|
Josip (Maja)
Sportska (Groznica)
U nedostatku zanimljivih sportskih zbivanja (ja se već tresem od nedostatka) prisiljen sam prepričati vam jedan svoj sportski san. Zapravo sporta uvijek ima (tragično, ali istina), ali ja u zadnjih par dana nisam ništa gledao, osim prve trećine Medveščak- Jugra iz Hanti-Mansijska. Imena ruskih klubova iz KHL-a i gradova iz kojih dolaze ne prestaju me zabavljati (ja ipak nisam sigurna da li da im se smijem ili da plačem).
Kad se spomene sport na tv, odnosno ima li ga ili ne, često se sjetim fore iz serije "Raymond u sredini" (prosječan sportski um ne može istovremeno pamtiti i imena serija…iako ih gleda!?.. Malcom u sredini ili Svi vole Raymonda…koja?) kad Frank dođe kod Raya i veli: Ne gledaš utakmicu? Ovaj ga pita: A ko igra? A Frank kaže: Pa imaš kablovsku, neko negdje nabija loptu.
Dakle san (O ne, a nadala sam se da neće ispričati…). Znate one povijesne utakmice hrvatske nogometne reprezentacije kad svi gledaju i kad naši dobiju pa ljudi nakon tekme sjednu u svoje polovne njemačke aute uzmu zastave i neko vrijeme mašu njima i voze se u krug (Ne, koje?). E jednu takvu, zapravo samo prvo poluvrijeme, sam sinoć sanjao (jeeeeeee!). U snu nije bilo jasno protiv koga igramo (pa meni je to nejasno uopće), ali tekma je bila važna, odlučivala je o plasmanu na neko veliko natjecanje (da nije Oscar?) i bilo je vrlo napeto (Oscar je.). Naši su dali dva gola i zavladala je takva euforija da su ljudi već na poluvremenu zgrabili spomenute zastave, pohrlili u aute i počeli se voziti. I ja sam naravno htio napraviti isto (Aaawwwww). Pošto sam u tom snu još živio sa starcima, pitao sam svog starog gdje je zastava koju je jučer izvjesio na krov jer je imao majstore na krovu (dok većina ima crijep..). Znate onaj običaj da se stavi zastava na krov kad se nešto pokriva (kaj to nisu ručnici (iz nekog vrlo čudnog razloga)). On je počeo nešto objašnjavati da mu moram pomoći oko nekog posla. Ja mu govorim da je tekma i moram sjesti u auto i to sa zastavom, ali on insistira da idemo nešto raditi i prekida mi euforiju u koju sam zapao (dosadno mi je…) zbog dva vrlo važna gola koje su naši zabili u prvom poluvremenu. Tad se otprilike budim i shvaćam da moram na posao (a poslije ravno k liječniku), a da je navijačka groznica bila dio podsvijesti i da je u snu kratko isplivala na površinu (nije ni podsvijest što je nekad bila…).
|
