Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/srcky

Marketing

o, Ana ..

pre neki dan sam otishao do starketa (vezano za komp) i poshto nije hteo odmah da odemo do grada dogovorimo se da se nadjemo u 21 u "formi"
otishao sam do grada i do pola 9 sedeo u igraonici. ima jedna nova igra koja mi se svidela. nalik na kanter i battlefield, drugi svetski rat. i tako krenem polako do "forme" i usput trazim kiosk na kojem bih mogao da dopunim kredit.
i naletim na - peru i draganu :)
nisam ih video odavno i tako stojimo na sred ulice (kisha pada po nama), zajebavamo se a oni su gladni i pokisli :)
zovem ih u formu na pice ali oni hoce da jedu neshto u "borneu" i tako sedamo u taj restoran razmenjujemo dogodovshtine ( uzimam palachinku sa jabukama eurokremom i cimetom iako sam hteo samo pivo)
pokushavam da zovnem starketa da mu kazem gde sam ali je nedostupan (pretpostavljam da je ostavio mob kuci i da ce me sachekati u formi kad vidi da me nema)
ubedim draganu i peru da odemo do forme na pivo i ..

i tako seli u formu, znao sam da se njih dvoje nece zadrzavati a da ona qurva nije mogla da sacheka (objashnjenje; kako smo ushli marina, konobarica, mi kaze; trazio te onaj drug shto pije crno pivo i kad je video da te nema otishao je)
i vidim posle anu za shankom :)
i zovnem je da sedne sa nama (kao; da ne bude sama. a u stvari nisam hteo da budem sam,
znao sam da pera i dragana nece dugo)

i draganino; "jel muvash tu devojku? da vas ostavimo nasamo?"
"ma .. yok. ne muvam je."
ali sam precutao da mi se svidja.
a sa druge strane shta ce devojka da pomisli kad je odvuchesh sa shanka za svoj sto (ne bukvalno)? medjutim nije sve bilo tako fino. bilo je dobro dok su dragana i pera sedeli s nama. zezanja, smejanje i sl. medjutim kako su otishli tako sam .. pao. ucutao. jednostavno nisam znao shta da kazem. kao da me stigao umor. ili mentalna impotencija.
chak mi u jednom trenutku kaze;
"ocesh da prelistavamo CKM da bi imali shta da prichamo?"

otprilike mi je doshlo kao olakshanje kad je neki njen drug seo s nama i pocheo da smar.. pricha. zavrshio sam pivo, ustao i krenuo kuci. tj prema kolima.
i otprilike sam se osecao ko posran.
ili kao impotentan.
kao u onoj pesmi od hladnog piva - mlohava cuna.

i nisam hteo da tako govnjiv odem kuci.
tako da sam otishao do draletove novootvorene igraonice (koja nas sve tako strashno podseca na 3d igraonicu i budi nostalgiju i neka dobra secanja). seo sam pored gulivera kojeg nisam ni prepoznao koliko se izmenio. sedim i pitam coveka za IP servera (kako bi svi igrali na istom) i primecujem kako ima isti glas kao guliver. gledam u njega i posle nekoliko sekundi skapiram da je to on. i to samo zato shto sam video ostatak drushtva (ciru, zareta i dr).
malo sam popravio raspolozenje igrajuci pola noci dod ali o5 sam se osecao bedno kad sam se probudio. i mozda josh par dana posle toga..
zashto? ne bih tachno znao.

Postoji jedna dimenzija nepoznata chovjeku
Prostor izmedju svjetlosti i sjenke, izmedju nauke i praznovjerja
To je dimenzija tamnih sila i perverzne imaginacije
Gospodari te dimenzije nazivaju se Pklatovi

Pklatovi imaju i ochi i uši i noge i ruke i ledeni dah,
Samo im je dodir potpuno mek, a korak previše lak
Zauzeli su cijeli naš grad i pocheli sebi ljude zvat'
Nisi više znao 'ko je chovjek, a 'ko je Pklat

Ubrzo su ušli u svaki naš dom i ljudima spustili zavjese
Svak je mogao da vidi samo unutra, a ni'ko nije gledao napolje
Na ulice su pustili bijele medvjede, chija je dlaka sjajna
Došli su iz dalekog svemira, njihovo porijeklo mora ostati tajna

(Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,
Mi samo želimo da mislite kao mi)

Izmedju nas draga ne postoji ništa, otkako su na naša vrata kucali
Ne chujemo vrisak komšinice, niti smo plin osjetili
Prazne su chaše, puna pepeljara, nestaje boje,
Srce kuca sporo tika-ta-tak
Nema više poljupca, ni svadje, ni šamara
Tvoga tijela draga ja se više ne sjecam

(Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,
Mi samo želimo da mislite kao mi)

Iskachi kroz prozor mala i bježimo odavde,
U dvorište i park pa sve do kraja ulice
Ja cu na drugu stranu da im trag zametnem
Ti chkaj na kraju grada, neka auto bude upaljen

Nocas smo probili obruch zajedno
Iza nas su magla, strah i zlo
U divljem bijegu bez kapi benzina
Konachno smo stigli na slobodno tlo

A Pklatovi su bili vec na tragu,
Zvali da se vratimo jer brzo ce snijeg
Hicem iz svoje bazuke
Natjerao sam ih u panichan bijeg

I osjetismo opet onaj stari fol
Iz srca što je davno otiš'o
Dok smo sjedeli kraj vatre na staroj tvrdjavi
Izgrebanih nogu i lica prljavih

(Ovo nije kraj priche o Pklatovima
Oni žive skriveni duboko u nama i chekaju svoj trenutak)


Post je objavljen 29.09.2006. u 07:48 sati.