09.09.2005., petak

1, 2 i zvijezda sjajna Proslo je tek godinu dana. Na trenutak mi se cini da je to bilo neki dan, a na neki drugi kao da je bio u nekom proslom zivotu. Dala sam si tada obecanje koje ove godine necu moci ispuniti. Obecanje sebi... da cu posjetiti mjesto gdje sam se srela sa energijama dva bica, da cu ih posjetiti opet. Sjedim i pisem ovo pijuckajuci Tuborg. Sjedim i slusam krike tisine. Tisina vristi, smije se, place... prica price i prenosi legende. Bio je to jedan topli septembarski dan, jedna topla septembarska noc. Bio je to dan, bila je to noc kada sam dodirnula zvijezde. Pored mene je bila moja zvijezda, sisla s neba. Bila je, sada vise nije. Sada sam sama u tisini... u tisini koja zbori o mojoj proslosti. Moja zvijezda, koja vise nije moja... tada je sijala osmijehom. Sjaj je bio zaslijepljujuci. Zeljela sam da sija za mene cijelog mog zivota, ona za mene... da sijam i ja za nju. Kazu da je zvijezdama mjesto na nebu. Tako se i moja zvijezda vratila na nebo, a ja sam ostala sama sa sjecanjem na noc, na ostalo vrijeme koje je zvijezda provela samnom, bacajuci svoj zar na moje bice. Zvijezda je sjala sjajem ljubavi, toplote, dobrote, njeznosti... Onda je doslo vrijeme da zvijezda svojim sjajem ode od mene, jer mije mogla ostati tu... na Zemlji. Sjecanja na Nju nekada jako bole, ali cesce me raduju... jer znam da je malo ko dozivio da ga zvijezda obasja. Trazila sam, nakon sto je ta otisla, jos koju slicnu zvijezdu, slican sjaj. Naisla sam na jednu, ali ne istu... a i ta je otisla. Ta noc na zidicu, kada me je obgrlila zvijezda, je moja najsretnija noc, noc kada sam bila naj naj naj, noc kada sam zavoljela. Ne znam da li ce mi se ikada takva noc ponoviti, ne znam da li cu ikada tako voljeti. Razmisljajuci tako o svemu tomu, odlucila sam da u testamentu naznacim zelju da me kremiraju. A urnu sa mojim pepelom da odnesu u grad na obalama Drave i da ga prospu sa starih zidina toga grada. Sa jednog posebnog mjesta na tim zidinama... Zasto... pitala sam se i ja kad mi je to palo na um. Zato da 'budem' i zadnji put na onom mjestu koje mi je ucinilo zivot ljepsim. Svoju cu zvijezdu voljeti uvijek i zauvijek iako me nece moci obasjavati svojim sjajem niti cu ja moci ga primati. Mojoj zvijezdi Mom osmijehu... Nikada te necu zaboraviti. N.

- 20:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #