Ta betonirana strmina (iz prethodnog posta!) prema vrhovima Marjana i prije me 'fascinirala' svojom teksturom koju su majstori bili utisnuli kod izgradnje. Ne viđah drugdje tako dug i jednolično-rebrast put, i inače nekako tipičan za Dalmaciju, koji izaziva posebnu 'senzaciju' za bosonoge prolaznike ili pak vibrantan zvuk za eventualne bicikliste.
Danas su na putu, šetalištu, vidljiva oštećenja, napukline od starosti... i mjestimične 'sanacijske intervencije' novovjekih majstora koji pri reparaciji nikako ne uspijevahu oponašati izvorni 'model'.
Je li to do neznanja ili jednostavno 'nehtijenja' (tipičnog "baš me briga!" stila), ne znam. Kako god, nije im na čast.
[GP]
© •
18.12.2015. u 12:30 •
Komentari (4)
•
#