29.09.2006., petak
o, Ana ..
pre neki dan sam otishao do starketa (vezano za komp) i poshto nije hteo odmah da odemo do grada dogovorimo se da se nadjemo u 21 u "formi"
otishao sam do grada i do pola 9 sedeo u igraonici. ima jedna nova igra koja mi se svidela. nalik na kanter i battlefield, drugi svetski rat. i tako krenem polako do "forme" i usput trazim kiosk na kojem bih mogao da dopunim kredit.
i naletim na - peru i draganu :)
nisam ih video odavno i tako stojimo na sred ulice (kisha pada po nama), zajebavamo se a oni su gladni i pokisli :)
zovem ih u formu na pice ali oni hoce da jedu neshto u "borneu" i tako sedamo u taj restoran razmenjujemo dogodovshtine ( uzimam palachinku sa jabukama eurokremom i cimetom iako sam hteo samo pivo)
pokushavam da zovnem starketa da mu kazem gde sam ali je nedostupan (pretpostavljam da je ostavio mob kuci i da ce me sachekati u formi kad vidi da me nema)
ubedim draganu i peru da odemo do forme na pivo i ..
i tako seli u formu, znao sam da se njih dvoje nece zadrzavati a da ona qurva nije mogla da sacheka (objashnjenje; kako smo ushli marina, konobarica, mi kaze; trazio te onaj drug shto pije crno pivo i kad je video da te nema otishao je)
i vidim posle anu za shankom :)
i zovnem je da sedne sa nama (kao; da ne bude sama. a u stvari nisam hteo da budem sam,
znao sam da pera i dragana nece dugo)
i draganino; "jel muvash tu devojku? da vas ostavimo nasamo?"
"ma .. yok. ne muvam je."
ali sam precutao da mi se svidja.
a sa druge strane shta ce devojka da pomisli kad je odvuchesh sa shanka za svoj sto (ne bukvalno)? medjutim nije sve bilo tako fino. bilo je dobro dok su dragana i pera sedeli s nama. zezanja, smejanje i sl. medjutim kako su otishli tako sam .. pao. ucutao. jednostavno nisam znao shta da kazem. kao da me stigao umor. ili mentalna impotencija.
chak mi u jednom trenutku kaze;
"ocesh da prelistavamo CKM da bi imali shta da prichamo?"
otprilike mi je doshlo kao olakshanje kad je neki njen drug seo s nama i pocheo da smar.. pricha. zavrshio sam pivo, ustao i krenuo kuci. tj prema kolima.
i otprilike sam se osecao ko posran.
ili kao impotentan.
kao u onoj pesmi od hladnog piva - mlohava cuna.
i nisam hteo da tako govnjiv odem kuci.
tako da sam otishao do draletove novootvorene igraonice (koja nas sve tako strashno podseca na 3d igraonicu i budi nostalgiju i neka dobra secanja). seo sam pored gulivera kojeg nisam ni prepoznao koliko se izmenio. sedim i pitam coveka za IP servera (kako bi svi igrali na istom) i primecujem kako ima isti glas kao guliver. gledam u njega i posle nekoliko sekundi skapiram da je to on. i to samo zato shto sam video ostatak drushtva (ciru, zareta i dr).
malo sam popravio raspolozenje igrajuci pola noci dod ali o5 sam se osecao bedno kad sam se probudio. i mozda josh par dana posle toga..
zashto? ne bih tachno znao.
Postoji jedna dimenzija nepoznata chovjeku
Prostor izmedju svjetlosti i sjenke, izmedju nauke i praznovjerja
To je dimenzija tamnih sila i perverzne imaginacije
Gospodari te dimenzije nazivaju se Pklatovi
Pklatovi imaju i ochi i uši i noge i ruke i ledeni dah,
Samo im je dodir potpuno mek, a korak previše lak
Zauzeli su cijeli naš grad i pocheli sebi ljude zvat'
Nisi više znao 'ko je chovjek, a 'ko je Pklat
Ubrzo su ušli u svaki naš dom i ljudima spustili zavjese
Svak je mogao da vidi samo unutra, a ni'ko nije gledao napolje
Na ulice su pustili bijele medvjede, chija je dlaka sjajna
Došli su iz dalekog svemira, njihovo porijeklo mora ostati tajna
(Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,
Mi samo želimo da mislite kao mi)
Izmedju nas draga ne postoji ništa, otkako su na naša vrata kucali
Ne chujemo vrisak komšinice, niti smo plin osjetili
Prazne su chaše, puna pepeljara, nestaje boje,
Srce kuca sporo tika-ta-tak
Nema više poljupca, ni svadje, ni šamara
Tvoga tijela draga ja se više ne sjecam
(Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,
Mi samo želimo da mislite kao mi)
Iskachi kroz prozor mala i bježimo odavde,
U dvorište i park pa sve do kraja ulice
Ja cu na drugu stranu da im trag zametnem
Ti chkaj na kraju grada, neka auto bude upaljen
Nocas smo probili obruch zajedno
Iza nas su magla, strah i zlo
U divljem bijegu bez kapi benzina
Konachno smo stigli na slobodno tlo
A Pklatovi su bili vec na tragu,
Zvali da se vratimo jer brzo ce snijeg
Hicem iz svoje bazuke
Natjerao sam ih u panichan bijeg
I osjetismo opet onaj stari fol
Iz srca što je davno otiš'o
Dok smo sjedeli kraj vatre na staroj tvrdjavi
Izgrebanih nogu i lica prljavih
(Ovo nije kraj priche o Pklatovima
Oni žive skriveni duboko u nama i chekaju svoj trenutak)
|
13.09.2006., srijeda
bloguj, usta te naguzim
evo blogujem!
medjutim ponestaje mi ideja (materijala/inspiracije)za blogovanje
tako uzeh danashnje novine (tj prelistao sam ih u vozu, pozajmio od nekog. a i bile su danashnje kad sam hteo da pishem ovo a blog nie bio dostupan), i to ko za inat - kurir
kolumna na 5str, citat;
taksisti, poznato je, imaju specifichan pristup problemima - oni uporniji i logorechniji na relaciji od tri kilometra uspeli bi da ubede i bin ladena da primi hricanstvo. natasha (misli na natashu kandic, op. bl.) zivi na zvezdari, tako da na toj trasi od bar sedam kilometara uporniji taksista ima shanse svasha. pojedini zitelji zvezdare tvrde da su nekoliko puta vidjali natashu kako iz taksija izlazi s redenicima, shubarom, u majici "mladic, srpski heroj" i kako peva; "radovane izadji iz rupe, da te karla poljubi u .."
na sledecoj strani;
sa metlom;
profesor filozofije i dobitnik nagrade "Dr Zoran Đinđić", odlukom direktora raspoređen na radno mesto dvorišnog radnika u dečjem vrtiću.
pa se neshto razmishljam ..ima li smisla zavrshavati fax i patiti se (a svi koji su ikad neshto studirali/studiraju shvatice shta hocu da kazem) i na kraju zavrshiti s platom 10ooodin ? a s druge strane za v.d. direktora ti ne treba nikakvo vishe obrazovanje (gledao sam po oglasima)
(ovde negde sam napravio pauzu u pisanju posta i potrazio na netu pesme block out.a za download. izgubio sam dosta dobrih pesama u procesu formatiranja harda kod pokojnog prijatelja, dok sam josh pokushavao da ga spasim. hard, ne prijatelja. prijatelj je otishao suvishe brzo. a sa ivankom, od koje sam dobio block out, nekako sam izgubio kontakt)
na sledecoj strani
zoranu u chast;
Dan uoči pogibije, mama Rada odnela je Zoranu poslednji doručak u njegov stan na Novom Beogradu, gde je živeo sa devojkom. Molila ga je da ne leti.
- Moram da se vratim u Batajnicu. Šta je čovek ako izgubi svoju domovinu? Mi piloti moramo da preuzmemo prvi udar na sebe i tako spasemo bar neko dete u ovoj zemlji - rekao je tada Zoran majci.
odmah sam pomislio kako je njegova smrt bila uzaludna .. dodushe posle par sekundi sam se setio milice rakic ..i posmislio da mozda i nije ..
na sledecoj strani;
unuk silovao babu;
sto sam samo preskochio. dodushe naslov je ogroman. i odvratan.
na sredini novina
je vic;
Marfijev prvi politički postulat:
Najbolji način da uspeš u politici je da nađeš gomilu koja negde ide i da staneš na čelo
a dalje nisam hteo da chitam. jebem ti novine. vratio sam ih choveku i zahvalijo se.
seti se kako smo gledali majdan ko pakao da je na dnu
ushli smo jednom u njega i skratili put.
dodji .. ja ne mogu bez tebe
dodji .. .ja ne verujem nikome .. .
|
05.09.2006., utorak
gde je nestao moj sir?
yuche posle posla se vracam kuci (i razmishljam shta cu da jedem) pa tako svratim u C market da kupim neke sastojke za sendvich.
usput kucam sms u stilu;
"javi ako nemash kredita, uplaticu ti.
ili nemoj da javish ako nema nishta novo kod tebe :)"
zezao sam jednu devojku (bio sam neshto smoren posle posla), mada, uplatio bih joj kredit da se (nekako) yavila. bilo mi uspoot, kolega me zamolio da mu uplatim 200din (mojim parama, dodushe).
enivej - zamolim neljubaznu prodavachicu da mi iseche 300gr sira, nastavim da kucam poruku, i uz jedno "evo" dobijam komad sira (sve lepo upakovan, sa cenom).
"izvinite, jel nije problem da ga isechete .. na mashini?"
"ne sechemo"
"nishta onda. hvala" kazem i ostavim joj (jebeni) sir.
dok uzimam majonez i kechap chujem njeno gundjanje. prepoznao sam nesho kao;
"ocesh josh i da ti serviram?" i yosh neka gundjanja ..
ne mogu jeb3no da verujem da je nivo usluge bilo gde tako losh.
prosto bih zeleo da sam "tajni kupac" (ako tako neshto postoji kod nas. siguran sam da u C marketu, sa kojim imam samo losha iskustva, ne postoji)
ako neko zna nekog ko zna nekog (ili tako neshto) ko se bavi tim poslom neka ga poshalje u C market u bulevaru kralja aleksandra, preko poota hotela metropol.
placam pivo.
ili ako znate neki drugi nachin kako upropastiti bogomprokleti C market (radio sam za njih jedno vreme. davno. zasluzuju sve najgore)
pivo placam u svakom sluchaju :)
Hello,
Is there anybody in there
Just nod if you can hear me
Is there anyone at home
Come on now
I hear you're feeling down
I can ease your pain
And get you on your feet again
Relax
I'll need some information first
Just the basic facts
Can you show me where it hurts
There is no pain, you are receding
A distant ship smoke on the horizon
You are coming through in waves
Your lips move but I can't hear what you're saying
When I was a child I had a fever
My hands felt just like two balloons
Now I've got that feeling once again
I can't explain, you would not understand
This is not how I am
I have become comfortably numb
O.K.
Just a little pin prick
There'll be no more aaaaaaaah!
But you may feel a little sick
Can you stand up?
I do believe it's working, good
That'll keep you going through the show
Come on it's time to go.
There is no pain you are receding
A distant ship smoke on the horizon
You are only coming through in waves
Your lips move but I can't hear what you're saying
When I was a child
I caught a fleeting glimpse
Out of the corner of my eye
I turned to look but it was gone
I cannot put my finger on it now
The child is grown
The dream is gone
And I have become
Comfortably numb.
|
|