moje stajalište https://blog.dnevnik.hr/stajaliste

nedjelja, 23.09.2007.

VELIKE OBITELJI KAO MALA PODUZEĆA - DJECA KAO BUSINESS??

Zajedno sa buđenjem političkih stranki i pojedinaca sa političkim aspiracijama u ovo predizborno vrijeme, budi se i Crkva s nekim svojim idejama i programima. Ali miješanje Crkve u politiku je posve druga tema...

Najnovija ideja Crkve kojom smo danas blagoslovljeni je inicijativa da velike obitelji u Hrvatskoj dobiju tretman malih poduzeća. Kad sam vidjela takav naslov, prva pomisao bila mi je da se radi o jako lošoj metafori. Ali avaj! Crkva uistinu smatra da bi bilo dobro, poželjno, korisno, smisleno obitelj s više djece tretirati kao malo poduzeće, majci-odgajateljici (naravno, majci, ne ocu-odgajatelju) dati plaću i doprinose za osiguranje itd.

Kao prvo, možemo promatrati da li se uopće radi o prikladnim mjerama. Koji je razlog za rađanje? Ljubav, želja za potomstvom, slučajnost, nagon, želja za povećanjem broja Hrvata? Meni se čini da svi razlozi osim ovog zadnjeg dolaze u obzir. Pa koji je onda uopće temelj da rađanje i odgoj djece postanu plaćeno zanimanje? O kakvom se interesu države (osim da poveća natalitet) tu radi?
Koliko i kada će netko imati djece stvar je osobnog izbora i preferencija, a ne društvenokorisna djelatnost. Možda će nekima zvučati pretjerano, ali ovakva inicijativa djeluje mi čak uvredljivo. Mislim da je za ženu ponižavajuće kada se govori kao da je njeno tijelo i njeno majčinstvo na prodaju. Da se razumijemo, Čubelić nigdje nije govorio o toj plaći kao o pomoći obitelji nego isključivo kao o plaći i poticaju, kao o novcu koji će toj majci pokazati da je to što ona radi "cijenjeno". Žalosno je da je upravo Crkva ta koja želi staviti "price-tag" na roditeljstvo.

Ipak, motivacija je jasna. Imamo demografskih problema, porast stanovništva davno je otišao u crveno i ne popravlja se. Već godinama imamo negativni prirodni prirast od -0,20%. Ono što je po meni problem nije sam negativni prirast, nego struktura društva koja pridonosi problemima u drugim sferama društva. Npr. problem umirovljenika i mizernih mirovina problem je djelomično (!) i starosti stanovništva. Udio starog stanovništva konstantno se povećava za nekoliko postotaka; svake godine rađa se sve manje onih koji će jednog dana biti radna snaga, a istovremeno se životni vijek produljuje. Negativan prirodni prirast nije problem, nego je simptom; pokazuje nam da u društvu i državi nešto (tj. štošta) nije u redu.

Ali iskreno.... Da li je bitno ima li nas Hrvata 4 milijuna ili 3,5 milijuna? Znam da nije nimalo patriotski, ali mene osobno to ne dira previše. Ne, nisam zabrinuta za to da ćemo izumrijeti za 1000 godina. Ne. Svijet nikad nije bio dinamičnije mjesto, granice jedva da postoje, i to u svakom smislu (komunikacijski, kulturološki, s aspekta rada, kretanja stanovništva itd.). Pitanje je da li će za par stotina godina nacionalnost kao pojam uopće postojati ili će svi biti utopljeni u jedan zemaljski melting-pot.

Treba li poticati natalitet? Naravno da treba, ali racionalnim i općenitim mjerama, a to su zakonodavstvo i funkcionalan sustav. Ja kao buduća majka ne tražim plaću (i smatram takvu ponudu uvredom) niti beneficirani radni staž, nego tražim kao prvo da zakoni budu takvi da mi omoguće da u miru zatrudnim, iznesem trudnoću, rodim i odgajam dijete bez da u međuvremenu budem poslodavcima na crnoj listi kao trudnica/majka te kao
drugo da živim u državi u kojoj sustav funkcionira i u kojoj će se poštivati moja prava proizašla iz Ustava i zakona.
I ne, nije to nemoguće niti teško ostvarivo i lako je vidjeti to na primjeru drugih zemalja.

23.09.2007. u 13:33 • 1 KomentaraPrint#^

srijeda, 19.09.2007.

IMAMO PRAVO ZNATI

Zakon o pravu na pristup informacijama

Postoji.
Građani ne znaju za njega. (Tko je kriv? Vlast? Nezainteresiranost građana? Činjenica da Narodne novine nisu besplatne? Činjenica da ih građani ne bi čitali ni kad bi bile besplatne?)
Kome to šteti? Vlasti ili ipak građanima?

U čemu je bit?
Bit je u tome da taj Zakon svakom građaninu daje pravo na bilo koju informaciju koju ima bilo koje tijelo javne vlasti (osim vojne tajne).
U čemu je bit u praktičnom životu?
U tome da mene kao građanina može zanimati bilo što o radu nekog suda, ministarstva, državnog zavoda itd. To se može odnositi na statistike, općenite podatke, konkretne podatke o pojedinačnom slučaju koji vas se tiče, projektima koji su dovršeni, planirani ili u toku, o financijama itd.

U čemu je problem?
U tome što tijela javne vlasti koja su tim zakonom obvezana odgovoritit na Vaš zahtjev to i čine u samo 60% slučajeva.
U tome što su tim Zakonom obvezani zatražiti Vas dopunu dokumentacije, ali to neće učiniti.
U tome što bi Vam i kada bi zatražili dopunu dali rok od samo tri dana da im dostavite to što nedostaje.
U tome što u taj Zakon nije učlanjen test javnog interesa tako da se bilo koji podatak po diskrecijskoj ocjeni nekog službenika može proglasiti tajnim bez da se odvaguje koji interes treba zaštiti u pojedinom slučaju - pravo na informaciju ili pravo na privatnost ili neku drugu kategoriju.

Je li taj Zakon u osnovi dobar zakon?
Po mojoj procjeni jest. On pruža građanima mogućnost da se bilo kojim načinom komunikacije (usmeno, pismeno) obrate bilo kojem tijelu javne vlasti i saznaju ono što ih zanima, ali izričito navodi da se građani ne trebaju "opravdavati" zašto ih ta informacija zanima niti moraju biti zainteresirana stranka u onom formalnom smislu. Osim toga, Zakon je predvidio kratak rok od 15 dana u kojem građanin treba dobiti svoj odgovor, propisao postupak žalbe koji može završiti na Upravnom sudu te nametnuo obvezu tijelima javne vlasti da ako sami nemaju traženu informaciju zahtjev građanina upute onom tijelu za kojeg smatraju da ju ima.

Što je na nama da učinimo?
Na nama kao građanima je da naučimo da uz obveze koje nam država nameće postoje i prava. Sama država u pravilu će se pobrinuti za to da poštujemo obveze, ali za to da se naša prava poštuju moramo se u prvom redu mi sami izboriti. Pri tome ne mislim na revolucionarnu borbu, nego na onu elementarnu svijest o tome na što kao građani imamo pravo. Ovaj post ne pišem zato da nekoga pohvalim ili pokudim, nego zato što želim barem jednog građanina upoznati s njegovim pravom koje mu je ovaj Zakon otvorio, ali i s njegovim ograničenjima.

Kako se boriti protiv tih ograničenja?
Transparency International Hrvatska pokrenuo je akciju Imamo pravo znati koja se bavi ovim Zakonom (i još jednim zakonom i važnim političkim pitanjem o kojem ću sutra pisati). U sklopu akcije potpisuje se i peticija kojoj je cilj potaknuti na izmjene Zakona kojima bi se uklonili ranije navedeni nedostaci.
Peticiju možete potpisati u online obliku, ali i na Cvjetnom trgu u Zagrebu te u drugim gradovima u Hrvatskoj.
Pozivam Vas da dođete na Cvjetni trg i porazgovarate s volonterima TIH o ovim zakonima, ali i Vašim stavovima i iskustvima i potpišete peticiju. (Vidimo se?) Svi Vi koji niste u mogućnosti potpisati u svom gradu, možete ju potpisati u online obliku ovdje.

19.09.2007. u 16:03 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Lipanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Lipanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

moja stajališta o aktualnim društvenim i političkim događanjima

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


pollitika



IMAMO PRAVO ZNATI!



pollitika

ovo je mjesto za očitovanje mojega, ali i vašega stava. neću obrisati niti jedan komentar koji u sebi ima barem naznaku nekog argumenta vezanog uz temu i poštovanja prema meni i drugim ljudima koji ostavljaju komentare. sve koji ne zadovoljavaju ta dva temeljna kriterija nemilosrdno ću obrisati.

tema ovog bloga su uglavnom pravna i politička pitanja i dileme, ali i društveni odnosi općenito. vaši komentari i prijedlozi za teme dobrodošli su na e-mail adresu tsin@net.hr