četvrtak, 05.08.2010.
dnevnik
U Splitu,negdje u vremenu....
Čudno je to...taj lik je rasijan na više mjesta i u više vremena..Kad se kaže ,,jeben ti švabo mater,,ta je beštima solidno ukomponirana u Hrvatskom jeziku.
Nekidan se reprizira antifašistički film ka u ona vremena neposredno prije raspada jugoslavije...slatkiša nisan prije registrira,ali upa mi je u oko...
Nebi na njega obraća pažnju da film ne prati atmosfera kao da je Wiliam Golding pisao scenarij...
Kako su Njemci ostali zapamćeni u kolektivnoj memoriji balkanskih naroda?Onaj šta bi obuka elegantnu crnu uniformu i mrtvačku glavu i okolo strelja i gonija banditene po šumi i to u za ono vrijeme neuobičajenim maskirnim uniformama.
Ali,u filmu niti ima mitraljiranja niti bombi,nego jedno uistinu bezazleno i milo djete kojemu se dogodilo da je ostao bez oca.Dobro,taj motiv nije rjedak u filmovima...
Ali zašto mi se njegovo ime tako ofenzivno vrti po glavi.Biće zato šta me prvo ponovo poslalo u školu a potom u vrtić...
Hanno Nassau,tako mu je bilo ime....godina je 1945 jako rdjavo vrijeme za Njemce...
Nosio je sliku ,fotografiju svog oca.Frajer se slikao sa s-runama i mrtvačkom glavom.Valjda jedan od onih što su prilikom povlačenja pred jedinicama JA i crvene armije montirali plug na lokomotivu i uzorao prugu...Dobro djeca nemogu biti kriva za sranja svojih očeva,ali priča kako se razvija....malog švabu su prekrstili u Boško i poslali u nekakvo prihvatilište za ratnu siročad.Upravitelj i učiteljica su znali ko je on i o kada je počeo sa šprehenzi,odma su mu dali do znanja ,,Ne možeš se tako zvati,,
Sve bi i prošlo bez trzavica da momče u igri nije zasviralo usnu harmoniku...njemački vojnički marš,,Erika,,
Ma i to bi prošlo bez problema da ga nije čuo Bombaš.Da baš tako bombaš.JedaN OD ONIH OMLADINACA KOJI SU NE SAMO UČESTVOVALI U BORBENIM AKCIJAMA,VEĆ SE I ISKAZAO.Od tada pa nadalje za Hanna život postaje neizdrživ....film završava krajnje nedorećeno.Ima bit da je bilo malo posudbe,od onoga što je trčao prema suncu....E sad,to ime mi se vrti po glavi zadnjih dana krajnje učestalo...ma dobro,nevino,ljepo djete u krajnje nezavidnoj situaciji,ali šta sa njim...ili to šalje mentalna pošta sredine,tj.oni šta žele od odraslog čovjeka napraviti debila....ne nemate posla sa djetetom,već sa njegovim ocem...
Nemam svoje djece,ali simbolično govoreći,nije mi strano ,,uzorat prugu,,,
U Splitu,negdje u...... vremenu......
Shvatio sam to ovako,iz osobnog iskustva,a u svezi i glede svekolikog drogiranja.Stvar je itekako prihvatljiva ukoliko nekome triba da NJIVU OKOPA...
Jer konstrukcija kojekakvih svjetonazora i škola mišljenja vezano uz drogiranje,dozvoljeno je isključivo psihijatrima,policiji,švorama i sličnim branšama.
Gdje piše da je jedan recept univerzalan za sve...da vrijedi baš za svakoga.Ovisnost?Što je to?
Kako je ono nabrojio Krleža u pjesmi ,,Plameni vjetar,,Ludnice,bordeli i samostani.....
Odakle eunuhoidnoj kasti psihijatriske struke pravo određivat ko je narkoman...Dr.Timothy Leary jest onako najebao od profesionalne komore svoje struke što je hvalio meksičke gljive ludare.
Jer što se događa u Hrvatskim uvjetima.Ono stanje duha koje se naziva apstinenciskom krizom je sondirano,,samo što nije fotografirano,izmjereno i zagrađeno rešetkama kaveza koji jesu postavili tipovi frustrirane taštine na strateškim mjestima.I to oni koji pune baterije na ,,duhovnim obnovama,,oni koji eksperimentiraju vezujući ljude za krevet i injektirajući im antipsihotike.ONI KOJI NEMAJU VRLINE....
Iz svekolikog opusa znanstvene fantastike padaju mi na pamet inžinjerski tim Bridget Paterson kao i tjelohranitelji čarobnice Heome...Oni što im je zadatak NJIVU OKOPAT...
Jer telit se doma bez ikakvog smisla i konzumirat heroin jest put ka užasu onoga što se zove ,,apstinenciska kriza,,Heroin jest ilegalan.U redu,ali zašto je onda tako lako dostupan?
Jer sve spomenute branše profitiraju od njega.Ono što ih raspameti jest ATIPIČNOST...I da im gnjusoba bude veća,NAUČILI SU PROJICIRAT STANJA DUHA IZ NJIHOVIH KAZAMATA U OSOBE SLABIJIH LIČNOSTI...čisto tako da pohvale vlastitu eunuhoidnost...
Jer službe koje su stupovi društva,države ljubomorno su za svoj unutarnji sklop zadržali monopol na praćenje kontinuiteta i forsirano jednoumlje,ordnung,uz mogućnost pristupanja pojedinca istima isključivo po osnovi nepotizma,dok jedinkama uporno sugeriraju nasilno nametnut globalistički libertinizam,koji na pojedinca ima isti učinak kao i Vajmarska republika na Dojčefolk....
Nije mi namjera nikoga prozivati,ali neke tradiciske organizacije uporno u eter psuju jednoumlje i diktature i slične pojave,dok ne postoje centraliziranije uređene organizacije od njihove.
Onaj japanski pisac je što se mene tiče,čista petica.Ne toliko po opusu,pročitao sam samo jedan njegov roman,,Šumor valova,,koliko po liku i djelu.
Jedino što se ukusa tiče,prije svog susreta sa sudbinskom vječnošću,bolje bi mu stajala odora samuraja,nego uniforma slična policiskoj.
Ima nešto nadnaravno herojski u tom čovjeku.Nešto starohelenski.Prvi put sam na njega nabasao listajući povjesne događaje u slobodnoj dalmaciji.Na slici je bio mišićavi tip,Japanac go do pasa,sa isukanom katanom i povezom oko glave.Sa strane naslov povećanim slovima 1971-Mishimino samoubojstvo.,...Nije mi dao mira.
Dvije godine kasnije,koristeći blagodati bežičnog interneta i prijenosnog Pca,nabasam na tog čovjeka na googleovu videoservisu Youtube.
Pažnju sam obratio na dva video-uratka i komentare ispod njih.
Na prvome,Yukio sjedi na balkonu osunčane zgrade,okružen cvijećem i kipovima,u uskoj crnoj košulji da se jasno naziru njegovi ljepi bicepsi i daje interviju britanskom ili možda američkom novinaru.Onako golobrad i sa gustom četkastom kosom ,kakvi su inače Japanci,podsjećao me je na engleskog pučkoškolca...
Zapalija je i španjulet i sjetno otpuhivao dimove,ali jednostavno mu ne stoji...
Pokušavao je novinaru objasniti prirodu Japanske kolektivne duše...
U svom podužem izlaganju,osvrnuo se i na brutalnost prisutnu u japanskoj samurajskoj tradiciji.Usput je napomenuo da je ona bitno drugačija od one evropske,nacističke brutalnosti....i na kraju izrazio želju da obnovi DUH KAMIKAZA...
Sljedeći video uradak sastojao se od niza slika stasitog čovjeka u uniformi boje ustaške uniforme,neka žućkasta nijansa.Govorio je na japanski,ali engleski naslov ovog uratka bio je -MISHIMA-VOICES OF SPIRITS OF FALLEN HEROES..
Japanski ne razumin ni rječi,ali u nizu rečenica koji je pratio slike ovog samuraja,razumio sam samo riječi...KAMIKAZI,MIĆI,MIĆI.....HARAKIRI....AJOOOOJ......
Slajd šou ovog uratka završavao je Yukiovom slikom gdje miriše ružu i mračnim prikazom mauzoleja grobnice.Završne riječi odzvanjale su kao lavlja rika.
I napokon treći uradak sa engleskim komentarom i filmskim zapisima iz Mishiminog života....Trening kenda,ono sa šćapima,šepurenje u uniformi i eksplicitan prikaz SEPPUKUa i na kraju odrubljena glava u policiskoj postaji.
Od spikerovog komentara upamtio sam konstataciju...,,Mishima himself has an samurai ancestory,,
Udriše mi suze na oči.
U SVOJ SVJETONAZOR I SVOJE IMAGINARNE SVJETOVE BAZIRANE NA UTOPISKOM VIĐENJU SREDNJEVJEKOVNE SVOJE DOMOVINE,MISHIMA JE UGRADIO SEBE....
Njegova čast i ponos mu je to nalagala i dušmani u njegovoj sredini mogu biti sretni što je obvršio kao samurai a ne kao kamikaza.
U Splitu,negdje u vremenu...
Jučer sam prekinuo struju misli.Štetno,jako štetno za kontinuitet ovog dnevnika.
Jer u kontekstu lika i djela tog japanskog samuraja pada mi napamet i vještina stavljanja svoje struje misli na papir.
Dnevnik je dnevnik,i teško ga je naime staviti među književna djela.Sredstva i načini za odvlačenje koncentracije,bilo je naime i prije,ali ovo što se danas događa sa sondiranjem ljudske psihe i sugestivno djelovanje na nju,u najmanju ruku jest stravično.
U jednom djelu znanstvene fantastike pročitao sam naime tvrdnju da je svaki čovjek vremeplov,.To je točno.Sada je to i stvar perspektive,stava prema životu i prolaznosti.
Nisam nikad kukao za minulim vremenima,niti sam žalio što sam možebitno što propustio.
Valjda sam još mlad za tako mračne misli.Jer iz osobnog iskustva znam da čovjek može biti godinama mlad,a osjećati se kao stari djeda,i obratno,može biti u visokim godinama,a osjećati se kao mladac.
Čisto radi duševnog zdravlja,jer sam bio svjedokom kako sredina u Splitu proizvede psihijatriski slučaj,došao sam do zaključka da se nevalja sekirat,pogotovo oko stvari koje su sugestibilne i dadu se projicirati na pojedinca onim putem koji sam nazvao ,,mentalnom poštom,,i to iz tko zna kojeg kružoka.
Jer vremenom,čovjek se nauči osvrnuti,pogledati oko sebe,jer sve aktivnosti,stremljenja,težnje koje osoba prolazi trenutno,netko je kroz sve to već prošao,netko je tu već bio.
Usput rečeno,vizualna ekspresija Nacional-socijalizma bila je prekrasna.Jer Nacizam jest proizvodio LJEPOTU.Ljepu djecu i ratnike....plinske komore me ne zanimaju.......
U Splitu,negdje u vremenu...
Ne mogu a da se ne osvrnem na ,,teoriju urote,,koja mi je nerjetko bila spočitavana sa više stranah.
Kao ,,Boro,umislio si da postoji organizirana struktura koja se urotila protiv tebe,,
Ne.Da stvar bude banalnija,ja ni danas na mislim tako.Ali postoji jedna stara uzrečica ,a glasi OKLEN VITAR PUŠE....A to jako dobro znam.
Jer zamislimo da postoji neki fiktivni ,,vodja,,A budući da u mom svemiru idola ne fali,tog vođu definirajmo kao Hitlera.Znam onu priču koju često ponavljaju propovjednici,čak ne oni naši katolički,nego one protestantske sljedbe što je uvezeno iz Amerike.Kao kad završiš pred zadnji sud,da će ti se vagati djela.E,pa ja svom Fuhreru mogu predočiti svoja djela.Ako nije za 5 ,nije ni za 1.Jer živim u vremenu gdje nažalost nema rata i dokazivanja takve vrste.Ljudi što su učestvovali u ratu o njemu nerado pričaju,a kad pričaju,vele da je to sranje.Ali neovisno o tome,Fuhreru mogu ukazati na svoju produktivnost.Nije naime u Bore bilo vidjeti ležanja i dokolice.Kada je došlo stani ,pani.Ali sistem vrijednosti ,moj dragi Fuhreru jest poljuljan.Onaj stari,onaj od naših očeva jest razapet,a ništa novo nije definirano.
Veliku štetu samome sebi nanio sam kada sam privukao nezdravu pažnju ,oko Melkarta i njegovo uho na sebe....Tada si dragi moj Fuhreru automatski kriv što si živ.Kriv si i ti se trudi dokazati da nisi.
I spram tebe i tvoji najbliži,tvoja bliža i dalja okolina sprovode diskriminaciju linijom preventivnog djelovanja na način da te uzimaju za reprezentativni uzorak do srži bolesnog društva...i služiš im kao onaj krnje u maškarama.Kao netko na koga valja sav svoj jal i bijes svaliti i istovariti..
I kada pokreneš mehanizme samoobrane,kojih je svako ljudsko biće u posjedu,opet si ti taj koji nevaljaš.
Nameće mi se misao,barem vrijedi za grad Split,da ljudi za konkretne životne kalvarije,optužuju osobu za koju smatraju da je oličenje duhovnog entiteta protiv kojega se bore i koji im nanosi štetu.Puno teže je sagledati dubinu situacije.
Ne mogu se suzdržati a da se ponovo ne obrušim na psihijatrisku struku,i novine kao izvor scenarija i hapeninga,naravno,ukoliko je čovjek u stanju čitati između redaka.
1.primjer-čovjek koji je zakonski u nekim okvirima i papirima koji imaju kvazizakonsku vrijednost psihički nestabilan,zaklao nožen policajca koji je dobio zadatak da provede prisilnu hospitalizaciju negdje gore u Purgeriji.Pa što je tu čudno'?
2.Primjer-čovjek koji je po psiho profilu sličan ovome prvom,streljao iz automatske puške 2-3 susjeda prilikom privođenja je rekao da ga egzorciraju
Kasnije u novine pročitam da je umro u bolnici za psihički nestabilne osobe u Vrapču.
Slika u novine prilikom privođenja prikazuje stasitog muškarca i za vjerovati je da je izdahnuo od prevelike doze antipsihotika,zavezan za krevet.
Da se ne ponavljam,znam nekoliko primjera iz moje bliže i dalje okoline,mojih poznanika.....
Žalosno je to da je one koje u sociološkom društvenom kontekstu dopada uloga da budu od pomoći ljudima u potrebi,dopada uloga represivnog aparata,a u krajnjoj liniji i KRVNIKA...
Zanimljivo je zapaziti da takve službe promptno skaču u akciju na dojavu nekoga koga se boje.Tko je na društvenoj ljestvici sa koje im može naškoditi.
Jer jedno vrijeme,upravo stravične priče su izlazile u javnost.Ne u onom pompoznom stilu na naslovnicama tipa ,,Djikan šutirao Vlatku,, ili,,Asim uhvaćen pri plagijatu i švercu jajima,, ili,,Krešo uteka iz BB kuće,,već su to bile šture vijesti za one koji znaju čitat između redaka.Primjerice trudnica iz zadra optužena za krađu za koju se ispostavilo da je nije počinila,obvrši u nekoj prčiji tipa Gvantanamo,gdje zaposlenici vjerojatno nisu primili plaću i nakon par mjeseci njena ispovjest je takva da ledi krv u žilama.Doživjela je da je nekoliko dana bila vezana za krevet sa cimericom koja je stvarno luda i ta joj skače po trbuhu i piša joj u usta....ili ispovjed cure koja je na zahtjev roditelja koji su profesori ili advokati ili neke face iz uprave bila kidnapirana i osuđena na 5 godina izolacije u ludnici ili da se kulturnije izrazimo psihijatriskoj ustanovi,izložena sustavnom trovanju antipsihoticima.Jedino moran opet bit šporak pa priznat da u nekin slučajevima zavidim medicinskim tehničarima...jer nakon stotina poluraspadnutih vještičurina od 100 godina koje ih toka hranit i kupat,tu i tamo se dočepaju kakvog stvarno preslatkog bomboncina.Grijeh ove cure ja mislin da je iz rijeke ili okoline bio je da je povođena za New age filozofijom imat potrebu svima kazat di je lezbača a njeni smatraju da je to bolest.Koštalo ju je 5 godina života....Jer u ovom selu Rvata nema kraja licemjerju...bik skoči na kravu,pastuh na kobilu pivac na kokoš i iz fitnesa te vrste nastaje novi život i tu je točka...tu je kraj priče...ali što se dogadja...neki u bjelim kutama su sebi dobrano napunili đepove omogučujuči bogatim purgerima da umjesto pizde dobiju kurac i obratno jer su ovi zaključili da su rođeni u suprotnom spolu...dok takva prava i zahtjevi za spomenuti curetak ne vrijede jer je naljetila na nacistički ego koji je želi kazniti i iživiti se .Ili primjerice neka sa više egzotičnih prezimena je lječnik momku od 30 tak godina,škveranu.Ona je izrodila 5-6 djece,svoj posao smatra elitnim i njoj je dosadno...a ovaj je momak i nema pravo na bolest,jer što misliš i koje ideje osmatraš kad ne radiš...ovaj posudi svoj karton u koji su zapisane sve bolesti i stanja kroz koja je prolazio od rođenja do danas i ima što vidjeti .Kučka je podcrtala svaku riječ koja glasi PENIS...u toj nerazumljivoj i samo lječnicima shvatljivoj stenografiji kurvetina je podcrtala tu riječ dajuči do znanja svima iz svoje struke da imaju posla sa neženjom,,čudovištem,,na kojega valja baciti to profinjeno,izoštreno ,specijalizirano lječničko ,,oko,,.I onda nije nikakvo čudo što se povede dvoboj između ,,boga njenog,, i ,,boga njegovog,,....Ovaj može očekivat smrt u tankovima u vatrenoj oluji eksplozivnog acetilena ili trovanje monoksidom u tankovima,a ona može očekivat dugotrajnu i bolnu smrt od raka ili da joj nakot istribi ista pošast koja je dugotrajna i mučna....
Što se torture i mučenja tiče ni sam nisam čist,tako da mi u ovom zapisu nije namjera tražit zadovoljštinu i osvetu...jer Optimum se sjeća ...dubok je to ponor vremena...Jer ruku na srce da je Obrenu Djuriču ili Adversu Bin Đereku dati pušku pa da me ustrili ka i pseto nasrid ulice,nebi in ništa zamjerio....jer kad mi je bilo 16 godina došlo je vrijeme za prvi otvoreni bunt spram oca...pretvorba od poslušnog umiljatog dječaka u buntovno čudovište bila je nagla i burna...kada su oni iz HOSa zatražili roditeljsku dozvolu za primanje u svoje redove stari mi je odbrusio da sam budala i da on to neće potpisati...posla san ga kvragu prvi i zadnji put u životu i posli ga još crnija pred socijalnim službama...budući da mi nisu dali pušku i crnu uniformu,sastao sam se sa istomišljenicima i stao učestalo posjećivati sklonište crvenog križa.Ne zato što nisam imao gdje spavati ili što jesti ,već nebi li se sadistički iživili nad osobama sa dna društva...kome bi našli da je srbin,pedofil ili tek tako što nam se namjestio pred toljagu,ajme si ga njemu...nema šta nismo radili...premlačivali,skidali do gola...vezivali žicon...srali in po krevetu...začepljivali dišne otvore selotejpom..poljevali hladnom vodom...rezali žiletima—tukli palicama
Nema ,,tajne znanosti,,gospodo.Stvari su crno na bijelo i količina patnje koja je nanesena,bit će vračena,u to budite sigurni.I to istom mjerom,bez obzira na snagu institucije iza koje se krvnik sakrio.
Krivaca za ovako otrovno stanje duha valja tražiti u vašoj opsjednutosti krim-šund romanima Agathe Christie i njoj sličnih.Jer ubojica i lopov koristi bjeg,maskiranje i pranje ruku....imaju način djelovanja jako sličan gerili....
Ali državom sponzorirani egzekutor ne,već stoji na svom tronu i naučen je da ga ne peče savjest,jer svoja djela prebacuje na državu.I zanimljivo je kako se žrtva vremenom veže i uvažava svog mučitelja,koji vremenom u žrtve nastoji probudit ,,čudoredni strah,, vlastite sigurnosti.A žrtvi ako iti malo drži do sebe preostaje jedino KRVNA OSVETA da da naplati dug.Jer za krvnika je on pseto i makako koji može biti sretan da mu je dozvoljeno da živi.
A kad smo već kod Makaka,pa mi je napamet oni talijanski autor stripova...Bonelli ili tako nekako.Ma to je jedna epizoda Dillan Doga vjerojatno inspirirana filmom Šakma.Ali umjesto velikog podivljalog pavijana sa močnim zubima,ovdje je riječ o malom majmunčiću,preslatkoj beštiji koja uspije uteći sa stola za seciranje,dohvati se britve,ušeta u kuću voditeljice eksperimenta i odere je živu na spavanju.Kuja se probudi taman da vidi kako joj životinja predviđena da je živu seciraju vadi čedo iz otvorenog trbuha,zavrišti kako samo kurbetine znaju i potom umre...he,he,he....
Jer pokrija bi se ušima i posluša onu sugestiju ,,zaboravi,,da jedan izuzetno moćan interesni krug nije izazvao ono što zovu ,,psihotična reakcija,,2003.godine.Ma u tom nazovi bolesnom stanju duha osoba vidi i ono za čim ljudi obično i ne obraćaju pažnju.
Težnja svih uključenih da proguraju svoju isključivost preko mojih kostiju.Težnju koja zarazi i članove najuže obitelji a o strukama da i ne govorim.
Današnji dnevnički zapis,Optimum posvećuje dečku imenom Timothy McVeigh,mučeniku Jihada......
U Splitu,negdje u vremenu...
Stvar je ne emocionalne inteligencije,nego emocionalnog instinkta.Jer čovjek sa itimalo inteligencije bilo koje vrste nebi provocirao i iritirao svog bližnjeg bez povoda,tek tako što zna da može.
U težnji da postignu ultimativno ekstatično zadovoljstvo u hedonističkim užicima koji su ih ranije raspaljivali,ljudi pristupaju svakovrsnim inicijativama koje u konačnici dovode do karakternih crta kao što su uskogrudnost,jal,čista zloća.Ne želim prihvatiti svjetonazor da nemogućnost upražnjavljanja aktivnosti koje su rezervirane isključivo za novčanu aristokraciju rezultira sakaćenjem utopiskog duha pojedinca.
Jer iz osobnog iskustva znam da je moj svijet imaginacije neuništiv.Jer onemogućeno mi je osjetiti duhovno iskustvo koje čovjek osjeti kad se ukrca na jahtu,prokrstari otocima,osmotri ih sa zapovjednog mosta,preleti helikopterom i slično.
Zato mi padaju na pamet stihovi jedne pjesme,tj.njen naslov...Use yours imagination....a mašta me često vodi od vaterparka na Neverlandu M.Jacksona pa do saturnovih mjeseca,od rovova Staljingrada do otoka gdje Piggy pogibe od dušmanske ruke,od Tjentišta gdje je SS skalpirao Savi brkove pa do trpinjske ceste,od školskih dana do nepostojeće vizije vlastite starosti,i napokon,ne mašta,nego živo sjećanje me vodi do sjevernog mora i sagledavanja vječnosti...
U sPliTU...NEGDJE U VREMENU....
Primjetio sam danas ljep prikaz SHAHAB projektila.Vjerojatno budući nosač nuklearnih bojevih glava.
Vezano uz današnju nadogradnju priče,koju imam namjeru ispričati.Naime,nisam prestao sa svojim književnim ambicijama,pada mi napamet način zaštite oklopnih vozila od kumulativnih projektila.
Tenk-MBT je naime lako zaštititi reaktivnim oklopom naslaganim na kupolu i čelo tenka,što je mnogo teže napraviti sa oklopnim transporterima i tako im produžiti vrijeme preživljavanja na integriranoj bojišnici.Ali ima način.Neću ulaziti u problematiku slučaja da vozilo nagazi na minu.To im je naime najslabija strana.Skoncentrirat ću se na direktan pogodak iz zolje ili ose ili sličnog sredstva.Princip je krajnje jednostavan.Jako sličantehnologiji,bolje reći načinu slaganja limova dvodna u brodogradnji.
Kao što znamo,kumulativni projektil radi samo malu rupu u oklopu,a u unutrašnjosti vozila isporuči visoku temperaturu za koju nema šanse da je posada preživi.
Za oklopni transporter znamo da ima prostranu unutrašnjost i slabu oklopnu zaštitu,dostatnu jedino protiv pješačkog oružja.
Moguće je da to vozilo ostane borbeno aktivno ukoliko ga osa probije i pobije 8-10 ljudi koliko on nosi u utrobi.Uz uvjet da je kupola sa operaterom oružnih sistema odlično zaštićena kao i motor vozila i spremnik goriva i streljiva.Tada bi to vozilo ,iako je kumulativni projektil uništio ljude u njemu zadržalo borbenu spremnost jer bi onolika temperatura ,plinovi i tlak naprosto prokuljali kroz stražnja vrata koja se nesmiju držati zabravljena iz jednostavnog razloga da ih oslobođeni plinovi,tlak i temperatura provale i prokuljaju napolje kroz vrata koja bi u tom slučaju se otvorila kao i kroz otvore za puščanu paljbu.
Postoji i druga solucija koja uključuje i sačuvanje života ljudi u vozilu.Štos je da se unutrašnjost preradi nalik pregradama u brodskom dvodnu.Vozilo bi bilo manjeg kapaciteta za 2-3 čovjeka,ali sa većom mogućnošću preživljavanja.Naime,u tom slučaju,vrata za ukrcaj na zadnjem djelu nebi bila potrebita i ljudstvo bi se moralo odreći velikog djela komoditeta.....
Naime,osim vozača i operatera kupole sa oružjem,transporter nebi nosio 8-10 ljudi nego samo trojicu sa jedne i trojicu sa druge strane-ukupno 6.Svaki od njih bi bio u izoliranom pregradku gdje bi imao tek toliko slobodnog prostora da se okreće u sjedećem položaju i otvara puščanu paljbu kroz otvor sa strane.
Još jedan rizik u puščanoj razmjeni bi vojnik unutra trebao preuzeti na sebe,tj.bio bi izloženiji i ranjiviji prilikom napuštanja vozila od onog u klasičnoj konfiguraciji sa vratima straga.Jer otvor za izlazak iz vozila bio bi na krovu kao poklopac koji se ne smije zabraviti.Šlampavo za potrebe bježanije,ali u slučaju direktnog pogotka RPG projektila,gine samo 1 čovjek,onaj čija je pregrada uništena,a višak te energije oslobođene kumulativnim punjenjem ima suknuti uvis kroz poklopac za izlazak,dok bi životi ostale petorice bili sačuvani,kao i borbena spremnost vozila....teoretski....
U Splitu,negdje u vremenu....
Danas nastavio sa književnim radom....Imade naime matrica od koje ne odstupam.Knjiga,roman koji pišem nalik je matičnoj ploči kompjutera.Isti način kako se na ploču slažu komponente,na potpuno isti način.
Osnovna jedinica jest 10 stranica pisanih rukom.Ne znam koliko je to štampanih stranica,ali formu priče,njen tjek imam u glavi.Sada je samo stvar šljakanja.Koristeći iskustva koja sam stekao pišući prošli roman,došao sam do zaključka da je ovakva konfiguracija djela najlogičnija.Može se nekome sa strane učiniti previše strojnom,previše uniformiranom formom,ali budući da sam vidio da i drugi rabe isti ili sličan način,shvatio sam da neću biti jedini koji je ovaj recept pokupio.Jedino možda činim grešku što sam krenuo u pisanje bez konačne vizije ovog djela,ali nema veze.Kako bude raslo,dobivat će konačni oblik.Najteže je bilo početi,trgnuti se,sve drugo legne na svoje mjesto samo od sebe...
Plan se razvija svojim tokom,samo da zadržim ovaj tempo....10 stranica priče dnevno,a kako će konačno izgledati,pa već imam nekako sliku u glavi....Za sutra u planu mi je opisati kiborga....
---------Četvrti dan pisanja.Nekako sada osmatram perspektive kako ovaj roman imade izgledati.Nikako mi ne pada na pamet prekidati kontinuitet.Netko se,a taj je jedan od onih getarskih sablasti,oni šta dila heroin i smatra to radom,poslom,usput u razgovoru zapita ,,Jeli radiš,Zeko,,Radin ja ,Dadomoš mislit kako radin,jer sada trenutačno dok nisan produktivan,onako financiski,rad vršin u književnom obliku,čisto anulirajući snagu psihičkih silnica igrača melkartovih interesa,stvarajući još jedan od svojih imaginarnih svjetova.Jer po tim silnicama ,,izvršujući rad,,morao bi biti isključivo i umom vezan uz strukturu koja je taj rad omogućila,primjeri koji su u svekolikom srednjevjekovlju u krajnjoj liniji dovodili do toga da je zemljišni gospodar imao i izvršne i pravosudne ovlasti nad svojim kmetom.
I u tom svjetlu ne želim dozvoliti adolescentskoj psiho-sugestiji ljepe moje da ima sugestivni uticaj nad majne person,kao što je bio onaj slučaj u sprezi kumira u franjevačkom dvorištu,policiske insignije i militantne psihijatrije.Pogotovo valja uskratit bilo kakvu sugestiju nametljivim konobarima-Vedran,programerima-lik sa zadnjeg bauštela,balavcima-Mate iz autopraone i sličnim talatubijima kojih u zadnjim godinama ne manjka.....
U Splitu...negdje u vremenu....
Zaboravija san više koji je dan pisanja.Plan ide svojim tjekom.Oblik priče je sada fiksiran u glavi.
Sada sljedi šljakanje.Našao sam u definiciji pojma ,,roman,,u krležinoj enciklopediji citiram...,,Svako prozno djelo dulje od 50 000 riječi,,
Pa dobro,rekoh,red je i na meni da dadem i ja svoj doprinos svekolikoj književnosti.
Jer još kao dijete,dizao sam na pijadestal djela znanstvene fantastike koja su me znala lansirati u misaone sfere za koje nisam ni slutio da postoje.
Bio je prisutan radio,televizija,ali se sjećam i toga da sam najveće zadovoljstvo osjećao dok sam doslovno gutao djela ovog žanra i maštom se lansirao gdje autor sugerira.
Danas tjekom pisanja,pao mi je na pamet uradak A.C.Clarckea.
Po nekim kriterijima,ali to su ionako kriteriji nekih nitkova,kažu da je to neozbiljan žanr.
Djelo se zove ,,Otoci na nebu,, i opisuje doživljaje 16godišnjaka na orbitalnoj postaji.
Usput,sjećam se i kako su duhom i dušom opisani Duncan Mckenzie i njegov prijatelj.
U Splitu...negdje u vremenu...
I još jedna struja misli dolazi mi na pamet.Jeste li primjetili gospodo da nema ništa od indoktrinacije bilo koje vrste i sa bilo čijih strana.
Jer svoj izmaštani svijet kreiram JA sam,a vi gospodo sagledajte raskorak između vrijednosti gdje tvrdite da počiva vaša civilizacija i aktivnosti kojima pristupate.
Gledam zadnjih dana History chanall.Opet nečija vizija povjesti.Primjerice o gladijatorima se zna sve,ali nekome se svidjelo ustvrditi svoje zaključke i prilagoditi gladijatore njima.
Jer svijet imaginacije će i u Britaniji koja se u prsi hvasta svojin liberalizmom biti nasiljem uništen.Što se dogodilo gospodo sa Wonderland cyber utopijom?Nasiljem i premetačinom ste ljudima dali do znanja da nije dozvoljeno maštati tom linijom razmišljanja.
E pa budući da nisam otac,ne znam i ne zanima me koji je to duhovno stanje kad ti djete guguče,plače,kad gledaš kako odrasta i ispunjenje svrhe života obnašajući ulogu roditelja...Ali me itekako zanima duhovno stanje povezano sa mjestom ,virtualnim ili realnim gdje su ljudska mladunčad gola i sretna...Znači,ne prodajite mi maglu,gospodo,moj svijet imaginacije nije podložan nikakvoj sugestiji...Jer peder-parti se izuzetno udomaćio u Evropi.A i sa Hrvatske i sa Britanske strane data je sugestija civilizaciskoj svjesti Danske i Nizozemske...glasila je ,,Pomažete pedofilima da se osjećaju komodno sa svojim aspiracijama...,,
Ja osobno osjećam se sasvim komotno,tim više što nije moguće sakriti ni najintimnije misli,a kada isplivaju na površinu nad osobom se provodi segregacija...i zato gospodo izvolite te stvari radite JAVNO...a na nasilje izvoli odgovori nasiljem....I još jedna stvar...u Trećem Rajhu je ljubavni život bio osobna stvar pojedinca.U današnjem kontekstu,sav ljudski ološ sa dna i vrha osjeća se izuzetno nadmoćno nad štovateljima nevinih stanja duše i tijela...NIKAKAV I NIČIJI AUTORITET NE PRIZNAJEM OSIM SVOGA NAD SOBOM....Jer ste se diskreditirali gospodo...hodite se lječit.Ovo je moja zemlja i ne prihvaćam ulogu građana drugog reda,jer zadnjih godina osvanuo je stav...,,Njih treba odgajati,,...pa pokazao sam vam i kakav je moj stav spram toga ,i idućem kojem rečem da mi donese kavu ili se raskrivim na njega,moj mu je savjet da nediže nos,jer oklen ti pravo,mater ti balavu da tom recepturom ideš na mene...JE,LIPI,DIŽE MI SE NA TVOJE DITE.....Jer kad je Melkart našao za shodno da okreće nate članove najuže ti familije,pa što se onda čudite što vam se djevojčice rano prokurvaju....Jer kad mi kroz bratova usta progovara bilo rastočena narkomanska osobnost sugerirana od Melkarta,bilo hedonistička židovska kurvetina,što onda tu ima čudno kad dobijete istom mjerom.
Ja svoj posao radim profesionalno...ono što znam,a što neznam,reći ću da neznam i gotovo.Ali do kratkih spojeva dolazi kada se u krugovima bliskim ,,Stupovima društva,,učini psiho-profil...,,on ti je takvi i takvi,,pa se putem duhovne povezanosti svih tih entiteta puntaje bilo u familiju,bilo u radnu sredinu težnja da je osoba upravo takva....i spomenuti entiteti ne mogu prožvakati kad se ličnost ne uklopi u stereotip koji su sami inskonstruirali....
Očajnički nastoje dovesti do situacije gdje bi mogli dokazati ispravnost svojih postavki,od sabotaža do navođenja na krivi put....
Jer da je čovjek neovisan medij,pa i svojevrsni vremeplov,pripadnici tih branši to jako dobro znaju.Jer zašto ih se toliko okupi primjerice oko postelje umirućeg?
Tom entitetu koji odlazi žele naime prišiti nešto svoje.
Zašto fizička i psihička kriza koju izaziva heroin mora imati svog arbitra,svog stražara?
Da nebi,bože sačuvaj osoba kroz purifikaciju te vrste postigla samosvjest...Jer ti i takvi arbitripokušavajuuzurpirati isključivo za svoj duhovni i kvaziintelektualnikrug ,stanja duha koje su primjerice u Eleuzini poticali nebi li i najsitnijoj jedinki utuvili u glavu svjest o besmrtnosti ljudske duše,sasvim u opreci sa kasnijim učenjem o predestinaciji.,koje je služilo jedino i isključivo da se podložnik veže i ,,strahom božjim,,za svog gospodara....A vi gospodo što se date indoktrinirati,a što da vam kažem...UMRIJET ĆETE....U TO BUDITE SIGURNI...
Jer on uzima drogu a ne ponaša se kao klasični narkoman...Vidi,vidi,on čak i zarađuje,radi...NEŠTO TU NEVALJA....Dajmo,ukiselimo mu juhu...i onda možeš očekivat da se brat dade u najšporkiju narkomaniju sa 35 godina i da ti histerizira po kući bijući glasnogovornik tog istog melkarta...da ti balavi,jedva punoljetni kolega urla na poslu,pa čak i da te neki fizički napadnu,primivši u svoje stanice taj odvratni strah usađen od sredine...i kada bidnu aktivirani mehanizmi samoobrane,onda san opet ja taj koji je u kurcu.Jer poslje svega što ste poduzeli kontra majne person,nikako mi ne igra da udjelim jedan dio svog nezavisnog duha nekakvim ,,zajedničkim,,nastojanjima
