i partizani, i ustaše, i tito i pavelić....
....idu mi polako svi na živce ovih dana. pa kaj je to normalno da praktički deset godina iza domovinskog rata, 60 godina iza drugog svetskog još postoji kretena kojim je stalo do toga da se mi hrvati međusobno svađamo, da rušimo spomenike, da se vrijeđamo, da skrećemo pažnju na sebe i da se sramotimo pred europom u koju silno želimo ući i u koju se zaklinjemo kao dio svojeg kulturološkog nasljeđa?!? stvarno sam revoltiran onim kaj se pred par dana dogodilo i ne nalazim realno objašnjenje zakaj se to dogodilo. da mi je samo vidjeti kretena koji je to napravil i da mi je na trenutak zaviriti u njegov mozak da vidim koji se to procesi kod njega odvijaju u glavi.
često sam sebe pitam kam se ja svrstavam i kaj sam zapravo ja u toj još uvijek prisutnoj hvratskoj podjeli na ustaše i partizane. analiziral sam više puta povijest i mamine i tatine obitelji i došel do zaključka da sam gemišt. po tatinoj strani svi su bili crveni, dedin brat partizan, bratić pali borac, bakin brat partizan ko i njegova žena, a i sam deda je naginjal crvenim zbog čega je tri dana provel na ispitivanjima u ustaškom sabirnom logoru (sve dok ga prijatelj nije izvukel van). po maminoj strani opet kontra. deda2 je od malena bio hssovac, poslje pavelićev pristaša. brat mu je bio fajter na ruskom frontu, protuzrakoplovac. bilo ga je i u obrani industrijskih gradova (essen npr) u njemačkoj, pa se kasnije dolaskom u zagreb priključil ustašama. 45. kad su se povlačili prema austriji i deda i brat su bili u koloni, deda kao civil jer je imal konje i kola pa je prevozil koga i kaj je trebalo a brat u ustaškoj uniformi. brat mu je nestal negde tam gore, nikad nismo saznali jel poginul ili su ga streljali. deda je mrvicu prošel bolje od brata - kad su ih partizani napali teško je ranjen od minobacačke granate, konji su mu riknuli a kola bila rastepena...slučajnost: spasil ga je partizanski kapetan s kojim je bil u hss prije rata jer sve teško ranjene su streljali...
u djetinjstvu sam se naslušal raznih priča i s jedne i druge strane. oba moja dedeka su živeli u istom mjestu i bili si jako dobri prijatelji. nikad međusobno nisu razgovarali o politici iako su imali isti san - samostalnu hrvatsku. crveni deda nije ju dočekal, umro je par godina prije. njegove riječi nikad neću zaboraviti. govoril je, proživil sam 4 države i imam neki osjećaj da ova (jugoslavija) dugo traje. bil je u pravu. crni deda je imal viziju kad je počel rat da njega uzmu dečki sa sobom na front da bu on snajperista. veli, vi samo mene denite na krov i bute vidli....je, kak ne. do svoje smrti je vjeroval da se bu ponovo jednog dana uspostavila ndh. i kad got je mogel uvijek je napomenul da se triput rukoval s pavelićem...
takvi idealisti kak je moj crni deda bil još uvijek misle da smo šupak svijeta i da mi kod sebe moremo raditi kaj hoćemo i da nikog za to nije briga...ne jebe te starce i njihove ideološke sljedbenike to kaj ja i njihova unučad moramo šljakati za europske i svjetske firme, kaj dok idemo nekam moramo pokazivati putovnicu, kaj nas pjegavi englezi ne puštaju prek kanala bez vize i hrpe pitanja, kaj ameriku moremo sanjati...njima je bitnije da duh velike horvatske još navek živi...
s druge pak strane crveni su glasni kad ih ovi počinju jebat i podjebavat. kaj je je, fakat ispali su na strani pobjednika u tom velikom ratu i to su kak koji na svoj način naplatili. boračkom mirovinom, stanom, radnim mjestom. njihovih sljedbenika je tak malo da ih na prste moreš nabrojiti. i ne kompliciraju previše, tu i tam obese nekakvu crvenu krpu ili si zakače petokraku, sve više kao modni detalj neg kao ideja koje se drže.
htel bi da svi dišemo jedinstveno, da nas takvi likovi i crveni i crni ne smetaju u našem razvojnom putu. da gradimo svoju zemlju da bude primjer svim ostalima, da nas drugi cijene i poštivaju i da na ne gledaju kao potencijalno tržište iz kojeg treba posisati višak kapitala neg kao dio svog europskog okruženja. ali, sve dok nam budu spomenici letjeli u zrak, dok budemo mahali s zastavama i slikama "istaknutih sinova našeg naroda" gledat će na nas kao na idiote koje treba jebat u zdrav mozak i koje treba iskoristit kao jeftinu radnu snagu lišenu svake mogućnosti da razmišlja sebi samima. to trebamo zaustaviti, jednostavno boriti se protiv toga i sve te kretene i starkelje sterat u krasan i odjebat da nam ne zagorčavaju situaciju i da nas koji imamo ideje i vizije i koji gledamo u budućnost ostave da sami širimo taj svoj put.
e, sad tek vidim da sam stvarno razjeban...
idem.
|
