Govornik

Nije to bilo sesto culo, niti onaj osjecaj nemira, kao kad mislite da vas netko promatra. Nisam ni umislila. Dok sam tako zurila izmedu polica trgovine, da pokupim sve s mog popisa, stalni osjecaj da sam necija meta, pratio me.Tek tamo negdje blize blagajni, hehe, neznani “ junak” se pojavi- “ Bog, jel se mi znamo”. Samo , cini mi se par stotinki sekunde trebalo je da se sjetim. Pa naravno, Dario, Bog!Prije puuuno godina, u nekoj drugoj drzavi( ne bivsoj, nego bas drugoj) isli smo u isti razred. Lijepo je bilo sresti ga, popricati.Ali nije to ono sto mi je poslije zaokupilo misli. Taj osjecaj da me netko gleda, podsjetio me na jedan dogadaj, koji se zbio takoder daavnoo, i takoder u drugoj drzavi.Imala sam 18-19 godina, obicna, ni po cemu posebna, malo cak povucenija. Nisam bas nesto bila zanimljiva deckima, pa samim tim ni poziva za izlazak nisam nesto imala. Duze vremena svidao mi se jedan decko, i bila sam bas iznenadena kad me pozvao da izidemo. Pao je dogovor, tad su se svi sastajali ,ili kod kipa ili kod cesme ili kod kioska na mostu. Sutra u 7 kod cesme, moze, vidimo se.....Uh, stiglo je sutra.., necu o onim uobicajenim pricama o odjeci, frizuri....meni je bilo bitno da bus ne kasni( a kasnio je vrlo cesto), i da i on stigne. Bus nije kasnio, ja sam cak dosla prva, i stala, cekala, cekala cekala...( nemojte nista reci, sad ne bi) . To vrijeme cekanja je tema moje price. Ispred mene ja bulevar i rijeka, iza mene cijeli niz kafica, restorana,slasticarni.....uglavnom ,sve puno ljudi. Gledam u rijeku, pa malo lijevo ,jer bi trebao doci s te strane, pa malo iza sebe, i onda vidim mnostvo lica koja bulje u mene. Cak vidim podsmjeh , cujem komentare, smijuljenje....svi vide da jadnica ceka, a njega nema.Mozda ustvari nista ne vidim ni ne cujem, ali mislim da SVI znaju da ja prvi put imam dogovor i da cu izvisit, . Cak, negdje u mojoj masti, vidim i njega kako negdje iza nekog zida viri, i s drustvom sprda curu koja stoji. Ali nije virio, dosao je, nema veze sto kasni, osjecam olaksanje. Samo mi nije jasno zasto nisam dogovorila kod mosta ili kod kipa, tamo je barem mirno, nema puno ljudi, mogla sam izbjeci sve to.Ako se pitate slucajno- nije potrajalo, otisao je ubrzo u Njemacku.