24.08.2005., srijeda

Hocu - neces, Hoces - necu.... dodatak Tu sam u jednom dijelu rekla nikada... u biti ipak mi se desilo jednom. Bila sam zaljubljena i bez glave... bilo mi je uzasno nakon prekida... i jednostavno mi nije bilo jasno kako i zasto... sta sam ucinila i cim sam zasluzila. Onda sam shvatila... da postoji neka visa sila... nesto... protiv cega se ne mogu boriti... protiv cega se ne mogu izboriti, nesto sto ne mogu pobijediti koliko god se borila, koliko god davala sebe... jer postoje ograniccenja preko kojih nisam mogla i preko kojih jos uvijek neko izvijesno vrijeme necu moci preci. Zao mi je sto sam povrijedila osobu koju sam povrijedila nekim svojim postovima ovdje... Sada vidim da mi to nije bila namjera, vec da sam samo bila puna neke srdzbe... nekog akumuliranog bijesa koji je tako izbio iz mene. I iskreno se nadam da ce ona moci preci mi preko toga, da ce moci to zaboraviti i oprostiti mi... jer... nije to zasluzila. Znam da s vremena na vrijeme mogu biti djubre... a ne mogu traziti od nje niti od bilo koga da to razumije... jer ni ja sama to ne razumijem. Ona je super cura... cura koju sam voljela... cura koja je bila dijelom mog zivota, koja mi je nesto znacila... cura koja ce uvijek ostati dijelom mog zivota u pozitivnom sjecanju... i ne zelim to promijeniti. Proslost je proslost i ne moze se ispraviti, niti uljepsati... a ne treba se zaboraviti. Zelim, kad se sjetim nje... da mi bude osmijeh na licu, a ne neka pokisla faca. Zelim da mi ostane osmijeh na licu kada se sjetim nje... kao sto mi je i sada...

- 16:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #