SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
srijeda, 01.07.2009.
SIVA ZONA LJUBIČICE BIJELE
|
Na sastanku članova dijela Gratske organizacije SRP-a Sl. Brod 1.7.2009. godine kao podloga temi „Mogućnost komuniciranja SRP-a s javnošću putem javnih medija s obzirom na stanje u istim, razmatran je tekst „Pismo glavnom uredniku jednog hrvatskog dnevnika“ Siva zona ljubičice bijele, autora Viktora Ivančića a objavljeno u govornoj emisiji Ogledi i rasprave HRT III program radija. U tom tekstu autor kao vrstan poznavalac medija, prema radijskoj redakciji, na svoj osebujan način promatra i drugima pokazuje stanje i pojave u žurnalizmu Hrvatske danas, jednom djelu ukupnih izvora informiranja građana. U znatnom broju primjera, kreacija neimenovanog „glavnog urednika“, autor ukazuje na široki spektar sredstava i metoda uređivanja pisanih stvari koji zazbilj više dezinformiraju i manipuliraju javnost nego što doprinose razvoju demokracije i građanske svijesti. U prvom primjeru povod je „glorifikatorski“ reporterski zapis o „glavnom državnom tajkunu u kojem se obogotvoruje lik i djelo Ivice Todorića“ i neusporedivo, za čitatelje građane, zanimljivija i korisnija a neobjavljena priča po kojoj se „cijeli niz godina uz strogu konspiraciju, obavlja razdioba javnog novca poreznih obveznika pod šifrom državne tajne“. „ Podatak o državnim poticajima najbogatijem čovjeku u zemlji, vijest o stotinama milijuna koje država svake godine ulaže u njegov profit, informacija o korumptivnoj sprezi između vlade i glavnog državnog tajkuna za čitaoce bi bila neusporedivo zanimljivija“ i korisnija jer je „istinita“. Tim se demantira tvrdnja o informaciji kao robi za tržište na koje se plasira ono što donosi najveću profit. Sam se autor pita što je u ovom slučaju roba a što tržište. Uz bezbroj uredničkih manevara u novinarskom izdavaštvu, u politikama knjiškog izdavaštva u oblasti kulture, znanosti, elektronskih medija nameće se odgovor da su čitatelji građani javnost „publika“ ta roba, proizvod koji se prodaje na tržistu. „Vlasnik korporacije koja izdaje vaše novine bavi se zapravo prodajom čitalaca vaših novina korporacij Ivice Todorića“. U drugom primjeru povod je „objavljeni intervju s premijerom vlade Republike Hrvatske Ivom Sanaderom koji je vodio poznati hrvatski pisac Miljenko Jergović.“ Po sudu autora taj novinarski uradak zoran je primjer tendencioznosti, neprofesionalnosti i manipuliranja javnošću. U stvari je to mitologiziranje, „izgradnja sopomenika hrvatskom premijeru što ga je naručio vlasnik medijske korporacije“. „U zemlji čiji građani stenju u siromaštvu, gdje je korupcija zadobila status legalnosti , ...... intervjuist političkom vođi kreatoru takvog stanja postavlja pitanja koja su na krajnjoj granici vrijeđanja inteligencije“ čitatelja novine. Osim toga, uredničkom manipulacijom efekt glorifikacije postiže se uključujući u igru „Hrvatski književnik razgovara s hrvatskim premijerom“. „Miljenko Jergović, u tom smislu više nego osvješten, jer zna da sudjeluje u izvrnutom konceptu“ po kojem je medij, korporacija za koju prigodno radi „lišena karaktera i oslobođena minimalnih obaveza prema profesiji“. „Ono što se u tradicionalnom doživljaju novinarstva smatralo najodioznijim čega su se profesionalci najviše grozili - širenje plaćeničke propagande, postalo je pretpostavka za bavljenje novinarskom strukom“ U trećem primjeru autor želi ukazati na proizvodnju sadržaja „šireći slatkasti misterij o nekakvoj industrijskoj skrbi za intelektualni život zajednice o stanju duha koje će se modulirati učincima kreativne tehnologije i rasplodnog kapitala“. Navodeći primjer o objavljenoj informaciji, „pozivajući se na *pouzdani izvor* da će sadašnji predsjednik republike Stjepan Mesić na sljedećim parlamentarnim izborima biti kandidat opozicije za premijera. Iste večeri pred televizijskim kamerama sam je Mesić demantirao vijest kazavši da je to obična glupost da mu ne pada na pamet da nakon predsjednićkog mandata kandidirati se za premijera. No dva dana kasnije, kao da demantija nije ni bilo čak su četvorica, č e t v o i c a komentatora vaših novina osula drvlje i kamenje po Mesićevim premijerskim ambicijama“. „Možete li pretpostaviti što se zbiva u glavi čitatelja“. Pita se autor. „Kao slobodni građanin, glupi čitatelj imam pravo na pomisao da je u ovome slučaju koreografija proizvodnje *sadržaja* bila lišena grešaka i nezgrapnosti. Što ako je netko važan pomislio da bi Stjepan Mesić kao eventualni premijerski kandidat doista mogao donijeti pevagu opoziciji na predstojećim izborima pa onda iz predostrožnosti naručio vijest varalicu i prateću baražnu vatru kritike te unaprijed osujetio takav mogući rasplet. Na taj se način koristi *pouzdani* izvor da bi se dobio *pouzdani* ishod“. „Ignacio Ramone(t) primjetio je da nam se mediji više ne obraćaju kako bi nam prenijeli objektivne informacije nego kako bi osvojili naš duh. Nešto precizniji bio je Jozef Gebels, *Ne govorimo kako bismo nešto rekli, nego kako bismo postigli određeni učinak*...Uniformirani medijski prostor s kojega su uklonjeni kritičarski i ironijski demoni funkcionira poput demokratske vlasti bez opozcije... Eliminiravši Feral korporativni žurnalizam izražava se kroz njegove izrugivačke forme. Započinje spor ali siguran obred samoubojstva.. Započeli ste, ufam se, neumitni proces satiranja vlastite uloge...Prebacili ste konopac preko grede , što bi se reklo, treba samo strpljivo čekati da završite preostale poslove i sretno se zanjišete skupa s odorom, odlikovanjima i zlatnom korporacijsko karticom“... „Ista svjetina koju ste se trudili preparirati razgaljeno će pljeskati pred vašim lešom...Svjetina se uvijek adaptira na nove okolnosti. Brže od onih koji okolnosti kreiraju. Svjetina, kao što ste mogli zapaziti, prelazi s bratstva i jedinstva na sirovi šovinizam munjevitom odlučnošću. Svjetina i nema drugi nagon osim da se prilagodi nazočnosti novom svečanom smaknuću. U ostalom kao čovjek medija i to moćnog medija više ste od drugih odgovorni tome manjku kolektivne odgovornosti. U vašim statistikama, tiražnim listama, poslovnim bilancama, nakupinu ljudi od kojih ste naumili učiniti proizvod ispravno nazivaju publikom. Oni će uvijek biti publika nikad sudionici. To je njihovo proklestvo i njihov privilegij“. Z A K L J U Č A K Ovoje bio pvršni i djelimični prikaz nekih opservacija iz Pisma glavnom uredniku jednog dnevnog lista u Hrvatskoj „Siva zona ljubičice bijele“ dobrog znalca prilika u štampanim javnim medijima u Hrvatskoj, čovjeka iz novinarske branše poznatog i nagrađivanog izvan Hrvatske Viktora Ivančića. Brojnim invencijama u ovom pismu ukazuje na poznate, „marketinške“mogoćnosti manipuliranja javnosti u dijelu komunikacijskog prostora štampanih medija. A kako se vidi, uredničkim i inim tehnikama u rukama određenih interesnih grupa prosječni građanin nema šanse funkcionirati kao slobodan čovjek nositelj demokratičnih procesa u odlučivanju o javnim poslovima. Kada se tome pridodaju ostali mediji, primjena naučnih dostignuća komunikologije i medicine, antropologije, djelovanje pojedinaca zvučnih imena i titula te „ renomiranih“ institucija, može se i treba postaviti pitanje kakav je stvarni položaj čovjeka i većine građana u ostvarivanju svojih prava i sloboda. Socijalistička radnička partija Hrvatske već je u svom Programu označila važnost konstituiranja nezavisne javnosti, u smislu da ju ne kotroliraju ni njome ne manipuliraju ni država, ni stranke, niti privatni vlasnici, niti drugi subjekti. Kao posrednici u stvaranju takve nezavisne javnosti, sredstva javnog informiranja doista moraju biti kontrolirana jedino od same javnosti. Pri tome je od bitnog značaja da sredstva javnog informiranja samu javnost ne zagađuju dezinformacijama, odnosno da javnost iznađe načine da se dezinformacijama odupre. Jer, deziformacija se uvijek lansira da se prikrije istina... u svhu manipulacije. Uz sadašnje stanje beskrupulozne i agresivne plaćeničke propagande kojom se napada i čovjekova podsvijest i najdublja čovjekova intima u politikantske svrhe i profiterstva, za dugo će građani i konzumenti takve informiranosti biti zakinuti za optimum svojih društvenih mogućnosti.Jedina obrana građanina pojedinca, za sada, od informativne manipulacije jest svijest o tome da ga se manipulira. Odnosno želi izmanipulirati. Građanima, posebno mladim ljudima, predlaže se... učimo! Oprezno i s rezevom primajmo informacje ma otkuda dolazile. Ne uzimajmo zdravo za gotovo ni od koga, učitelja u školama, znanstvenika, političara, raznih publicista naročito tipa „pametovanja generala poslije bitke i novih tumača povjesti“, knjiga, časopisa, dnevne štampe, elektronski medja i ostalih izvora. Budući da se ogromna novčana sredstva troše na propagiranje i lobiranje, zapravo na varanje i manipuliranje ciljanih grupa građana, povezujmo se s itomišljenicima, uključujmo se u organizacije civilnog društva, i djelujmo. Tražimo transparentno i istinito informiranje o financiranju propagandnih kampanja i trošenju javnih sredstava i odlučujući utjecaj javnosti na njihovo trošenje. Za probu saznajmo koliko je dodatnih sredstava evropska komisija izdvojila za promidžbu t.zv. Lisabonskog dokumenta o obrazovanju za uspjeh ponovljenog referenduma građana u Irskoj??? |
