Govornik

Stara derutna kuca, puno naroda, svi nesto traze, micu se, svi su u crnini, tuznih lica. Nesto se u supi lijevo priprema- neka hrana, a ja tu i okolo trazim neko dijete, ne znam cije. U verandi ispred kuce pocinje jos jaca kretnja, cak trckaranje- “ cekaj.., daj meni, uzmi uzmi, pazi da ne padne...” .I utom trenu te osobe medu kojima ima i pokojnikaizlaze iz kuce , nose improvizirana nosila na kojima je moj pokojni djed, pokojna baka place. Djed ima pozu Isusa. Ja, imam 16-17 godina, trckaram unezvjereno okolo, nadem se odjednom pored nosila. U tom trenutku pokojni djed ispruzi ruku i povuce me za kosu. Tako snazno, da me zaboljelo.... i ja se probudim.