Splitkarenje u po bota

Kao što je običaj da se planinari na nekoj stazi na relativnoj osami pozdravljaju ili čak pročavrljaju iako se nikad prije u životu nisu vidjeli, tako oduvijek vjerujem da ni susret s nekim u, primjerice, Sahari ne može proći bez, barem, pozdrava. Običaj je još donekle zadržan u našim selima, ali u gradovima nas očito 'brojčanost' prolaznika odvraća od tog 'poriva'.

Ipak, čini se da ljudi koji poslom rano ustaju osjećaju neku vrstu kolegijalnosti i 'savezništva' s ostalim ranoraniocima te je skoro normalno da se u takvo, još gluho doba jutra izmijenjuju i kontakti očima i pozdravi.

"Dobro jutro moje šinjorine!".

[GP]