24.03.2018., subota

Markiz - Savršeni Svijet (2010.) Može cijela medijska mašinerija Hrvatske stajati iza Markiza kako je to sjajan autorski bend, no 'malo morgen' to je projekt bend i točka. Tko misli drugačije opet 'malo morgen'. To je priča Andreja Babića i Denykena, jedino ne znam tko ga je prvi smislio i tko je kome prvi prišao. To je za priču posve nevažno. No i Damon Albarn i Jamie Hewlett su napravili projekt bend (virtualni) znamo koji, pa je tako ispala jedna od najgenijalnijih ideja tj. projekata ikad u glazbi. Ne bih tako baš nazvala za Markiza, ali je sigurno da je stari rocker bez nekog naročitog CV-ja Andej Babić imao viziju koja je ovdje jasno uobličena i prezentirana, Denyken da ili ne. Možeš imati najboljeg producenta na svijetu a da ti je glazba svejedno sranje, OK komercijalna ambalaža i celofan s mašnicama može donijeti veliku korist ali na kratke staze, jer je sve skupa opet sranje. A opet možeš imati prosječnog producenta i takav očiti nedostatak moderne produkcije može rezultirati samo komentarom da nečiji 'album nije dovoljno isproduciran ili dobro izmiksan' ali ideja i kreacija ostaje. Općenito je po mome cijela stvar s producentima ispreforsirana. Reći ću vam i zašto. Ni Rick Rubin niti Mark Ronson neće ti pomoći svojom genijalnošću kada se popneš na tu fakin pozornicu pred 50 ili 5000 ljudi i sam si sa sobom, svojim instrumentima i svojim strahom hoće li to biti jednako dobro. A u pravilu nikad nije, često je to prava koma. Ipak, ne bi 'Savršen svijet' tako dobro zvučao da nema Denykena ali da ga i nema opet bi album imao odličan materijal. Ako me išta oduševilo na ovom albumu to je autorski pečat Andreja Babića (ne, ne poznajem čovjeka) i naročito inteligencija britkih, pametnih, na mahove vrlo ciničnih i kritičkih tekstova (s pokojom časnom iznimkom) pa sam ja 'Savršeni svijet' doživjela kao izbalansiraniju, suptilniju i dorađeniju verziju kritike društva koju je lani ponudio Rubikon, ali bez te jasnoće samoprezentiranja u cjelini. I bez Denykena i bez višegodišnjeg iskustva bilo kojeg od članova benda u glazbi na svim razinama.. Babić i Denyken su radili na ovom albumu od 2008. a pjevačica Ines- Red je vrlo brzo 2009. već surađivala. Naime šef cover benda u kojem je tada nastupala (4head) moj nekadašnji bliski suradnik i prijatelj mi je već onda rekao da 'ova dvojica rade na oformljavanju nekog ozbiljnog benda' i da se boji da će Red otići s njima ako on 4head ne pokrene jače i ozbiljnije. U tom kontekstu mi je doslovno uturio 4head na moj fotografsko-koncertni projekt FotoGerila u listopadu 2009. kao second bend (njegov bazni bend je bio prvi) i tako mi srušio koncepciju autorske večeri, ali za frendove svašta napraviš (i često se kasnije pokaješ). Neki su bili oduševljeni 4headom (točnije s Ines), a drugi su jednostavno otišli kući prije vremena. A cover verzije koju su izvodili bile su dobre. Moje iskustvo s Red uživo iz 2009. nije bilo baš impresionirajuće: usprkos sjajnim vokalnim mogućnostima, dobrim stasom i zgodnim licem 'male seksipilke' ali čudnim karakternim stavom van bine – sve to nije moglo sakriti da nema gotovo nikakav 'stage presence' (karizmu i stav na bini), i da je taj impresivan glas vrlo mutan, nimalo zvonak, kao da ima neku membranu u glasu ili da se poslužim fotografskim objašnjenjem: malo 'zbluran' nema jasnoće, ćistoće i ekspozicije (u boji glasa). A inače je slika sjajna. Sve to nećete baš jako zamijetiti kada slušate album (osim audiofila poput mene), pogotovo ako vas takav glas nimalo ne smeta – jer produkcija čuda radi (znam iz vlastitog iskustva, u studiju sam solidno često), ali mi je ipak trebalo da balans na player na 'trebleu' (visoki tonovi) značajno dignem i opet nije bilo nekog pomaka. Uživo to je druga priča, tu nema produkcije tu nema celofana tu je goli opstanak, sam si pred publikom i sad ili ćeš potonuti ili ćeš ih osvojiti. Rupa od godine dana nepraćenja što se s mojim bivšim frendovima događa i što Red sada radi, donijela mi je prvo slušanje promocije albuma 'Savršeni svijet' uživo u Hard Placeu. Malo se toga promijenilo. Nekako sam manje pratila samu svirku, no čim mi nije ništa posebno zapelo za uho znači da je bilo poprilično korektno i očekivajuče. Da nije odličnog materijala koji mi je svako toliko odvlačio pažnju, najvjerojatnije bih ugodno šankirao s nekim od mnogih frendova koje sam tamo zatekla uz dobru zvučnu kulisu koja dolazi iz glavne dvorane. Meni jednostavno ne leži ta 'zamućenost' u njenom glasu kao što mnogi ne vole britanski Muse upravo radi specifičnog vokala ili boje glasa Matthewa Bellamija, jednostavno ti se ne sviđa i to je to. No preslušavanje albuma je ispalo ugodno iznenađenje, konačno sam sve stvari čuo čišće. Ispeglano naravno. Ines Mlinarić Red je sasvim sigurno kraljica interpretacije pjesme mlađe generacije u nas. Ako uz sve ostalo može istovremeno još podsjećati na Skin iz Skunk Anansie (Naivac) te na modernu verziju Zdenke Kovačićek iz starih šlagersko - jazzerskih vremena s retro temom 'Grad' onda je sve jasno. Meni glasovno Ines sa svojim Jazzerskim vokalom neodoljivo potsjeća na srbijansku pjevačicu Bebi Dol. Ništa nije savršeno pa tako niti 'Savršeni svijet', ali iako je rano u godini, teško da će itko napraviti bolji pop-rock materijal ove godine. Pa iako je cijela stvar isforsirana od medija zato što sve skupa potpisuje Denyken. Neka je jedanput i nešto isforsirano zasluženo. Popis pjesama: 1. Markiz - Autobiografija 3:37 2. Markiz - Grad 3:30 3. Markiz - Jedina 4:23 4. Markiz - Naivac 3:16 5. Markiz - Nas 4:48 6 .Markiz - Noć na zemlji 3:34 7. Markiz - Ostani dama 4:06 8. Markiz - Poduzetnik 3:55 9. Markiz - Savršeni Svijet 4:01 10. Markiz - Stilist 3:41 Članovi grupe: Ines Mlinarić - vokal, Andrej Babić - gitara, Ivan Vranješ Vrana - gitara, Neven Jurić - bas, Marko Tomljanović - bubnjevi Luka Putica - bas PREUZMI

- 18:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.03.2018., subota

David Bowie - Aladin Sane (1973.) Aladdin Sane je šesti studijski album engleskog glazbenika Davida Bowiea , koji je 13. travnja 1973. objavio RCA Records . Prateći svoj proboj The Rise and Fall of Ziggy Stardust i Spiders from Mars , bio je to prvi album koji je napisao i oslobodio se s pozicije zvijezde. [2] NME urednici Roy Carr i Charles Shaar Murray nazvali su album "čudno nezadovoljavajući, znatno manji od zbroja dijelova", a Bowieov enciklopedist Nicholas Pegg to opisuje kao "jedan od najhitnijih, najosnovljivijih i najvažnijih" njegovih izdanja , [3] The Rolling Stone pregled Ben Gerson izgovorio je "manje maničan nego čovjek koji je prodao svijet , a manje intiman od Hunky Dory , bez nijednog od svojih napada sumnje u sebe". [4] Omot albuma na kojem se nalazi grmljavina preko lica smatra se jednim od Bowieovih najslikovitijih slika. [5] Godine 2003. Album je rangiran među šest Bowieovih zapisa na Rolling Stoneovoj listi od 500 najvećih albuma svih vremena (na # 277), a kasnije je postao broj 77 na popisu najboljih 100 albuma Pitchfork Mediaa 1970 Popis Pjesama: Side One: 1. "Watch That Man" 4:30 2. "Aladdin Sane (1913-1938-197?)" 5:06 3. "Drive-In Saturday" 4:33 4. "Panic in Detroit" 4:25 5. "Cracked Actor" 3:01 Side two No. Title Length 6. "Time" 5:15 7. "The Prettiest Star" 3:31 8. "Let's Spend the Night Together" (Mick Jagger, Keith Richards) 3:10 9. "The Jean Genie" 4:07 10. "Lady Grinning Soul" 3:54 Personnel David Bowie – vocals, guitar, harmonica, saxophone, Moog synthesizer Mick Ronson – guitar, piano, vocals Trevor Bolder – bass guitar Mick "Woody" Woodmansey – drums Additional personnel Mike Garson – piano, synthesizers Aynsley Dunbar – percussion Ken Fordham – saxophone, flutes Brian "Bux" Wilshaw – saxophone, flutes Juanita "Honey" Franklin – backing vocals Linda Lewis – backing vocals G.A. MacCormack – backing vocals Production personnel David Bowie – producer, arrangements Ken Scott – producer, engineer Mick Moran – engineer Mick Ronson – arrangements PREUZMI

- 16:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.