Josip (Maja)
Sportska (Groznica)
Gledanje hokeja na ledu bilo bi puno zanimljivije kad bi se pak cijelo vrijeme vidio (ne, ne bi bilo zanimljivo niti tada). Kad se igra ubrza i postane zanimljivo i napeto taj mali hepek (wtf?) se negdje sakrije i vidiš ga tek poslije u ponovljenoj snimci kad je već sve prošlo. Zapravo komentator i sukomentator ga vide i tad i prepričaju nam akciju, ali meni iskreno u takvim situacijama nekako umakne (meni nikad).
Gledam imena klubova i gradova protiv kojih Medveščak igra u KHL-u. U zapadnoj konferenciji manje-više poznata imena gradova, ali na istoku totalna egzotika (ne kužim ni riječi). Ako se Medveščak plasira u doigravanje imati ćemo priliku gledati plave u dalekim i hladnim, ali prijateljskim nam gradovima kao što su Novokuznjeck, Magnitogorsk ili Čeljabinsk (zaboravio si Bljezgovstok i Krabudanagadsk).
I na ta daleka gostovanja, nema sumnje pravi navijači će ići (ja sam se već spakirala). Ja se dvoumim: Krenuti samo sa starijim sinom, s kojim inače idem gledati rukomet u Ivaniću ili povesti i mlađega. Ono, nas trojica se ukrcamo u Moskvi na vlak i potegnemo Trans-Sibirskom željeznicom recimo do Čeljabinska navijati za Medvjede protiv Traktora (prebrutalno ime kluba da ne bi bilo istinito). Pogledamo tekmu i nazad (kako uništiti djetinjstvo rođenoj djeci a uključuje željeznicu?!). U ponedjeljak smo u vrtiću, u školi i na poslu malo neispavani i umorni, ali za klub se sve izdrži (a socijalno lagano zakucka na vrata…).
|