21.03.2007., srijeda

- Daj, Gerry, ugasi svjetlo - smijala se Holly
Gerry je plesao po spavaćoj sobi, polako se razodijevajući i u striptease stilu izazovno otkopčavajući bijelu pamučnu košulju. Došavši do posljednjeg gumba, vragolasto je podigao lijevu obrvu, poslao Holly poljubac, zavitlao košulju nad glavom i bacio je na pod. Holly se opet zahihotala.
- Da ugasim svjetlo? Ni slučajno! Onda ne bi vidjela ovu divotu!
Zauzeo je bodybuildersku pozu i zategnuo mišiće. Nije bio tašt, no da je kojim slučajem bio, ne bi mu se moglo zamjeriti. Snažnoga i čvrstog tijela, dugih i mišićavih nogu bio je savršena reklama za teretanu u kojoj je redovito satima vježbao, a iako nije bio posebno visok, sa svojih je nepunih 180 centimetara posve dovoljno nadvisivao Hollyinih nježnih 160. Sviđalo joj se to. Kad bi se zagrlili, vrškom bi mu glave doticala bradu, a lice udobno smještala uz vrat. Imala je osjećaj kao da su posebno oblikovani za takve prigode.
Dok je svlačio bokserice, srce joj je zalupalo mrvicu brže. Uhvatio ih je vrhovima nožnih prstiju, kratko zanjihao i zatim ih bacio na Hollyinu glavu.
- Ajde, ovako sam bar u mraku - nasmijala se.
Oduvijek je bio duhovit. I susjećajan. I drag. Strpljivo bi slušao njezine umorne žalopojke o poslu i kolegama, a kad bi se i svađali, svađali bi se oko gluposti. Uvijek bi u jednom trenutku svađe prasnuli u smijeh. Ostavljeno svjetlo na verandi? Nepodešena budilica? Nikad nisu imali ozbiljnijih problema.
Završivši sa striptizom, Gerry se bacio na krevet. Zagrlio ju je i zavukao joj hladna stopala pod noge.
- Kvragu, Gerry! Stopala su ti ko sante leda!
Nije se pomakao.
- Gerry! - zaprijetila je
- Holly! - podrugljivo je ponovio
- Nešto si zaboravio.
- Što?
- Svjetlo.
- Aha, svjetlo. - pospano je promrmljao i tobože zahrkao.
- Gerry!
- Pa, sinoć sam ja gasio...
- Da, ali prije dvije sekunde si stajao na milimetar od prekidača!
- Upravo tako. Prije dvije sekunde - pospano je odgovorio
Mrzila je ustajati iz toploga kreveta, bosa koračati po hladnome parketu i zatim po mraku tumarati natrag. Glasno je uzdahnula i coknula jezikom.
- Ne cokći, Holly. Što ćeš kada ja umrem?
- Naći ću novoga muža koji će mi, za razliku od tebe, uvijek gasiti svjetlo. - odbrusila je, svom mu snagom odgurujući hladna stopala u stranu.
- Ha!
- Ili ću si ga gasiti sama.
- Mo'š mislit - frknuo je - Kad umrem, morat ću ti ostaviti poruku na prekidaču, inače se nikada nećeš sjetiti ugasiti svjetlo.
- Baš krasno od tebe. Radije mi ostavi svu lovu i nekretnine.
- I poruku na prekidaču za centralno grijanje, inače ćeš se smrznut.
- Jako smiješno.
- I na terapaku mlijeka.
- Duhovit si do besvijesti.
- E, da. Bilo bi dobro da ti ostavim i poruke na prozorima jer ćeš ih inače ujutro otvoriti prije isključivanja alarma pa će dojuriti policija i eto problema.
- Ustvari, najbolje bi bilo da mi, kad sam već tako nesposobna bez tebe, oporučno ostaviš cijeli popis svakodnevnih zaduženja!
- Dobra ideja - nasmijao se
- Dobo, dobro! Sama ću ugasiti usrano svjetlo! - nadureno je ustala iz kreveta , zajauknula pri dodiru s hladnim podom i ugasila svjetlo. Zatim je, ispruženih ruku, polako kroz mrak krenula prema krevetu.
- Alo? Holly? Gdje si? Zar si se izgubila? Ima li koga... oga... ga... a... - zadirkivao ju je Gerry.
- Lako se tebi za... auuuuu! - zaurlala je udarivši nožnim palcem o krevet. - Kvragu! Sranje!
Gerry je poplunom prigušio navalu smijeha.
- Još jedna stavka za oporučni popis. Pazi na rub kreveta dok hodaš u mraku!
- Daj začepi! - vikula je Holly. - I ne budi morbidan!
- 'Oćeš pusu da manje boli? - umiljavao joj se dok je lijegala u krevet.
- Ne, ne treba - tužno je odvratila. - Samo me pusti da si stopala ugrijem na tvojim...
- Ajme! Isuse! - zajaukao je - Noge su ti ko sante leda!
- Buahahaha! - osvetnički se nasmijala.

(ulomak iz knjige P.S. volim te, Cecilia Ahern)




___________________

Neki dan pojavio se na vratima sa ovom knjigom u rukama... slušao je jednom kako sam prijateljici govorila kako bih je voljela pročitati, a i vjerojatno mu je bila puna kapa mojih zadirkivanja kako bi nekada (unatoč tome što on baš ne voli čitati) mogao navratiti u neku knjižaru i kupiti mi kao poklončić neku lijepu knjigu umjesto ostalih sitnica...

Ali kako god došlo do toga da si je kupio, Dragi, hvala ti...
I jedva čekam da mi opet ponovno ugriješ i moja često hladna stopala...

Puno je emocija prošlo kroz mene dok sam čitala ovu knjigu... od ulomaka poput ovoga koji bi me nasmijali i podsjetili na neke Naše slične gluposti... u kojima bi se ponašali poput djece međusobno se sukobljavajući, ali na onaj presladak način jer bi se poslije sami sebi iskreno nasmijali... i to bi postalo ono Naše... ono što nam se sviđa, sitnice koje poznajemo jedno kod drugoga i ne bi nikada za ništa promijenili...

Jer nije li divota nekoga poznavati toliko dobro da znaš koja će ga sitnica u tom trenu oraspoložiti?...
Koja riječ dirnuti u srce?...
Koja čokolada ili sladoled od lješnjaka razveseliti?...
Kako izgleda kada se smije?...
Kada je tužan ili prestrašen zbog nečega?...
Koja mu se obrva digne kada se naljuti, a ne želi mi odmah reći zbog čega?...
Kakav mi pogled uputi kada mi nešto želi reći?...
A kakav kada mi samo želi pokazati da me voli?...
Bez riječi...

Nije li divota znati toliko stvari o njemu?...
i pritom biti svjestan toga kako samo ti to znaš...
sve to...
a tako samo i On... o tebi...




_______________

hmmm... evo za početak ovaj ulomak, ali vjerujem da ću se često poslužiti još nekima, jer jednostavno mi neke stvari uđu pod kožu kada me taknu...
smijehom, suzom ili bilo kojom drugom notom...

preporučam je... lagana knjiga... a puna Ljubavi, Prijateljstva i jednostavno svakodnevice kroz koju svi prolazimo, ali svatko od nas drugačije doživljava...


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.