četvrtak, 31.12.2015.
Ne pomažu ni baloni
Bilo mi je, najblaže rečeno, "interesantno" vidjeti kako po gradu vozači/ce počesto 'siluju prednost' na pješačkim prijelazima. Stvar temperamenta? Možda. Ali, hm, i uzdanja u tuđe reflekse...
Ni Dida ni curica, visoka jedva do bočnog retrovizora, nisu bili toga 'temperamenta' unatoč vidljivom slavljeničkom 'raspoloženju' pa su, dapače, morali i primjetno ustuknuti pred živahnim skretanjem mlade dame u tu sporednu uličicu, njima 'ispred nosa'.
Uglavnom - 'veselo'.
[GP]
Ni Dida ni curica, visoka jedva do bočnog retrovizora, nisu bili toga 'temperamenta' unatoč vidljivom slavljeničkom 'raspoloženju' pa su, dapače, morali i primjetno ustuknuti pred živahnim skretanjem mlade dame u tu sporednu uličicu, njima 'ispred nosa'.
Uglavnom - 'veselo'.
[GP]
srijeda, 30.12.2015.
Crvenokosa
Još otkada je Charlie Brown iz stripa 'Peanuts' Charlesa M. Schulza patio za novom (?) 'crvenokosom' u školi, bilo je jasno da one, kao ideja provučena ovako 'na mala vrata', imaju neku magičnu moć nad dečkima...
Iako se tamo vjerojatno radilo o izvornoj, oriđiđi, 'crvenki', ni neke današnje cure, a i odrasle žene (javi seee!), drugog tena i boje kose, ne prezaju od toga da nabace tu atraktivnu farbu...
To je onaj famozni 'APP' - 'Ako prođe prođe!'.
Eto, ni ja nisam mogao 'odoljeti'.
[GP]
Iako se tamo vjerojatno radilo o izvornoj, oriđiđi, 'crvenki', ni neke današnje cure, a i odrasle žene (javi seee!), drugog tena i boje kose, ne prezaju od toga da nabace tu atraktivnu farbu...
To je onaj famozni 'APP' - 'Ako prođe prođe!'.
Eto, ni ja nisam mogao 'odoljeti'.
[GP]
utorak, 29.12.2015.
Starice
Iznenadiše me te neke preostale kućice u gradskoj jezgri koje još duraju sa svojim kamenom popločenim krovovima. Ponešto i nevješto sanirane su cementom, ali ipak "idu dalje". I 'urbanisti' ih očito ne diraju u svojim prostornim planovima.
A, što je zanimljivo, na nekoliko njih (i u Varošu) vidjeh već ponegdje porušene 'ograde' sa žičanom mrežom... Zaključih, možda pogrešno, da je to trebalo odvratiti lokalnu mulariju da se vere po lako dostupnom krovu upitne čvrstoće i nosivosti.
Kako bilo, smatram da bi ih zbog svoje autentične 'egzotičnosti' trebalo primjereno zaštititi i 'konzervirati' kao dio vrijedne narodne baštine.
[GP]
A, što je zanimljivo, na nekoliko njih (i u Varošu) vidjeh već ponegdje porušene 'ograde' sa žičanom mrežom... Zaključih, možda pogrešno, da je to trebalo odvratiti lokalnu mulariju da se vere po lako dostupnom krovu upitne čvrstoće i nosivosti.
Kako bilo, smatram da bi ih zbog svoje autentične 'egzotičnosti' trebalo primjereno zaštititi i 'konzervirati' kao dio vrijedne narodne baštine.
[GP]
ponedjeljak, 28.12.2015.
Ljepotica dana
Ovo prelijepo i veličanstveno 'peterokatno' stablo bugenvilije usred grada podsjetilo me da prije nekako nisam uopće 'trzao' na njene rascvjetane krošnje kad ih obilato viđah po Dalmaciji.
Valjda sam njihovu opću rasprostranjenost i učestalost smatrao bogomdanima... te 'po sebi razumljivim' uresima strmih i stepeničastih kala.
Kad nekoć načuh ruralno-urbanu legendu da krađa grane/cvata bugenvilije počinitelju donosi nesreću, počeh tu biljku promatrati kao svojevrsnu 'osvetnicu'. Iako 'zbog toga' nemam noćne môre jer sâm nisam "ni krao ni ljestve držao", racionaliziram da je ta 'kletva' potekla od njihovih vlasnica kako bi odvratile potencijalne 'vandale' od usputnog trganja i sakaćenja krošnji.
[GP]
Valjda sam njihovu opću rasprostranjenost i učestalost smatrao bogomdanima... te 'po sebi razumljivim' uresima strmih i stepeničastih kala.
Kad nekoć načuh ruralno-urbanu legendu da krađa grane/cvata bugenvilije počinitelju donosi nesreću, počeh tu biljku promatrati kao svojevrsnu 'osvetnicu'. Iako 'zbog toga' nemam noćne môre jer sâm nisam "ni krao ni ljestve držao", racionaliziram da je ta 'kletva' potekla od njihovih vlasnica kako bi odvratile potencijalne 'vandale' od usputnog trganja i sakaćenja krošnji.
[GP]
nedjelja, 27.12.2015.
Samo nježno, molim!
U nekim mladim godinama bio sam preko familije, onako periferno, upoznat s rugbyjem, pravilima, taktikom... čak sam, 'ovdje', u Zagrebu, išao i gledati neke 'tekme' na Kajzericu kraj Velesajma. Tada sam i prvi put čuo za splitski rugby klub "Nada".
To ime mi je nekako bilo nespojivo s 'grubim dečkima' koji su se, prema Igoru Mandiću, "natjeravali s kožnatom mješinicom"... i u opreci s tadašnjim borbeno-progresivnim nazivljem klubova i institucija. S današnjeg aspekta više bi priličilo nazivu neke klinike za umjetnu oplodnju, recimo.
I bi mi drago vidjeti taj 'nježni' milje koji je uokvirivao Stari plac
[GP]
To ime mi je nekako bilo nespojivo s 'grubim dečkima' koji su se, prema Igoru Mandiću, "natjeravali s kožnatom mješinicom"... i u opreci s tadašnjim borbeno-progresivnim nazivljem klubova i institucija. S današnjeg aspekta više bi priličilo nazivu neke klinike za umjetnu oplodnju, recimo.
I bi mi drago vidjeti taj 'nježni' milje koji je uokvirivao Stari plac
[GP]
subota, 26.12.2015.
Vesele... ma što bile
Po tome kako stotine ljudi mogu dnevno proći mimo nekog uništenog, isprevrnutog, vandaliziranog, zapuštenog objekta ili detalja... ni ne trznuvši 'okom' niti duhom... shvaćam kako je današnjica tolike ubila u pojam, odsustvom humanističkog ili inog odgoja, lažnim vrijednostima i ispraznim ego(t)izmom, da ne zamijećuju ništa izvan osobne zone 'samointeresa' ili ne daj bože izvan 'opisa radnog mjesta'.
Još mi je žalosnije kad se ni nečiji pomalo naivni, voluntaristički i 'utopistički' pokušaji mijenjanja i uljepšavanja svijeta iz sličnih razloga uopće ne zamjećuju niti cijene... tek rijetkima izmamljujući istinski osmijeh na usne ili pružajući ugodu pri prolasku, pogledu, boravku...
Ne treba odustajati. Još nas ima, koji hoćemo i koji cijenimo.
[GP]
Još mi je žalosnije kad se ni nečiji pomalo naivni, voluntaristički i 'utopistički' pokušaji mijenjanja i uljepšavanja svijeta iz sličnih razloga uopće ne zamjećuju niti cijene... tek rijetkima izmamljujući istinski osmijeh na usne ili pružajući ugodu pri prolasku, pogledu, boravku...
Ne treba odustajati. Još nas ima, koji hoćemo i koji cijenimo.
[GP]
petak, 25.12.2015.
Tritule
Iako me na ovu šarenu scenu privukao meni čudan izraz "goluzarije" kojeg sam nesvjesno, metodom "intuitivnog čitanja" proglasio 'gologuzarijama', pravi favorit mi je "Čokni fritulu". E pa samo zbog toga bih ju taj čas čoknuo.
Majka jedne Splićanke bila je svojevremeno navratila u Zagreb u posjet kćerki na studiju te je i društvancu u unajmljenom studentskom stanu 'napravila' fritule. Jedna od njih je, oduševljena i ližući prste, odmah zatražila recept kojeg je predana mama naškrabala na nekom papiru. Na vrhu papira kočilo se: "Tritule". Kemijska olovka valjda još nije uspjela 'proraditi'.
Otada datira izraz koji je sada kod nas doma u optjecaju; 'tritule' i samo 'tritule'.
[GP]
Majka jedne Splićanke bila je svojevremeno navratila u Zagreb u posjet kćerki na studiju te je i društvancu u unajmljenom studentskom stanu 'napravila' fritule. Jedna od njih je, oduševljena i ližući prste, odmah zatražila recept kojeg je predana mama naškrabala na nekom papiru. Na vrhu papira kočilo se: "Tritule". Kemijska olovka valjda još nije uspjela 'proraditi'.
Otada datira izraz koji je sada kod nas doma u optjecaju; 'tritule' i samo 'tritule'.
[GP]
četvrtak, 24.12.2015.
Javno mnijenje
Citiram: 'Mrzin sve!'
Zar?
Žao mi čovjeka...
Još i više s gledišta 'ovih dana u godini' kad "svi svima (?) 'žele sve najbolje'...".
[GP]
Zar?
Žao mi čovjeka...
Još i više s gledišta 'ovih dana u godini' kad "svi svima (?) 'žele sve najbolje'...".
[GP]
srijeda, 23.12.2015.
Majstor (od) baluna
Iako sam, bez uvrede, prerastao skupljanje 'sličica' nogometaša i slične 'afinitete' tog tipa još u sedmom-osmom razredu osnovne škole, mogu razumjeti (razloge za...) nečiju cjeloživotnu navijačku opčinjenost nogometom.
U Plinarskoj sam ulici skoro tik do 'Starog placa' naišao na, čini se, novopostavljeno obilježje Vukasovog života na kući u kojoj je vjerojatno stanovao (jer se rodio u Zagrebu) i prisjetih se njegovog lika - sa 'sličica' početkom šezdesetih i djela - po tadašnjem prepričavanju 'starijih' o njegovim majstorskim driblinzima.
Čini se kao da se takva posvećenost vještini i brušenju svog 'zanata' danas u našem nogometu rijetko viđa.
[GP]
U Plinarskoj sam ulici skoro tik do 'Starog placa' naišao na, čini se, novopostavljeno obilježje Vukasovog života na kući u kojoj je vjerojatno stanovao (jer se rodio u Zagrebu) i prisjetih se njegovog lika - sa 'sličica' početkom šezdesetih i djela - po tadašnjem prepričavanju 'starijih' o njegovim majstorskim driblinzima.
Čini se kao da se takva posvećenost vještini i brušenju svog 'zanata' danas u našem nogometu rijetko viđa.
[GP]
utorak, 22.12.2015.
Obmana ili samoobmana
Kad sam upao u gornji dio Kamenite ulice, čije je ime, prigodno, i lijepo uklesano u kamenom bloku na jednoj kući, 'zavela' me ta nazivna 'kamenitost' te sam s osjetnim razočaranjem shvatio da je tlo cijele ulice, dokle mi je pogled sezao, zapravo betonirano i betonom popravljano i prepravljano. Osjetio sam se obmanutim, u nekom 'očekivanju' da ću naići na ulicu popločenu kamenom, poput Straduna recimo...
Tek kasnije, iz prostorno-vremenske distance, shvatih da sam se tada bio sâm uvukao u neku vrstu poznate priče o slijepcima i slonu te da moja "parcijalna istina" nije uopće uključivala eventualno velebne kamene kuće, ograde, portale, detalje, ... u njenom ostalom, početnom dijelu, ili bilo koje druge povijesne razloge koji su bili naveli 'narod' da tu ulicu tako i imenuje.
[GP]
Tek kasnije, iz prostorno-vremenske distance, shvatih da sam se tada bio sâm uvukao u neku vrstu poznate priče o slijepcima i slonu te da moja "parcijalna istina" nije uopće uključivala eventualno velebne kamene kuće, ograde, portale, detalje, ... u njenom ostalom, početnom dijelu, ili bilo koje druge povijesne razloge koji su bili naveli 'narod' da tu ulicu tako i imenuje.
[GP]
ponedjeljak, 21.12.2015.
Dovoljna nadmorska visina
Na spomen 'vodovoda' u Splitu odmah me lupi asocijacija na akvedukt kojim je, navodno, svojevremeno u grad curila voda s izvora Jadra. I bi mi žao što nikad, pa ni sada, nisam imao dosta vremena, a možda ni pravog kompanjona, znalca, za pješački obilazak, doživljaj i snimanje njegove vidljive trase kod Mostina ili šire, a da o sâmom izvoru Jadra i ne govorim.
No u 'realnom svijetu' grad treba i ozbiljan sustav vodoopskrbe pa me vodosprema na koju sam nabasao na obroncima Marjana, a čija je ovo 'upravljačka stanica', nije nimalo iznenadila. Tek kasnije sam 'provjerio' kolika je visinska razlika između tog rezervoara i grada... i utvrdio da je potpuno jednaka (!) visinskoj razlici između meni poznatih zagrebačkih vodosprema, npr. na Tuškancu ili Jurjevskoj ulici i Donjeg grada. Taman tolika da tlak vode u mreži bude 'standardan'.
[GP]
No u 'realnom svijetu' grad treba i ozbiljan sustav vodoopskrbe pa me vodosprema na koju sam nabasao na obroncima Marjana, a čija je ovo 'upravljačka stanica', nije nimalo iznenadila. Tek kasnije sam 'provjerio' kolika je visinska razlika između tog rezervoara i grada... i utvrdio da je potpuno jednaka (!) visinskoj razlici između meni poznatih zagrebačkih vodosprema, npr. na Tuškancu ili Jurjevskoj ulici i Donjeg grada. Taman tolika da tlak vode u mreži bude 'standardan'.
[GP]
nedjelja, 20.12.2015.
Snopić mirisa
Možda po nekoj 'inerciji', a 'u duhu' nadolazećih dana, htjedoh dopisati i "... zlato i tamjan" stavljajući lavandu, 'po emociji', uz bok mirisnoj smirni. Ruka koja je na 'krstioničicu' pred ulazom u crkvicu položila taj snopić možda je imala sličan tok misli i osjećaja.
Na netu nađoh tek jednu fotografiju tog detalja, na kojoj je, slično, sve bilo ispunjeno obilnim buketom mediteranskog miomirisnog bilja.
Kao čest posjetilac Hvara sa žaljenjem spoznajem da je tamo grmova lavande sve manje te da i pravog lavandinog meda gotovo nema jer se i ono nešto lavande zbog ulja 'žanje' prije nego što pčele uspiju iskoristiti pun potencijal njihovih cvatova. Teško je kod nas očekivati lavandina polja kao što su u Provansi, ali, svejedno, trend zapuštenosti je zastrašujući.
[GP]
Na netu nađoh tek jednu fotografiju tog detalja, na kojoj je, slično, sve bilo ispunjeno obilnim buketom mediteranskog miomirisnog bilja.
Kao čest posjetilac Hvara sa žaljenjem spoznajem da je tamo grmova lavande sve manje te da i pravog lavandinog meda gotovo nema jer se i ono nešto lavande zbog ulja 'žanje' prije nego što pčele uspiju iskoristiti pun potencijal njihovih cvatova. Teško je kod nas očekivati lavandina polja kao što su u Provansi, ali, svejedno, trend zapuštenosti je zastrašujući.
[GP]
subota, 19.12.2015.
Ostrugač
Kako to obično biva, tek poslije objave prošlog posta 'prokopao' sam malo po netu i doznao da se to šetalište 'betoniralo' tek kasne 1962., i to, prema slikama koje vidjeh, uz sudjelovanje (i) 'dobrovoljnog rada' građana/omladine. A ja 'romantičarski' zamišljah - onako 'tridesetih' - kad je bio i, kažu, najveći zamah pošumljavanja do tada golog Marjana (što je također pothvat vrijedan (mog) divljenja!).
Na sâmom samcatom vrhu šetališta gdje, dakle, na tlu beton prelazi u oblutke i 'pržinu' zapazio sam i 'artefakt', skoro pa 'relikviju', koji govori o senzibilitetu tadašnjih ljudi prema prirodi i prema sâmom gradu.
Naime, na prijelazu iz prirode i zemljane, katkada blatnjave šume na uljuđenu gradsku šetnicu i stube prema gradu postavili su ostrugač za blato s cipela kako se ono ne bi raznosilo po betonu i skalinama.
Kada li je 'posljednji puta' korišteno?
[GP]
Na sâmom samcatom vrhu šetališta gdje, dakle, na tlu beton prelazi u oblutke i 'pržinu' zapazio sam i 'artefakt', skoro pa 'relikviju', koji govori o senzibilitetu tadašnjih ljudi prema prirodi i prema sâmom gradu.
Naime, na prijelazu iz prirode i zemljane, katkada blatnjave šume na uljuđenu gradsku šetnicu i stube prema gradu postavili su ostrugač za blato s cipela kako se ono ne bi raznosilo po betonu i skalinama.
Kada li je 'posljednji puta' korišteno?
[GP]
petak, 18.12.2015.
Bore vremena
Ta betonirana strmina (iz prethodnog posta!) prema vrhovima Marjana i prije me 'fascinirala' svojom teksturom koju su majstori bili utisnuli kod izgradnje. Ne viđah drugdje tako dug i jednolično-rebrast put, i inače nekako tipičan za Dalmaciju, koji izaziva posebnu 'senzaciju' za bosonoge prolaznike ili pak vibrantan zvuk za eventualne bicikliste.
Danas su na putu, šetalištu, vidljiva oštećenja, napukline od starosti... i mjestimične 'sanacijske intervencije' novovjekih majstora koji pri reparaciji nikako ne uspijevahu oponašati izvorni 'model'.
Je li to do neznanja ili jednostavno 'nehtijenja' (tipičnog "baš me briga!" stila), ne znam. Kako god, nije im na čast.
[GP]
Danas su na putu, šetalištu, vidljiva oštećenja, napukline od starosti... i mjestimične 'sanacijske intervencije' novovjekih majstora koji pri reparaciji nikako ne uspijevahu oponašati izvorni 'model'.
Je li to do neznanja ili jednostavno 'nehtijenja' (tipičnog "baš me briga!" stila), ne znam. Kako god, nije im na čast.
[GP]
četvrtak, 17.12.2015.
Dvoje
Nekada, u kasnim šezdesetima, 'uniseks' odjeveni ili ošišani parovi izdaleka su izgledali kao dvojajčani blizanci što je vjerojatno bio trend koji se naslonio na 'filozofiju' niveliranja razlika između 'muškosti' i 'ženskosti'.
Mislim da je i unifikacija traperica (do tada su se znale poprilično razlikovati muške od ženskih) trajni rezultat tog 'procesa'.
Koji put se i danas sretnu parovi, pogotovo 'sportivo' tipovi, koji su svoju sportsku oblekicu, 'od glave do tenisica', očito nabavili istoga dana u istom sportskom dućanu pa mi katkada djeluju kao trčkarajući manekeni neke razvikane robne marke.
[GP]
Mislim da je i unifikacija traperica (do tada su se znale poprilično razlikovati muške od ženskih) trajni rezultat tog 'procesa'.
Koji put se i danas sretnu parovi, pogotovo 'sportivo' tipovi, koji su svoju sportsku oblekicu, 'od glave do tenisica', očito nabavili istoga dana u istom sportskom dućanu pa mi katkada djeluju kao trčkarajući manekeni neke razvikane robne marke.
[GP]
srijeda, 16.12.2015.
Jedan
Čovjeku koji je zastao na platou Prve vidilice, šetnja Marjanom je očito svakodnevni ritual, a ne izvanredni odmak od nekih drugih dnevnih rutina, kao meni... Kad ga vidjeh tako, kako možda dolazi do daha zagledan u grad, zapitao sam se ne samo kako on, nego kako to i ja sâm percipiram slične, jedne te iste, 'svoje' poglede i vidike. Usredotočujem li se na neku poznatu točku, na 'sadržaj' nekog konkretnog prozora, na detalj zvonika, krova... 'Skeniram' li cjelinu poput sokola, tražeći nešto što se miče ili odskače?
Ili se ležerno prepuštam 'umjetničkom' dojmu koji je svaki puta drugačiji? Ovisno na koju nogu sam se ustao, je li mi 'duh' dovoljno otvoren ili je, jednostavno, 'svjetlo' baš pravo...
Bilo bi zgodno to osvijestiti.
[GP]
Ili se ležerno prepuštam 'umjetničkom' dojmu koji je svaki puta drugačiji? Ovisno na koju nogu sam se ustao, je li mi 'duh' dovoljno otvoren ili je, jednostavno, 'svjetlo' baš pravo...
Bilo bi zgodno to osvijestiti.
[GP]
utorak, 15.12.2015.
Dvije
Nekog nedavnog ljeta navratili smo pri kratkotrajnom prolasku kroz Split u jednu 'konobu' i, protivno 'nekoj logici', ali u skladu s vrućinom, uz frigane srdele ne naručismo vino, nego pivo. Ja pak, želeći se barem bojom koliko toliko uskladiti, zamolih neko tamno, crno pivo što, ispalo je, kao pojam za naručivanje ne postoji. A kamoli moj optimističan dodatak: "Mlako, iz kašete molim!"
Ljeto nakon toga, u istom gradu zamolih društvance da prođemo mimo te konobe. Kako je bilo ranija ura i tek su 'otvarali' i dolazili k sebi, upadoh im u jutarnji nemir s dvije boce 'Tomislav piva' u ruci: "To je za onog gospodina od prošle godine koji ne zna što je crno pivo. Kuća časti. I.. preporučam držati u konobi.".
Ispratili su me otvorenih usta.
[GP]
Ljeto nakon toga, u istom gradu zamolih društvance da prođemo mimo te konobe. Kako je bilo ranija ura i tek su 'otvarali' i dolazili k sebi, upadoh im u jutarnji nemir s dvije boce 'Tomislav piva' u ruci: "To je za onog gospodina od prošle godine koji ne zna što je crno pivo. Kuća časti. I.. preporučam držati u konobi.".
Ispratili su me otvorenih usta.
[GP]
ponedjeljak, 14.12.2015.
Brig s briga
Snimajući prethodnu fotku osjetio sam da se počelo 'opasno' razdanjivati i da moram požuriti s Matejuške na Marjan ako želim odozgo 'uloviti' grad u nekom polumraku s još upaljenim svjetlima, ni ne sluteći što će se uopće od tih svjetala vidjeti.
Nažalost, kada sam bio nekih stotinjak stuba prije 'prve vidilice', javna rasvjeta je ugašena!
Srećom pak, ni Luka ni dijelovi Rive (a ni svjetionik na Katalinića brigu, naravno) očito nisu u sustavu redovne javne rasvjete tako da sam bar 'njih' mogao uklopiti u željenu scenu.
Sljedećeg puta bit ću 'brži'!
[GP]
Nažalost, kada sam bio nekih stotinjak stuba prije 'prve vidilice', javna rasvjeta je ugašena!
Srećom pak, ni Luka ni dijelovi Rive (a ni svjetionik na Katalinića brigu, naravno) očito nisu u sustavu redovne javne rasvjete tako da sam bar 'njih' mogao uklopiti u željenu scenu.
Sljedećeg puta bit ću 'brži'!
[GP]
nedjelja, 13.12.2015.
Pust vez
Koji puta se znam, onako sâm za sebe, poluglasno zapitati: "kamo svi ti ljudi 'gibaju'?", pogotovo kad svjedočim nepreglednim rijekama ljudi, vozila, plovila i letjelica koji 'šibaju' na sve strane. Nije to neka moja stvarna potreba za doznavanjem njihovog stvarnog cilja... jednostavno primijećujem svojevrsni kvazi-"apsurd" - hrpe ljudi gibaju se od točke A do točke B, dok se istovremeno slične hrpe ljudi gibaju od točke B do točke A...
I ovdje, gledajući trajekt za Supetar (?) pri izlasku iz Luke i čovjeka u prolasku suprotnim smjerom po Zapadnoj obali pomislih o tim 'jedinkama', i na moru i na kopnu, koje trenutačno imaju u svojoj svijesti neki svoj cilj kojem streme. Pa se sa smiješkom prisjetih one stare: "Navigare necesse est, vivere non est necesse". Druga polovina izjave je (i danas), nažalost, tipični moto poslodavaca svakojake fele.
[GP]
I ovdje, gledajući trajekt za Supetar (?) pri izlasku iz Luke i čovjeka u prolasku suprotnim smjerom po Zapadnoj obali pomislih o tim 'jedinkama', i na moru i na kopnu, koje trenutačno imaju u svojoj svijesti neki svoj cilj kojem streme. Pa se sa smiješkom prisjetih one stare: "Navigare necesse est, vivere non est necesse". Druga polovina izjave je (i danas), nažalost, tipični moto poslodavaca svakojake fele.
[GP]
subota, 12.12.2015.
Povratak?
Scena povratka ribara u kajiću s ranojutarnjeg dizanja mreže (?) u nekom jadranskom mjestašcu nije mi nimalo neobična... i ja sam jednom na Visu bio 'asistirao', onako fureštanski, jednom takvom 'zornjaku' u tri-četiri 'sitne' ure, ali kad to isto vidim usred goleme splitske luke, ne mogu se oteti dojmu da je bidan čovik zalutao među grdosije i gatove.
Da sam se tada sjetio (i da sam imao vremena), mogao sam ga 'slijediti' do njegovog sidrišta i možda (vizualno) uživati u nekom egzemplaru iz njegove mreže ili kojoj 'ribarskoj priči' koju bi čovjek, možda, prepoznavši znatiželjnika samoinicijativno podijelio sa mnom.
[GP]
Da sam se tada sjetio (i da sam imao vremena), mogao sam ga 'slijediti' do njegovog sidrišta i možda (vizualno) uživati u nekom egzemplaru iz njegove mreže ili kojoj 'ribarskoj priči' koju bi čovjek, možda, prepoznavši znatiželjnika samoinicijativno podijelio sa mnom.
[GP]
petak, 11.12.2015.
Točno vrijeme
Nije ovo nekakva posebna fotka. Skoro pa je nikakva. Ali taj sat na Sv. Frani, nekako samozatajan i noću ne previše blještav, ipak je određeni splitski orijentir, i vremenski i 'geografski'. Ima prednosti ondje se nalaziti s nekim, 'pod njim' je široko i razvidno, a može se, u nestrpljenju, konzultirati i njegovo točno vrijeme.
Ovdje sam ga 'objavio' kao prekretnicu u tom danu, točku prijelaza između noćnog (mraka) i dnevnog (svjetla) u kojoj se odjednom shvati da fotografije prestaju biti žuto-crvene od dominirajuće javne rasvjete i da se "vraćaju" plavi tonovi.
[GP]
Ovdje sam ga 'objavio' kao prekretnicu u tom danu, točku prijelaza između noćnog (mraka) i dnevnog (svjetla) u kojoj se odjednom shvati da fotografije prestaju biti žuto-crvene od dominirajuće javne rasvjete i da se "vraćaju" plavi tonovi.
[GP]
četvrtak, 10.12.2015.
Perspektiva svitanja
Kad sada gledam tu scenu, taj blješteći koridor bez igdje ikoga, pokušavam si zamisliti kako je to uopće izgledalo nekad, noću, dok Riva još nije bila pretežno 'korzo'. Definitivno mračnije, a možda i nešto 'intimnije'... barem za ptice i ribe. One noćne.
Špekuliram... ne bi li i neki današnji 'automat' mogao u neko suvislo doba noći (kad detektira prestanak "gužve") ugasiti taj "Betlehem" i ostaviti da Dioklecijanova palača tek svojim osvjetljenim "ziđem" bude jedini ("topliji" i ugodniji) indirektni izvor svjetla...
[GP]
Špekuliram... ne bi li i neki današnji 'automat' mogao u neko suvislo doba noći (kad detektira prestanak "gužve") ugasiti taj "Betlehem" i ostaviti da Dioklecijanova palača tek svojim osvjetljenim "ziđem" bude jedini ("topliji" i ugodniji) indirektni izvor svjetla...
[GP]
srijeda, 09.12.2015.
Pravac peškarija
Od točke A do točke B, na potezu između 'ribarske lučice' (?) i peškarije, mladića s karijolom raznolike ribe zaustavljali su lokalni slučajni namjernici, očito 'znalci', zavirujući u njegove kašete i žustro diskutirajući o sadržaju.
Bijaše mi to simpatično. "Business or pleasure?". Oboje!
Možda se nepravedno pitam "otkud im samo snage za mudrovanje u te rane ure?" kad sam tada i sâm bio dio nekog svog 'projekta znatiželje'.
[GP]
Bijaše mi to simpatično. "Business or pleasure?". Oboje!
Možda se nepravedno pitam "otkud im samo snage za mudrovanje u te rane ure?" kad sam tada i sâm bio dio nekog svog 'projekta znatiželje'.
[GP]
utorak, 08.12.2015.
Puna karijola Bobisa
Već pripremljeni naslov ove fotke glasio je 'Go Bobis, go!', ali je Nachtfresser neki dan ispalio post sa sličnom sintagmom u naslovu pa ne htjedoh ispasti plagijator.
Uglavnom sada baš nisam siguran može li se ta smiješna dvokolica sa slike po spliski prozvati 'karijolom' pa ću primiti bilo koju znalačku sugestiju za promjenu iste.
Naziv 'Bobis' me je ispočetka "po pjevnosti" nekako asocirao na voćarnu ili slastičarnu, a ne baš na kruh, pecivo ili kekse, ali je sve to stvar navike... kao kad mi je trebalo neko vrijeme da prihvatim (i profunkcioniram) da se splitski 'Joker' čita baš tako, a ne 'džoker' kao u ostatku svijeta.
[GP]
Uglavnom sada baš nisam siguran može li se ta smiješna dvokolica sa slike po spliski prozvati 'karijolom' pa ću primiti bilo koju znalačku sugestiju za promjenu iste.
Naziv 'Bobis' me je ispočetka "po pjevnosti" nekako asocirao na voćarnu ili slastičarnu, a ne baš na kruh, pecivo ili kekse, ali je sve to stvar navike... kao kad mi je trebalo neko vrijeme da prihvatim (i profunkcioniram) da se splitski 'Joker' čita baš tako, a ne 'džoker' kao u ostatku svijeta.
[GP]
ponedjeljak, 07.12.2015.
Tragom sinoćnjih pecivâ
Marmontovu pamtim dok je po njoj još kuljao bjesomučan promet, a FAP-ovi autobusi gradskog javnog prometa ispuštali crni, slatkasti "naftni" dim. Ta slika 'tog nekog ljeta' obilježila mi je tu ulicu, tada uskih pločnika... Mislio sam - zauvijek.
Međutim čovjek se lako navikne na bolje... Kad dan danas postanem dijelom njenog pješačkog dnevnog ili večernjeg šušura, slika zadimljenog FAP-a samo pokatkad bljesne negdje u pozadini i nestane. Sada mi se "usijecaju" neke druge i drugačije, ipak nešto ljepše slike...
[GP]
Međutim čovjek se lako navikne na bolje... Kad dan danas postanem dijelom njenog pješačkog dnevnog ili večernjeg šušura, slika zadimljenog FAP-a samo pokatkad bljesne negdje u pozadini i nestane. Sada mi se "usijecaju" neke druge i drugačije, ipak nešto ljepše slike...
[GP]
nedjelja, 06.12.2015.
Pršut, salama i... govedina na kuki
Netom nakon ovoga slijedilo je i javno "trančiranje" nazočne goveđe polovice, ali toga ću vas (vizualno) poštediti...
Inače, ovaj izričaj 'delikatesse' s dva 's' već dugo nisam vidio u upotrebi. Opet se 'vratio', valjda, u optjecaj da naglasi 'noblesse' dotičnog lanca mesnica, tako da ću odsada paziti i kod njih kupovati samo 'messo'.
[GP]
Inače, ovaj izričaj 'delikatesse' s dva 's' već dugo nisam vidio u upotrebi. Opet se 'vratio', valjda, u optjecaj da naglasi 'noblesse' dotičnog lanca mesnica, tako da ću odsada paziti i kod njih kupovati samo 'messo'.
[GP]
subota, 05.12.2015.
Tu smo, al' još nismo!
Običaj "poluotvaranja" dućana samo djelomičnim podizanjem roloa nekako povezujem s Mediteranom - kao: "Neka je malo arije dok se ne presvučemo i pripremimo za posal...".
Možda ta moja asocijacija datira od onog smiješnog filmića u kojem lokalni ridikuli, pijući vino na trgu, zivkaju mobitelom telefon u obližnjem dućanu kojeg mlada cura u minici takvim roloom upravo zatvara za popodnevnu siestu, ne bi li ju naveli da se vrati i opet u toj minici sagiba (!) otvarajući rolo... na njihovu opću radost.
Ovdje i sada, u prolazu, uspio sam iznutra načuti djelić živahnog razgovora prodavačica i 'doznati' što se sve sinoć izdogađalo nakon što su o'šle doma.
Veseli ulazak u novi radni dan.
[GP]
Možda ta moja asocijacija datira od onog smiješnog filmića u kojem lokalni ridikuli, pijući vino na trgu, zivkaju mobitelom telefon u obližnjem dućanu kojeg mlada cura u minici takvim roloom upravo zatvara za popodnevnu siestu, ne bi li ju naveli da se vrati i opet u toj minici sagiba (!) otvarajući rolo... na njihovu opću radost.
Ovdje i sada, u prolazu, uspio sam iznutra načuti djelić živahnog razgovora prodavačica i 'doznati' što se sve sinoć izdogađalo nakon što su o'šle doma.
Veseli ulazak u novi radni dan.
[GP]
petak, 04.12.2015.
Budan prozor
Ovaj prilično 'nedefiniran' i rastresit prostor iza Sv. Duje u te je rane, inače još tihe ure odjekivao nakratko od nekog glasnog, žustrog, nerazumljivog dijaloga... više možda solilokvija neke nesretne žene, a potencijalni izvor pronašao sam iza jedinog osvijetljenog prozora u kutu zgrade iznad već toliko puta (fotografski) 'eksploatiranih' tiramolâ*.
Obližnji Vestibul, pak, u nekom je renoviranju (?), sav okovan daskama, pa nisam pronalazio načina 'za učinit' ikakvu suvislu fotku... Otkako mi ga je Primakka tek relativno nedavno 'otkrila' (jadan ne bio!), sad mu skoro 'pobožno' i s divljenjem svaki puta hodočastim tako da sam bio istinski razočaran što sam de facto 'poljubio daske'. Majstori, požurite molim!
___________________
* I sad se divim nadahnutom Primakkinom tekstu u postu iz ožujka 2014. ...
[GP]
Obližnji Vestibul, pak, u nekom je renoviranju (?), sav okovan daskama, pa nisam pronalazio načina 'za učinit' ikakvu suvislu fotku... Otkako mi ga je Primakka tek relativno nedavno 'otkrila' (jadan ne bio!), sad mu skoro 'pobožno' i s divljenjem svaki puta hodočastim tako da sam bio istinski razočaran što sam de facto 'poljubio daske'. Majstori, požurite molim!
___________________
* I sad se divim nadahnutom Primakkinom tekstu u postu iz ožujka 2014. ...
[GP]
četvrtak, 03.12.2015.
"Ča je pusta Londra...", velite!?
Silno sam se trudio izbjeći snimiti još jednu između bar pola milijuna skoro jednakih fotki Peristila snimljenih ove godine pa mi nije uspjelo. Onda sam pomislio, "OK, snimio sam, ali ju neću nigdje objaviti jer koga više uopće zanima moja 'razglednica' tog najsnimljenijeg lokaliteta Splita...". Onda me je Domenico 'nategnuo' svojim vabljenjem: "Znači sada je Peristil na redu".
Onda sâm sa sobom pristadoh na Peristil, ali da ne bude potpuno pusto kao što je... postavih na post i mali filmić sa snimkom zvonjave jutarnjih zvona Sv. Duje... točno u 6:00 ujutro. Odslušao sam ih u cijelosti.
Za one koji žele malo zvučne "atmosfere": Zvona Sv. Duje u 6:00 sati ujutro - [2:00 minute]
[GP]
Onda sâm sa sobom pristadoh na Peristil, ali da ne bude potpuno pusto kao što je... postavih na post i mali filmić sa snimkom zvonjave jutarnjih zvona Sv. Duje... točno u 6:00 ujutro. Odslušao sam ih u cijelosti.
Za one koji žele malo zvučne "atmosfere": Zvona Sv. Duje u 6:00 sati ujutro - [2:00 minute]
[GP]
srijeda, 02.12.2015.
"Dobro jutro moje šinjorine!"
Kao što je običaj da se planinari na nekoj stazi na relativnoj osami pozdravljaju ili čak pročavrljaju iako se nikad prije u životu nisu vidjeli, tako oduvijek vjerujem da ni susret s nekim u, primjerice, Sahari ne može proći bez, barem, pozdrava. Običaj je još donekle zadržan u našim selima, ali u gradovima nas očito 'brojčanost' prolaznika odvraća od tog 'poriva'.
Ipak, čini se da ljudi koji poslom rano ustaju osjećaju neku vrstu kolegijalnosti i 'savezništva' s ostalim ranoraniocima te je skoro normalno da se u takvo, još gluho doba jutra izmijenjuju i kontakti očima i pozdravi.
"Dobro jutro moje šinjorine!".
[GP]
Ipak, čini se da ljudi koji poslom rano ustaju osjećaju neku vrstu kolegijalnosti i 'savezništva' s ostalim ranoraniocima te je skoro normalno da se u takvo, još gluho doba jutra izmijenjuju i kontakti očima i pozdravi.
"Dobro jutro moje šinjorine!".
[GP]
utorak, 01.12.2015.
Na istom "zadatku"...
Još nije 'odzvonilo' niti šest, a tamo na ravni Peristila ukazala mi se silhueta ženske osobe s toliko tipičnim motama fotografiranja. Pa rekoh - "Ne valjda...!". Ja potegoh iz Zagreba u ovakve rane ure misleć' zaskočiti usnuli Split u cik zore, a kad tamo - 'sve vrvi' od 'kolega' na istom 'zadatku'.
Da to nije bilo slučajno shvatio sam kojih pola ure kasnije kad su izmilili prvi ranoranioci, a na Matejuški mimo mene prođe neki nepoznati, živahni tip s pozamašnom fotografskom 'makinom' preko ramena, pozdravljajući me onako 'kolegijalno', smiješeći se... i žurno ode iskoristiti 'jutarnje svjetlo' i pofotkati svoje motive...
[GP]
Da to nije bilo slučajno shvatio sam kojih pola ure kasnije kad su izmilili prvi ranoranioci, a na Matejuški mimo mene prođe neki nepoznati, živahni tip s pozamašnom fotografskom 'makinom' preko ramena, pozdravljajući me onako 'kolegijalno', smiješeći se... i žurno ode iskoristiti 'jutarnje svjetlo' i pofotkati svoje motive...
[GP]