Život u čizmama s visokom petom treći je LP album zagrebačkog rock sastav Time, koji izlazi 1976.g. Dado Topić album snima u Münchenu zajedno s glazbenicima: Vedranom Božićem (gitara), Chrisom Nichollsom (klavijature), Ratkom Divjakom (bubnjevi), Kareiom Čarliem Novakom (bas-gitara), Ivanom "Piko" Stančićem (bubnjevi) i Zdenkom Kovačiček (prateći vokali). Ovom LP-em sastav Time je ponudio koncepcijski album koji za temu ima život rock zvijezde. Objavljuje ga diskografska kuća "PGP RTB", a producent je Vladimir Mihaljek Miha.
Popis Pjesama:
Strana a:
a01. Time - Igraj narode moj (6:48)
a02. Time - Jer sve je u pjesmi što čovjeku treba (4:48)
a03. Time - London,decembar 75. (5:28)
a04. Time - Nitko ne zna zašto (4:32)
Strana b:
b01. Time - Rock'n'roll u Beogradu (4:20)
b02. Time - Superstar (4:56)
b03. Time - Život u čizmama s visokom petom (8:29)
b04. Time - Ispovjest jednog Sarajlije (5:08)
Superunknown je četvrti album američkog rock benda Soundgarden , objavljen 8. ožujka 1994. godine, od A & M Records . To je drugi album benda s basistom Benom Shepherdom , i s novim producentom Michaelom Beinhornom . Soundgarden počeo je raditi na albumu nakon turneje u prilog svom prethodnom albumu, Badmotorfinger (1991). Superunknown je nastavio odlazak iz bendovih prijašnjih izdanja dok je prikazao raznolikiji spektar utjecaja.
Superunknown je bio kritički i komercijalni uspjeh i postao prodorni album benda. Prvi je put debitirao na Billboardu 200 , prodajući 310.000 primjeraka u svom tjednu otvaranja i dosegao visoke pozicije na ljestvicama širom svijeta. Od albuma su puštene pet singlova : " "The Day I Tried to Live", "My Wave", " " Fell on Black Days ", " Spoonman " i " Black Hole Sun ", od kojih su dvije dvije osvojile Grammy nagrade Soundgarden postiže glavnu popularnost. Godine 1995. album je nominiran za nagradu Grammy za najbolji rock album . Album je certificiran pet puta platinum od RIAA u Sjedinjenim Američkim Državama, prodao je 10 milijuna primjeraka širom svijeta i ostaje najuspješniji album Soundgardena.
Popis Pjesama:
1.Soundgarden -"Let Me Drown" 3:51
2.Soundgarden -"My Wave" 5:12
3.Soundgarden -"Fell on Black Days"4:42
4.Soundgarden -"Mailman" 4:25
5.Soundgarden -"Superunknown"5:06
6.Soundgarden -"Head Down" 6:08
7. Soundgarden -"Black Hole Sun" 5:18
8.Soundgarden -"Spoonman" 4:06
9.Soundgarden -"Limo Wreck"5:47
10.Soundgarden -"The Day I Tried to Live" 5:19
11Soundgarden -."Kickstand" 1:34
12. Soundgarden -"Fresh Tendrils" 4:16
13.Soundgarden - "4th of July" 5:08
14.Soundgarden - "Half" 2:14
15. Soundgarden -"Like Suicide"7:01
Personnel:
Soundgarden:
Chris Cornell – vocals, rhythm guitar
Kim Thayil – lead guitar
Ben Shepherd – bass guitar, drums and percussion (track 6), backing vocals (track 8), lead vocals and guitar (track 14)
Matt Cameron – drums, percussion, mellotron (track 4), pots and pans (track 8)
Additional personnel:
April Acevez – viola (track 14)
Artis the Spoonman - spoons (track 8)
Michael Beinhorn – piano (track 1), production
Fred Chalenor – harmonic guidance (track 9)
David Collins – mastering
Jason Corsaro – engineering
Justine Foy – cello (track 14)
Adam Kasper – assistant engineering
Kelk – front cover design
Gregg Keplinger – drums and percussion (track 6), studio assistance
Tony Messina – studio assistance
Brendan O'Brien – mixing
Reyzart – layout
Natasha Shneider – clavinet (track 12)
Soundgarden – production
Kevin Westenberg – band photography
Treći singl s pjesmama "Da sam pekar" i "Selma" objavljuju 30. kolovoza 1974. godine i on predstavlja prijelomni trenutak njihove karijere. Obje ih pjesme izbacuju u prvi plan i predstavljaju istinski početak onog što će kasnije postati dugmetomanija
Physical Graffiti je šesti studijski album engleskog rock benda Led Zeppelin , objavljenog dvostrukim albumom 24. veljače 1975. godine od strane novoosnovane etikete Swan Song Records . Bend je napisao i snimio osam novih pjesama za album Headley Grange , koji je produžio ukupno vrijeme snimanja izvan tipične duljine jednog LP-a , tako da je bend odlučio napraviti Physical Graffiti dvostruki album uključujući i neobjavljene pjesme s ranijih snimaka : jedan i traka iz Led Zeppelin III , tri iz Led Zeppelin IV , i tri iz Kuće svetih , uključujući i neiskorištenu naslovnu pjesmu s potonjeg albuma.
Physical Graffiti je bio komercijalno i kritički uspješan nakon objavljivanja i debitirao na prvom mjestu na albumima u SAD-u i Velikoj Britaniji. [2] Album je kasnije certificiran 16x platinom u Sjedinjenim Američkim Državama od strane Udruženja industrije za snimanje Amerike (RIAA) u 2006, što označava pošiljke od preko osam milijuna primjeraka.
Side One:
1. "Custard Pie" January–February 1974 4:15
2. "The Rover" May 1972 (Houses of the Holy outtake) 5:39
3. "In My Time of Dying" (John Bonham, John Paul Jones, Page, and Plant) January–February 1974 11:08
Side Two:
4. "Houses of the Holy" May 1972 (Houses of the Holy outtake) 4:04
5. "Trampled Under Foot" (Jones, Page, and Plant) January–February 1974 5:36
6. "Kashmir" (Bonham, Page, and Plant) January–February 1974 8:37
Side Three:
7. "In the Light" (Jones, Page, and Plant) January–February 1974 8:47
8. "Bron-Yr-Aur" (Page) July 1970 (Led Zeppelin III outtake) 2:06
9. "Down by the Seaside" February 1971 (Led Zeppelin IV outtake) 5:15
10. "Ten Years Gone" January–February 1974 6:34
Side Four:
11. "Night Flight" (Jones, Page, and Plant) December 1970 – January 1971 (Led Zeppelin IV outtake) 3:38
12. "The Wanton Song" January–February 1974 4:08
13. "Boogie with Stu" (Bonham, Jones, Page, Plant, Ian Stewart) December 1970 – January 1971 (Led Zeppelin IV outtake) 3:52
14. "Black Country Woman" May 1972 (Houses of the Holy outtake) 4:24
15. "Sick Again
Personnel:
John Bonham – drums, percussion
John Paul Jones – bass guitar, organ, acoustic and electric piano, mellotron, guitar, mandolin, VCS3 synthesiser, Hohner clavinet, Hammond organ, string arrangement
Jimmy Page – electric, acoustic, lap steel and slide guitar, sitar, mandolin, production
Robert Plant – lead vocals, harmonica, acoustic guitar on "Boogie with Stu"
Ian Stewart – piano on "Boogie with Stu"
George Chkiantz – engineering
Peter Corriston – artwork, design, cover design
Barry Diament – mastering (original 1987 CD release)
Mike Doud – artwork, design, cover design
Elliot Erwitt – photography
B. P. Fallon – photography
Peter Grant – producer, executive producer
Roy Harper – photography
Keith Harwood – engineering, mixing
Dave Heffernan – illustrations
Andy Johns – engineering
Eddie Kramer – engineering, mixing
George Marino – remastered CD release
Ron Nevison – engineering
Gradske priče treći je studijski album Parnog valjka objavljen 1979. u izdanju CBS/Suzy. Ovaj album doživio je i englesku inačicu koja se zvala City Kids. Na njemu nalazi prvi pravi hit sastava, pjesma "Stranica dnevnika", kako je to jednom rekao Hus. Autor svih pjesama je Husein Hasanefendić, osim pjesme "Jablane!" čiji je autor Branimir Štulić (budući frontman sastava Azra)/Parni valjak.
Velvet Underground & Nico je debitantski album američkog rock benda Velvet Underground , objavljen u ožujku 1967. godine od strane Verve Recordsa . U pratnji pjevačice Nica , album je snimljen 1966. godine, dok je grupa predstavljena na Andy Warholovoj eksplozivnoj plastičnoj neizbježnoj multimedijalnoj turneji koja je privukla pozornost na eksperimentalne performanse i kontroverzne lirske teme, uključujući zlouporabu droga , prostituciju , sadizam i mazohizam I seksualnu devijantnost .
Iako je rekord bio komercijalni neuspjeh nakon objavljivanja i gotovo ga zanemareni suvremenim kritičarima, Velvet Underground & Nico sada je široko priznat kao jedan od najvećih i najutjecajnijih albuma u povijesti popularne glazbe . To je 13. mjesto na listi Rolling Stone magazina od 500 najvećih albuma svih vremena a knjižnica je dodana u Registar nacionalnih zapisa 2006. godine. Godine 1982. glazbenik i producent Brian Eno slavno su izjavili da, iako je album u početku prodao samo 30.000 primjeraka, "svi koji su kupili jednu od tih 30.000 primjeraka započeli su bend". Žanrovi koji su bili značajno informirani albumom uključuju umjetničku rock , punk , garažu , grunge , shoegaze , gothic , indie i većinu drugih oblika alternativne glazbe .
Popis Pjesama:
1. "Sunday Morning" Lou Reed, John Cale 2:54
2. "I'm Waiting for the Man" 4:39
3. "Femme Fatale" 2:38
4. "Venus in Furs" 5:12
5. "Run Run Run" 4:22
6. "All Tomorrow's Parties" 6:00
7. "Heroin" 7:12
8. "There She Goes Again" 2:41
9. "I'll Be Your Mirror" 2:14
10. "The Black Angel's Death Song" Lou Reed, John Cale 3:11
11. "European Son" Reed, Cale, Sterling Morrison, Maureen Tucker 7:46
Koncert Deep Purplea, Arena Zagreb, 16. svibnja 2017.
Vrijeme ih još nije pregazilo, to će vam reći svatko tko je bio na sinoćnjem koncertu Deep Purplea. Zaista, oduševljavajuće žestoki zagrebački nastup hard rock legendi, s kojeg nitko nije otišao razočaran, jer Deep Purple još uvijek mogu probuditi rock euforiju zatrapnu ispod gomile novih sterilnih rock bendova.
Od prve pjesme "Higway Star" preko legendarnih "Strange Kind of Woman", "Knocking at Your Back Door", "Lazy", "Space Truckin'", "Perfect Strangers", "Smoke on the Water", pa do novih "Bananas", "I Got Your Number", "House of Pain", "Silver Tongue", sola Stevea Morsea na gitari i sola Dona Aireya na klavijaturama i sve do bisa "Hush" i "Burn", publika je aktivno sudjelovala na nastupu.
Odlično ozvučenje i rasvjeta, odlična svirka, ali prekratko. To je jedina zamjerka, zaista odličnom nastupu legendi hard rocka. Počeli su svirati oko 21 h, a završili u 22:40, što je s obzirom na cijenu ulaznice od 220 kuna i na dugogodišnje čekanje da napokon dođu bilo prekratko.
Tijekom cijelog koncerta mnogobrojna publika, spominje se da je bilo oko 10.000 fanova, u žestokom je ritmu pratila svoje uzore. Svaka pjesma je dočekana i praćena pjesmom, skakanjem, žviždanjem i pljeskom, a ne treba posebeno naglašavati da su njihovi najveći hitovi dočekani s najvećom euforijom, od kojih je najveće oduševeljenje izazvala svakako "Smoke on the Water".
Na kraju koncerta je zaštitni vokal Deep Purplea, Ian Gillan poručio je da se vidimo opet, što je dokraja ugrijalo atmosferu u zagrebačkoj Areni, jer stvarno su još uvijek dobri u što se moglo uvjeriti i staro i mlado.
Treba i napomenuti da su više nego solidnim nastupom Divlje jagode i bivši pjevač Black Sabata Tonny Montano zagrijali publiku, koja je očito željna velikih rock spektakla, a nadamo se da nećemo morati čekati dugo na sljedeći rock koncert.
Pomalo iznenađujuće za ovo vrijeme kad dvorane baš i nisu pune, pogotovo programi sa skupljim ulaznicama, oko sedam tisuća ljudi došlo je u utorak navečer vidjeti oproštajnu turneju “Long Goodbye” britanske grupe Deep Purple u Arenu Zagreb.
Solidna svirka Deep Purplea nije izvukla reakciju publike dok nisu zasvirali hitove
Ispunjen parket i prvi rang tribina pokazao je da rodonačelnici hard rocka imaju vjernu bazu poklonika, a među starijima – koji čini se dolaze samo na koncerte bendova “iz osnovne škole” – našlo se i mlađe publike koja cijeni “pravu” starinsku svirku i „stare“ vrijednosti.
Sedam starih pjesama
Nisu čuli puno od starog Deep Purplea, u dva sata nastupa sedam pjesama iz onog doba. Ali su dobili porciju čvrste svirke izvorne trojke – pjevač Ian Gillan i ritam-sekcija Roger Glover i Ian Paice – potpomognutih klavijaturistom koji je obilno rabio zaštitni zvuk Hammond orgulja i njihovim stalnim gitaristom Steveom Morseom. S jedne strane je dobro da su Deep Purple svjesni proto-
ka vremena pa su dostojanstveno odbili svirati pjesme iz mladosti koje im danas ne leže i ubacili novije materijale, opet u maniru klasične hard-rock svirke. No, s druge strane loše je što su novije pjesme bezlične pa se publika, umjesto da vidi pravu “oproštaljku”, morala probijati kroz pjesme koje nisu niti do koljena klasičnom repertoaru.
Deep Purple
Doduše, odsvirali su ih čvrsto, autoritativno i tvrdoglavo, na luksuznoj pozornici s velikim videoekranom, mada su mi se povremeni pasaži solo dionica klavijaturista (u jednom trenutku odsvirao je i dio “Lijepe naše”), Glovera na basu i Stevea Morsea činili dosadnim i anakronim, ali ne i publici koja voli ovakav staromodni igrokaz.
Poput Neila Diamonda
Ianu Gillanu bilo je najteže, ali mu glas izdržava sve napore, iako se na početku moglo pomisliti da gledate Neila Diamonda kad je duhovito izašao na scenu u šarenim naočalama, bijelom sakou i ležerno se lelujao po pozornici.
Poručujući publici da se danas radi o drugačijem bendu, ali ostaje tajna zašto neki s godinama pokazuju logična ograničenja, a neki još stariji poput Micka Jaggera i dalje rade i izgledaju kao da je vrijeme stalo. Osim “Fireball”, “Strange Kind of Woman” i “Lazy” odsviranih u prvom dijelu koncerta, završetak sa “Space Truckin’” i “Smoke on the Water” pa “Highway Star”, “Hush” i “Black Night” na bisu publici su priuštili ono po što je i došla. Osobno mi je žao što na kraju koncrta nisu odsvirali njihov najveći hit "Child In Time", no to je vjerojatno zbog toga što Ian Gillan više ne može kvalitetno otpjevati tu pjesmu.
Bijele Strijele su zagrebački vokalno instrumentalni sastav, osnovan 1961. godine.
Sastav se uz rock and roll veže za dosta toga prvog: prva ploča, prvi festival, te prve beat(les) snimke. 1962. godine odlaze u Jugotonov studio u Dubravi, te u naredne dvije godine snimaju šest samostalnih izdanja, tri EP-a i tri singla (treći su snimili zajedno sa sastavom 4M)
U početku su jednostavno prepjevavali uspješnice tada vrlo popularnih britanskih pop idola, Cliffa Richarda, The Shadowsa i The Beatlesa, a tek kasnije su došli do faze skladanja vlastitih pjesama.
Bili su prvi sastav u bivšoj Jugoslaviji koji ima vlastite pjesme, i koje publika traži. EP ploča koju su snimili 1963. za zagrebački Jugoton sa pjesmama: Svi trče oko Sue (Run around Sue), Rastanak (Sealed with Kiss), Strijele (The Wanderer), bio je prvi pravi beat nosač zvuka u bivšoj državi.
Stil sastava je bio mješavina tada vrlo popularnih glazbenih novotarija: beata sa ranim rock'n'rollom i twistom, to je bio nepatvoreni zvuk električnih gitara sa odličnim mladalačkim vokalima.
Postava sastava je bila pomalo neuobičajena, dvije gitare, tri pjevača, bas, bubnjar i klavir. Sastav je počeo nastupati u sastavu; Vladimir Rubčić - Rubac, Ranko Bačić - Rana i Milan Gelb - Miki (pjevači), Mario Škrinjarić - Braco (bubnjevi), Ivica Banfić - Banfa (bas-gitara), Zlatko Tretinjak - Treta (ritam gitara), Zlatko Sović - Sova (solo gitara), Davor Susić (klavir), tokom vremena kroz grupu su prodefilirali još Ivica Balić - Braco (pjevač, klavir), Predrag Drezga - Dodo (bubnjevi), Željko Ilić (bas-gitara) i Ignac Pavković (gitara).
Bijele strijele raspale su se 1966. godine jer se nisu mogle prilagoditi promjenama koje su se desile pojavom "čupavih" sastava i novim glazbenim trendovima.
Popis pjesama:
01. Bijele Strijele - Svi Trče Oko Sue (Run Around Sue) 3:10
02. Bijele Strijele -The Wonderer 2:54
03. Bijele Strijele - Strijele 3:01
04. Bijele Strijele - Rastanak 3:03
05.Bijele Strijele - Ti Si Moje Proljeće 2:51
06. Bijele Strijele - Šeći, Ne Trči (Walk, Don't Run) 2:21
07. Bijele Strijele - Divan Krajolik 2:09
08. Bijele Strijele - Doviđenja (So Long Baby) 1:53
09. Bijele Strijele Prilika Za Ljubav (Take A Chance On ...) 2:12
10. Bijele Strijele - Lađica 3: 40
11. Bijele Strijele - Madison 2:47
12. Bijele Strijele - Ritam I Želje 2: 27
13. Bijele Strijele - Mrzim Taj Dan (Unchain My Heart) 3:31
14. Bijele Strijele - Voli Me (Love Me Do) 2: 28
15. Bijele Strijele - Zbog Nje (From Me To You) 1:50
16. Bijele Strijele - Oprosti Što Sam Opet Tu 1:53
17. Bijele Strijele - Ljubav Nas Čeka 2:13
18. Bijele Strijele& 4 M - Platno boje, kist i twist 2:20
Bruce Springsteen & E - street Band - Greatest Hits (Limited Tour Edition) (2009.)
Album je zbirka nekih Springsteenovih singlova i popularnih albumskih pjesama kroz godine. Springsteen je 1995. godine objavio sličan Greatest Hits album. Za razliku od prethodnog izdanja, album se naplaćuje na "Bruce Springsteen i The E Street Band ", prvi put da je Springsteenova benda zauzela pripomoć izdanju kompilacije. Kao takav, on ne sadrži Springsteen materijal zabilježen između 1984. i 2002. godine, a za to razdoblje nije praktički snimio studio s E Street Bandom.
Springsteenova udruga s Wal-Martom privukla je zbunjene reakcije od medija, s obzirom na dugogodišnju pjevačicu za radne uzroke i dugogodišnje protupješačke akcije tvrtke . Huffington Post pisac Tony Sachs proglašen je puštanjem na slobodu jedan od "pet glavnih pokreta glazbe industrije glazbe u 2008" [6], dok je The Wall Street Journal napisao da ona odražava dvojnost "liberalnog pjevača i komičnog komičara Snimatelj. " Longtime Springsteen pisac Charles R. Cross rekao je da obožavatelji sada više prihvaćaju takve otvorene komercijalne strategije s obzirom na sveukupni pad u glazbenom poslovanju. [7] Ipak, puštanje na slobodu izvučilo je kritike od nekih obožavatelja, kao i od sindikalnih aktivista i nezavisnih vlasnika diskografskih kuća. Kao odgovor, upravitelj Springsteena Jon Landau rekao je: "[L] et počinje s pretpostavkom da je Bruce već u Wal-Martu, Wal-Mart je posljednjih godina bio 15% naše prodaje. Pitanje o ulasku u Wal-Mart, mi smo tamo, oni i drugi trgovci, traže na neki način da se razlikuju, a mi pokušavamo ugostiti svaku od njih. Nisu podržali Wal-Marta ni bilo koga drugog. " [8] No, tada je Springsteen, tijekom publiciteta za nastup u Super Bowl XLIII , priznao da su "spustio loptu" uz udruživanje s Wal-Martom i dao ga nedostatnom ocjenjivanju zbog previše aktivnosti koje se događaju.
Popis Pjesama:
Europe edition:
1."Blinded by the Light" – 5:04
From the album Greetings from Asbury Park, N.J., 1973
2,"Rosalita (Come Out Tonight)" – 7:02
From the album The Wild, the Innocent & the E Street Shuffle
3."Born to Run" – 4:31
From the album Born to Run
4."Thunder Road" – 4:47
From the album Born to Run
5."Badlands" – 4:03
From the album Darkness on the Edge of Town
6."Darkness on the Edge of Town" – 4:28
From the album Darkness on the Edge of Town
"7.Hungry Heart" – 3:18
From the album The River
8."The River" – 5:00
From the album The River
9."Born in the U.S.A." – 4:38
From the album Born in the U.S.A.
10."I'm on Fire" - 2:34
From the album Born in the U.S.A.
11."Glory Days" – 4:15
From the album Born in the U.S.A.
12."Dancing in the Dark" – 4:00
From the album Born in the U.S.A.
13."The Rising" – 4:47
From the album The Rising
14."Lonesome Day" – 4:05
From the album The Rising
15."Radio Nowhere" – 3:19
From the album Magic
16."Long Walk Home" – 4:35
From the album Magic
17."Because the Night" (Springsteen, Patti Smith) – 5:21
From the album Live/1975–85, 1986
18."Fire" - 2:49
From the album Live/1975-85
Personnel:
Roy Bittan – piano, synthesizer
Ernest "Boom" Carter – drums
Clarence Clemons – saxophone, percussion, backing vocals
Danny Federici – organ, glockenspiel
Nils Lofgren - guitar, backing vocals
Vini "Mad Dog" Lopez – drums
David Sancious – piano, organ
Patti Scialfa - backing vocals
Bruce Springsteen – guitar, lead vocals, harmonica
Garry Tallent – bass guitar
Soozie Tyrell – violin, backing vocals
Max – drums
Steven Van Zandt – guitar, backing vocals
Sastav su 1981. osnovali Vesna Vrandečić (vokal) i Robert Funčić (gitara i vokal). Prvi album Kad nedjelja prođe snimljen je u "Tira Recording Studiu" u Torsbyu, Švedska, producirao ga je Tihomir Varga, a objavio Jugoton. Najveći hitovi sa ovog abuma bili su "Iznenadi me" i "Moja prijateljica". Na abumu su surađivali: Vesna Vrandečić (vokal), Robert Funčić (gitara), Marinko Radetić (bas-gitara) i Joško Serdarević (bubnjevi). 1998., Kad nedjelja prođe izglasan je na 89. mjesto najboljih albuma YU pop i rock glazbe od strane kritičara u knjizi YU 100: najbolji albumi jugoslavenske rock i pop glazbe. Na prvjencu se nalaze njihovi hitovi "Iznenadi me" "Vjetar u kosi" i "Moja prijateljica".
Popis pjesama:
Strana a
a01. Xenia - Iznenadi me (4:03)
a02. Xenia - Vjetar u kosi (3:37)
a03. Xenia - Ne (Subota uveče) (4:23)
a04. Xenia - Odustani (3:06)
Strana b
b01. Xenia - Tko si ti (2:59)
b02. Xenia - Moja prijateljica (3:21)
b03. Xenia - Kako te želim (3:27)
b04. Xenia - Crveno svjetlo (2:40)
b05. Xenia - Ksenija (3:47)
Xenia :
Vesna Vradenčic - Vokal
Robert Funčic - Gitara
Marinko Radetić - Bas
Joško Serdarević - Bubnjevi
Ova ploča legendarne grupe The Kinks zaslužuje članak na mome blogu. Face to Face četvrti je studijski album engleske Rock grupe Kinks , objavljenog u listopadu 1966. godine. Album je obilježio pomak u glazbenom smislu od lakih Pop pjesama prema težem Rock izričaju, čime je grupa stekla i međunarodno priznanje Budući da je njihov prvi album koji se sastoji isključivo od kompozicija Ray Daviesa , kritičari su ga smatrali i prvim konceptualnim albumom Rocka.
Popis Pjesama:
Side One
1. "Party Line" 2:35
2. "Rosy Won't You Please Come Home" 2:34
3. "Dandy" 2:12
4. "Too Much on My Mind" 2:28
5. "Session Man" 2:14
6. "Rainy Day in June" 3:10
7. "A House in the Country" 3:03
Side Two
1. "Holiday in Waikiki" 2:52
2. "Most Exclusive Residence for Sale" 2:48
3. "Fancy" 2:30
4. "Little Miss Queen of Darkness" 3:16
5. "You're Lookin' Fine" 2:46
6. "Sunny Afternoon" 3:36
7. "I'll Remember" 2:27
Note: The original UK CD release of the album reversed the two sides.
1998 and 2004 CD reissue bonus tracks
15. "I'm Not Like Everybody Else" 3:29
16. "Dead End Street" 3:23
17. "Big Black Smoke" 2:36
18. "Mister Pleasant" 3:01
19. "This Is Where I Belong" 2:26
20. "Mr. Reporter" (previously unreleased) 3:58
21. "Little Women" (previously unreleased) 2:11
Personnel
Ray Davies – lead vocals, rhythm guitar, mellotron
Dave Davies – lead guitar, backing vocals, lead vocals on "Party Line", "You're Lookin' Fine"
Pete Quaife – bass guitar, backing vocals (except where noted)
John Dalton – bass guitar on "Little Miss Queen of Darkness"
Mick Avory – drums, percussion
Nicky Hopkins – keyboards, piano, harmonium on "Sunny Afternoon"
Rasa Davies – backing vocals on "Sunny Afternoon", "Session Man" and "Rainy Day in June"
Crno-bijeli svijet je drugi studijski album Prljavog kazališta, kojeg 1980. godine objavljuje diskografska kuća Suzy. Vokal je Davorin Bogović, a album sadrži hitove "Crno-bijeli svijet" i "Mi plešemo". Ploča predstavlja odmak prema Ska ritmovima. Grupa je dakle definitivno prestala svirati Punk.
B strana
1. Prljavo Kazalište -"Zagreb" (3:06)
2.Prljavo Kazalište -"17 ti je godina tek" (3:19)
3. Prljavo Kazalište - "Neki moji prijatelji" (2:57)
4. Prljavo Kazalište - "Sam" (4:05)
5. Prljavo Kazalište -"Mi plešemo" (4:31)
Produkcija:
Producent - Ivan Piko Stančić
Izvršni producent - Milan Škrnjug
Aranžer - Jasenko Houra (skladbe: B2, B3, B5), Ivan Stančić (skladbe: A1 do A5, B1, B4)
Tekst - Jerome Pomus (skladba: B2), Mortimer Shuman (skladba: B2)
Tekst i glazba - Jasenko Houra (skladbe: A1 to A5, B1, B3, B5)
Glazba - Schwabach Kurt (skladba: B2)
Snimatelj - Bruno Malasoma
Dizajn - Mirko Ilić
Prijevod na hrvatski jezik - Mario Kinel (skladba: B2)
Fotografija (unutrašnja strana albuma) - Damil Kalogjera
Fotografija (vanjska strana albuma) - Marko Čolić
The Who - The Who Sings My Generation (1966) (US version)
Prvijenac Engleske Rock grupe The Who zaslužuje objavu na mojem blogu. My Generation je album prvijenac britanske grupe The Who. Album je izašao u Engleskoj, u prosincu 1965. godine, dok je u SAD-u izašao u travnju 1966. godine pod nazivom The Who Sings My Generation s drugačijim omotom i ponekim promjenama na listi pjesama. Ovo je američka verzija LP - ja . Kao dodatna pjesma na albumu se pojavljuje "i Can't Explain"
Popis Pjesama:
Strana A
1."Out in the Street" – 2:31
2."I Don't Mind" (Brown) – 2:36
3."The Good's Gone" – 4:02
4."La-La-La-Lies" – 2:17
5."Much Too Much" – 2:47
6."My Generation" – 3:18
Strana B
1."The Kids Are Alright" – 2:46
2."Please, Please, Please" (Brown/John Terry) – 2:45
3."It's Not True" – 2:31
4."The Ox" (Townshend/Moon/Entwistle/Hopkins) – 3:50
5."A Legal Matter" – 2:48
6"Circles" – 3:12 (na pojavljuje se na originalnoj britanskoj verziji)