi na čelu raznih odjela rimske Kurije, uključujući vatikanskog tajnika Angela Sodana, formalno gube posao. Ti uredi nastavljaju sa svakodenvnim radom pod upravom tajnika kardinala i nadbiskupa, ali zahtjevna ili kontroverzna pitanja odgađaju se do nakon izbora novoga pape. Jedini dužnosnici koji zadržavaju svoj posao su kamerlengo, vikar rimske nadbiskupije i ispovjednik Svete Stolice. Najvažniju ulogu u prijelaznom razdoblju nakon smrti pape ima kamerlengo, koji i za papina života ima ovlasti da ga zamjenjuje u nekim odlukama kad papa nije u Rimu. Nakon smrti pape, kamerlengo upravlja imovinom i financijama Vatikana, a pomažu mu tri kardinala po njegovom izboru. On je ujedno i glavni organizator kardinalske konklave kojom se bira novi papa.

Kolegij kardinala sastaje se svakodnevno da bi raspravljao o tekućim pitanjima, sve do početka konklave. O izborima i nasljedniku pape ne smije se ni govoriti niti zainteresirani kandidati smiju nastojati pridobiti glasove kolega prije no što konklava počne. Naravno, kardinali privatno itekako živahno raspravljaju o izborima, a i iza kulisa se vodi itekako žestoka izborna kampanja, ali ništa od toga ne smije biti javno.

Konklava se održava u Vatikanu 15 dana nakon smrti pape. Točan datum i vrijeme određuje kolegij kardinala, a samo glasovanje odvija se u Sikstinskoj kapeli. Kardinali tijekom konklave žive u petokatnoj rezidenciji Domus Sanctae Marthae, izgrađenoj 1996. sa 105 dvosobnih apartmana i 26 garsonjera. Porijeklo konklave može se naći u 13. stoljeću kad prije izbora Inocenta IV. punih godinu i pol nije bilo pape, dok Senat i narod Rima nisu kardinale prisilili na glasovanje - doslovce fizički ih zatočivši dok nisu izabrali novoga poglavara. Tridesetak godina kasnije, 1271. narod se pobunio nakon čak tri i pol godine bez pape, pa su stavili kardinale u zatvor i davali im samo kruh i vodu dok nisu izabrali papu. Od takvih "zaključavanja" i dolazi latinska riječ "konklava" ("s ključem"), a i danas se kardinale zatvara na izdvojeno mjesto i izolira od vanjskog svijeta. Oduzimaju im se telefoni, mobiteli, televizori i elektronska oprema, ne smiju primati pisma ni novine, a njihove sobe prethodno pretraže specijalni agenti kako bi se potvrdilo da nema prislušnih uređaja. U konklavi sudjeluju svi kardinali mlađi od 80 godina, pa čak i ako su ekskomunicirani (!), a kad jednom uđu u izolaciju, više ne mogu izaći dok se ne izabere novi papa. Za njihove potrebe brinu se medicinske sestre, dva liječnika i poliglotski svećenici koji primaju ispovijedi kardinala na raznim jezicima, a svi oni moraju se zakleti na apsolutnu tajnost.

U ovom času ukupno je 117 kardinala izbornika, od kojih je sve osim trojice imenovao upravo Ivan Pavao II. Prosječna im je dob gotovo 72 godine, a polovica ih je iz Europe - od čega 17% iz Italije, 22% iz ostatka zapadne Europe, a preko 10% iz istočne. Oko 37% izbornika je iz zemalja Trećega svijeta Azije, Afrike i Južne Amerike, a nakon Italije najviše je kardinala iz Sjedinjenih Država - gotovo 10%.

Prvoga dana konklave kardinali celebriraju jutarnju misu u Bazilici sv. Petra i daju zakletvu da će biranje vršiti časno i služiti novome papi bez pogovora. Potom se okupljaju u kapeli, gdje u tišini mole i glasuju, dok se bilo kakve rasprave i pregovaranja moraju voditi izvan kapele. Kardinali mogu glasovati već poslijepodne prvoga dana, a ako nijedan kandidat ne osvoji propisane dvije trećine glasova (tj. 78 glasova u sadašnjoj situaciji), kardinali se ponovo sastaju idućeg jutra. Glasački listići su pravokutne karte s natpisom "Eligo in summum pontificem" (“Biram vrhovnog poglavara”), na koje svaki kardinal rukom ispiše ime svojega kandidata, i to iskrivivši svoj rukopis da se ne može prepoznati. Potom prema određenom redoslijedu jedan po jedan polažu preklopljeni listić u posebni pokal na oltaru. Glasove prebrojavaju tri posebno imenovana dužnosnika.

Listiće dužnosnici uz pomoć ceremonijalmeštra spale, uz dodavanje posebnih kemikalija koje dim čine bijelim ili crnim. Prema tradiciji koja datira od 1903., crni dim znači da glasovanje nije urodilo plodom, dok bijeli dim znači da je uspješno izabran novi papa. Jedini pisani trag o biranju pape je dokument kojega sastavlja kamerlengo, a u kojemu se navode rezultati svakog kruga glasovanja. Taj spis predaje se novome papi i zapečaćen pohranjuje u arhiv.

Konklava može potrajati kolikogod treba da se izabere kandidat s potrebnom većinom glasova, no povijest pokazuje da obično traje od jedan do četiri dana. Ivana Pavla II. izabrali su nakon dva dana i ukupno 8 krugova glasovanja. S obzirom da je dosadašnji papa imenovao gotovo sve kardinale koji će glasovati za njegova nasljednika, ogromna većina njih imaju stavove slične njemu, pa je izvjesno da će idući papa biti liberalan u pitanjima socijalne pravde i svjetskog mira, tradicionalan u pitanjima katoličke dogme i prakse. Komentatori i stručnjaci za Vatikan procjenjuju da će Ivana Pavla II. naslijediti kardinal između 60 i 70 godina starosti, koji govori talijanski i engleski (a možda i španjolski, jezik stotina milijuna vjernika), ali koji će imati bitno drugačiji stil od prethodnoga pape - jer u sadašnjem kolegiju nema nijednog kardinala koji je poput jedinstvenog Ivana Pavla II.

Stručnjaci procjenjuju da najviše izgleda za stupanje na prijestolje sv. Petra imaju sljedeći kardinali (abecednim redom prezimena):

- Francis Arinze (Nigerija, 73 g.), prefekt Kongegacije za vjeru
- Jorge Mario Bergoglio (Argentina, 69 g.), nadbiskup Buenos Airesa
- Godfried Danneels (Belgija, 72 g.), nadbiskup Bruxellesa
- Ivan Dias (Indija, 69 g.), nadbiskup Bombaja
- Cláudio Hummes (Brazil, 71 g.), nadbiskup Sao Paola
- Walter Kasper (Njemačka, 72 g.), predsjednik Papinskog odbora za jedinstvo kršćana
- Norberto Rivera Carrera (Meksiko, 63 g.), nadbiskup Mexico Cityja
- Oscar Andrés Rodriguez Maradiaga (Honduras, 62 g.), nadbiskup Tegucigalpe
- Christoph Schönborn (Austrija, 60 g.), nadbiskup Beča
- Dionigi Tettamanzi (Italija, 71 g.), nadbiskup Milana
Sanja Ilic