Marketing
Svi u Čeljabinsk
Josip (Maja)
Sportska (Groznica)
Gledanje hokeja na ledu bilo bi puno zanimljivije kad bi se pak cijelo vrijeme vidio (ne, ne bi bilo zanimljivo niti tada). Kad se igra ubrza i postane zanimljivo i napeto taj mali hepek (wtf?) se negdje sakrije i vidiš ga tek poslije u ponovljenoj snimci kad je već sve prošlo. Zapravo komentator i sukomentator ga vide i tad i prepričaju nam akciju, ali meni iskreno u takvim situacijama nekako umakne (meni nikad).
Gledam imena klubova i gradova protiv kojih Medveščak igra u KHL-u. U zapadnoj konferenciji manje-više poznata imena gradova, ali na istoku totalna egzotika (ne kužim ni riječi). Ako se Medveščak plasira u doigravanje imati ćemo priliku gledati plave u dalekim i hladnim, ali prijateljskim nam gradovima kao što su Novokuznjeck, Magnitogorsk ili Čeljabinsk (zaboravio si Bljezgovstok i Krabudanagadsk).
I na ta daleka gostovanja, nema sumnje pravi navijači će ići (ja sam se već spakirala). Ja se dvoumim: Krenuti samo sa starijim sinom, s kojim inače idem gledati rukomet u Ivaniću ili povesti i mlađega. Ono, nas trojica se ukrcamo u Moskvi na vlak i potegnemo Trans-Sibirskom željeznicom recimo do Čeljabinska navijati za Medvjede protiv Traktora (prebrutalno ime kluba da ne bi bilo istinito). Pogledamo tekmu i nazad (kako uništiti djetinjstvo rođenoj djeci a uključuje željeznicu?!). U ponedjeljak smo u vrtiću, u školi i na poslu malo neispavani i umorni, ali za klub se sve izdrži (a socijalno lagano zakucka na vrata…).
Post je objavljen 25.09.2013. u 11:56 sati.