moje stajalište https://blog.dnevnik.hr/stajaliste
ponedjeljak, 30.06.2008.
Studentskim problemima nikad kraja
Dok vrli premijer Sanader objavljuje svekolikom pučanstvu da nam je EU bliska budućnost (osim što formalno nije, a de facto nam se baš i ne čini da je), nešto niže, na Savskoj i u studentskim domovima javlja se neviđeni revolt studenata. Još jednom, nekoliko tisuća ljudi i njihovih obitelji uvjerilo se da žive u banana državi i da napretka nema pa nema. Natječaj za mjesta u studentskom domu još jednom je uzburkao studentsku populaciju. Ruku na srce, kriteriji su oduvijek bili netransparentni i nelogični, ali ove godine situacija je kulminirala. Ove godine bodovni prag je za 10% (za gotovo 200 bodova) preskočio uobičajeni bodovni prag i ostavio doslovno tisuće nezadovoljnih studenata. Ipak, kao odraz u najmanju ruku zanimljive selekcije, problem je od strane medija popraćen jedino nezainteresiranošću.
Od 7300 mjesta u domovima, podjeljeno je njih niti 2700.
Preostala mjesta ostavljena su navodno za brucoše, one koji su sada prva godina te za one čija će žalba na natječaj uroditi plodom i za studente na razmjeni. Drugim riječima, 4600 mjesta ostavljeno je za samo dvije velike kategorije - mlađe studente i studente koji mjesto dobivaju po žalbi. Legimimna procjena je da je otprilike 1/3 tih ostavljenih mjesta čisti prostor za manipulaciju, konkretno za smještanje rođaka, obiteljskih prijatelja te kao plodno tlo za podmićivanje. Tu se niti ne radi toliko o onima koji će podmititi komisije za dodjelu kako bi sebi priskrbili krov nad glavom, nego o onima koji će to učiniti zato da za nemali iznos od većinom 700-1000 eura PRODAJU svoje mjesto onome kome se i to čini kao prihvataljivo rješenje jer novca za podstanarstvo u Zagrebu jednostavno nema. Takvim načinom u SC-u je već postalo uobičajeno što znači "prodajem Ž.M." ili "prodajem M.M." (ne, ne radi se o trgovini ljudima). Oglas je jednostavan jer nikome nije potrebno crtati o čemu se radi - radi se o prodaji ženskog/muškog mjesta u domu, gdje cijena varira jedino ovisno o tome radi li se o manje ili više poželjnom domu. Svatko razuman pita se kako to da netko uopće dođe u situaciju da "osvoji" mjesto u domu pa ga prodaje. Radi se o jednostavno nenormalnim kriterijima dodjele.
Kao prvo, postoje određene kategorije koje direktno dobivaju mjesto u domu (studenti sa prosjekom 4,5 i više, asistenti i znanstveni novaci, studenti kojima su oba roditelja umrla, nestala ili nepoznata, studenti čiji su roditelji razvedeni a preminuo je onaj roditelj kojem su sudski dodijeljeni, studenti koji su smješteni u domove socijalne skrbi ili udomiteljske obitelji do punoljetnosti, djeca stradalih branitelja, djeca ratnih i vojnih invalida, ratni vojni invalidi, branitelji, studenti invalidi, studenti koji primaju stipendiju kategorije A (nadareni studenti) te studenti koji promaju stipendiju kategorije D (isključivo na temelju činjenice da se radi o djetetu branitelja) te stipendisti Fonda za stipendiranje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i djece hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata).
Kada ostavimo po strani te kategorije (od kojih su neke upitne korektnosti no nećemo se sad uplitati u te dalje pored problema čije posljedice imaju šire razmjere), ostali studenti bodove na natječaju dobivaju s obzirom na prosjek fakulteta, duljinu trajanja studija te neke druge činjenice od kojih je najvažnija ima li student brata/sestru koji se školuje izvan mjesta prebivališta. Tu nastaje onaj najveći dio problema.
Konkretno, tim principom student 4. godine medicine treba imati prosjek 4,2 (što je turbo-visok prosjek na tom fakultetu, da se razumijemo!) I obavezno brata ili sestru na školovanju izvan mjesta prebivališta da bi dobio stipendiju. Ako ga nema, tough luck! Neka ima ludi prosjek, neka nam kronično nedostaje liječnika, neka želimo biti društvo znanja i neka građanima želimo pružiti kvalitetnu liječničku pomoć, neka, neka, neka... ali uzdržavaj se sam ili neka te roditelji uzdržavaju! Ovo je sada idealan tajming da uočite da komisiju za dodjelu mjesta uopće nije briga koliki su prihodi kućanstva. To je posve nebitno. Usto se možemo prisjetiti činjenice da se medicina studira 5 godina i da školarina košta bajnih 10 000 kuna godišnje. Moja prijateljica koja daje sve ispite u roku sa solidnim ocjenama prošle godine morala se zadužiti kod kamatara zato da plati školarinu jer njeni roditelji nisu imali odakle izvući tih 10 000 kn, a ona je posvećena faksu 14 sati dnevno i nema vremena zaraditi za školarinu. I onda samo neka su usudi netko njorgati da nam fali liječničkog kadra!
Da se vratimo na problematiku raspodjele mjesta u studentskim domovima. Čitav problem izvire iz nedostatka transparentnosti dodjele mjesta; ne postoje nikakva očekivanja jer su svi scenariji mogući, žalba ili je usvojena ili nije usvojena, sve vjerojatno dosljedno nekom misterioznom kriteriju, dodjela mjesta u "boljim" domovima također je misterij (poznato je da tamo žive 50% ultra-uspješni studenti, a 50% vječni studenti). Što bi gale rekao, u ovim natječajima osnovni sastojak koji nedostaje je JOT. Čitav problem, naravno, začinjen je sustavnom politikom zapostavljanja studentskih potreba, zatvaranjem očiju pred krcatim domovima, kroničnom nedostatku mjesta u domovima i katastrofalnim uvjetima u kojima se u tim domovima živi. Djelomično za to možemo kriviti i male doprinose studenata koji u domovima žive, a koji su na razini simbolike, ali isto tako je činjenica da su studentski domovi okosnica usmjerenosti prema društvu znanja i obrazovnoj politici i u tom smislu krivnja pada i na leđa države koja se za to nije pobrinula i na leđa grada kojeg nije briga za studente.
Još jednom se pokazalo da se kod nas građanina ne doživljava kao nosioca nekih prava, nego kao običnu figuru podređenu volji onih koji imaju ovlast staviti predani bunt papira na lijevu ili na desnu hrpu (ovo lijevo ili desno bez aluzija na politiku). Na ovom se primjeru pokazalo kako netransparentnost kriterija i postupka stvara idealne uvjete za procvat korupcije. Nema informiranosti, nema legitimnih očekivanja, nema prava građana. Od tako minornog zadatka države da izgradi zgradu studentskog doma, da izradi poštene i jasne kriterije dodjele mjesta te da te kriterije dosljedno provede, ispao je živi kaos i nepravda. Nesavršenost sustava? Ne! Prave riječi su nezainteresiranost, ležernost, manipulacija, korupcija, kriminal. Ono što nužno slijedi je bunt.
Spremaju se studentski prosvjedi i zbog ovih pitanja. Hoće li ljeto i sunce ugasiti nezadovoljstvo i okrenuti ionako već iscrpljene studente drugim temama ili će studenti inzistirati da se ovi problem riješe... vrijeme će pokazati. U svakom slučaju, ključno je da problem prepoznaju ne samo studenti koji su se našli ispod crte i ne samo njihove obitelji kojima prijeti bankrot, nego i studenti koji srećom nisu u poziciji tražiti mjesto u domu te svi drugi građani koji čine ovu državu i koji imaju pravo tražiti rješavanje gorućih problema ove države. Ovo je gorući problem.
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Lipanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Lipanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
moja stajališta o aktualnim društvenim i političkim događanjima
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
IMAMO PRAVO ZNATI!
ovo je mjesto za očitovanje mojega, ali i vašega stava. neću obrisati niti jedan komentar koji u sebi ima barem naznaku nekog argumenta vezanog uz temu i poštovanja prema meni i drugim ljudima koji ostavljaju komentare. sve koji ne zadovoljavaju ta dva temeljna kriterija nemilosrdno ću obrisati.
tema ovog bloga su uglavnom pravna i politička pitanja i dileme, ali i društveni odnosi općenito. vaši komentari i prijedlozi za teme dobrodošli su na e-mail adresu tsin@net.hr