utorak, 11.01.2011.
Dnevnik
U Splitu ...negdje u vremenu...
Nekako mi se nameće misao da čovjek nemože,jednostavno nije u mogućnosti,ograničen zakonima fizike skakat i plesat na svačiji siktaj i kojekakva kevtanja.
E ,ali i neke pojavnosti lokalfašizma se osjećam dužan prokomentirati upravo zbog verbalne šake u glavu koju sam primio prije više godina i koja mi je ostala duboko u pameti.
Za pijanog čovjeka kažu da je lud čovjek i da se njegove nebuloze ne isplati analizirati.Evo događaja kako se dogodio....vraćam se sa pazara di san bija na ispomoć Jimiju i Praliji da pokupe banke iza dva popodne i hodajući do kuće presretne me brko,tetura u svih 16 i upadljivo bulji u mene.....iden učinit luk da ga zaobiđen,kad se eno lola raskrivi iz sveg glasa stisnutih šaka vičući...,,Šta je....štaa jeeee STOKO VLAŠKA,,.....Dok san ga obilazija,fiksirali smo se pogledima i nisan mu ništa odgovorija....to je bilo prije 15 godina....nikad ga više nisan vidija....
Nevezano za ovo osobno iskustvo,upalin nikidan radio....više se pravo i nesjećan teme...ali glas je jako profinjen,gospođe koja je valjda prešla 60 i nekoga onako zdušno olajava..upantija san rečenicu,,Moja su prezimena i materino djevojaćko i očevo stara splitska...dakle ja san fetiva splićanka A ON JE VLAŠKI IDIOT.Ovo se ne osjećan dužan komentirat.Etimologija rijeći VLAJ je iznimno složena.ICH BIN DAS VLAJ i po ćaći i po materi a ovu pravovjernu mandrilsku struju uputio bi na našeg vrlog i odličnog poteštata i njegovu retoriku....dok ćemo nalipe med i mliko ...oćemo li na grube,odbrusit ka i onon Vičenzu...DA SE NAPUŠI KURČET,NE.Jer ako se i potežu ovako prastari antagonizmi,ne to priko moje kože.Puno meni dragih ljudi jesu Splićani,nositelji tih starih prezimena.
