Splitkarenje u po bota

Prošetala je bez neke osobite žurbe po svom teritoriju, a da je u zubima slučajno držala kojeg mišića vrlo vjerojatno bi naslov scene bio "Zajutrak kod Tiffanyja".

Za doručak je bilo malo prerano.

[GP]

Kad se, napokon, grad polako počinje buditi, čuju se tu-i-tamo nedefinirani odjeci nekog 'života' i pokoji korak, ali se ne vide 'protagonisti'.

Čovjek iole ufuran u takvu fellinijevsku atmosferu mogao bi očekivati i nekog drskog motociklistu kako izranja iz magle, a ja dočekah, kao prvoga, 'samo' čovjeka s motociklističkom kacigom pod rukom.

[GP]

Budući da je 'stvarni' naziv ove lokacije 'Trg Braće Radić', nisam odolio tog maglenog jutra prisjetiti se navodne izjave jednog od rečene braće koji je u jednom ključnom trenutku povijesti s govornice spomenuo i 'naše' "srljanje poput gusaka u maglu"...

Bilo bi zanimljivo doznati je li i ovdjeprisutni Marulić imao 'neku svoju' o maglama oko nas...

[GP]

Neke ovdašnje, kontinentalne blagajnice i dalje itekako 'žele ići na more', i stvarno i "metaforički", a paradoksalno je, čujem, kako se mnoge fetive Splićanke nisu, ljeti, umočile u more godinama.

Čudan je taj život, nije na cijeni ono što je prelako dostupno. Kako se kaže: "poklonjenim konjima se u zube ne gleda", a bogme ih se. čini se, niti ne jaše.

[GP]

Na uličnim planovima za turiste i slične namjernike kao i na sve popularnijim brončanim uličnim maketama gradova postoji, obično, mjesto koje je dodirima prstiju svih stotina dnevnih prolaznika najviše zamašćeno, "potrošeno" ili uglačano... a to je ona famozna G(PS)-točka: "Vi se nalazite ovdje". Kao da se ljudi tim magičnim dodirom prsta "uzemlje" u datom prostoru i mozgu predaju koordinate za daljnji muving.
Ili je to nesvjestan refleks 'sve svekolikijeg' pučanstva koje većinu svojih dnevnih izazova rješava potezom kažiprsta... po touch-screenovima.

A kad malo bolje promislim, čini se da bi se mnogim ljudima danas trebalo 'svako malo' reći: "Vi se nalazite ovdje... i sada"...

[GP]

Uvijek me veseli kad uočim nečije htijenje, napor i postignuće nekog detalja svakodnevnice koji odskače od uobičajene prosječnosti i 'običnosti' i uz kojeg se osjećam dobro.
Mnogo 'molova' na našoj obali spojeni su s ostatkom obale pod jednostavnim pravim kutem no ovdje su se i projektant i izvođač isprsili i idejom i vještinom te izveli nježniji prijelaz.

Neka energija teče! I vjetar i voda! Čisti Feng Shui.

[GP]

Da je barem koja klupa okrenuta u tom smjeru...
Toga se nisu sjetili!

[GP]

Uz ono obilje svjetala koje se koncentriralo u skoro svim zaku(t)cima splitske luke ovakva 'tinjalica' od svjetionika doima se nama laicima pomalo smiješnom.

Ali očito u sustavu sigurne navigacije (i 'izvanrednih situacija') ima smisla. Ako ništa drugo onda kao sljednik, naslućujem, umirovljenog svjetionika starije glomazne kamene konstrukcije koji sad životari na istom gatu preuzimajući ulogu zida za odašiljenje otužnih grafiterskih 'signala'.

[GP]

Zapravo i nije bila!
Iz nekog nepoznatog razloga je u pet i po sati izjutra nešto 'opako metalno' nekoliko časaka štropotalo iz smjera lukobrana (Obale kneza Domagoja) i zelenog svjetionika. Prekoputa.

Ajde, rekoh, samo da se netko po toj magluštini nije nasukao na obalu!

[GP]

Bez ljudi - bez riječi.

Pitam se je li vozač ovog kombija zujao cijele noći po Dalmatini kao i moj bus... pa jedva čeka odraditi dostavu i baciti se u horizontalu?

[GP]

Nisam neki pretjerani znalac 'teorije brodarstva', ali ovakvi remorkeri (?), naoko 'prcknedli' od plovila, oduvijek su me uzbuđivali na djelu... svojom snagom i manevarskom okretnošću. Pravi dobroćudni alfa-mužjaci među tromim grdosijama.

[GP]

Fotka nije neka bogznakakva... ali čekajte malo da se ufuram - ta tek je pet ujutro.
A ni Dalmacijavino nije k'o što je nekad bilo!

[GP]

Otvaram 'foto-kronologiju' mog dvanaestsatnog 'lutanja' gradom... a i šire... na mjestu gdje sam 'prošli put' oš'o ća (hvala Geomire!).

[GP]