16.02.2005., srijeda

Palacinka Part Four -Hey babe, šta ima?- -Hey, sad sam te vidjela, ulazila sam u ulaz i vidjela te kako prolaziš. Žurila sam kući pa se nisam mogla javiti. Imaš vremena?- -Da, ali ne previše. Ovaj mi je razgovor,... da, san se dešava, sada ga proživljavam. -Ajd taman sam počela peći palačinke, imaš vremena da naletiš na koji?- - Eto me, ali neću dugo ostati. Tanya me već čekala na ulaznim vratima. Nasmiješila sam joj se. Uzvratila je smiješak. Joe Cocker,... palačinci,... provirila sam u kuhinju,... nutela je bila na stolu, ali ne i šlag. Prebacila mi je gotove palačinke da ih namažem. Mažući ih i razmišljajući o svemu onome što se desilo i što se izgleda treba desiti osjetila sam njene ruke na mom struku, a potom i dah iza mog uha pa usne na mom vratu. Već sam to proživila u snu,... odmakla sam se. «Tanya izvini, ali ovo ne ide.» Procijedila sam hladno. «Nađi si za isprobavanje nekoga drugog, odgajaj svoje dijete s kim hoćeš, udaj se za koga hoćeš, a mene ostavi na miru. I da me više nisi nazvala, mislila sam da si mi u prvom redu prijateljica!» «Kako znaš?! Ko ti je rekao?!!! Niko ne zna.» Bila je zbunjena. Nijemo sam izašla iz njenog stana ne zatvorivši vrata. Nina će nazvati, u to sam sigurna, vrijeme će pokazati svoje. Promijenila sam dosta toga samim tim što sam joj makar nešto rekla. Sada zna, makar na neki način. Više ništa neće biti isto. *** ...nastavit ce se...

- 12:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Palacinka part Three Mrak,... crnilo, mukla tišina,... Budim se u svojoj sobi. Upalila televizor. Španske sapunice, na svakom kanalu. Otišla sam do kuhinje po voćni jogurt, moj svakodnevni doručak, a s njim nazad u krevet. Subota, nisam radila. Dosadno mi kući, ne znam šta da radim. Vrtim kanale na televizoru, ništa zanimljivo. Subota, 2 sata popodne, lijepo vrijeme a nikako mi se ne da napolje, nemam s kim. A i kafe mi je više dosta. Mislila sam da to nikada pomisliti neću. Obožavam piti kafu u ljetnim baštama pod suncem. Danas mi se nije dalo. Pomislim na Tanyu. Razmišljam o tome da je konačno vrijeme da joj kažem da ne želim da mi bude više samo prijateljica. Istina, imala je nekolicinu propalih veza ove godine, ali solira već više od dva mjeseca, nije pravila ni izlete. Ali i u tim vezama se ponašala kao da ih i nije željela. Uvijek mi je bila draga. Od dana kada smo se upoznale, lebdjela sam svaki put kada bi izašle zajedno, ali joj to naravno nisam imala hrabrosti reći, a ona to izgleda nije primjećivala. Odlučih se izaći, ali samo do kioska, da kupim novine. Naravno, do kioska u blizini Tanyine zgrade, ne bil je kojim slučajem vidjela. Stajala sam nekih desetak minuta pred kioskom birajući novine, ni sama ne znajući koje mi uopće trebaju. Politiku nisam čitala jer me nervira, nervira me čitava stvar vezana za politiku moje zemlje. Otvorim novine, a naslovi su iz dana u dan isti, korupcija, kašnjenje penzija, plata, štrajkovi, ovi nezadovoljni ovim, oni onim, i tako u nedogled. Muzičke novine nisu dolazile u obzir, jer su tako kvalitetne i vrijene čitanja da je to užas jedan, ma i na kvadrat. Sport? Uopće me ne interesuje. Magazini o uređivanju doma i oko doma, pa nisam još u penziji, ni to nije za mene. Film, dovoljno sam upućena, ne trebam još samo čitati o ono što već sve znam, jer sve informacije koje ću naći u takvim novinama redovno kasne, pa mi to samo još dodatno kida živce. Oglasi? Ne, hvala, imam sve što mi treba, sem naravno nje, a nju neću naći u oglasima. Kuhar? Još mi samo to treba, kuhinju da zapalim, jer jedino što znam napraviti su palačinke. Izbor je pao na modu. Ali koju? Cosmopolitan? Isuviše isfucan,... kako ga zavesti, kako ga odvući u krevet, kako ovo, kako ono,.... ali kako nju dobiti, bilo je pravo pitanje na koje odgovor nisam znala. Do sada nisam kupovala Elle, pa da vidimo šta tu pišu. Uzimajući Elle vidjela sam plavooku djevojku koja mi se sviđala neko vrijeme, djevojku kojoj ni ime nisam znala. «Nina!» Prostrujalo mi je kroz glavu, ukočila sam se. Tanya, telefonski razgovor, njen monolog, moja depresija, Nina, Austrija, avionska nesreća,... slike, događaji, sati, dani, mjeseci,... prolazilo mi je kroz misli. Djevojka se približavala. Ruka mi je bila pružena prema ženi u kiosku koja mi je vraćala kusur. Okliznula sam se i udarila o djevojku. Sitniš se razletio svuda uokolo. Mobitel je počeo da zvoni. Djevojka, Nina, izvinjavala se i počela da kupi novac sa poda. Ja sam stajala još uvijek ukočena od šoka. Posegnuh za mobitelom. Na diplayu je velikim slovima pisalo Tanya. Povukla sam je za rukav, Ninu,... «Izvini,... ali moram ti nešto reći. Znam da će zvučati nevjerovatno, ali nisam luda,...» Djevojka je bila zbunjena. Odvukla sam je do Tanyinog ulaza. Ispričala sam joj sve što sam znala o njoj, sve što sam o njoj doznala u svom snu, jer očigledno je bio san, deja voo. «Znaš li gdje ti je djevojka? Važno je!» «Ma koji je tebi qurac?!!!» Čvrsto sam je držala za ruke i nisam joj dopustila dapobjegne. «Nazovi svoju djevojku, evo ti mobitel. Ne nemoj nju nazvati, nazovi njenu najbolju prijateljicu, pretpostavljam da imaš broj. I traži nju!» «Maja je na putu, a njena najbolja prijateljica je na poslu, neki rade i subotom! Uostalom, ko si ti da mi što govoriš!» Shvatila sam da,... ko sam ja da njoj šta govori. Kako mi može vjerovati, kad sama sebi ne vjerujem u potpunosti. «Molim te uzmi moj broj telefona. Sačuvaj ga. Nazvat ćeš me za nekoliko mjeseci. Molim te budi spremna. Maji,... nemoj joj previše vjerovati i ne spominji joj ovaj razgovor. Budi spremna na veliko i bolno razočarenje.» «Ma o čemu ti?!» «Vidjet ćeš,...» Gurnula sam joj karticu s mojim brojem u ruku. Strpala ju je u džep i otrčala, par puta se osvrnuvši. Mobitel mi je opet zazvonio. Tanya. ...nastavit ce se...

- 11:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.02.2005., ponedjeljak

Ideal Sa deckima cu biti vrlo kratka. Svaki koji se meni cinio i po mojim mjerilima bio idelan ili makar priblizno tome, bio je gay. Zene... Jucer je to bila onakva, danas je ovakva, sutra ce biti nekakva. Ranije sam idealnim smatrala neki manekenski tip, s iznimkom sto bi takva ipak za razliku od vecine manekenki imala mozga. Angelina Jolie... prelijepa zena, jedna od definitivno najljepsih na svijetu. Karizma koju posjeduje, zivotni stil, ono malo zlocastoce i divljine plus bitchie stava sto izbija iz nje... sve sa njenim fizickim izgledom upakovano u cjelinu je wow. Ali to je zena za koju imam minorno male sanse da je upoznam... samim tim i da mi se svidi drugacije no fizicki. Razlika u svidjanju i privlacenju, makar kod mene postoji. Ima dosta lezbi koje bi kada bi imale priliku upoznati ju... zeljele s njom zavrsiti u krevetu. Kao sto je slucaj kod strejt zena kada je u pitanju Jonny Depp. Nikada ne bih mogla zavrsiti u krevetu s osobom samo zbog toga sto je ta osoba seksualna mastarija oko 50% lesbo populacije svijeta, u sta mozda i ja spadam... jer ipak bih zeljela osjetiti te usnice na vlastitim. U biti, ne imponuje mi biti u drustvu sa nekim fancierima, samo zbog toga sto su oni neke javne licnosti. Ako je neko ok, ok je... a biti ok ne moze porasti ako si poznat sirim narodnim masama. Mozes biti ok, mozes biti dobrim drustvom... ko god da si i cim god da se bavis... Mrzim dvolicne osobe, one lazljive i one koje se namjerno pretvaraju da su ono sto nisu. Ranije sam mislila da me vise privlace starije cure... tako da su moje prve i bile starije... razlika izmedju moje 'najstarije' i mene je bila nekih sest godina... kasnije se to smanjivalo... a ja sam bivala starijom. I da, ona koju sam do sada najiskrenije voljela, ali fakat voljela je bila mladja od mene... ne mnogo... joj samo kad se sjetim koji je to bio crush. Bila je kosarkasica... i imala preslatku malu mekanu tibu... tada je ideal u vidu manekenke pao u vodu... jebes manekenke. Od tada, sada pa valjda i ubuduce, mada, niikad se ne zna. Lik iz serije ER, Abby, mi je oduvijek bila simpa do bola. Nakon te serije, Tina iz serije The L Word. Ljepuskaste, slatke, simpaticne... na neki nacin povucene iako to nisu jer drustvo (njihovo) bez njih ne vunkcionise, jel... one cine bitan cimbenik drustva. Uvijek su mi se vise svidjale tamnokose djevojke... ne zbog stereotipa – plavuse su glupe hahahaha, vec cisto jer mi te tamnokose a dodatno da su jos u tamnooke djeluju toplije od ovih plavusa. Imam sojecaj da se mogu istopiti u intenzivnom pogledu tamnih okica. (trebam li opce napominjati da su zubi obavezan detalj kod svake osobe? Koliko osoba drzi do sebe najvise se vidi po zubima... kod mene ogroman boldiran minus imaju osobe kojima fali neki od prednjih zuba). Osoba koja ce biti samo tvoja i osoba kojoj ces biti samo njena... kada ste zajedno. Posesivnost i ljubomora bi trebali biti iskljuceni naravno, mada nema ljubavi ako nema male doze ljubomore. Osoba s kojom ces moci satima pricati o svemu i svacemu, lezati u krevetu pod plahtama i pred spavanje citati neku knjigu (pred spavanje meni makar najbolje leze neki bestselleri)...sjediti ispred kamina u kucici u prirodi zimi kada vas okruzi snijeg... setati obliznjom sumom po svjeze napadanom snijegu, u jesen po opalom liscu, sjediti na travi i piti vino, spravljati jedno drugome vecere i dorucke.. uzivati u mjesecini i zvjezdanom nebu tokom ljetnih noci na obali mora ili pak na balkonu vaseg stana. Vjerovati jedno drugome i postovati jedno drugo. Izgled je u sustini nebitan... bitna je konekcija.

- 20:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #