05.08.2005., petak

Sarajevo Film Festival Jedanaesti je po redu i pocinje devetnaestog ovog mjeseca. Godinama sam jedna od mnogih koji ce kupiti ulaznicu za neke od projekcija i ciniti publiku festivala. U zadnjih nekoliko godina, ili mozda tek samo ove zadnje dvije Festival mi se nako, ogadio. Jeste 'on' super i jeste da cu ga ja nahvaliti (svaki Cigo svoga konja hvali) ali koliko god on bio tako divan i krasan, gadi mi se ona njegova strana neke elitisticke nastrojenosti ali u nekom iskrivljenom obliku. Nije to sto je crveni tepih ispred Narodnog, nije to sto se tezi da se dovedu zvucna imena medju goste Festivala, nije to to je tesko doci do ulaznica, nije to sto mnogo 'Open Air-ovaca' ide u kino samo tokom Festivala da bi bili vidjeni, nije to sto to meni smeta, nego me strasno iritiraju lokalne kokice koje rade na SFF-u kao hostese... Te hostesičarke mi tako idu na ziFce da sada razmisljam da li uopce da si rezervisem ulaznice ili ne. Svakoj od njih su babo ili maajka sredili 'posao'... svaka sa instaliranim smijeskom 'docekuje' goste. Svaka od njih je cak i 'preinformisana' o filmu koji ce se pustati to vecer... i skoro svaka blista intelektom. Neise, necem vise grdit hostesičarke... Ove godine necu da idem na Festival, sem ako me neko ne povede. Ili sam mozda samo iziritirana proslogodisnjim neprofesionalizmom hostesičarki... Zapravo sto je bilo... dolazim na projekciju 9/11 i sjedam na stepenice jer mi je najdraze sa njih gledati film... jebes loze, jebes sredinu ekrana, kad se ne mozes okrenuti niti prokomentirati film... jer svi toboze znaju sve i za Almodovarov film kazu kako je glup, dosadan i ne znam ti kakav (to ipak bijase pred nekoliko godina)... a za Tomb Raider rekose da je film stoljeca... elem neise.... sto bi.. sjedam na stepenice sa 3-4 prijatelja... dolazi hostesičarka i govori kako se ne moze sjediti na stepencama... fino oj objasnimo kako mi dolazimo na Festival vec godinama i kako se UVIJEK sjedi na stepenicama jer ne bude DOVOLJNO mjesta... a ona opet 'ne moze'... i mi se dignemo i sjednemo na tribine. Dobar pogled, ali stolice deru ledja. Okrenemo se da izvdimo situaciju na stepenicama sam' sto je film poceo.... stepenice pune... raja sjedi i gleda.... i stas drugo neg hostesičarki spomenut familiju skripeci zubima. Ma ipak idem... Jok ne idem... Idem... Ne znam...

- 03:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #