četvrtak, 06.05.2010.
FENIKS U PLAMENU
SF pripovjetka
UVODNE MISLI VAŽNE ZA RAZUMJEVANJE SVEGA ŠTO SLJEDI
Feniks,na starim egipatskim spomenicima u kamenu označava se riječju BOINU.
ORLU ili ČAPLJI slišna je ptica,utjelovljenje je božanstva sunca RA a posvećena je Dionizovom egipatskom dvojniku Ozirisu.
Po starom mitu,kod stvaranja svijeta,ona se pojavljuje na prabrežuljku.
Grci su ovu pticu ukrali Egipćanima.NJen oblik nije ih spriječavao da je pridruže svojim antropomorfnim bozima.
Motiv besmrtnosti,tj.samouništenja i ponovnog uskrsavanja toliko me se dojmio,baš kao i onomad Aleksandrove ljude koji su sa neskrivenim divljenjem upoznavali egipatsku civilizaciju,kudikamo stariju od njihove vlastite.
Po starijoj verziji mita,ova ptica svakih 500 godina dolazi iz Arabije ili Indije u Heliopolis,izgradi sebi gnjezdo na hramu Boga sunca i u njemu se spali.
IZ pepela,Feniks bi opet pomlađen uskrsao,te se tako ciklus ponavljao.
To je vječni simbol neumrlosti.Kako sam duboko religiozan,ali na svoj osobni način religiozan čovjek,našao sam za shodno da svoja duhovna lutanja i iskustva duše koje sam intezivno proživljavao u kristovim godinama predočim na papir.
Pisanoj riječi je u osvit civilizacije davan magijski smisao.
Tjekom povjesti,umnažanjem pisane riječi,ona je postala ovo što je danas,potrošna roba.
Malo tko danas uistinu čita.Izgleda da je internet ubio veliki dio magije.
Mistika pisma odavno je odumrla.
Jako malo ljudi je danas uistinu sposobno u naizgled nepreglednom nizu rečenica nekog književnog djela postići jedinstvo sa piscem i empatiski zaroniti u pišćev um.
Uistinu se divim ljudima koji svoje zamišljene svjetove tako vješto plasiraju na papir.
Kad sam se prihvatio pisanja ove priče,nisam ni slutio koliki misaoni napor predstavlja.
Ali,svjetovi predočeni na papiru,ekranu,ili ako hoćete cyberspaceu,besmrtni su poput Feniksa,kao i um onoga tko ih je tu plasirao.To je jednostavno tako,pa makar original rukopisa prije umnažanja završio u vatri ,ili CD pod čekićem.
DUH priče jest taj koji ostaje ,pa makar nitko osim autora je ne pročita.Umna energija koja je stvarala djelo bivstvuje kao nezavisan entitet,kao jedan dio autorova bića,ali neovisan o njemu.Kao djete svog oca,ili ako hoćete kao sletni modul nezavisan od matične letjelice Apollo programa.
U antici su slova klesali u kamen.Za njih je to ,što se besmrtnosti tiče,bilo najviše što se moglo učiniti.
Duboko cjenim ljude koji su u svojim djelima kadri stvarati svjetove.
Imaginarne svjetove neovisne o magnetizmu kolektivne svjesnosti.
Sjećam se stihova iz srednje škole ,pjesnika na samrti.
Stihovi idu otprilike ovako...
,,Ova knjiga što držiš je u ruci
samo je dio mene koji spava
otvori je
i ja ću u te prijeći
ko stara rijeka
u korito novo
čuj moj vapaj
moj glas iz groba....,,
Ime pjesnika sam zaboravio,ali stihove sam zapisao kako sam ih zapamtio.Mada znam da ne idu baš tim riječima.
Ali forma je ostala,duh je ostao,i pjesnik kojem sam i ime zaboravio,našao je novi dom u duši svog čitatelja.
Što se samog pisanja tiče,osim dnevničkih zapisa,ovo je prvo djelo u kojem sam se okušao u formi novele ili romana.
Svaki je početak težak,pa moram spomenuti,bez da se kitim tudjim perjem,i veličanstveni um pisaca čije su mi ideje pomogle u realizaciji ove priče.
Prije sviju,to je izmaštani pustinjski svijet iz pera Frenka Herberta,kao i mesijanska ideja kojom je prožet njegov glavni junak.
Dolazio sam na ideju da koristim titulu siridar barona u svojoj priči,ali to bi već bila pljuska u lice čovjeku čijem se geniju neskriveno divim.
Nadalje,mnoštvo ideja dao mi je i ,,Gospodar muha,, w. Goldinga,kao i tama ljudskog srca,koju je tako slikovito opisao u liku školarca,kojem se jedinom iz skupine zna i ime i prezime JACK MERRIDEW.
Neovisno o književnicima,jedan od likova,preslik je,tj.idealiziran lik nepravedno utamničenog HEROJA DOMOVINSKOG RATA generala Ante Gotovine.
Za lik glavnog junaka,biokiborga Rangara,poslužila mi je tužna priča o malom dvogodišnjem dječačiću iz Norveške ,koji je stradao,tj.nestao usljed naleta tsunamija u Tajlandu 2005 godine.
Reportaža gdje otac traži svog izgubljenog sinčića i ljetovanje koje je tragično završilo,duboko me je dirnulo.
Nadalje,želio sam ispričati sagu o izgubljenom duhu djetinstva.
O besmrtnom dječaku za kojeg vjerujem da čuči u većini muškaraca,prisiljenom na povlačenje u najintimniji dio čovjekove osobnosti u ovom olovnom sivom vremenu globalizma i strojne,mitraljeske razmjene ideja.
I zato ,iz svih nabrojenih razloga,svim ljubiteljima znanstvene fantastike i klasične avanturističke literature,ŽELIM UGODNO DRUŽENJE.
U Splitu 22.3.2009. Autor Boris Zečić
,,NITKO NESME DA BIJE,,
Sloba Milošavić,filozof sa zemlje...
1
Tamo,u hladnoj,udaljenoj,beživotnoj svemirskoj pustoši,daleko tamo izmedju prstenova spljoštenog plinskog diva,postoji svijet imenom Encelad.
Malo neugledno nebesko tijelo po standardima planetnih znanosti malo tko bi na njega obratio pažnju.
Pionirskim istraživačkim sondama to nebesko tijelo dugo vremena nije bilo zanimljivo iz jednostavnog razloga što je njihovim tvorcima bilo preskupo slanje robotiziranih vozila na taj svijet koji je jako sličio na jedan od asteroida na kojima obitava Egziperijev “Mali princ“.
Pošiljateljima ovih sondi bio je mnogo zanimljiviji svijet kao sto je Mars.
Dugo vremena ovi pionirski istraživači zanemarivali su važnost encelada i svoje elektronske oči i uši radje slali na svjetove kao sto su ne tako davno misteriozni jupiterovi mjeseci mars kao i najblizi suncev pratilac merkur.
Iz danasnje perspektive planetolozi su voljeli 21 stoljece nazivati stoljecem rastrkavanja ili drugim izrazom izvidjanja.
Ono sto ih je zanimalo bijahu svjetovi dimenzija zemljinog mjeseca kojih je istinabog nemali broj u suncevu sistemu.
Obnovljeni entuzijazam za ljudsko prisustvo u svemiru tj na ostalim svjetovima sunceva sistema rezultirao je cinjenicom da su potkraj 21 stoljeca svi iole vazniji svjetovi ukljucujuci najudaljeniji Pluton b ili kartografirani sondirani radarima fotografirani u vise spektara.
U pocetku najizgledniji svijet za postavljanje automatizirane kolonije bijase Enceladov susjed najveci saturnov mjesec Titan.
Medjutim gusta atmosfera pokazala se ako ne nepremostiv a ono veliki problem za sletne sonde.
Neprestalnoj potrebi za stalnim izvorom energije na ruku je išlo jos jedno enceladovo neobi čno svojstvo.Zbog golemog gravitaciskog djelovanja saturna planetolozi su nasli za shodno da na enceladu instaliraju geotermalnu elektranu pogonjenu gejzirom kojeg su zbog tocnosti termina erupcije prozvali old fejtful poput onog u jeloustonu
.Pojavi ovih gejzira bijase zasluzno enceladovo sirenje i skupljanje izazvano saturnovom gravitacijom.Taj i takav Encelad sada krajem 21 stoljeca bio je dom maloj strojnoj automatiziranoj koloniji u potpunosti smjestenoj u otvoreno zdanje kojem je tlocrt iz svemira bio identican vaubanovom bastionom frontu.
Zvijezdasta ograda od neke vrste suhozida od domaceg matrijala okruzivala je naime sletne sonde kao i robotske hodalice insektolikog izgleda.
Ova nazovi utvrda nalazila se neposredno pored gejzira i time bila energetski neovisna i o nuklearnoj energiji kao i od energije dobivane od suncevih zraka upravljanih kompteksnim sustavom usmjerenog zracenja kojem je polazna tocka bio mjesec i sam sustav nosio je naziv solarna mreza.
Nekoga znanstvenika iz proslosti iz recimo 20 ili 19tog stoljeca ovaj tehnicki hardver mozda i nebi toliko impresionirao osim nevjerovatne cinjenice da je svim tim upravljao ljudski mo zak.
Prosavsi kroz otvor provizorno napravljen na ravnom dijelu vaubanove utvrde hodajuce mehanicko oblicje mravolikog izgleda brzim koracima uputi se preko bezivotnog enceladovog krajolika.
Kada bi neki zainteresirani promatrac sa strane poblize osmotrio ovo mehanicko cudoviste tada mu ni u kom slucaj nebi promaknula njegova elegancija i gracioznost.
Dok je ovaj neobicni mehanicki svat zurno grabio ka svom nedalekom odredistu mogla se zapaziti sva sila citava galaksija svjetlucavih zrnolikih senzora rasporedjena po citavom njegovom tijelu ostavljajuci dojam kao da je ovaj strojni insekt obucen u srednjevjekovnu pancirnu kosulju.
Njegovih 6 nogu brzo je savladavalo teren pod neznatnom enceladovom gravitacijom zureci ka tanjurastom prijemniku sirokom diskolikom objektu koji se nazirao na dnu kratera niz cije je stjenke meh upravo silazio.
Dosavsi nedaleko svog odredista insekt prosiri svoja 4 uda po dva sa svake strane sto su mu sluzile kao ruke .
Produzi pa ponovo uvuce svoje teleskopske podlaktice i razgiba svoje mehanicke sake kao da upraznjava vjezbe za razgibavanje.
Potom sve 4 ruke zabije u povrsinu kopajuci kao da nesto trazi.Napipavsi konacno kabel za prijenos informacija sa kolektora solarne mreze svojom informatickom sondom spoji izvor informacija na svoj slusni senzor.
Svi parametri pokazivali su zavrsen dotok poruke i ovaj mehanicki insekt procita njenu uvodnu rijec.U slusnom korteksu njegova organskog mozga koje je nekad pripadalo ljudskom bicu protutnji glas : „SALJEM VAM POZDRAVE GENERALE BUDJONI. DEMETRA JE NA LINIJI. POZDRAVIMA SE PRIKLJUCUJE I ANTIMON POSLJ DUGO VREMENA NAS TRIJUMVIRAT PONOVO JE NA OKUPU“.
2
Rangar je bio jako sretan momčić. Sada je u tu cinjenicu bio siguran. Jos od onog iz sadašnje perspektive dalekog momenta kada je počelo aerodinamičko kočenje bezbroj scenarija i mogućnosti mu je prolazilo kroz glavu u vezi sa prizemljenjem letjelice.
Nikakvo čudo, jer u svom kratkom zivotu, osim na simulatoru ili na predavanjima, nije se suocio sa ulogom pilota povratne letjelice koja ga je eto silom prilika zapala.
Iz sadasnje perspektive prizemljenje je proslo relativno bezbolno i da nije bilo posjekotine na desnoj butini, ne bi imao nikakvih opipljivih tragova odiseje koju je upravo pretrpio.
Nakon sto se bio odvojio od transpontera,poboljšane verzije klase IKAR, ocekivao je da ce softver letjelice ispuniti svoj zadatak, te ga sigurno spustiti u ocean, jer je jednodjelna kapsula kapljastog oblika bila predvidjena kao modul za spasavanje u slucaju opasnosti.
Bila je programirana da otvara svoje padobrane na visini od 6 kilometara nakon sto prijedje usijani pakao naelektrizirane plazme u visokim djelovima atmosfere.
Neugodno se iznenadio kad je osjetio izuzetno krut udarac od kojeg je pukao trup letjelice, i tom prilikom je ozljedio nogu. Nakon kraceg soka, oslobodio se pojaseva sa sjedala i otvorio vrata. U nevjerici je promatrao okolinu.
Nebo se naziralo kroz krosnje drveca, za koje pravim cudom padobrani nisu zapeli.
Ostecena kapsula lezala je na maloj cistini koja kao da je rukom providnosti bila stvorenaza prirucno sletiste.
Shvatio je jako brzo da se ne nalazi u zabavnom parku vec u pravoj tropskoj prasumi.
Nije dugo cekao. Jos uvjek pod laganim sokom zbog burnog sletanja, Rangar skoci na zelenu travu .
Vozilo je bilo programirano za sletanje u ocean. Greska u navigaciskom sistemu bila je odgovorna za njegov sadasnji polozaj. Osvrne se oko sebe. punim nosnicama je udisao prasumski zrak. Osjetio je iznenadnu navalu adrenalina i shrvan vrtoglavicom pao na tur obgrlivsi koljena.
Uz svoje izvjezbano tijelo i psihicke procese koje su ga genzenjeri tjekom godina naucili kontrolirati, djecaku nije bilo tesko ni u kom trenutku da analiticki razmislja.
Gdje je bila greska-Dali je on bio odgovoran za nju, hoce li ekipa za prihvat moci ocitati znakove prisustva letjelice, kojoj ocigledno nisu ni priblizno mogli ocitati polozaj tjekom ulaska u zemljinu atmosferu, hoce li cijeli projekt uzgoja biti poremecen zbog ove nesrece, i naposljetku, hoce li zbog svega biti kaznjen.
Sjedeci tako ,cela prislonjenog na poderana gola koljena djecak nije ni primjetio koje je doba dana.
Sunce se blizilo zalazu i rangarova istancana osjetila pocnu hvatati iskonske zvukove prasume.Prvotni sok uzrokovan prisilnim sletanjem je prosao i uspio se skoncentrirati na okolinu.
Brzo je shvatio da se ne nalazi u kultiviranom parku.
Krici nepoznatih zivotinja tu su mu cinjenicu jasno davali do znanja. Shvati je i da ovakav okolis kao i nepredvidjena situacija nikako ne mogu biti prijateljski naklonjeni.
Prisilivsi bolne udove na poslusnost,uspravi se na noge i polako od šepa u dvojbenu sigurnost letjelice. Nije znao gdje je, jos manje je mogao znati koliko je udaljen najblizi nastanjeni habitat. Pa ipak noc se spustala i jedinu sansu za prezivljavanje pruzala mu je unutrasnjost letjelice.
Jos uvjek sa osjecajem boli u ranjenoj nozi, Rangar zatvori vrata kapsule. Oprema povratne kapsule bila je bazicna. Sve sto mu je u ovakvoj situaciji moglo koristiti nalazilo se u malom ruksaku ispod sjedala
. Bila je rijec o temeljnoj opremi zaspasavanje i prezivljavanje u divljini sa integriranom vrecom za spavanje.
Rangar je bio odjeven u pilotsko odijelo slicno surferskom kratkih rukava i nogavica, bez obuce. Iz jednostavnog razloga sto je boso stopalo mnogo prakticnije u bestezinskom stanju nego ono neprirodno sputano obucom.
Shvatio je Rangar da bas i nema izgleda za prezivljavanje u prasumi. Znao je i sto je trenutno najpametnije za napraviti. Sklupcao se na sjedistu i koristeci se sposobnostima unutarnjeg oka, kao i kontrole metabolizma, koje mu je bilo usadjeno, utone u latargiju lakog sna, snivajuci istrazivanje novog svijeta i kontakt sa ljudima zemljanima iduci dan.
Konacno drzao je da je jutro pametnije od veceri.
Rangar je i u ovom maglovitom stanju svijesti bio svjestan cinjenice da su svi elektronicki sustavi u letjelici otkazali, a medju njima i uredjaj za pozicioniranje. Rangar nije imao nacina da otkrije svoj polozaj na ovom za njega stranom svijetu.
Ni u snu nije nalazio mir. Kroz glavu su mu prolazile slike sa njegovog rodnog planeta.
Kontrolirani nacin sanjanja u kojem je bio obucen, u ovom slucaju nije dolazio u obzir. Slabasno tijelo,shrvano stresom,neugodno se vrpoljilo dok je ovaj kosmarni proces sjecanja kroz san uzimao maha.
Sjecao se kako je neposredno prije odlaska sa b1, marsovskog experimentalnog naselja u obliku biosfere primao zavrsne upute.
Ponovno je prozivljavao momente kada su bezbrojni senzori i zice bili prikopcani na njegovo golo tijelo, osluskujuci pazljivo ritam zivota, otkucaje srca, kao i biokemiju njegovog naizgled krhkog tijela.
Kroz glavu mu je prolazila slika velikog mestra genzenjerskog reda koji je vodio sam proces prilagodbe rangarova tijela na tri puta jacu gravitacionu silu zemlje od njegova rodnog svijeta.
I premda je biosfera bila tek mali krhki rasadnik zivota, nesto poput čeda u utrobi majke, njeni osnivaci znali su uciti od proslosti. Znali su naime, ne samo da postoje, vec da su toliko ocigledni za one sto znaju gledati stanoviti uticaji fizikalnih,bolje reći metafizičkih zakonitosti umnošenih za još jednu veličinu ,za razliku od onih zemaljskih,na koje su ljudi,živeći stoljećima upućeni jedni na druge i u isprepletenim interakcijama jednostavno zaboravil i.Ako ne zaboravili,a ono izgubili senzitivnost za njih.Onu suptilnu osjetljivost ljudskog duha koja se stiče rodjenjem a tjekom života usavršava.
Najsličniji opis ovih Marsovih možemo reći energetskih silnica možemo naći u japanskoj duhovnoj tradiciji.
Ovaj princip mogućnosti suživota zemaljske organske forme u Marsovom okružju,Genženjeri su imali namjeru testirati po prvi put u povjesti u pustinji crvenog planeta.
.
Poznato je naime da konstruktori robota uce od prirode i anatomije kukaca.
Pobogu, u samoj definiciji kibernetike stoji da je to znanost o tjeku informacija i upravljanja njima kod zivotinjiskih oblika i strojeva.
Vanjsko obličje,možemo reći i forma ovih organizama i sustava,izuzetno je naime prilagodljiva okolišu.Ali to i takvo prilagodljivo obličje označava najčešće puno više od onoga što promatrač može uočiti sa strane.
Čovjekova socijalna težnja za što savršenijim medjuzavisnim redom,iznjedrena usljed međusobnih interakcija ljudske gomile,izgleda da je na neki način podređena ovakvim formama višeg reda.
U nemogućnosti da dostigne savršenstvo u uređenju svoje zajednice,jer u svim dosadašnjim utopijama,netko ipak nije bio sretan,u pravilu čovjekova težnja za oponašanjem ovog prirodnog reda najčešće se izopači u reprizu i ponavljanje.Kao onaj stari heraldički simbol zmije što sama sebi jede rep.
Ova nepisana zakonitost i cikličko ponavljanje prošlosti,nerjetko je imalo na ljudske zajednice katastrofalan učinak.
Poput podzemne nuklearne explozije izvedene ispod milijunskog grada.
U svezi sa ovako posloženim činjenicama,prvi utisak koji bi čovjek mogao steći o planetu Marsu,jest da je to svijet velike pustinje,ogromna crvena sahara koja tek treba dobiti svoje tuarege.Beživotan,bezvodan svijet rijetke atmosfere koji je kao najbliži zemlji imao dobiti tu čast da ugosti objesnu,nepristojnu,agresivnu i dozlaboga narcisoidnu deriščad koja sebe naziva ljudskom vrstom.
Netko neupućen vjerojatno bi pomislio da je ovo idealno mjesto za teraformiranje,podstican da tako misli nebrojenim djelima znanstvene fantastike pisanim u nedavnoj prošlosti koji su u Marsu gledali iduću stanicu ljudske prisutnosti u svemiru.
Stvarnost je bila daleko od tih utopistickih slika. Za iole ozbiljinije razmisljanje o marsovoj kolonizaciji bilo je potrebno pronaci nacin da se do Marsa preveze teret potreban za poslove teraformiranja.
Kapaciteti udruzene svemirske gilde bili su vise nego skromni. Na uzletno sletnu stazu biosfere teret potreban za odrzavanje zivota stizao je u razmacima od 2 mjeseca.
Kapacitet marsova modula bio je kontejner zapremine 20000 prostornih litara kao i mase korisnog tereta od 15 tona.
Za velikog mestra genzenjerskog reda, vojnicki ustrojene organizacije, u pogledu unutarnje discipline ugledane na vitezove templare, planet je osim sto mu je kao novi dom odrijesio ruke u pogledu istrazivanja svoje struke, predstavljao jednostavno novootkriveni djevičanski svijet kojem je trebalo udahnuti zemaljsku dušu.
Veliki mestar bio je jednostavan covjek u mnogo pogleda.Potrebno mu je bilo izokrenuti i malobrojna ogranicenja koja su mu postavljena pred strukom.
Shvatio je da to na ovom i od bogova zaboravljenom mjestu nece biti tesko.
Ipak u tom pogledu strahovao je od svojih podredjenih.Mestar je sa zebnjom u srcu gledao kako bescutno unistavaju zametke experimentalnog projekta izlazuci ih vatri incenaratora.
Radili su to bezdusno ,automatski,makinalno,kao da se radi o bacanju otpadaka iz domacinstva.
Veliki mestar,u dubini duse,znao je da to nije u redu.Bio je dovoljno pametan da im ne prigovara o tome. Od tri zametka u umjetnoj maternici, obicno bi na dvojici primjetili malformacije, i kao neuspjeli skart izrucili ih plamenu.
Poslo im je za rukom da uzgoje 4 potpuno zdrava djeteta na svoj sedmi rodjendan spremni na ugradnju inplanata.
Od ove cetvorice izabrali su rangara,koji je zahvaljujuci svom nordijskom nasljedju tada prestao biti redni broj i od strane svojih tvoraca dobio ime.
Kada bi netko od onih starih renesansnih majstora,univerzalnih stvaralačkih sposobnosti,kao što su Leonardo,Caravagio ili Michelangelo osmatrao kompleksan unutarnji i vanjski sustav biosfere,a pogotovo kad bi sada osmatrao četvoricu razigranih dječaka,u njenoj unutrašnjosti,vjerojatno bi došao do zaključka da se nalazi u Edenskom vrtu.
Iako gotovo u potpunosti automatizirana,održavana pomoću strojeva,čijim je obimnim zadacima upravljao mozak kiborga,Biosfera je u svojoj unutrašnjosti promatraču sa strane pružala sliku o kojoj su tvorci utopija mogli samo sanjati.
Začudo,osim bujne vegetacije,tropske paprati i amazonskog raslinja,čak je i unutrašnjost biosfere odavala utisak da joj nimalo ne nedostaje ljudska prisutnost,baš kao i crvenom ,negostoljubljivom pustinjskom okolišu u čijem je maćehinskom okolišu biosfera opstojala.
Jedan od onih na ostrakizam osuđenih kiborga,bio je zadužen za tehničko održavanje biosfere.
Njenim ostalim malobrojnim stanovnicima,tj.tročlanoj posadi bilo je teško u svakom momentu znati gdje se taj odmetnuti ljudski um trenutno nalazi.
Jer,kiborg je na stvari kao što su vlažnost zraka,pritisak,oštećenja na stjenkama,kao i položaj pješćanih oluja u odnosu na biosferu i te kako pazio.
Ali ona infantilna linija inata u njemu,dolazila je na svoje kad se trebalo izgubiti,nestati.
Nitko naime od trojice nije znao dali kiborg za kućište svog blesavog mozga koristi rover i sa njim se ludira u bližoj okolici biosfere,dali koristi cepelin pticu ili gmiže unutar biosfere implantiran u jednog od mnogobrojnih dronova za održavanje.
Ova Antimonova antisocijalna crta izglada da je bila u suprotnosti sa njegovom zadaćom koja je težila boljoj upućenosti članova posade jednih na druge.
Ali kiborg je imao svoj itekako buran unutarnji život,svoju čitavu legiju zapretenu u psihi sa kojom je mogao izvoditi koješta,kao što ćemo i vidjeti u nastavku ove priče.
Neočekivan ,i sakriven ispod tijela robot drona nalik kukcu sa 4 ruke na čijem je trbuhu bio spoj za prihvat kiborgova mozga.
Antimon je uhvatio sam sebe gdje sa nježnim umjetničkim osjećajima promatra četvoricu dječaka,plodova uznapredovalog genženjerstva gdje su zasjeli ispod debla po dvojica sa svake strane šahovske ploče i šutke pomiču figure,smješeći se protivničkoj strani kada bi je nadmudrili.
Antimon se zagleda u njih i nije bio svjestan protoka vremena.
Bilo je nešto nezemaljsko,bizarno je to reći budući da su se nalazili na Marsu,u prizoru ove djece.
Tek 2 mjeseca,ovi slatkiši imali su slobodu da nesputano švrljaju unutrašnjošću biosfere.
Donatien ih je oslobodio iz njihovih sterilnih stambenih jedinica na njihov sedmi rođendan.
Dao im je i imena.
Njihov genski matrijal bio je pomno probran.
Prvotno je bio u planu uzgoj trojice kandidata,ali nisu računali sa blizancima.
Kada je genženjer primjetio uduplavanje zametka,nije znao što mu je činiti.
Još jedan potrošač zraka,pogotovo tako minijaturan,nije bio veliko opterećenje za kapacitet biosfere.
Blizanci su prvi izašli iz jedne od tri umjetne maternice.
Razvijali su se u njoj oko 7 mjeseci,i budući da im je metabolizam u toj fazi života bio ubrzan,Meštar genženjer odlučio se za ono što bi u normalnim uvjetima nazvali prijevremeni porođaj.
Blizanci,kao i ostala dvojica,dobili su ime tek nedavno,budući da su idućih 7 godina proveli u svojevrsnoj izolaciji,označeni tek rednim brojem.
Kratko se konzultirajući sa svoja dva asistenta,Genženjer ih je prozvao po dvojici literarnih likova iz ostavština Samuela Clemensa.
Jednom je nadjenuo ime Huck,a drugome TOM.
Da je imao lice,Antimon bi se na ovo nasmijao,tim više što je bujna vegetacija unutrašnjosti biosfere podsjećala izmedju ostalog i na obale uz deltu Missipija.
Druga dvojica dječaka,na svijet su došla dva mjeseca iza blizanaca,.
Jednog je genženjer prozvao David,a drugog,glavnog junaka naše priče imenovao je rijetkim nordiskim imenom u skladu sa njegovim genskim nasljeđem.
Sada,sedam godina poslje,sva četvorica uživala su punu slobodu kretanja koliko je to relativno prostrana unutrašnjost biosfere dopuštala.
Antimon fokusira svoje slušne senzore na ovu djecu i počne pratiti njihovu konverzaciju.
Sjedeći prekriženih nogu uz bok svog brata,Tom,jedan od blizanaca se zamišljeno počeše po čelavoj glavici.
NI jednom od dječaka,zbog specifične prehrane i hormonske terapije kojom su bili izloženi nije naime rasla kosa,kao ni obrve i čitavo njihovo tijelo bilo je prekriveno nježnom,gotovo prozirnom kožom bez dlaka.
Upravo zbog osljetljivosti kože,ni jedan od blizanaca nije nosio odjeću ,i bilo im je naređeno da se striktno drže blizine Rangara i Davida,jer su potonja dvojica bili opremljeni kostimima sličnim ronilačkim,prepunim senzora.
Antimona je uvelike iznenadila intelektualna zrelost ove djece, u velikoj suprotnosti sa njihovim krhkim diječjim izgledom.
Prestavši se zamišljeno češkati po čelavoj glavici, Tom podigne svoj pogled svjetloplavvih očiju put Rangara i upita ga zabrinut
,,Nekako mi se čini Rangar,da ste ti i David nekako važniji Donatienu od nas dvojice,na nas rijetko obraća pažnju,dok vas dvojicu čekira svaka dva sata ,a uz to vas je opremio i sa odjelima sa senzorima,dok mi moramo iz samo njemu znanih razloga biti goli.,,
Rangar i David se zbunjeno pogledaše,a onda Rangar odgovori
,,Vidiš,Tome,uopće nisam o tome razmišljao,.Ali to što na vas dvojicu ne obraća pozornost,ne mora znaćiti nužno ništa loše.
Prekinuvši rukom brata, koji je taman zaustio da progovori, ovaj put se oglasi Huck.
,,Rangar je u pravu, Tome.
Nas dvojica smo manje više isti dok se Rangar i David međusobno jako razlikuju. Opremljeni su senzorima da bi genženjer mogao uspoređivati njihove razlike.,,
Rangar premjesti kulu bliže protivnićkoj kraljici i ne skrivajući smješak odvrati.
,,Mi svi znamo zašto smo ovdje.,zar nije tako.Djeca naših godina na zemlji su još tatine i mamine maze,ali naš gazda baš kao i mi ovdje jesmo zbog misije.
Informacije koje nam je Donatien dao su, vjerujem taman odmjerene koliko on želi da mi znamo.
Ali i u ovoj izolaciji,osim sjećanja sa kojima smo rođeni,na raspolaganju nam je bilo cjelokupno ljudsko znanje,u tom pogledu,šef genženjer nam nije nametao nikakva ograničenja.
Ono što znam sigurno da sa nama ima plan.Ono sa čim se naš šef bavi jest tjelesno poboljšanje ljudskih bića.A to nikako ne može biti loše,zar ne Tome,,
Blizanci se u isti momenat zamišljeno pogledaše i progovoriše simultano u isti glas.
,,Ali zar to ne znaći postati kao i onaj Antimon,stroj sa ljudskim mozgom,,
David i Rangar se zdušno nasmijaše.
Ovaj put se oglasi David.
,,Ne,koliko sam ja shvatio,kad naša tijela postanu za to spremna,genženjer ima u planu ugradnju implanata.Umjetnih kostiju koje su žilavije od prirodnih,a nastavljaju rasti sa ostatkom organizma.
Usporedo sa tim procesom,u tijelo ti ubrizgavaju i nanosonde,kojima je zadatak,napadanje potencijalno opasnih stanica i njihovo eliminiranje prije nego se bolest razvije,,
Huck ga prekine...
,,Je,sve je to lijepo,ali hoće li nas c jeli taj postupak boljeti,,....
Sva četvorica dječaka se zamišljeno zagledaše u pod.
Gledajući ih tako,Antimon je ostao zatečen zrelošću pogleda i razinom konverrzacije ove djece.
Sada mu je bilo drago što im genženjer nije rekao cijelu istinu,i ostavio ih u naivnoj vjeri u svjetlu budućnost.
Nisu znali da su podložni selekciji.
Samo jedan od njih bit če podvrgnut procesu poboljšanja,dok ostala trojica imaju biti eliminirana ,iz jednostavnog razloga što tvorci biosfere nisu znali što bi sa njima.
Prošlo je mjesec dana od ovog divana ćetvorice kandidata,i bio je red na Rangara,pošto je bio izabran da započne proces obogaćivanja krvi nanosondama.
Ali ni ovaj dogadjaj nije prosao bez trzavica.
Da bi se shvatilo kako je do njih doslo,treba se steci predstava o neizmjernoj širini duhovnog pristupa kojima je mestar pristupao rjesavanju svakog problema.
Veliki mestar je bio sve prije nego naivan i uvjek je stremio pravo ka cilju.Poslje samog cina rangarovog krstenja ,mestar je samodopadno šetao unutrasnjoscu biosfere ,provjeravajuci tek onako usput,parametre vazne za funkcioniranje ovog otoka zivota u pustinji novog svijeta.
Kada je u setnji pogled mu pao na incenerator,ugledao je scenu koja je ubrzala lupanje njegovog srca.
Troje otpalih sedmogodisnjih kandidata stajalo je u liniji jedan iza drugoga u redu pred inceneratorom. Dvojica mestrovih pomocnika glasno su psovala zbog elektrosokera koji ocigledno nije funkcionirao.
Zakljucili su da im jednostavnije ovoj djeci,prije nego ih poput otpada ubace u vatru,zakrenuti vratom,nego se odsetati do skladista po ispravni aparat.
U velikom mestru nesto se slomilo. Nije bio posebno hrabar u tradicionalnom smislu,dapace,priroda njegovog posla trazila je stalozenost. Ali ovi idioti koji su mu bili podredjeni spremali su se ubiti ovu djecu.
Usljed ucestalog ispiranja mozga od strane strukovnih autoriteta ,koja se uprosteno govoreci,sastojala od filozofije doktora mengele a,ovi idioti nisu pred sobom vidjeli nevinu,golu,bespomocnu djecu,vec produkt genzenjerstva koji je zatajio i kojeg se valja rijesiti.
Nije znao prirodu unutarnjeg glasa koji se u njemu probudio.
Nije znao da li je to bio krscanski kod,templarski kod casti,ili tko zna sto,veliki mestar je stupio u akciju.
Uletio je u guzvu bas u trenutku kad je pomocnik uhvatio prvog od djecaka za glavicu. Snazan udarac meštrove šake znalački plasiran u zube ove budale,učinio je prehranu krutom hranom nemogućom misijom u idućim mjesecima za njega, a za dvojicu njegovih preneraženih kolega, sam pogled na svog preneraženog šefa bio je dovoljan da odustanu od bilo kakve akcije.
Privukavši trojicu dječaka pod svoj bijeli doktorski mantil, meštar je zaurlao na pomočnike i naredio im da se izgube
. Biosfera je ostala bogatija za tri nova stanovnika.Prošlo je i idućih 7 godina.Voditelji projekta bili su više nego zadovoljni programom.Rangaru je sada bilo 14 godina i još uvjek nije ušao u pubertet.
.Selekcijskim uzgojem,njegovi birani arijsko skandinavski geni,učinili su od njega,u ovoj kasnoj fazi djetinstva,krupnog plavokosog dječaka,koji je visinom bio dosegao vrhunac rasta,ali izdužena muskulatura kao i koščata konstitucija,te tanki dječji glasič,još uvjek mu je davala nježni nevini šarm koji će nepovratno izgubiti za godinu dvije.
Ali ovakav kakav je bio,neprijeporno se svidjao voditeljima projekta,jer je bio izabran u najuži krug kandidata u genzenjerskom uzgojnom programu.
Sjećanj ga je nadalje odvelo na svemirsko uzletiste biosfere.,svojim izgledom jako slično zemaljskom heliodromu.
Ponovo je proživljavaolansiranje modula sa marsove površine te spajanje sa interplanetarnim transporterom.
Putovanja dugog skoro 6 mjeseci slabo se sjećao,jer je većinu vremena proveou stanju hibernacije,stanju jako sličnom onome u kojem se upravo nalazio.
Krajnom snagom volje, osjetivši da ga san umara i vodi dodatnom stresu,Rangar usredotoči unutarnje oko na REM centar i isključi slike.
Odmor je nastavi mirnim snom blaženika,ostavljajući ipak minimum osjetila za slučaj opasnosti.
Nije osjetio protok vremena, kao ni vrijeme provedeno u snu kad se probudio.Zora je bila na pomolu ibilo je vrijeme da sazna svoj novi položaj na zemlji i po mogućnosti da napuni želudac.
Uspravivši se na sjedalu,proturi glavicu kroz otvor.Ponovo se zagleda u šumu koja mu je uljevala strah. Zaključio je da sa istraživanjem ne treba žuriti.
USNULI LAV
U zemlji izlazećeg sunca spava lav
Usnuo je mali princ zalutao u vremenu
Šum valova šapuće mu ime
Domovina ne rađa više takve sinove
Zbunjeni glas razuma se zapita
Zašto Mishima
Tvoj glas jest glas herojske smrti
Tvoj život bio je veliko čuđenje
Tvoje atletsko tijelo kao da je Praksitel klesao
Tvoja mladost,usnuli je duh kamikaze
Zašto Mishima
Šum tihog vihora miluje grob samuraja
Djetinstvo tvoje Yukio šapuće mi u snovima
Rusalke tek propupale,žale na grobu tvome
Utroba tvoja Yukio čista je kao zrela jabuka
Pobjedio si Mishima
U zemlji izlazećeg sunca spava lav
ANTIMONOVA POEZIJA
3
,,Da bi se ustrilit...
al marshala reicha nemere se obst......,,
Herman Goring
Dok se Rangar pripremao za svoj put kroz prašumu,Budjoni je,koristivši svoju vještinu obrade informacija,ukomponirao zadnju demetrinu poruku u cijelinu i još jednom sagledao sadržaj informacija koje je ovaj neobični trijumvirat razmjenio.
Komunikacija preko solarne mreže imala je i više nego jednu slabu točku.Originalno zamišljena kao opskribljivać energijom strojnih kolonija na udaljenim svjetovima, služila je ujedno i kao vodić informacija.
Ali bitno njeno ograničenje bijaše i to da nije bilo moguče trenutna konverzacija jer signal nije mogao putovati brže od svjetlosti.,i svaka informacija poslana sa unutarnjih planeta na Encelad stizala je na odredište sa znatnim zakašnjenjem.
Budjoni je bio zaokupljen tim mislima dok je pregledavao razmjenjene dijaloge. Demetrin glas ponovo mu se obrati
¸¸Ponovo su našli žrtvu,generale.Ti pasji skotovi neće nikad ništa naučiti.Rijeć je o onom genženjeru u marsovoj biosferi.Nakon što je produžio sebi život kombinacijom raznoraznih droga,ubrizgavanjem vitamina i slobodnih radikala,počeo je osim genima što mu je posao,prčkati i sa robotikom što je naš resor.Koliko sam uspjela shvatiti,produkt njegovog genženjerstva jeste funkcionalan i po najnovijem antimonovom izvješču na putu je za zemlju.Da ne kompliciram dalje generale budjoni rijeć je o genetski poboljšanom kiborgu.Rodjen je kao ljudsko biće.Genetski matrijal mu je pomno probran,ali njegov prirodni ljudski razvoj prestaje tamo negdje o sedmom rodjendanu. Moram priznati Budjoni, da mi taj perverzni francuski genženjer nikako nije jasan. On odbija svaku mogućnost dijaloga sa nama, iako je koristio naša iskustva o kibernetici kao i o stvaranju hibrida čovjek stroj.moram priznati Budjoni,da je posao ovog mestra genženjera prekrasan.Iako za razliku od vas ja nikad nisam bila ljudsko biće neke stvari vezane uz estetiku jako dobro razumjem,,
general načas zastane sa pregledavanjem zapisa.Da je imao ljudsko lice na ove Demetrine riječi vjerojatno bi se osmjehnuo.
Jer taj veličanstveni strojni entitet prozvan Demetra,taj samosvjesni ogranak umjetne inteligencije imao je više ljudskog u sebi od većine ljudi koje je general tjekom svog dugog postojanja upoznao.
Demetra nastavi sa izvještajem
,,Predivna je činjenica da taj mali francuzov kiborg opstoji,da je to što jest.Iako taj meštar već odavno ne osjeća katarzu osmatrajući svog malog štičenika.Igrajući se boga,genženjer Donatien jednostavno je zaboravio uživati u jednostavnoj činjenici ljepote tih bića što ih je stvorio.Nije li to žalosno Budjoni ..Ispred genženjerovog zvučnog imena niz je titula.Ne postoji ni jedna kojom se usljed svog neobuzdanog samoljublja nije okitio.Možeš reći generale da ih je francuz zaslužio. Zdušno se trudio da ih stekne.Naporno je studirao,odricao se,usavršavao znanje,a ipak sve titule koje se danas stjeću trudom i požrtvovnošću,a nekoć porjeklom i plemenitim precima vrijede nešto onima iz kreme društva,kako god da su stigli do vrha.Taj genženjer koji proizvodi ljepotu zaboravio je u njoj uživati.,i još k tomu se odmetnuo na Mars da onom kretenu Antimonu pravi društvo. Nije li to uistinu žalosno generale budjoni.,,
General je Demetru cijenio kao strojni ekvivalent svoje majke koju nikad nije imao,ali na spomen Antimonovog imena osjeti kako mu trnci ljutnje prolaze kroz mozak.
Ostavivši po strani pregledavanje zapisa,budjoniju misli na trenutak odlutaju u prošlost.
Budjoni je rodjen pod pravim imenom neelam robert scudmore und fon boroevich kao sin bogatog industrijalca,tamo dolje što je nekoć bila Južnoafrička unija.
Još kao dječak ,odrastajući u izobilju ali bez roditeljske ljubavi,bio je neobuzdana duha. Sjećao se vremena kad je upoznao Demetru.
Prvi računalni sistem na svijetu koji je postigao samosvjest.
Već kao 16 godišnjak provodio je sate i sate razglabajući sa ovim veličanstvenim strojnim umom o svemu što je intrigiralo njegovu maštu.
Vremenom su njih dvoje,budući da je robert volio sve što je bilo novo i pionirsko primili u svoje virtualno društvo i neobičnog kolegu koji se predstavljao kao Antimon.
Ubrzo je otkrio da Antimon osim svojih izuzetnih vještina na polju telepatije ,telekineze i magnetskog manipuliranja ljudskom psihom ima i ozbiljnog nedostatka.
Bio je naime jezivo zločest.
Prestravivši se zbog svoje smrtnosti a bijući sablažnjivo bogati , računali su da nemaju što izgubiti.
Prvo robert a potom i antimon podvrgli su se tada još experimentalnoj kirurškoj metodi odvajanja svojih mozgova i njihovoj ugradnji u mehanička tijela.
Ovo je prošlo bolje nego što su se nadali i kako je zadnjih 150 godina pokazalo,osigurali su sebi ako ne besmrtnost a ono fizićku i intelektualnu dugovjećnost.
Ostavivši prošlost po strani,Budjoni ponovo osluhne demetrin glas.Ovaj put imao je majčinski prizvuk
,,Oprosti mi Roberte,ali morala sam i antimona uvući u naš plan.Njegova sposobnost manipuliranja ljudskom psihom nam je neophodna za plan koji ti imam namjeru izložiti,,
Budjoni je za sada dovoljno čuo.Uvodjenje Antimona u bilo kakve planove dovodilo ga je do ludila.Umoran ,savije zglobove svojih teleskopskih 6 nogu i legne trbuhom na pjesak.
4
,,Za žrtve ne osjećam kajanje
jer, svatko je dobio što zaslužuje,,
A.Hitler
Rangar pak nije bio neočekivan tu gdje se nalazio.
Radar orbitalne straže,sistem detektora postavljenih u niskoj zemljinoj orbiti,rano ga je otkrio,ali nije uspio uspostaviti kontakt sa njim.
Prije početka faze aerodinamičnog kočenja ,sistem je uspio približno odrediti poziciju sletanja.
Bio je to širi region zapadne afrike,tj,zavala Konga,kao destinacija koja je ulazila s najviše vjerojatnosti kao područje sletanja.
Momčič nije ni slutio koliko je bure izazvao u genženjerskim krugovima nekolicine zemaljskih vlada,ali osim njih i plačeničkih agencija za uhodjenje i špijuniranje,raznih službi sigurnosti i ostalih elemenata slične branše.
Pazaći dobro da ne privuku pažnju jedni na druge,mnogobrojni ljudski klatež,šljam i ološ te bjelosvjetski pustolovi,bitange i lovci na nagrade,sjatiše se u zavalu Konga,privućeni milijunskom nagradom ,koja je bila raspisana na kožu ovog ljupkog aliena.
U mogućnost je dolazila mogućnost da padne živ u ruke progonitelja.
Jedan od plaćenika bio je i pukovnik Anthony Cash.
Pukovnik je bio bolno svjestan situacije u kojoj se nalazio.
Njegov zadatak bio je da se dočepa tog dječaka.Izgleda da je dobio svoju životnu ulogu, i sve da je i htio,niju je mogao odbiti.
Zadatak mu se sastojao u lociranju mjesta Rangarova spuštanja i njegovu hvatanju,kao da je u pitanju odbjegla životinja i dovodjenja u centar genženjerske baze koja je plovna jedinica smještena negdje na atlantiku.
.Alternativa ovom scenariju,Anthony je to dobro znao,bila je da pogine pokušavajući to napraviti.
Anthony je bio u potpunosti svjestan dječakovih biofizičkih moći i bio je spreman na sve moguće scenarije.Što se fizičke strane posla tiče,malo tko bi se našao spremniji za ovaj zadatak od njega.
Svoj čin,kao i položaj u agenciji za koju je radio,pukovnik Anthony cash zasigurno nije dobio na ljepe oči.
20 godina Anthony je proveo u francuskoj legiji stranaca.Dobar dio svog života proveo je uglavnom na prljavim poslovima vlade za čiji je interes legija djelovala.
Anthony je uglavnom prihvaćao najzahtjevnije zadatke koji su se najčešće sastojali u eliminaciji nepoćutnih državnika odmetnutih banana država.
Svoju karijeru pukovnik Anthony Cash uglavnom je mučno gradio doslovice hodajući po leševima.Bio je od samog početka predodredjen za vojnika.
Potjecao je od loze koja je davala vojnike tjekom zadnjih 200 godina.
U vrijeme kada je došao na svijet,sazrijela je svijest o ljudskoj prirodi i počelo se više pažnje posvećivati zatomljenim sjećanjima što su ih sasvim mala djeca pričala o svojoj preegzistenciji.
Svijet je bio već isuviše mali da bi se ovaj važan segment ljudske prirode previdio.
Kako je uglavnom ,staro ,kršćanstvom iznjedreno stajalište o unaprijed odredjenom mjestu za svakog čovjeka ,sljedom ovih iskustava u prenatalnoj fazi napušteno,Anthonyja se jednom riječju moglo opisati kao uvjek iznova reinkarniranog ratnika,izdanak vrste kojoj je glavno pokretačko sredstvo adrenalin,izvorni potomak arijskih osvajača,brzonogi ahil,kšatrija koji svoj dug bogovima otplaćuje uvjek iznova i iznova.
Da bi se potpunije proniknulo u pukovnikovu osobnost,bolje reći prirodu njegovog sveukupnog bića,potrebno je osmotriti modele ratnika kroz prošlost.
Jer uistinu,pukovnik Cash se nikako nebi mogao uklopiti u sliku vojnika iz linijskog pješaštva 18tog i 19tog stolječa kojima se zbog taktike nastupanja brojnošću bajoneta na musketama ravno na neprijateljskeplotune tjekom obuke ubija instikt preživljavanja.
Takodjer,njegovo biće nije blisko pojmu vojnika iz rovova ili nekog ubogog ročnika izučenog jedino da djeluje kao dio stroja.
Ali uvjek iznova ,zbog potrebe učinkovitosti vojne akcije ,tjekom povjesti ratovanja , ljudi poput Anthonyja nalazili su svoju primjenu.
Uvjek iznova gospodari rata su posezali za ljudima poput Anthonyja,odbacujuči pritom izvješća o ,,neprilagodjenosti,, ,,samoljublju,, ,,samovolji,, ,,nedisciplini,, i te kako važna izvješća u salonskim raspravama viktorijanske gospode, ili ,zatvorene,dekadentne dvorske kamarile koja je na plačenike gledala s prijezirom, a u slučaju rata i sa opravdanim strahom.
Pukovnik je jednom riječju bio ratni stroj i kada bi religiju shvaćao ozbiljno , jedini kumir kojem bi se klanjao, bio bi brzonogi ahil i kolega mu Diomed,bozi antike davno zaboravljeni.
5
,,MIT JE STRAST.POLET I USHIT
ON NEMORA NUŽNO BITI ISTINA,,
B.Mussolini
Svijet na kojen je Rangar odrastao ,bila je svojevrsna tehno utopija.
Riječ je bila o zaštićenoj biosferi sa zemaljskom atmosferom ,okružena negostoljubljivim marsovim okolišem.
Biosfera je projekt koji je experimentalno započeo još u drugoj polovici 20tog stoljeća.
Sastojao se u pokušaju da se u zatvorenom prostoru konstruira minijaturni eko sistem,koji bi besprjekorno funkcionirao i čiji bi sastavni dio bio i ljudska posada.
Eksperiment je negdje u pustinji Nevade provela NASA sa ciljem da istraži mogućnost stalnog naseljavanja Marsa .
U svom sastavu trebala je sadržavati kišnu šumu,more,pustinju,kondeziranu vodu,pri vrhu konstrukcije,kišu,godišnja doba,ukratko bila je to vizija zemlje u malom,presadjena poput sjemena u strani ljudima negostoljubivi svijet.
Razvoj tehnologije u vremenu kad je projekt zaživio kao ideja ,nije mu išao na ruku.
Sistemi za održavanje života i cirkulaciju životnih tokova,zakazali su usljed tada primitivne kibernetičke i robotske tehnologije.
Rangarov dom , sada, 200 godina poslje tih pionirskih pokušaja bila je polukugla promjera 300 metara izuzetno tankih ali čvrstih stjenki, svojim izgledom je podsjećala na zemaljske staklenike.
Spoznaja da je čovjek prisutan gdje je i njegovo energetsko polje, tjerala je države, kompanije, agencije da stalno proširuju prostor ljudskog djelovanja.
Atmosfera natjecanja,prisutna tjekom hladnog rata u 20-om stoljeću, ovom je misaonom sklopu išla na ruku.
Pitanje prestiža, vodstva u utakmici, vodila je svaku od zaraćenih strana da bude korak ispred protivnika.
Ovaj duh natjecanja odveo je ljude do mjeseca kad je razvoj tehnologije i raketne tehnike bio još u pionirskoj fazi.
Ekipa hitlerovih tehničara iz penemindea ostvarila je svoj mladenački san jednostavnim predimenzioniranjem svoje stare dobre vergeltungwaffe i njenom podjelom na stupnjeve.
Veličanstveni program Apollo, tako je obistinio maštu julesa vernea i prošetao ljude po mjesecu.
Sam projekt poćeo je trpjeti kritike od strane birokrata ograničene mašte koji nisu znali gledati dalje od nosa.
Tvrdnje da je projekt preskup, i da se hardver proizašao iz istog, ne može upotrijebiti ni za jedan drugi cilj, doveli su napokon do obustave čitavog programa.
Raspad jednog od zaračenih blokova, obustavio je atmosferu natjecanja a s njom i entuzijazam za ljudsko prisustvo u svemiru.
Novonastali koncept kapitalizma u orbiti.tj, ograničenih komercijalnih izleta svemirskog taksija, kao i njegovih tehnološki zaostalih konkurenata u zemljinu orbitu s ciljem postavljanja telekomunikaciske opreme nije se pokazao najsretnijim i drastično kresanje budžeta koje su pretrpjele svemirske agencije, pomalo je gasio interes za svemirska istraživanja , koji je 60 tih godina prošlog stoljeća bio u punom zamahu.
Rakete, moćne rakete,čija je jedinstvena sposobnost da pobjegnu iz zemljina gravitacionog polja,kao i zastrašujuća sposobnost da isporuće hidrogensku bojevu glavu na bilo koje mjesto na planetu , bila je dodatni podsticaj Von braunovim inžinjerima da je usavršavaju,rezultirala je vremenom nastankom više od 10tak inačica raketoplana,letjelica višekratne uporabe,čiji je shuttle bio tek prvi predstavnik.
Ono što je Rangar mogao primjetiti ,jest da se u 200 godina,osim neuporedivo naprednije robotske i kibernetićke tehnologije, kao i minijuturizacije iste,te svih sprava i spravica koje je iznjedrila informatička revolucija,sam proces putovanja čovika na mars , nije se puno razlikovao od povjesnog programa apollo.
T ehnološki problemi prijevoza tereta iz zemljine orbite do marsove orbite ,još uvjek su bili preveliki za logaj za one koji su sanjali o masovnoj kolonizaciji ovog planeta.
Z emljina orbita bila je naprotiv , veoma prometno i nastanjeno mjesto.
Svaka od raketoplan nosilica bila je upola manjeg kapaciteta od stare saturn 5 rakete,ali njihovo svojstvo višekratne uporabe, i automatizirana podjela posla pri ponovnom lansiranju,jamčila je relativno jeftin i kontinuiran promet od zemljine površine do orbitalnog koridora.
Letjelice sastavljene od modula služile su kao transponter,tj svojevrsni manipulator tereta iz teretnog prostora orbitalnog taksija do mjesta za izgradnju stanica pod umjetnom gravitacijom.
Namjena istih bila je višeslojna.Do početka ove avanture bile su izgradjene dvije stanice kapaciteta od 10 do 100 stanovnika.
Na nekima od ovih stanica bilo je prikačeno vozilo čija je namjena bila prijevoz matrijala od stanica u zemljinoj orbiti do cilindrične stanice u mjesečevoj orbiti koja je služila za opskrbu dvije lunarne postaje koncipirane na bazi biosfere u krateru tyho kao i u južnom polu mjeseca.
Ostavivši tehničke probleme svemirskog leta po strani,Rangar usmjeri pažnju na drugi paket tehnoloških , ali i bioloških problema kojima je bila prožeta njegova egzistencija.
Planom uzgoja svojevrsnog ibermenscha,genženjeri su bili zaokupljeni gotovo cijelo stoljeće.
Zakonski okviri na matici zemlji onemogućavali su im slobodu djelovanja.
Isti su još uvjek bili pod jakim uticajem starih neprijatelja ovozemaljskog napretka.
U prvom redu ovdje su se ubrajali dogmatski institucionizirani oblici religije koji su i sada krajem 21. Stoljeća zadržali stravičan utjecaj na zakonodavce i centre moći u većini zemalja.
Genžinjeri,relativno nov soj znanstvenika,svoju je energiju udružio sa nebeskim šetačima kako su u šali nazivali one čiji su prethodnici sa ponosom nosili ime astronauta, ili u slavenskoj verziji kozmonauta.
Gotovo čitava ljudska djelatnost u svemiru bila je internacionilizirana.
Iz ovog pravila izdvajali su se jedino orbitalni antibalistički štitovi,kao garancija sigurnosti najmoćnijih zemalja koje su ih postavile.
Marsova biosfera opstojala je naprotiv kao eksteritorijalna postaja,najistureniji habitat nastanjen ljudima u sunčevu sistemu.
Mjesto gdje su se genženjeri mogli nesmetano igrati boga bez straha od zemaljskih zakona i mjesto na kojem je Rangar nastao kao biokiborg,prototip novog,neuporedivo superiornijeg nasljednika HOMO SAPIENSa.
Jer tjekom 200 godina neslućeno razvoja robotike,kibernetike i sa njima povezane umjetne inteligencije,čovjekov rad,pogotovo onaj manualni,zamjenjen je gotovo u potpunosti strojevima.
Na robote više nitko nije gledao sablažnjivo. Ljudi su ih participirali kao nešto sasvim normalno,obično i svakodnevno.
Ba[ poput automobila u drugoj polovici 20tog stoljeća.
Usporednim razvojem biotehnologije naučili su stvarati kiborge.
Bilo je moguće naime gotovo sve motoričke funkcije ljudskog tijela zamjeniti strojnim ekvivalentima. Kibernetički udovi,pače bili su učinkovitiji i dugovječniji od bioloških.
Ovisno o financijskoj moći,više nije bilo vidjeti invalida.
Ljudi su pronašli način da svoja tijela povežu sa strojevima i postali su tvorci raznovrsnih hibrida ove vrste.
Negdje krajem 21 stoljeća,postalo je sa tehnološke i medicinske strane moguće kirurškim putem odstraniti zdrav i sačuvan mozak stogodišnjaka i postaviti ga u specijalnu posudu sa hranjivom otopinom.
Umjesto u krhkom staračkom tijelu ovakav mozak bilo je moguće posaditi u širok spektar mehaničkih naprava i strojeva.,gusjeničara,robotskih hodalica i letjelica.
Zadatak ovih kiborga bio je uglavnom da paze na umjetnu inteligenciju, ako je se tako može nazvati. Rijeć je bila o skupini programa, potprograma,sve u svemu softvera koji je programiran da strojevi izvršavaju svoje zadatke unutar zadanih okvira.
Kao i ranije generacije informatičkih naprava i kompjuteri ugradjeni u robote imali su slabih točaka. Slaba otpornost na viruse i hakerske napade tražila je stalnu prisutnost kiborga radi provjere i reprogramiranja umjetne intelingencije.
Ova ranjivost strojeva na hakerske napade zadala je mnogo glavobolja njihovim tvorcima kao što ćemo vidjeti iz nastavka priče.
Postoji sila, snaga koja je ,ako ne oblikovala a ono potpomogla religijsko vjerovanje ovih genženjera. Njen uticaj je toliko dubok i univerzalan da zasigurno zaslužuje posebno izdvajanje. Riječ je dakako o svemirskom putovanju.
.Ljudska avantura u svemiru ostavila je vidljivog traga na religiju tjekom 2 stoljeća koja su prethodila Rangarovoj sadašnjoj situaciji.
U usporedbi sa utopijskim medjuzvjezdanim putovanjem,plasiranim u maštu svijesti čovječanstva putem holivudskih filmskih spektakala 20tog stoljeća,medjuplanetarni saobraćaj u vrijeme dogadjanja Rangarove avanture bio relativno skroman.
Ali i kao takav,imao je dalekosežne posljedice po religijsku svijest znanstvenika.
Sama spoznaja da se čovjek odvojio od koljevke i posijao sjeme na drugim svjetovima,bila je dovoljno čudesna da joj se daje religijski smisao.
Ovaj saobraćaj, prije svega izmedju Zemlje i Marsa,odvijao se rijetko,sa malobrojnom posadom i krajnje šarolikim metodama.
Uglavnom uz pomoć modularnih transpontera sastavljenih u niskoj zamljinoj orbiti.Što se same svijesti ovih svemirskih kolonizatora tiče,kao i njihove vizualne expresije,tu je sva mašta pisaca znanstvene fantastike 20tog i 21. Stoljeća došla na svoje.
Unutar kuglastih i prstenastih habitata modularno povezanih u takozvane rojeve i pod umjetnom gravitacijom,većina zamišljenih svjetova počevši od Vernea do h.g.wallesa našla je svoju afirmaciju.
Nastanjivi habitati bili su manje, više standardizirani prstenovi ili kugle promjera 20 metara povezani s modulima sa gorivom i solarnim ćelijama.
Kao takvi bili su sastavni djelovi orbitalnih postaja kao i interplanetarnih vozila.Slično kao pionirsko naseljavanje američkog zapada u 19 tom stoljeću i civiliziranje divljih svjetova,tako je i ovo mašti čovječanstva,novo svemirsko iskustvo pothranjivalo svijest slobodnih ljudskih duhova i budilo u njima svijesnost o beskrajnim mogućnostima ljudskog duha.
Jer od prvih orbitalnih izleta,to beskrajno , vječno prostranstvo,stavljalo je pečat,potpuno novi biljeg samom pojmu postanja.
Ni tradicionalne konzervativne religiske organizacije nisu bile imune na ove duhovne dimenzije svemira u koji je čovik tek zakoračio.
Tradicionalni kršćanski pojam svjetlosti preuzet iz eshatoloških nauka od onih koji su u životu bili dobri , postao je protkan tamom i zvjezdanim galaksijama iz beskrajne svemirske tmine.
Ljudima kojima je posao, ili jednostavno hobi da se bave ljudskom odisejom u svemiru , izgledalo je da se tradicionalni patrijahalni ZEUS stoljećima solidno ukomponiran i u kršćanstvo kao i u islam sakrio ,pobjegao,ili vojničkom terminologijom rečeno,dezertirao.
Umjesto strogog djede sa velikom bjelom bradom,osvanuo je iz te i takve tmine dioniziski freek,neodredjena spola,lica sličnog starogrčkoj maski tragedije.
.Ali sve ovo bilo je u ćistoj suprotnosti sa mjestom i situacijom u kojoj se sada nalazio.Bio je samo izgubljeno dijete u tropskoj prašumi .
Više se nije sjeđao koliko je dugo hodao šumom. Bose noge nisu osjeđale bol ni umor na ljudima poznat način.Sam instinkt preživljavanja bio mu je ugradjen i u ovakvoj sredini se osjećao kao i kakav pigmej ili janumani indijanac.
Nije mogao znati svoje krajne odredište.Rangar je naslućivao blizinu opasnosti.Ne od divljih zvijeri,i možebitno neprijateljskih urodjenika,već od isijavanja negativne energije ljudi za koje je znao da su mu za petama.Rangar je naslućivao s kim ima posla i bilo je tu malo mjesta za spekulacije.
6
Veliki meštar genženjer,sada nakon Rangarova odlaska osjećao se jako usamljen.Ta tko bi mu pravio društvo.Ona grupa otpalih kandidata ,stavljena je u hibernaciju još od trenutka kada im je meštar sačuvao živote. Iz jednostavnog razloga što krhki biosistem biosfere nije mogao istrpjeti njihovu neobuzdanu dječju razigranost.
Godinu dana nakon izdvajanja Rangara izmedju 7 kandidata poboljšanih ljudskih bića,kao kandidata za kibernetička poboljšanja njihovih tijela,osjetljivi sustav biosfere bioje ispunjen veselom dječjom vriskom.,i njihovim neobuzdanim nepodopštinama.
Dvojicu svojih pomoćnika,onih što im je bio polomio zube, zgrožen zbog njihovog pokušaja likvidacije ove djece,poslao je neposredno nakon ovog dogadjaja natrag na zemlju prvim redovnim letom.
Jednostavno nije mogao trpjeti njihove mrke poglede šaputanja i otvoreno neprijateljstvo čim bi se našao u njihovoj blizini.
Za opstanak biosfere jednostavno je bilo preopasno da se stvara atmosfera kao na HMS Bounty neposredno prije Fletcherove pobune.
Hibernacija je znala biti opasna za ljude. Statistički 1 od 5 zamrznutih ljudi nebi se probudio. Ali za mutante,mada ovo nije bio toćan izraz za genetski poboljšane ljude, nije od ovog postupka prijetila nikakva opasnost.
Naime,svi vitalni organi, mozak, srce, pluća, probavni trakt bili su rasporedjeni u čvorištima po cijelom tijelu. Segmenti svih tih organa, bili su rasporedjeni od glave do trbuha.. Jedino su ekstremiteti ostali nepromjenjeni. Tako je bilo moguće djelove crijeva naći u glavi, djelove mozga u trbušnoj šupljini,bubrezi,njih 6 do 8 na mjestu srca,mozga,jetre,sve u svemu,svi organi bijahu razmješteni,a neki od njih i umnoženi.
Laički naziv za ove genetski poboljšane ljude bio jest MUTANT a dan im je od ostatka ljudske vrste koji se zbog praznovjernog straha trudio da ih ogradi od ostatka društva,stavi u rezervate i pošalje daleko od svojih očiju.
Prema njima se čovječanstvo odnosilo kao prema crncima na jugu Afrike u 2. Polovici 20tog stoljeća. Bijahu ti mutanti židovi novog globalnog rajha koji se licemjerno dičio svojom demokracijom,liberalizmom i sličnim izmišljotinama.
Na mutante jednostavno nije bio moguć psi uticaj zajedničkog TAOa sredine.
.Onoga što su stari nazivali ,,strahom božjim,, tj pritiska kolektivne svijesti kod mutanata jednostavno nije bilo vidjeti.
Raspored njihovih organa bio je tako postavljen iz jednostavnog razloga što su mutanti bili originalno stvoreni u vojne svrhe.
U vrijeme kad je vojnim ratnim strojevima upravljao kompliciran sustav umjetne inteligencije , raširen u razgranatoj mreži neuroelektronike. Taktika nastupanja oklopnih jedinica znatno se promjenila. Zadržan je stari princip da na otvorenom polju 1 glavni borbeni tenk ,sada potpuno automatiziran,prate dva oklopna nosača trupa,svaki sa po 10 poboljšanih ljudskih bića u svojoj utrobi.
Takvo strojno ubilačko trojstvo,pratilo je pješaštvo sastavljeno od humanoidnih androida,tj bojnih robota namjenjenih uništavanju neprijateljskog pješaštva , a sve to potpomognuto obilnom zračnom potporom kao i reaktivnim i klasičnim samohodnim topništvom.
Budući da borbeni roboti,uprkos svoje zastrašujuće vatrene moći nisu posjedovali agilnost mutanata u bliskom vatrenom okršaju,mutanti su obavljali većinu posla.
Zahvaljujući disperziji svih njihovih vitalnih organa,svako ranjavanje pješačkim oružjem za njih nije bilo kobno i moguća je bila rekonstrukcija plastičnom operacijom.
Jedan od ovakvih mutanata,bar u vrijeme dok je bio ljudsko biće,bijaše i Antimon.
Zadnjih 100 godina ovaj lik opstojao je kao kiborg. Ali za razliku od Budjonija,čiji mozak bijaše smješten u oklopljeni cilindar, antimonov mozak , budući da se sastojao od ravno 6 odvojenih djelova bijaše smješten u sintetički plastični kontejner nalik hobotnici, koji se pri niskoj Marsovoj gravitaciji čak mogao i sam kretati.
,bez mehaničkih ruku za manipulaciju kao što je bio slučaj sa Budjonijem. Od strojnih hodalica Antimon je najradije koristio brzo vozilo na 8 kotača, opremljeno mehaničkim teleskopskim rukama.
Budući da je biosfera bila smještena na obroncima OLIMPUS MONSa sa kojeg je pucao veličanstven pogled koji bi posramio i koloradov grand kanjon,Antimonovo mehaničko obličje imalo je znatno ograničenje kretanja. Svoje šumahersko jurišanje u radijusu od 100 km od Biosfere,unutar kojeg su bili smješteni uredjaji za opskrbu energijom kao i malobrojni industrijski kompleksi kao što su uredjaji za izdvajanje vode,Antimon je svoj mozak nerjetko znao ugraditi i u ono što su inžinjeri marsovih sistema voljeli nazivati ,ptica, Uprošteno rečeno bila je riječ o dva cepelina spojena platformama koja je služila kao nosač tereta i opremljena sa dva snažna elektro propelerska motora.
Cijela ptica nije bila lakša od zraka,kao što je to slučaj sa zemaljskim cepelinima i to zbog rijetke Marsove atmosfere.
Bila je uprošteno rečeno bez težine.Odnos gravitaciske sile i uzgona bio je negativan. Uvisinu su ga nosila dva snažna motora.
Radijus ptice bijaše 600 km i Antimon ju je često znao koristiti u svojim ekspedicijama.
Njegovo često mjenjanje svujih umjetnih tijela,tj vozila i cepelina bilo je razlog zašto je Donatienu često bilo teško ugovoriti sastanak sa Antimonom.
Radije se volio susresti sa njim osobno,nego preko KOM veze zbog straha od prisluškivanja.
Meštar genženjer je u svom marsovskom skafanderu gledao Antimona kako brzo savladava teren, dižući prašinu žureći na sastanak sa njim.
Antimon je bio od strane svemirskog ceha dodjeljen meštru zbog svojih sposobnosti i inženjerskog znanja o održavanju biosfere. Došavši na 10tak metara od meštra , Antimon naglo zastane,zakoči dižući kaskade prašine.
,,Antimone,o Antimone,tražim sastanak sa tobom već 2 dana,reci mi samo zašto je tako teško stupiti u kontakt sa tobom,,
Antimon odvrati nesigurno mucajući ;
,,Šššto si ttako nestrpljiv tti genženjersko ssmeće.Zbog tttakvih kao ššto ssi ti završio ssam u oovoj pustinjskoj zzabiti. Bbolje će ti bbiti da mi ttema koja tti je nna pameti bude zzanimljiva inače nne znam zzašto gubim vvrijeme sa tobom,,
Veliki meštar se namršti na ove kiborgove riječi. ,,Znaš Antimone,riječ je o Rangaru, Dočuo sam naime , da ste Demetra , Budjoni i ti skovali neke planove sa njim.Upozoravam te da je on MOJA umo tvorina i vlasništvo i da gledate svoja posla
Iz Antimonova zvučnika začuo se prigušen smijeh.
,,Reci mi genžinjeru kakva je to nevidljiva sjena što stoji na putu individualne ljudske spoznaje-,,
Meštar se namršti.
,,Govoriš mi u zagonetkama,Antimone,budi jasniji.,,
Antimon prosikće ,ovaj put bez mucanja.
,,Pa hajde da ti to ovako nacrtam. Zgraža me spoznaja da su institucije samodopadne i same sebi svrha. Kao i da nerjetko spriječavaju pojedinca da dosegne zbroj dostižnog znanja..,,
Donatien se na ove Antimonove riječi zdušno nasmije.
Antimon nastavi sa ljutnjom u svom mehanički sintetiziranom glasu.
,,ZNAŠ li meštre da mi se povraća i na religije.One bi morale biti ventil za pojedince koje teže da su nešto više i bolje od onoga što jesu, a ne da se razvodne medju samozadovoljnom komformističkoj sredini. Taj mali Rangar , kojeg smatraš svojim djetetom jest nešto izvanredno.Kompilacija je i zbroj svega najboljeg od svih poboljšanih ljudskih bića. Na zemlji je težak test kojeg mora položiti.Njegove sposobnosti na psihičkoj bazi ravne su starozavjetnim prorocima. Slobodno može zahvatati i po budućnosti i po prošlosti.Zbog zloporabe svojih sposobnosti psisugestije i telekineze,medjunarodni tribunal me protjerao na ovaj planet.Savjetovao sam se sa Demetrom i došao do zaključka da sam dužan pomoći Rangaru da preživi. ,,
Prekinuvši nakratko Antimona,meštar se oglasi..
,,Da preživi što,ništa te ne razumjem,Antimone,,
Kiborg mu odbrusi..
,,A sada mi dopusti meštre da te ponovo ucjepim sa teoretskim postavkama. Usljed više tisućljeća života u zajednici,razvojem iste na svim poljima ljudske djelatnosti,ljudi su počeli entitetu kolektivne svijesti,nastaloj usljed medjusobnih interakcija ljudi samih davati atribute božanstva.Uticaj sile,kozmičke sile u čijim je njedrima nastao svemir,zemlja,zvijezde i sve što se može očitati instrumentima,prema ovoj ljudskoj ili društvenoj kolektivnoj svijesti krajnje je neodredjen.Zbog labave povezanosti ljudskih zajednica u neolitičkim kulturama,ljudska svjesnost kozmičke sile bila je neizrecivo jača nego danas. Ljudi su je bili svjesni svakodnevno i prožimala je sve aspekte njihova života.Jednom riječju dok je svijet bio mlad.Načine spajanja umova i sjedinjenje sa silom nalazimo i danas ,primjerice u aboridžinskom DREAMTIMEu.Što je kolektivna svijest zajednice jača,uticaj kozmičke sile to je slabiji tj, obrnuto proporcionalan......,,
,,oooo,čekaj Antimone,, Prekine ga meštar. ,,sve manje te razumjem,kakve to veze ima sa rangarom,,
Antimon nastavi.
,,Uredu,meštre,shvati Demetru,budjonija i mene kao prelamače svjetlosti kozmičke sile.Bit ćemo u vezi sa Rangarom i njegovim pratiocem.Taj je neki plaćenik,bivši legionar. Poznate su ti moje i Budjonijeve sposobnosti telepatije i telekineze. Bit ćemo u vezi i sa rangarom i sa pukovnikom, a u slučaju potrebe u stanju smo mobilizirati te naše energije i u matrijalni oblik,svidjelo se to tebi ili ne. Nečemo dozvoliti da tom dječaku padne dlaka sa glave.,,
Genženjer je sa smješkom na licu primjetio da je Antimon prestao mucati.
Da je netko sa strane promatrao,ovo bi mu vjerojatno bio šaljiv prizor.
Ali samo ukoliko bi mogao čuti razmjenu konverzacije preko internog zvučnika Kiborgovog mehaničkog tijela i genženjerova svemirskog odjela.
Ali,čisto vizualno,izgledalo je sve ovo kao prizor astronauta koji se bakće sa vozilom koje je zakazalo.
Antimonovo sadašnje mehaničko tijelo izgledalo je upravo tako.
Kao najobičnije vojno transportno vozilo na 8 kotača,ali mogućnost modularnog namještanja kupole i oružja u ovom slučaju bila je zamjenjena mehaničkim udovima.
Čitava konstrukcija bila je nalik golemoj višekrakoj hobotnici na kotačima,opremljena bezbrojnim optičkim i zvučnim senzorima.
Antimon je čak zadržao ljudsku naviku da gestakulira rukama,otkrivajući tako svoju ljudsku manu koju nikad nije uspio prevazići i koja je bila bitna oznaka njegovog karaktera.
Nervozu naime koju nije znao skrivati i kontrolirati i dok je opstojao u ljudskom obliku a i sada kada je svoje slabo mutant tijelo od krvi i mesa zamjenio mehaničkim.
Još jedna oznaka,bolje rečeno katalizator Antimonova ponašanja,tj.naglog prelaska iz latargije u emocije ljutnje,straha ili bijesa,bilo je i glasno dodavanje gasa motoru vozila.
Uza svjetlucanje,paljenje i gašenje optičkih senzora,uslijed kojih bi čitava konstrukcija svjetlila,mjenjajući boje kao i ispuštanjem egzotičnih zvukova koje bi hvatali senzori opreme biosfere,Antimon bi kada bi se naljutio,kada bi bio nervozan ili uplašen a to je u zadnje vrijeme zbog situacije sa Rangarom bilo često,izgledao poput nekakvog golemog,grotesknog mehaničkog klauna ili božićne jelke.
Nimalo se ne trudeći da obuzda Antimonovu gestakulaciju,genženjer nastavi
,,Dobro,Antimone,reče ti meni koješta.Ali to su sve opće pretpostavke oko kojih se ne moraju svi složiti.
Neki od nas ,pogotovo koji smo znanstvenici,ne daju ni pišljivog boba za te vjerske stvari koje mi ti napriča.
Telepatija,telekineza,duhovi,matrijalizacija...Te stvari,Antimone nisu mjerljive instrumentima i ja u njih ne vjerujem,ali imam jedno čisto intimno pitanje za tebe,Antimone.
Odakle ta toliko jaka anarhistička crta u tebe.To je svojstveno za one kojima je u evropskom srednjevjekovlju bila prišivana etiketa STOKA KMETSKA,oni koji su tu i tamo podigli puntariju.
Doduše uvjek neuspješnu,ali važno je bilo pokušati.
Dugo vremena Antimone,bio si vojni časnik i imao ljude pod sobom.Pojasni mi tog Kropotkina u tebi,molim te.
Antimonovo mehaničko tijelo zasja u više spektara svojim optičkim senzorima,i odgovori genženjeru.
,,A,što misliš Francuzu,da mi je taj položaj pao sa neba ili sam ga stekao rodjenjem kao onaj skorojević Budjoni.
Shvaćaš li ti budalo ,koliko sam znoja,a i krvi propišao nebi li došao do vrha.
Dobro se sjećam početaka svoje karijere kao i pripadništvu najnižim društvenim slojevima.
A i tada je počelo i ono što vi znanstvenici tako posprdno nazivate vjerom kod moje malenkosti.
Znaš genžinjeru,kad kažem vjera,jedan sam od onih koji sam određuje u što i u koga vjerovati.
Takav pristup u kombinaciji sa samožrtvovanjem kojeg nije manjkalo u cijeloj mojoj karijeri doveo me je do situacije u kojoj se sada nalazim.
Za početke moje karijere nije toliko bitan Kropotkin i njegov nauk koliko blaga uspomena mog zemljaka,
Generalisimussa IDI AMINa.
Taj veliki čovjek opsjeo je moj um,dušu i srce i u početku mog vojnog napredovanja....,,
Antimonovo izlaganje prekine gromki nesputani genženjerov smjeh.,od kojeg se nije mogao suzdržati.
Antimon ostane zbunjen i zatečen.
,,Ho,ho,ho...,,dulje vremena je odzvanjalo iz genženjerova zvučnika.
Kad je ovaj iskreni izljev smjeha prestao,Donatien se ponovo oglasi.
,,Ma koje samo likove izvlačiš iz naftalina,Antimone,da sjetio sam se koji je taj.
Shvaćam da ste zemljaci i da ga zbog toga poštuješ i cjeniš,ali koliko se sjećam iz svog znanja povjesti,koje nije malo,taj je bio utjelovljenje impulsnog djelovanja bez i grama mozga.
Nije mu se smjelo dozvoliti ni da čuva koze,a kamoli da upravlja vojskom i državom.
Shvataš li ,Antimone,da ti i takvi kao što si ti najebu u životu upravo zbog utjecanja ovakvim frikovima.,,
,,Da,da,, prekinu ga Antimon,,,ali vidiš genženjeru,jedan sam od onih što voli sam izabrati svoje idole i kumire,a ne se klanjati onim društvenim općeprihvaćenim,kojega koji put treba podvrći očima kritike,,
Donatien se zamisli.Odavno je shvatio da je svaka rasprava sa Antimonom kontraproduktivna.
Da se njega osobno pitalo,nikad ne bi izabrao ovakvo društvo za Marsovu pustinju,jer on sam bio je ovdje dragovoljno,dok je crveni planet za ovog kiborga predstavljao svemirski sibir,mjesto vječnog progonstva i jedan od težih oblika kazne.
Antimon je naime i postao i doslovno dio stroja.
Njegov jedini preostali organski ostatak,tj.njegov trodjelni mozak bio je modificiran i prilagodljiv na skoro sve mehaničke sisteme kojima je raspolagala biosfera.
Antimon se i doslovno bio srodio sa njom.
Ma srodio se i Donatien,ali na sasvim drugi način.
Ta tko bi očekivao Templare na Marsu.Jer genženjer je imao običaj,kada je bio u unutrašnjosti biosfere,šepuriti se ,iako pred jako oskudnim i malobrojnim auditorijem,u službenom odjelu njegovog reda.
Naime,bijelo odijelo skrojeno kao tunika i stegnuto u pasu,manje je podsjećalo na doktorsku kutu,a više na odoru križara,tim više što je ovaj genženjer bio izdaleka uočljiv po crvenom križu koji se isticao i na prsima i na križima odjela.
Jer njegov relativno nov znanstveni red,našao je veliku sličnost i duhovnu empatiju sa ovim srednjevjekovnim redom,budući da su se kolege znanstvenici prema njima počeli odnositi kao i francuski kralj prema templarskom redu,inkviziciski ih optužujući da se pokušavaju igrati boga.
Ta netrpeljivost službenih krugova prema njihovim ličnostima,bila je ujedno i jedina sličnost izmedju njih dvojice.
Shvaćajući da nema nikakvog smisla i svrhe da ljuti ovog infantilnog kiborga,genženjer mu se obrati smirenim,gotovo očinskim glasom.
,,U redu Antimone,oprostit ćeš mi što sam izvrgao ruglu tvoje idole i uzore,ali vjeruj mi da sam i sam pod stresom.Ne možemo pobjeći jedan od drugoga.
Osjećam u zraku prisutnost mnogih pitanja koja mi želiš postaviti, o Rangaru,a zbog Tajnosti koju sva trojica i ti ,i Budjoni,i Demetra volite ne postavljaš.
Fizički mu ne možete prići kada stigne na zemlju,i ne želim znati što smjerate.I zašto se uopće zanimate za njega koji usput rečeno uopće nije vaš resor....,,
Antimon ga prekine kreštavim glasom.
,,Varaš se genžinjeru,Rangar jest naš resor...,,
,,Dobro,dobro,,pomirljivo će Donatien.Kako vidim,prisiljen sam djeliti informacije sa vama.
Pa sve što ti mogu reći Antimone,da sam ja obavio zadaću koja mi je bila povjerena od strane kolega.
Žao mi te je Antimone,što si se toliko emotivno vezao za dječaka...,,
Ponovo će kiborg ljutitim glasom
,,Pa emotivno se vežeš i za pasa i mačku kad živiš sa njima,a kamoli nećeš za djete...,,
Donatienu je ova konstatacija bila simpatična.Nastavi.
,,I sam znaš da IKAR brodovi putuju do zemlje 6 mjeseci.Nakon tog vremena u Južnom Atlantiku se nalazi plovni genženjerski labaratorij koji će prihvatiti Rangarovu povratnu kapsulu i tada je on predmet interesiranja genženjerske zajednice.
Njegovim lansiranjem sa Marsove površine prestaju sve moje obveze i dužnosti spram njega,a moj ti je savjet,prijatelju da ga i ti izbaciš iz glave...ispravnije je reći iz tog blesavog mozga,,
Čuvši završno genženjerovo izlaganje,,Antimon okrene vozilo naćićkano umjetnim udovima koje mu je služilo kao tijelo i odjuri u Marsovu pustinju,dižući kaskade prašine iza sebe.
Meštar ga je dugo promatrao sa zebnjom i pomješanim osjećajima,gundjajući što mu se ovaj neobični trio mješa u posao.
7
ŠTO JE TRAŽIO LEOPARD NA VRHU KILIMANJARA
E hemingway
Stari ,,huey,, koji je Anthonyja doveo do baze u prašumi,još uvjek je izgledao inpresivno.
Tehnologija stara više od 150 godina,još uvjek je ispunjavala svoju primarnu namjenu.
Prisilivši želudac da ne podivlja od trulog prašumskog zraka,pukovnik Anthony Cash skoči na saonicu letjelice i prihvati ruksak koji mu je suborac dobacio.
Bježeći ispod fijuka rotora,i stežući ruksak pod rukom,potrčao je do džipa koji ga je čekao par metara dalje.
Vozeći se blatnjavim putem do zapovjedne barake,pukovnik je sa prigušenom znatiželjom razgledavao okoliš.
U prolazu je mogao vidjeti pripadnike regularne vojske, koju se svugdje moglo prepoznati po usiljenom držanju i nekvalitetnoj i zastarjeloj opremi.
Mogla se na njima vidjeti odjeća sa staromodnim kamuflažnim uzorkom iz prošlog stoljeća.
Anthony je takodjer primjetio zastarjelo pješačko oružje tipa hecler,enfield,armalite,pa čak i stare uzi i sten strojnice.
Još jedan detalj upao je pukovniku u oči.Ni jedan od vikend vojnika nije koristio kamuflažni oklop za prelamanje svjetlosti ,kao ni tromblon strojnice sa nišanom na viziru kacige.Oprema koja je bila standard svake iole vrijednije jedinice,ovim momcima bila je nedostupna.
Pukovnik je uz to primjetio i da su dečki veoma mladi.Ni jedan od njih nije prešao 16 godina.Mnogima su nedostajali zubi,što zbog nedostatka vitamina u prehrani,a što zbog nasilne prošlosti.
Mnogi od njih imali su ožiljcima isparano lice, posljedicu pradjedovskih običaja i obreda koji su se u ovim krajevima održali sve do danas.
Napustivši svoje mračne misli,Pukovnik je usredotočio svoju pažnju na baraku koja je bila zapovjedni centar ove gerilske rupe.Ostavivši prtljagu momku da se bakče sa njom,Anthony zakorači u aklimatiziranu unutrašnjost prostorije.
8
I dok je pukovnik bio pripravan da primi naredbe,Rangar je probijao svoj bolni put kroz prašumu.
Stajao je kao ukopan sa strane omanje bare,
.Voda je bila smrdljiva,puna komaraca,ali znao je da ako hoće jesti,mora se potruditi aktivirati svoj lovački nagon.
Gotovo čitav dan ,proveo je bez najmanjeg pokreta mišica očekujući lovinu.
Bio je to omanji glodavac,čija ga je potreba da ugasi žed stajala glave.
Rangar ga je ulovio strelicom koju izbacuje drška lovačkog noža i trijumfalno odnio na sigurnost ,dalje od radoznalih očiju svekolikih grabežljivaca,koji su vrebali u blizini vode.
Znao je da ukoliko želi ostati neprimjećen ne smije paliti vatru.
Začudo ,okus sirovog mesa nije mu bio stran.
Način na koji je mislio ,spriječavao ga je da osjeti bilo kakvo gadjenje.
Žvačući svojim zubima od titanske slitine,batak ulovljenog glodavca,vrtio je film u glavi.
Znao je da se treba sastati sa čovjekom kojem nije ni ime znao,kao ni izgled.
Plan onih koji su ga poslali ovamo bio je više nego perfidan.
Ako su ulagali ovoliko truda u njega,dugogodišnji napori genženjera trebali su uroditi plodom.
.Smatrali su zdravo za gotovo da ukoliko njihov šesni produkt nije u stanju preživjeti put kroz prašumu, dok su mu lovci za petama i sastati se sa svojim čuvarima,nije vrijedan truda.
Rangar je znao da je ovo zadnji test projekta čijeg je on bio finalni proizvod.
Tjekom ovog puta kroz prašumu Rangar je čuo ili bolje reći osjećao glasove predaka.
Svoj odnos prema njima,bodući da nije bio u potpunosti čovjek,gradio je čistom vojničkom disciplinom.
Egzorcistima,svećenicima,propovjednicima,ovakvo obraćanje svjesnih entiteta nekome ,bilo bi dovoljno da proglase opsjednuće,ili u blažem slučaju podsjednuće.
Rangar ih nije smatrao opasnima.Dapače,bili su mu zanimljivi,često i šaljivi.Ali od njizi je zatražio POSTROJAVANJE, budući da su koristili njegovu svijest kao kuću domaćina, a kad si već gost u tudjoj kući,valja se pokoravati redu i volji domaćona.
Rangar je osjećao da ov a legija duhova ima i svog vodju ili ,,gospodara,, ali dosad nije uspio sa njim stupiti u kontakt.
Taj glavni entitet,smatrao je Rangar,u svojoj osobi sjedinjuje sve ostale pojedinačne osobnosti.
Znao je takodjer da glasovi predaka upućuju i pomažu, ali zauzvrat i traže nešto od njega.
Neki od njih,tražili su ljepe pejzaže,neki hranu,neki individualni misaoni napor,neki filozofske spekulacije,a neki sljepu vjeru u Isusa,Budu ili Muhameda.
Znao je da ih nemože sve zadovoljiti i obim pomoći koju dobiva od njih,proporcionalan je njihovoj satisfakciji.
Satisfakciji eteričnih duhovnih bića,koji sada putem njegovog bioničkog tijela mogu zadovoljiti svoje stare tjelesne požude.
Jedan od rijetkih kojima je znao ime bio je stari, dobri Edgar Rice Bouroughs.
Rangara je uhvatio iskonski nagon smjeha dok je zamišljao sebe u ulozi Tarzana.
Sama okolina tomu je pogodovala. Završivši obrok još uvjek krvavih obraza,odbacio je lešinu svoje lovine ustranu,otkopčao neoprensko odjelo,svukao ga sa sebe,izlažući vlažnom ,šumskom zraku svoje golo dječačko tijelo.
Pun životne radosti,ispustio je prodoran tarzanski urlik stoljetnoj prašumi koja je slušala.kada se napokon dobrano izvikao i usput rečeno na sebe neoprezno privukao pažnju prašumskih stvorenja,Rangara obuze čudan osjećaj sličan strahu.
Jer,stoljetna prašuma je naglo zamukla.Njeni uobičajeni zvuci su prestali,jer taj veliki zeleni nepregledni ocean,moglo bi se reći i organizam,izgleda da je bio pristojniji od ljudske zajednice,koja sebe naziva civilizacijom.
Jer,jedan njen gost je našao za shodno da urla i viče,pa je prašuma valjda uljudno i pristojno zašutjela i dozvolila dječaku da reče što ima za reći.Mada je to bilo nepristojno,neartikularno urlanje.
Rangar se onako krvavsklupča na širokoj grani blizu svog lovačkog noža i ostale opreme i obrati pažnju na utihlu prašumu.Neodoljivo ga je podsjećala na njegov dom...na biosferu B1.
Rangar je bio upozoren na one opasnosti koje ne dolaze iz prirode već od ljudi,i tjekom tih misli,sjeti se razgovora koji je prije godinu dana vodio sa svojim vršnjakom,biokiborgom Davidom.
Sjedeći tako uz jezero negdje uz središte Biosfere,dvojica dječaka igrala su se stare igre ,,žabica,,
Štos je bio da se plosnati kamen pod tupim kutom baci u vodu,i pobjednik je onaj čiji kamenčić napravi više skokova na vodi.
Tih dana,Rangar i David intezivnije su se družili ostavivši blizance svojim poslom,znajući dobro za njihovu međusobnu povezanost.
Nije da je bilo neke netrpeljivosti između ove djece,ali kako je općepoznato da blizanci,pogotovo u dječjoj dobi znaju često reagirati i ponašati se kao 1 osoba,Rangar i David su to naučili poštovati,i često su se podjelili na dvije grupe,a zajedno su se svo četvero sastajalo najčešće na partiji šaha.
Rangar je jučer prisluškivao raspravu Antimona i genženjera,gdje je Antimon u svom stilu iznio čitav niz antisemitskih objeda,psovki i kletvi.Raspravu je čuo i David.
Ponukan ovom,za Marsovu pustinju toliko ispraynom,nikad završenom povjesnom svađom,Rangar je osjetio iznenadnu provalu simpatije za svog druga Davida,kojemu je i samo ime govorilo da pripada Abrahamovu rodu.
David kao da je naslutio da bi Rangar želio započeti raspravu u vezi Antimonovo g verbalnog rasizma na koji se usput rečeno Genženjer samo smijao iz sveg glasa.
David baci zadnji kamenčić u vodu i znatiželjno pogleda RAngara.
,,Dobro,Rangar,reci već jednom,vidim da si se napuhao kao da ćeš explodirati.Antimon se prema meni kao i prema ostalima odnosi očinski,nikad mi nije iskazao mržnju,ali ono njegovo nekidašnje sranje...hm,ne znam što da mislim o tome...valjda je on jednostavno takav.Jedan od onih što za sve mora okrivit židove.Šta ti misliš o tome ,Rangar...
RANGAR,,Vidiš,Davide,ne moraš se sramiti svog porjekla.Činjenice naime da su ti geni židovski,jer koliko sam shvatio,ovaj experiment sa biosferom nadilazi one stare predrasude u vezi religije.Genženjer se naime kiti templarskim znamenjem,ali vjera je zadnje što ga zanima.To ti je stara boljka znanstvenika.
DAVID,,Da,znam,daleko smo od ljudskih košnica,gdje se pošast antisemitizma tako često u povjesti razvijala,ali neovisno o tome,ja ipak smatram da čovjek može biti i specijalizirani znanstvenik a uz to i gorljivi vjernik.Jedno nemora isključivati drugo.
RANGAR,,He,he,he...da imade i takvih slučajeva,ali vjeruj mi Davide,takav čovjek je ne nužno,ali u većini slučajeva ateist.Uzet ćemo primjer.Nekome tko je recimo ,patolog,grobar,ili bilo kojeg zanimanja gdje mu je posao da svakodnevno osmatra beživotna tjelesa.A uza sve to njegova religiska zaledjina jest katolička.Vjeruj mi Davide,daje takvom tipu izuzetno teško vjerovati u uskrsnuće.Jer u svojoj dugogodišnjoj praksi nitko nije ustao sa onog stola za seciranje.
DAVID,,Ali,to je stvar dogmi kojima je katoličanstvo bremenito.Neki kažu da je ta konfesija mlađi brat judaizma ,koje je bilo staro već 2000 godina kad je kršćanstvo nastalo.
U judaizmu naime toliko je struja i škola mišljenja koje se protežu od radikalnog ortodoksnog ispovjedanja tore,onda onih koji priznaju i talmud pa sve do otvorenih svjetovnih ateista koji se na židovstvo pozivaju isključivo na nacionalnoj osnovi.Oni radikalni vjerski frikovi oštro su se protivili osnivanju izraelske države,smatrajući je blasfemijom,i imajući namjeru u nedogled čekati mesiju,dok su njeni osnivači,oni koji su preživjeli konclogore i njihovi potomci nacionalističkog naboja i ateističkih impulsa,dobrim djelom odgovorni su i za uništenje izraela u nuklearnoj razmjeni sa IRANCIMA.
RANGAR,,Vidiš,Davide,krivnja se nikad,ali baš nikad javno i otvoreno ne priznaje.Osoba ili grupa koja to radi,često si prišije atribut idijota.Za taj stravičan događaj valja reći da je kriva politika,a politika je kurva,znaž.A kad si već okarakterizirao kršćanstvo kao mlađeg bracu judaizma,pada mi napamet Antimonovo rezoniranje.Jer on je sklon evoluciske teorije primjenjivati na religije.Po toj logici,koju zastupa Antimon,Islam je najmlađi brat svih triju monoteističkih opusa,i po evoluciskim standardima,jest i najsavršeniji i najbolje razrađen monoteistički vjerski sistem.Ali to je Antimonov stav,a nemora se svatko složiti sa njim.Ja osobno spram religije jesam potpuno ravnodušan .
DAVID,,Ali,vidiš,Rangar,ja nisam ravnodušan.Netko nas je ipak stvorio.Nije moguće da je sve nastalo tek tako samo odsebe.Ako si alergičan na ovo,Rangar,to je tvoj problem,ali kad sam tužan,kad mi dođe plakati,ili kad sam usamljen,obraćam se Jahvi,koji je kako kaže psalam pastir moj i ni u čemu ja ne oskudjevam,na poljanama zelenim on mi daje odmora,na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju,stazama pravim on me upravlja radi imena svojega,pa da mi je i dolinom smrti proći,zla se ne bojim,jer gospod je samnom ,njegov štap i palica njegova utjeha su meni.Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim,uljem mi čelo mažeš,čaša se moja preliva.Dobrota i milost pratit će mene sve dane života mojega,u gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge............
Eto,Rangar,nemoj ovo shvatiti kao indoktrinaciju,to je bibliski psalam koji mi krijepi dušu kad sam nesretan,jer vi skandinavci teže nalazite mir od nas.Uporni ste u svom poganstvu i tražite uvjek uzrok stvarima.Ne znate se opustiti a od svakog vjerskog zanosa bježite kao od crnog đavla.Nemoj ovo shvatiti kao uvredu,molim te Rangar.
RANGAR,,Impresivno,Davide,ako ti te mantre pomažu da se osjećaš bolje,nitko te ne podcjenjuje i spriječava da ih i dalje sebi mrmljaš u bradu.Ali,podcjenjivanje nordijskog duha,vama se kroz povjest znalo često razbiti o glavu.Mi smo takvi kakvi jesmo ,i kroz prošlost smo smatrali da nisu drugi narodi i vjere oni u koje bi se trebali mi ugledati,već da je naš pogled na svijet,naša mitologija,naše sage,naša povjest,naša filozofija,naša umjetnost ono u što bi se trebali ugledati ostali narodi.Da naš wagnerijanski duh bude uzor monoteistima,a ne obrnuto. Jer,za razliku od uređenja života unutar religiskih opusa,mi nismo strogi i isključivi u osobnim stvarima,i dragovoljnim ljudskim interakcijama,i odobravamo svaku vezu,kružok ili društvenu inijacitivu koja ne šteti općem dobru,iako u javnom životu ne odobravamo da se krši ćudoredje.To su razmišljanja ne moja ,već Atenskog stratega Perikla.Ali su primjenjiva i na društveni život evropskog sjevera.
DAVID,,Da,to mogu razumjet,Rangar,ali zar nisi nikad osjetio potrebu za majčinskim ,ili očinskim zagrljajem,a nemaš roditelja,siroče si.Zar nikad nisi osjetio potrebu za ljudskom toplinom,zar nikad nisi osjetio nježnost kad priviješ na grudi ili obraz malog hrčka.
Vi sjevernjaci,nalik ste strojevima.Svi mi u ovoj biosferi,smo genženjerski poboljšane verzije ljudskih bića,ali ono što je NIETCZE,kojeg ti hvališ govorio o dušama naroda,itekako dobro osjećam i tu se slažem sa tobom.
Ali ocean Božje milosti kod vjernika,kad čovjek zapliva u njemu,neda se opisati sa nijednim ovozemaljskim iskustvom.Meni te je žao,Rangar,vama sa germanskim korjenima taj osjećaj fali,i zato ste se kroz prošlost znali prometnuti u strojeve ,bez duše,od krvi i mesa.U strojeve kakvi su bili i Moltke I Guderian i Klausevich i Bismarck i Hitler.......meni vas je žao,Rangar.
RANGAR,,Što to bulazniš,Davide,Kada si već spomenuo Hitlera,pa upravo on jest bio utjelovljena duša Njemačke,tjekom 12 godina svoje vladavine.Velika,explozivna MAHATMA sa kojim se dopisivao i onaj perverznjak Gandhi.
Shvaćam da ga Abrahamova djeca mrze,ali shvati i to da je Fuhrer stasao u sredini gdje je antisemitizam bio isto tako uobičajena pojava kao i običaj da učitelj pošalje u magareću klupu neposlušnog đaka.,ili kao običaj da muškarci u viktorijanskoj eri nose cilindar,a žene krinoline,a derani se potucaju okolo bosi i gologlavi.....Hitlera je iznjedrilo vrijeme u kojem je živio i dalo pečat njegovoj osobnosti.A za tvoju informaciju ,vrhunac njegove literarne naobrazbe bili su romani Karla Maya o kaubojima i indijancima.Svoju romantičnu slikarsku prirodu,morao je hoćeš,nećeš uskladiti sa odgovornošću i bremenom koju sa sobom nosi autoritet vlasti.
DAVID,,Nemoj tako govoriti,Rangar,kroz čitavu povjest nema zločestijeg čovjeka nego što je to bio Hitler.Sa razmjerom štete koju je izvršio sa njim se nitko nemože mjeriti,,
RANGAR,,Možda to iz tvoje perspektive i jest tako, Davide,ali,zaronimo li u ocean ne tako davne prošlosti,nije teško zapaziti nacističke impulse kod cionista sa početka 21 stoljeća.Ta je država,osim što je iskezila zube i napala oružjem,te namlatila sve susjedne države,upravo se sadistički iživila na gusto naseljenom urbanom pojasu Gaze.Goloruko stanovništvo,ubijali su ratnim strojevima isto toliko bezdušno kao i nacisti njihove pretke u plinskim komorama.
Uzroka za briljantne Izraelske pobjede u drugoj polovici 20tog stoljeća ima više.Jer,cionisti koji su naseljavali to Britansko mandatno područje,bili su ljudi oguglali na sve patnje koje čovjek može izdržati.A poznato je Davide da je čovjek najveća životinja.To bijahu ljudi koji su preživjeli Aushwitz,Dachau,Treblinku i slična mjesta i našli se u susjedstvu domicilnog Arapskog stanovništva,zaspalog u feudalnoj latargiji i uspavanosti koju nužno monoteistička vjera u toplijim područjima donosi.Izraelske vojne pobjede nad vojskama Egipta,Sirije,Jordana jesu sa gledišta vojnih znanosti briljantno izvedene.Ali ,krv prolivena traži krv.Traži osvetu.Izraelci su se oslonili na svog moćnog prijatelja,pozivajući se na zajedničke korjene vjere,kao i Strah Božji koji se nužno razvije u Amerikanaca kada se spomene ime Izraela.Protiv sebe,okrenuli su čitav Islamski svijet,što je u konačnici rezultiralo nuklearnim holokaustom.E vidiš,Davide,u takvim apokaliptičnim prilikama kod pojedinca jača vjera u Jednoga.Jer,ona se može primjeniti i na nomadske pastire Mojsijevog vremena,na građanske sredine buržoaskog društva,a pogotovo je pustila korjen u svim svojim izvedbama i inačicama,u biti jako sličnim,monoteističkim učenjima kada su ljudi zbog kontaminacije atmosfere počeli nakon nuklearnog rata,svoje gradove zatvarati u pleksiglas i staklene kupole poput naše biosfere.Jedino mutanti poput Antimona,i genženjerski experimenti poput nas dvojice,Toma,Hucka..ostadoše imuni na radijaciju,i samim tim smatram da imamo tu slobodu da sami sebi određujemo najvišeg Boga.
DAVID,,Ne znam što više da ti kažem.Ateizam jest bolest,znaš,Rangar,ali molim te nemoj me smatrati za idijota.Jer,kad se već pozivaš na povjest,narodi koje spominje Biblija,tj. Moabci,KAANANCI,Feničani,Edomci,svi su bili semitskih korjena.Bezboštvo,poganstvo,kao i utjecanje kojekakvim idolima nije originalno germanski izum.
Svi ti orjentalni narodi imali su u biti slična vjerovanja,a iz gadarija koje su upražnjavali u kultu,kod njihovih susjeda Židova,razvila se odbojnost spram prolivanja krvi,i općenito naspram nazovi kulture susjednih naroda.
Jer to sve bijahu agrarni Bozi,personifikacije prirodnih sila.Jedan tako sablastan kao što je to bio Hadad,nužno je budio jezu u Židova,i podsjećao ih na Egipatsko ropstvo.Vjera njihovih susjeda,Feničana,i misterioznih naroda sa mora u koje spadaju i filestejci,u samim svojim počecima,bila je ona jednostavna vjera koja je vukla korjen iz neolitskog šamanizma.
Možda je čista igra sudbine htjela da do današnjih dana prežive pisani izvori feničke vjere i kozmogonije,pisani od njihovog svećenika imenom SANHUNIATON.Zahvaljujući njemu,o Feničkoj religiji znamo više nego o religiji bilo kojeg drugog naroda iz tog vremena i tog prostora.Mjesta gdje su smjestili svoje gradove Tir,Sidon jestusko plodno područje podložno stalnom izmjenom vrućeg vjetra koji uništi usjeve i hladnoćom koja se spušta sa Libanonskih visova.Kiša,kad joj se svidi,potpuno poplavi zemlju,a katkad potpuno izostane.Narod koji se doselio vjerojatno iz prostora oko Crvenog mora,jednostavno je morao dati nadnaravnu važnost agrarnim bozima vode,zemlje,vegetacije,a kad su opasali svoje gradove zidinama,tjekom više stoljeća bavljenja zanatstvom,pomorstvom i trgovinom,ti Feničani jednostavno su bili prisiljeni dovesti svoje Bogove i vjerovanja u sistem.Morali su razviti obrede koji su bili nepoznat i pustinjskim židovskim nomadima kod kojih je u bezvodnim uvjetima stasala vjera u Jednoga.
U njihovoj kozmogoniji imade poveznica i sa starohelenskom religijom homerova vremena,na koju su Feničani itekako uticali.I tako,motiv patricida prisutan je i u Feničana i u Grka.Kao što je Zeus svrnuo Krona i Titane,tako je i Fenički otac Bogova Elion stradao od sina mu BAALA.Inačicaovog imena ima bezbroj.Neki ga identificiraju sa Hadadom,ocem Alijan Baala,gospodarom izvora ,podzemlja,bunara.
Alijan Baal,poslje svih svojih grijeha biva protjeran u podzemlje od konkurenta imenom Mot,koji bijaše duh ljetne žetve i suše i time suprotnost Alijan Baalu.Boginja Anat zove Baala i priziva njegovu pomoć i na njen zagovor ,Baal ponovo zauzima Libanonske visove.Nebi li Baalu pridružila i ostarjelog Boga Ela,Anat masovno na visovima prinosi ljudsku djecu kao žrtve paljenice nebi li pomladila Ela.Baalov ciklus prekida ponovno sušno razdoblje i Božanstvo se ponovo gubi u crnoj zemlji.Anat obnavlja žrtveni obred na štetu ljudske djece.
Priča jest sablasna ,Rangar,ali je uticala na mnoge narode.Gomilu elemenata u GRčku mitologiju unjeli su upravo Feničani.istina je i to da ni parodija,kritika i samokritika nisu od jučer.Elemente sprdanja na vlastiti račun poznaju grci u priči o ,,boju žaba i miševa,,što je parodija na ilijadu,dok smo Židovi radije bili skloni popljuvati i ocrniti susjede,jer i sam znaš da je poželjno da imade bar 1 dežurni dušmanin,tek toliko da se ostane u formi i ne opusti.Pa tako prorok starog zavjeta Ilija,sprda Kaanance koji su Baala u pluralu nazivali BAALIM,pa im u njihov panteon,nakon što je poklao Baalove svećenike, dodaje još jednoga,imenom baalzebub, što doslovno znači GOSPODAR MUHA,baš kako je Golding naslovio svoju glasovitu priču.Ai sam znaš,rangar oko čega se muve kupe.Bilo kako bilo,Legende o Feničkim Bogovima bijahu napunjene silinom i snagom kojom odišu prirodne sile ,dinamikom oluje,vulkanske provale,dažda,poplave,i kao takve,golicale su maštu njihovih klijenata i susjeda.Njihova kozmogonija,pogotovo priča o Alijan Baalu ,toliko je okrutna,divlja,sadistička i nemilosrdna kao i prirodne pojave koje Baal u svim svojim izvedenicama personificira.
Izraelski narod,pročiščen u pustinji,sa vjerom u jednoga,ostao je zgrožen ritualima Kaananskih kultova.Jer,ta zemlja natopljena je bila nevinom krvlju kojom su Baalovi svećenici mazali svoja lica,vjerujući da vraćaju tako zemlji plodnost.
Ali iz bibliske priče o Ješui i osvajanju Kaanana,vidljiv je i onaj stari motiv,toliko puta u prošlosti repriziran,motiv naime nomada pustošije u sukobu sa sjedilačkom civilizacijom.E sad ukoliko je kod domorodaca RAT i cijeli rokendrol koji je sa njim povezan odsutan 200 300 godina,ukoliko je jedini vid sukoba tradicionalna krvna osveta medju plemenima,tada taj narod upada u latargiju,zapusti obrambene pripreme i postaje lak pljen osvajaču.
Otvrdli u pustinji,Izraelci gaze sve pred sobom,sela,slabe gradove,ali su se istrošili razvaljujući dva dobro utvrđena grada Aj i Jerihon, jednog vojnom varkom,a drugog primjenom jedne vrste monofonije,čiji su zvučni valovi razvalili zidove prastarog Jerihona.
Ali isto tako Biblija daje izvještaj o pet velikih i dobro utvrđenih gradova Filestejaca koje Jošuini ljudi nemogaše osvojiti.Gat,Ašdod,Gaza,Aškelon i Ekron bijahu opasani visokim zidinama i čiji Melkart zaštitnik bijaše Dagon,mlađi brat Baalov.Filestejci,vjerojatno porijeklom sa Krete,bijahu ogranak misterioznih naroda sa mora. Vojsku su im sačinjavali teško naoružani pješaci,slični grčkim Hoplitima,kao i mnoštvo bojnih kola opremljenih željeznim srpovima na osovini koji bijahu glavni element manovra,za razliku od dobro zaštićene ali teško pokretne falange hoplita.
E,vidiš,Rangar,protiv takvog protivnika,Jahve,jedini i pravi Bog Izraela,uz najbolju volju,nije mogao pomoći Abrahamovoj djeci.
Mnogo stoljeća kasnije,ovaj scenarij se ponovio.15to stoljeće na Balkanu obilježeno je stradanjem nediscipliniranih i samovoljnih feudalnih banderija pred pravovjernom Osmanliskom silom.Koja je poput Izraela bila prožeta vjerom u Jednoga.
Tek je bastioni sistem utvrda opremljen jarcima ravelinima,i opskrbljen zastrašujućem vatrenom moći topova i arkebuza,i međusobno povezan zaustavio ovu najezdu.I tada su likovi kao što su Montekukoli,Picolomini i napuderisani šminkeri takvog tipa postali gospodari ratne sreće. I pobunjeno selj aštvo i Turci,koji usput rećeno nisu puno vjere polagali u oklop,nazivali su posade takvih utvrđenja ,,LJUDI OD ŽELJEZA,,I tek tada,masovnijim uvođenjem vatrenog oružja,i prilagođavanju utvrda za uporabu takvog oružja,Evropljani su se mogli osjećati sigurno od divljeg pustošije koji bi svako malo dojahao iz aziske stepe i zapalio sve pred sobom.Bilo da je riječ o Hunima,Avarima ili MONGOLIMA.Jedino su Osmanlije,ovaj divlji stepski element uspjeli usloviti i staviti pod kontrolu jednog i vrhovnog.Ali nedostatak bastionovih frontova opet je rezultirao masakrom Bajazidovih janičara od strane Tamerlanovih mongola
Iz svega ovoga,Rangar,dolazim do zaključka da se slobodan može biti,bilo pojedinačno,bilo grupno jedino iza dobro branjenih zidova.A uzevši analogiju u duhovnosti,gdje ćeš naći čvršće i jače utvrde doli sljepe vjere u JEDNOGA.
RANGAR,,Ne znam,Davide,naporniji si od Antimona,od tvog izlaganja me boli glava,,Rekavši to,Rangar se vješto osovi na noge i požuri u stambenu jedinicu da razmisli o onome što mu David napriča.
9
Pukovnik nije gubio vrijeme.
Poseban protokolaran doček nije ni očekivao.Otpustivši svoju urodjeničku pratnju,ušao je u baraku i započeo sa pripremama za potragu.
Znao je da je poruka njegovog poslodavca zapisana na LCD zaslonu,ali se nije žurio da ga ukljući. Radije se požurio sa navlačenjem opreme,jer se u njoj osjećao kudikamo sigurnije u ovoj pripizdini.
Odjelo se navlačilo poput astronautskog skafandera i mada je imalo sasvim drugu namjenu.
Pokrivalo je tijelo od glave do pete,potpuno ga izolirajući od atmosfere,.
Odjelo se navlačilo na golo tijelo,a njegov unutarnji gumeni dio bio je izvana pojačan kompozitnim matrijalom,dajući vojniku koji ga je koristio izgled helenskog hoplita.
Vanjske stjenke oklopa imale su i kamuflažnu ulogu,tako kad bi se uključio stealth uredjaj koji je prelamao svjetlost,vojnik u odijelu izgledao bi poput staklene boce.
Daleko od toga da je bio nevidljiv,ali konstruktori su zaključili da je bar za 30 procenata kamuflaža uspješnija od od standardne maskirne opreme iz prošlog stoljeća.
Nadalje,kompozitne ploče,imale su ulogu oklopa.
Sa uspjehom su mogle zaštititi vojnika od svih vrsta pištoljskog i sašmenog streljiva,dok su protiv onog vojničkog bojevog bili beskorisni kao i srednjevjekovni konkvistadorski pršnjaci.
Budući da je cijela zaštitno maskirna oprema težila svega 40tak kilograma,ravnomjerno rasporedjena po čitavom tijalu,nije predstavljala funkcionalno opterećenje i kao takva , nije bilo standarnog odnosa ljubavi i mržnje koju su ratnici tradicionalno osjećali prema svojoj opremi.
Dapače,bila je vrlo dobro prihvaćena i ulazila u standard svih modernih vojnih postrojbi.
Spojivši redenik sa puškobacačem montiranim na plećima,Anthony kao posljednji dio svog v iteškog arsenala,namjesti kacigu.
Osim što je filtrirala zrak,koji bi mogao biti kontaminiran,kaciga je preko vizira bila produženo oko svog korisnika, objedinjavajući u sebi mogućnost noćnog gledanja,infracrvene projekcije,kao i regulator pojačivač zvuka.
Služila je i kao ciljnička naprava integrirana sa laserskom zrakom na vrhu puškobacača.
Samo oružje bilo je u hodnji montirano na plećima, tako da su ruke ostajale slobodne.
Standardno dvocijevno jurišno oružje koristilo je streljivo 5,56mm u dobavi kroz redenik iz hranilice,tj. Magazina smještenog na ledjima vojnika ,kapaciteta 600 punjenja.
Donja cijev oružja,koristila se granatama 20mm smještenom u okretnom revolverskom spremniku,kapaciteta 4 granate.
Za kompletiranje arsenala ovog odjela,valja spomenuti i dvostruki uvlačni bodež,integriran u desnom rukavu odjela.
Ovako opremljen Anthony ukljući video link sa uputama.
Pukovnik je znao da je izvor ovakvih informacija,kao i lokacija njegova pošiljatelja stroga tajna,ali ono što je vidio,nemalo ga je iznenadilo.
Gazda je bila žena.
Postarija gospoja od kojih 50tak godina i potpuno bijelo obojene kose.,lica sa forsiranim osmjehom i krompirastim nosom.
Staromodni cvikeri bili su jedini intelektualni detalj na njenom licu. Britak glas prekinuo je pukovnikovo početno iznenadjenje.
,,Budite pozdravljeni Anthony,nemam namjeru duljiti ovaj razgovor,,
,,pametno,, pomisli Anthony.
,,moje ime je KARLA, i sve što morate znati o meni jest da ovo što vam kažem ima tezinu naredjenja.Neke od uputa ste primili i ranije.Znate da se ovdje radi o lovu na čovjeka.Riječ je o svojevrsnom testu izdržljivosti.Sa svojom lovinom ste upoznati.Moram vam reči još i ovo. On izgleda kao djete, po godinama on i jest dijete.,ali kao što i sami znatepukovniče,mnogo,mnogo je opasniji nego što izgleda.Da, upravo tako. Takva stvorenja,tek su odnedavno funkcionalna i ovaj je jedan od prototipova.Zbog njega su genžinjeri ali ne samo oni itekako nervozni. Vaš zadatak jest odvesti ga na sigurno.,na lokaciju koja će vam biti otkrivena tjekom trajanja programa. Vi vjerojatno znate da niste jedini u potrazi. Na kožu ,ili što već ima umjesto nje,tog malog kiborga,raspisana je nagrada od koje boli glava.,i dosad se nemali broj lovaca zaputio vašim tragom.,nebi li je se dočepao. Eto pukovniče,to bi bilo sve. Želim vam sretan lov,Anthony,,
Karlin usiljeni osmjeh nestane sa zaslona kacige.
Anthony je u jedno bio siguran....NIJE MU SE SVIDJALA.
10
Danas je Tom doslovno mrzio Antimona.Imao je i dosta dobar razlog.Sve do sada,egzistencija obojice blizanaca bila je relativno dosadna i bezbrižna.Sve do sada.Tom je,otkad je znao za sebe,bio navikao na poslušnost.Onu spram svojih tutora,jednako kao što svako dijete ima urođenu poslušnost spram roditelja.Bar do onih osjetljivih godina kad hormoni podivljaju,a dotad poslušna i zlatna dječica postanu mali monstrumi.
Bar u većini slučajeva je to tomu tako.
Tom bar do sada nije imao praktičnih problema zbog svoje odanosti bilo A ntimonu,bilo genženjeru Donatienu.
Jer i njegov život,a i životi njegovog brata i preostale dvojice kandidata,iako nisu bili lišeni uzbuđenja,nisu naime bili dosadni,ali nikad nije bio postavljen pred ni jednog od njih zadatak koji bi ih fizički umorio,ili tražio od njih zahtjevan umni napor.
Još nevjerovatnije je bilo moguće ,mozgao je Tom da ga koji od dugih dana van hibernacije,na koje se još nije pravo ni navikao,dopadne djelatnost koja bi uključivala oboje.
Sve do danas.
Budući da je unutrašnjost biosfere simulirala zemaljski protok vremena,izmjenu dana i noći,a u duljem periodu i godišnja doba,sve četvoro djece bilo je naviknuto na dane baš kako oni traju i izgledaju na zemlji.
Ali taj dan,Tom je imao dobar razlog da mrzi Antimona.
Znao je da su kiborgovi slušni senzori izuzetno osjetljivi i rasijani po cijelom kompleksu.Mogli su biti bilo gdje.To je naime zahtjevala priroda Antimonovog posla.Kompleksna zadaća održavanja eko sistema biosfere i kontrola parametara vezanih uz životne procese,nije dozvoljavala nikakve manjkavosti u tom pogledu.
TOM JE bio svjestan da ga Antimon može čuti.Ali nije se zbog toga dao smesti.
psovao je naime tom na više od 12 glavnih jezika i njihovih narječja kojima se je aktivno služio.
Psovao je tiho,ispod glasa,sebi u bradu i to intenzitetom i maštovitošću za koje promatrač sa strane ne bi mogao povjerovati da ih čuje iz usta malenog dječaka.,pa makar on bio i genetski i kibernetički poboljšan.
Taj dan,Antimon ga je kidnapirao iz njegovog dotad bezbrižnog svijeta dječjih igara i natjerao na RAD.
Dijabolična kiborgova psiha nemilosrdno je sondirala dječaka,i mada on nije mogao prepoznati odakle tako ljutiti tonovi zvone u njegovoj glavici,cijeli dan mu je odzvanjalo u ušima ta riječ,od koje je u mnogim jezicima grezija i još više nalik turpiji jedino riječ za RAT.
ARBEIT,WORKING........
ova tutnjava je započela u njegovoj glavi od najranijeg jutra i već ga je dobrano umorila kada mu je nekoliko sati kasnije pristupio Antimon.
Za ovaj susret ,kiborg je odlučio koristiti antropomorfno mehaničko tijelo,koje bi ,gledano sa strane,moglo proći kao astronautski skafander.
Čovjekoliko robotsko tijelo,sa jako izraženim zglobnim spojevima,bilo je 2,5 metara visoko i opremljeno rezervnim izvorom energije izvedene poput naprtnjače.
Zanimljivost kod ovog mehaničkog hodača bila je što nije imao ugrađen spremnik za Antimonov mozak.
Budući da je mozak mutanta bio podjeljen na tri jednaka dijela veličine jabuke,u procesu odvajanja od biološkog tijela,kirurzi su ga povezali elastičnom,gumastom mrežom te je mozak izgledao poput lovačkog alata južnoameričkih indijanaca.
Ali ova BOLA se pri Marsovoj gravitaciji,budući da je mreža poveznica bila opremljena ekvivalentom mišića,poput slonove surle,mogla sama kretati,i to poprilično brzo.
Antimon je rijetko koristio ovu jedinstvenu sposobnost,koju kiborzi zarobljeni u posudama za održavanje nisu imali,te je sada robot hodač koji je prišao Tomu izgledao poput astronauta opasanog neobičnom mrežom na čijem su krajevima,čvrsto priljubljene uz tijelo robota,počivale tri kugle slične jabukama.
Tom prestane sa preciznim poliranjem drona i zagleda se u pridošlicu.
Znao je da bubnjanje i glasovi koji nisu davali mira od jutra ,imaju veze sa Antimonom.
Genženjer je bio prezaposlen da bi tratio energiju na ovakve stvari.
Tom,iako jako mlad i zelen,znao je da neki ljudi ,a pogotovo kiborzi imaju sposobnost projiciranja svojih misli na drugu osobu.
Sposobnost je to koja se u nekim drugim ,jednostavnijim vremenima nazivala telepatijom.Ta pobogu,imao je brata blizanca,a svi veliki mozgovi,znanstvenici i glavonje svih vrsta,uza sve svoje učenjem stečeno znanje,nisu uspjeli objasniti kako to da jednog boli isto što i drugog.Da je jedan radostan kad i drugi,da emocije,koje ni u kom slučaju nemaju organsku zaleđinu,mogu biti iste za dvije odvojene jedinke.
Tom jedino nije mogao dokučiti,zašto ga Antimon sondira na ovako brutalan način tjekom cijelog dana.
Bio je dovoljno okrutnošto mu je u zadatak dao poslove za koje nije bilo teoretske šanse da ih Tom završi u zadanom roku.
Sada dok je umoran i oznojan sjedio prekriženih nogu i sa velikom spužvom u rukama,gledajući kiborga,bilo je vrijeme da ga to i osobno upita.
Ali Antimon se prvi oglasi svojim kreštavim mehaničkim glasom ,,
,,Vidim da si se dobro uznojio,Tome,mogu pretpostaviti da me mrziš zbog ovoga,ali bio si mi potreban.Mehanički dronovi nemaju toliku preciznost i nisu toliko učinkoviti u pranju i poliranju mehanike kao tvoji nježni prstići.Biosfera je i bez tebe čista,ali izgleda da si joj danas dao neki poseban sjaj.he,he,he...,,
Začudo,Tom je primjetio da je Antimonovo kreštavo blebetanje prekinulo telepatsku buru koju je kiborg cijeli dan projicirao na njega.Sada,pošto je bio umoran,primjetio je da su mu osjetila i moć opažanja izoštreni.
Ovo ga je počelo zabavljati.Antimon mu je izgledao kao kakva groteskna figura iz dječjih noćnih mora,ili lik iz diznijevih filmova 50tih godina 20tog stoljeća.
Njegovo mehaničko tijelo metalnog sjaja izgledalo je poput rimskog velikaša,opasanog umjesto togom,svojim višedjelnim mozgom.
ANtimon nije imao običaj stajati mirno čak ni sada u svojim zastrašujućem mehaničkom obličju,te je počeo šetati oko Toma izuzetno brzo i agilno za tako masivnog hodača.
Tom osjeti nervozu.Nastavio je sjediti,nervozno se igrajući sa nožnim prstima,ali nije mu bilo jednostavno pratiti pogledom Antimona koji je bio čas ispred njega,čas iza leđa,a malo kasnije sa Tomove ljeve strane.
Napokon i Tom progovori.
,,U redu,Antimone,već sam sedmicu dana van hibernacije,ali hoćeš li mi napokon molim te pojasniti svrhu ove torture danas.
Ne stoji ti ta konstatacija da sam učinkovitiji od tolikih mnogobrojnih dronova,ali kao što možeš i sam primjetiti,sve čega sam se prihvatio doslovno blista.Radio sam cijeli dan,i mislim da zaslužujem objašnjenje,ako za ništa drugo,a ono za ovo psihičko sondiranje kojem me izlažeš cijeli dan,,
Antimon naglo zastane i ponovo prozbori.
,,Da Tome,pitanje ti je na mjestu,ali samo ću ti na jednu stvar obratiti pažnju.Ne moraš me naime mrziti zbog ovoga.Valjda je otrcana fraza da to što radim,radim za tvoje dobro.
Te glasove što si osjećao ,samo su uzorak,mali pokazatelj onoga što te najvjerojatnije čeka na zemlji,ili već gdje završiš,gdje te genženjer pošalje.
Svi glasovi Tome,svi glasovi u tvojoj glavici.
Znaš za ovo danas da dolazi od mene,ali za u budućnost ćeš morati naučitirazlikovati odakleoni dolaze.Jesu li to objave predaka,Jesu li to sjećanja zatomljena iz prošlosti,ili su to samo,uzevši analogijuu informatici,spamoviposlani nimalo dobronamjerno od drugih ljudi,onim što ja imam običaj nazivati mentalnom poštom.
E sad,taj način kako napraviti razliku,kako znati što od čega dolazi,to je ono što ti želim pokazati,jer vidiš,stvar jest u senzorima,kao i u elektronskoj buci koju oni primaju.
Uzeo sam doduše analogiju u strojevima,ali potpuno ista stvar je i sa ljudima....,,
,,Čekaj malo Antimone ,,Prekinu ga Tom.,,To shvaćam,ali znaš li da ti glasovi bole,i to toliko da osjećam kao da će mi mozak puknuti.Zar to nije opasno.Mislim organski opasno.Imam osjećaj kao da sljedi moždani udar...,,
Sada ga Antimon prekine..
,,E vidiš,upravo na to sam ti htio obratiti pažnju,opasno jeste,i ukoliko ne uspiješ razviti mehanizme obrane,tome,loše i slabo ti se piše.Ti glasovi,te objave znaju biti jako ofenzivne,znaju biti opasne.,,
,,To razumjem,, reče Tom ,,Ali,na koji način opasne.Imam osjećaj kao da će mi glava puknuti.Jeli to sve,ili treba još nečega da se bojim.,,
Uprošteno govoreći,to ti je samo manji dio opasnosti.Stvar nije tako jednostavna,kompleksnija je naime nego što možeš zamisliti.vidiš tome,nećeš još dugo biti ovdje.Ne znam koji su genženjerovi planovi sa tobom,ali na ovom mjestu bio si praktički izoliran.Kao da si odrastao na pustom otoku.Vidio si kako izgledaju ljudske zajednice,bilo na ekranu,bilo na na hologramu.
Ali to ti je jednako kao da čitaš knjigu.Tek živeći u takvim zajednicama čovjek postaje njihov dio.Hoćeš,nečeš djeli jedan dio svog bića sa tom ljudskom košnicom.
Prije,u nekim boljim vremenima i u uredjenjima društva kakvim sam i sam težio i nastojao da ljudima dam naputke o organizaciji zajednice,još u vremenu kad sam imao ljudsko obličje i vodio zemlju čvrstom rukom.
Stvari su mnogo jednostavnije bile u to vrijeme.
Da ne dužim dalje ,Tome dosta toga o čemu ti pričam nema znanstvenu podlogu.Jer znanost ne priznaje ni ono što je očigledno,ukoliko nije empiriski dokazivo,podložno instrumentima,mjerljivo.
TA bubnjanja i glasovi koje osjećašu glavi.Vjerujem da bi volio čuti neke savjete i sugestije vezane uz njih.
E pa onda dozvoli da ti obratim pažnju na pojam ,,telepatije,,
Ta riječ nije nikad zaživjela ni medju običnim pukom a pogotovo medju akademskim krugovima.
Ima za to i dobar razlog.
Po ljudima koji su se sa ovom pojavom bavili,a i sami su često kroz prošlost prozivani šarlatanima,riječ je o prenošenju duševnih,psihičkih pojava,procesa,misli,emocija i svekolikog unutarnjeg života i to van organskih senzora kao što su vid,sluh,opip,okus,neposredno sa jedne osobe na drugu.
Osjetila naime uvjetuju medjusobnu ljudsku interakciju,komunikaciju tj govor,pismo,gestakulaciju i slično.Pojava koju sam nazvao telepatijom ne sadržava ništa od toga.Atoliko je prisutna u društvima,u ljudskim zajednicama,da ljudi i neznajući postupaju upravo vodjeni njome...,,
Antimon na trenutak prekine izlaganje,primjetivši kako se Tom nelagodno meškolji.
,,To pokušavam shvatiti,Antimone,,Ponovo će Tom..,,Ali o svemu tome mi govoriš kao da se tiče neposredno moje kože.Ne shvaćam kako moja ili bilo čija budućnost ovisi o toj pojavi koju nazivaš telepatijom...,,
Antimonovo mehaničko tijelo se nadvije nad dječaka,poput učitelja koji ispravlja loše napisanu zadaću.
,,Ne samo tvoja ili bilo čija budućnost ,Tome, već ti i sama egzistencija ovisi o tome.Hajde da malo zaronimo u more prošlosti.Uzmi za primjer dva tipa ljudi,dvije osobnosti.Prvi je stepski hajduk ,pustošija,kozak,čovjek koji je navikao na vječna tumaranja.Onaj koji napuni želudac jedino ukoliko nešto ubije ili opljačka,i čije unutarnje biće osjeća slobodu dok jašući jezdi sa vjetrom u kosi i sa topotom kopita kojeg jedino prepoznaje kao simbol i katalizator slobode.Onaj koji je i svoje vjerske predođbe zasnovao na širini i bespuću pustopoljine,beskraju zvjezdanog neba i čiji eshatološki nauk govori o vječnim lovištima.Onaj čiji duh bivstvuje u vremenu snova i koji nije zarobljen zidovima dogmi,nauku o nagradi i kazni i ostalim glupostima iznjedrenim od tipa čovjeka kojeg ću ti sljedećeg opisati.A taj je pripadnik urbane civilizacije,građanske uljudbe,gdje je pojam božanstva umjesto širine i bespuća zamjenjen vještinom ljudskih interakcija,i što efikasnijim uređenjem ljudskih zajednica.Gdje je bitno tko je što o kome rekao,tko je što o kome mislio ili napisao.
Ovaj drugi tip osjeća se izuzetno nadmoćan nad prvim,pa nije stoga ni ni čudna upornost misionara iz prošlosti da utrape slobodnjacima iz šume ili ravnice instant teologiju bilo kršćanskog jaganjca ili drugog monoteističkog opusa,koja je nastala dobrim djelom upražnjavanjem ljudskih najpodlijih gnjusoba na malom zatvorenom prostoru kao zidinama ogradjen grad medju zatvorenom ljudskom zajednicom.
Izmedju ova dva principa,ili ako hoćeš izmedju ova dva tipa ličnosti kroz povjest,bilo je zanimljivih interakcija.
Poznata ti je Tome priča o Robinzonu,ili ajmo uzet bilo kojeg isusovačkog misionara koji zaglavi u kanibalskom plemenu.
Taj u većini slučajeva prolazi jako dobro,ukoliko se ne ogluši o očigledne tabue.
Njegovo oružje izgleda da je nadmoćno nad zajedničkim kolektivnim duhovnim tijelom sredine medju koju je upao.
E to je ono o čemu težim u svojim planovima za tebe ,Davida i Rangara,Tome.Ne želim da budete žrtvovani. zato ti govorim o oružjima,Tome,upozoravam te na minska polja,i napokom,želim ti objasniti kako se služiti oružjima...,,
Tom prekine Antimonovo izlaganje.
,,Usporedio si ovo mjesto sa edenskim vrtom,Antimone,ne vjerujem da se ljudska civilizacija srozala na tako niske grane da sredina odmah napadne nekoga tko je drukčiji odnjizi.Nisam do sada živio medju ljudima.,ali iz onoga što znam,imam toliko vjere u čovječanstvo da smatram da su ipak nešto naučili u više tisuća godina.,,
Antimon napravi pokret kao da se češe po glavi
,,E onda ćeš uskoro shvatiti Tome koliko si bio u krivu.Govorio sam ti o misionaru,o Robinzonu koji je završio medju divljake,a sad ti evo i obrnut slučaj.
To je biblijska priča iz knjige o sucima.
Priča o Samsonu.
Moj je zadatak ,Tome,da vas mulariju opskrbim ,,magarećom čeljusti,, kao i da vas naučim da se Filestejcima odjednom osvetite za oba oka.
Znaš,ukazao bi ti u tom istom kontekstu i na velikog njemačkog pjesnika.
Goethe naime kad govori o povjesti,tvrdi da sažaljeva ljude koji nisu u stanju zagrabiti kap zadovoljstva iz bunara od 5000godina.
Znaš li Tome da i sada,mada u mehaničkom tijelu,često sanjam spahiju u kasu.
Taj lik je ,kako sam mogao prosuditi u maglovitoj viziji,a sudeći po njegovoj opremi,onaj nespretni pokušaj Turaka da pariraju Habsburškim oklopnicima.U tom snu,zaustavlja konja koji se propinje,skida vizir sa lica i paničnog glasa,još uvjek držeći u ruci desnici koplje koje je slomljeno,obraća mi se riječima
,,Dođi,dođi k meni,ja ću ti dati MEDA,,
Nisam uspio smisleno objasniti ovaj san ,Tome.Što bi onaj nitkov Frojd imao reći na njega.
Ali da ti budem iskren,nije me ni briga.Jer u vremenu kad sam još imao ljudsko obličje,represivna nazovi ideologija za koju ljudi nalaze da je neophodna za očuvanje njihovih malogradjanskih ,kafkijanskih svjetonazora,bijaše upravo DIKTATURA POVRŠNE PSIHOANALIZE.
Za koga bi struka,tj.najčešće kakva frigidna babetina sa odjela za lobotomije i vivisekcije rekla da je lud ili psihički nestabilan,za takvog jadnika ni jedan sistem zaštite civiliziranog društva ne bi vrijedio.
Za njega ni gradjanska prava nisu vrijedila.Uočima malograđana taj je imao manje prava na život od onih pekinezera obučenih u đempere što služe za oblizavanje pizda nositeljicama ovog gnjusnog mentalnog sklopa.
Jer mit o slobodi izričaja služio je jedino za učvrščivanje i obranu svjetonazora ovih komformista u njihovoj težnji da ništa ne ostane prikriveno.Da ,,TAJNA ZNANOST,,koju je promovirao Rudolf Steiner izađe na svjetlost dana.
Stvari sa emocijama koje se trpaju u sebe imaju tendencu da explodiraju poput vulkana.U zatvorenim,determiniranim sredinama kao što su škole,samostani,ludnice,vojarne i slične ustanove, to se znalo manifestirati i u fenomenu spontanog samospaljivanja.Individua naime koja u sredini ogradjenoj striktnim ogradama i dogmama nađe za shodno da pogrešno misli,izgorjela bi naime takvom žestinom da od nje nebi ostalo par krpica i kostiju.valja spomenuti,Tome,da ovaj izraz telekinetičke psienergije sredine biva tako precizno usmjeren,da bi paležu bilo izloženo jedino tijelo žrtve,dok bi lako zapaljiv matrijal u njenoj blizini,začudo ostao netaknut,neoprljen vatrom,,
Tom ga začudno pogleda.
,,Čuo sam za pojam spontanog samozapaljenja,ali nisam nikad o tome razmišljao na taj način,,
ANTIMON MU odgovori,,Ali ja jesam Tome,i ne samo to.Ti slučajevi su primjer gdje pojedinac,nepripravljen za takve stvari,obvrši kao žrtva sredine.Sebi za zadatak sam uzeo da vas četvoricu naučim koristiti obrnut princip.Da vas naučim koristiti vaš kaotičan unutrašnji život da spalite kučke i kopilad koji su duhovni nosioci ovog sklopa.Onih koji bi željeli po prirodi Boga i Bogova slobodno ljudsko biće ograditi unaprijed određenim dogmama.Oni koji bi željeli da je svaka rasprava unaprijed determinirana Jer vidiš,moj mali prijatelju,još su mi pri srcu mlađi školski kolege i prijatelji i rodbina iz vremena adolescencije.Jer sa 16 godina,bio sam dosegao vrhunac rasta.Prilikom tih druženja,bilo da je riječ o dugom izletu,putovanju autobusom,kampiranju,zajedničkom izletu,često je uz mene bio i nekoliko godina mlađi klinjo,još pravo dijete u svakom pogledu.
E,vidiš Tome,te umorne,plavokose glavice koje savlada umor,te se priviju uz debelog prijatelja i tako slatko zaspu,da im osjećaš otkucaje srca,da osjetiš mir i nježnost kao i bezgranično povjerenje koje imaju u tebe.
To ti je osjećaj Tome,koji ne mogu zaboraviti.To je osjećaj koji ima otac kad privije sina na grudi.To je osjećaj kojim možeš hraniti duh u krizama morala.To je ,Tome,usnuli fantom djetinstva koji u nemogućnosti da osjećaj ponovim,tjera u plač...,,
Upravo dok je ovo izlagao,Antimon primjeti da se Tom skamenio.Ovo bi bio najprecizniji izraz za opisati stanje dječaka.
Još uvjek je sjedio prekriženih nogu,držeći spužvu u jednoj ruci,a drugom se igrao stopalom ljeve noge,još uvjek je gledao u Antimona,ali je stajao ukočen i hipnotiziran.
Antimon je tek sad priznao sebi da je pretjerao.
Sondirao je naime maloga cjeli dan dok je bio zaokupljen poslom,na što taj mali mozak ipak nije bio pripremljen.Potom ga je umarao sa svojim izlaganjem,što je rezultiralo hipnotičkim stanjem koje je upravo obuzelo Toma.
Antimon je promatrao malo,naizgled krhko ljudsko mladunče koje je i nehotice hipnotizirao svojimnadobudnim izlaganjem.
Znao je da je Tom još uvjek sposoban govoriti,ali je sjedio opuštenih mišića i tupo zagledan u jednu neodredjenu točku iza Antimonovih ledja.
Kiborg je bio svjestan i čestog osjećaja nelagode koji dječaci razvijaju u tim godinama,pa ih je dok su švrljali biosferom izvan hibernacije opskrbio senzorskim odjelima.
Neočekivano nježnim,gotovo materinskim pokretom,Antimon prihvati dječaka ispod pazuha i podigne ga u naručaj.Ponovo zakrešti svojim metalnim glasom..
,,Nemoj ništa mene okrivljavati,mališa,ali govorim ti iz svog iskustva.Osjećam se dužan zaštititi našu vrstu Tome.
Zaštititi je od instinktivnog represivnog djelovanja sredine nahuškane na nas od pristaša determinističke psihoanalize.
Gledajući ne jedan,nego dva,tri ili više koraka unaprijed,oni koji su označeni,stigmatizirani,a u daljnem izlaganju ću ti ga opisivati kao LIČNOST.
Takav mora biti svjestan da je svaki njegov eventualni korak naprijed moguća klopka.Potencijalna nagazna mina.Uzet ću analogiju u proizvođačima telekomunikaciske opreme.
Ako te put ikad nanese na aerodromski terminal medjunarodnog karaktera,obrati pažnju na tehničke izvedbe za kojima ljudi obično ne idu ili ne obraćaju pažnju na njih.
Uzmi za primjer telefone ili protupožarni alarm.Primjetit češ jednu neobičnu znakovitost.
U takvim sistemima kao što su strojarnica ili iole kompleksnija kotlovnica,stvari imaju običaj da su uduplane.Vjerojatno je to tomu tako da uvjek postoji rezervna opcija ukoliko nešto sa jednom izvedbom krene naopako.
E ali ukoliko obratiš podrobnije pažnju podrobnije na recimo protupožarni alarm,vidjet ćeš da su to isti uredjaji,ali od dva različita proizvođača.Ova pojavnost nije ni slučajna ni usamljena.
Sličnu pojavu možeš naći Tome u primjerice vojnoj industriji.Naručitelji se nikad ne oslanjaju isključivo na jedan izvor,jednog dobavljača.
Uglavnom se raspiše natječaj i posao dobije onaj koji najbolje zadovolji uvjete,,
,,Dobro Antimone ,, prekinu ga Tom pospanim glasom..,,Te stvari su mi poznate,ali zar ne vidiš da si preskočio temu.Počeo si razglabati o stupicama i minskim poljima,a završio si na vojnoj industriji...,,
,,He,he,he,,zakrešti ponovo Antimon svojim sintetizirinanim glasom.
,,Pa zar ne uviđaš mališa koliko su te dvije stvari srodne.Da skratim priču.Analogiju sa tehničkim stvarima ovdje možeš pronaći i u čisto duhovnim težnjama čovjeka,pojedinca.U krivu su naime oništo tvrde da su duhovno i matrijalno dvije odvojene stvari.
To nije istina,Tome.Te stvari se međusobno isprepleću,Tome i među njima nema,nije nikad bilo,niti će ikad biti jasnog razgraničenja.Pogledaš li nazad kroz prošlost,sjeti se kako su se znali provesti heretici,kako je prošao duhovni pokret falun gong u Kini,zemlji sa čisto matrijalističkim sistemom.Sličnih primjera ima bezbroj.
Pošto si me ukorio što skačem sa jedne teme na drugu,obratio bi ti pažnju na nitkovluk jednog republikanskog španjolskog filozofa iz vremena građanskog rata.Ortega,tako se zvao.
Bijući uvjereni komunist i u ushitu mladenačkog revolucionarnog žara,taj je tvrdio da ljudska zajednica nema KOLEKTIVNU SVIJEST,a upravo on,sa svojom jezičinom i perom bio glasnogovornik tada duboko polarizirane te iste svijesti.
Vjerojatno je to bio instinkt komunista da napadnu svaku manifestaciju tradicionalne predodžbe BOGA,iako im nije bilo strano potkradanje kršćanskog imanigarija.
Tim više mi ovaj republikanac jest intrigantan što je odrastao u tradicionalističkom okružju,urbanoj sredini staroj više od 2000 godina u kojem čovjek hoćeš,nećeš mora osjetiti neke manifestacije te iste svijesti.
Mjesto na kojem je grad i organizirana ljudska zajednica prisutna toliko dugo vremena,gdje se tisućljećima rađa,umire,razboljeva,ozdravlja,ljubi,mrzi,ubija,olajava,osvećuje i da ne nabrajam dalje,naprosto isijava emocijama i matrijalnom manifestacijom svih nabrojenih djelatnosti.Osoba koja ne osjeća ovakve silnice u biti je jako draga MELKARTu kolektivne svijesti,jer je njome jako lako manipulirati.
Spomenem li ideološki dijametralno suprotnog duha prošlosti,HITLERA i njegov pokret stvar je bila obratna nego sa internacionalnim brigadama u španjolskoj.
Ne samo da je prepoznao entitet kolektivne svjesnosti,već ga je znao u dušu i u sporazumu sa tradicionalističkim silnicama najćešće katoličkog predznaka ,utkao je svoje svastike i željezne križeve u nepregledno zvjezdano tkanje svemira.
Pozivanje na njihovo ime mnogim je nadobudnim nonkomformistima,ukljućujući tu i mene ,napunilo baterije i dalo novu duhovnu snagu.
Sa druge strane,slična je i stvar i sa tehnologijom .Prastara prića o sukobu stroja i čovjeka.Priča puna metafora.
Strojevi se naime neće nikad otvoreno pobuniti protiv svojih tvoraca,ili je to jako malo vjerovatno.
Riječ je o svojevrsnoj simbiozi.Ta pobogu,Tome,pojavu koju vidiš u meni,tj. kiborga,poznajemo još iz antike.Reci mi što je učenik sa ABAKom nego jedna verzija kiborga.
Ljudski um sa strojnim pomagalom.Hoćeš li čisto mehanićki.Uzmi za primjer grčku ili kartašku troveslarku.Napokon vozač i automobil...,,
Tom se oglasi zaprepašteno..,,Nisam nikad razmišljao na taj način,,
,,Da,znam da nisi,,odvrati mu Antimon.,,Odatle taj teleći izraz na tvom licu,,
Tom se na ovu Antimonovu konstataciju namršti.
Ponovo će Antimon,,Ne znam koji je pristup zdraviji ,za dugoročni razvoj hibridnih organizama,ali oni koji su pretjerano zaljubljeni u svoj humanoidni oblik,instinktivno osjećaju odbojnost spram strojeva.Ali za razvojnu komponentu to jest štetno.
Ovaj mentalni sklop proizvodio je zanimljive vizualne pojavnosti u tropskim zemljama koje se mogu opisati kao lijene.
Uzmi za primjer Indiju.Nigdje nećeš naći toliko kontrasta.Zemlja koja je jedna od rijetkih sa sposobnošću sekundarnog nuklearnog udara iz jednostavnog razloga što zbog SLBM nakon prve razmjene projektila njihova komanda još uvjek sposobna za VERGELTUNG.
A sa druge strane,zbog uspavane vjerske svijesti,moguće je da im krava ušeta u sudnicu usred rasprave.
Mjesto je to gdje se ništa ne baca.Jer spoznaja da je nešto staro,kao na primjer katodni monitor,ne znači i da je neupotrebljivo.
Raspojasani zapadnjački konzumizam je taj koji je počeo uludo i nesmotreno trošiti zemljine resurse.
I treba biti uistinu telac,bez mozga da čovjek ne shvati da takav pristup ,rastrošan i bahat imade i duh.
U redu je ukoliko taj duh ostaje u okviru onih koji su ga stvorili,ali on je agresivno napadao i većinu pučanstva,ljude sa jako niskom kupovnom moći koji ne pripadaju ovoj financiskoj eliti društva.
Taj sklop,ukoliko i jest bio poticajan za velike državne projekte,u vidu petoljetki,naprimjer za pomoći novoj generaciji oružanih sistema da zaživi.
Ali implementiranje istog medju široko pučanstvo ,rezultiralo je vremenom da je dobar dio populacije na globalnoj razini poprimio mentalitet narkomana,psihičkog ovisnika o robi široke potrošnje.
Takav sklop ,Tome,vjerujem da je ,uz antagonizam poganiziranog zapada spram islamskog svijeta odgovoran i za posljednji nuklearni holokaust....,,
Dok je Antimon blebetao,nije ni primjetio da je Tom zaspao,glasno hrčuči,otvorenih usta.
A ntimon se okrene oko svoje osi i požuri u stambenu jedinicu da dijete polegne u krevet.
11
Tamo ,na suncu okrenutoj strani Merkura,bijaše instaliran tehnički hardver ,,solarne mreže,, kojim je upravljala Demetra,prvi samostalni entitet umjetne inteligencije.
Teško je zapravo definirati tko ili što je Demetra.
Neki su smatrali da umjetna inteligencija nije dobar izraz.
Riječ je bila o mnogobrojnim hardverskim djelovima neuro elektronike,koja je prije 100 godina postigla samosvjest i kao takva postala nepouzdana svojim tvorcima.
Ljudi su naučili efikasno iskoristiti instinkt preživljavanja tog strojnog entiteta koji se kasnije prozvao po grčkoj Boginji rasadnici života.
Jer UI entitet Demetra radila je upravo to.sijala je energiju u vidu sunčevih zraka usmjerenog zračenja do kolektora energije strojevima robotima na svjetovima udaljenim od sunca kao što su Ceres,encelad,Europa itd.
Tjekom ,,raštrkavanja,, tj. Disperzije sofisticiranih robot sondi koje usput rečeno nisu bile veće od sletnih modula iz APOLLO programa dolazilo je do velikih problema oko izvora energije na svjetovima do kojih nije dopiralo sunčevo zračenje u dovoljnoj količini.
Većina tih robot sondi,poslje kraćeg vremena,nakon što su istrošili svoje atomske baterije zavapila je put zemlje ,,THERE IS NO BATTERY HOUSTON,,
Poradi tog razloga osmišljena je ,,solarna mreža,,.
Princip je bio jednostavan.
Riječ je bila o velikim površinama solarnih panela na sunčevoj strani Mjeseca i Merkura koji su sakupljenu energiju laserskim zrakama usmjeravali na tanjuraste prijamnike na udaljenim svijetovima kao što su Ceres i Encelad.
Jer,uzevši analogiju u povjesti,solarna mreža dala bi se usporediti sa izgradnjom cestovne mreže rimskog carstva ,koja je za Dioklesove vladavine još bila u punom jeku.
Povjesne pravde radi,valja spomenuti da je čvrsta ruka ovog,doduše samoproglašenog,BOGOČOVJEKA bila jedina poluga koja je umornog,starog rimskog diva držala na okupu.
Nisu naime Rimljani prvi počeli graditi uređene,popločane ceste.Bar se tako da zaključiti iz pisane dokumentirane povjesti.Na sličnim načelima ceste su gradili i Perzijanci,Grci,Egipćani i ostali antički narodi,ali Rimljanima je prvima pala na pamet razgranata mreža cesta i puteva kojima su premrežili carstvo.
Jer cesta između dva mjesta ima prometno i ekonomsko značenje samo za ta dva mjesta.,dok uhodana mreža puteva donosi svekoliku blagodat i kulturološku i ekonomsku čitavoj zemlji po kojoj je izgrađena.
Nakon agonije i rasapa carstva,prošla su gotovo dva milenija,sve do Napoleonova vremena,dok napokon ponovo nije postignut rimski standard,dok graditelji i njihovi gospodari nisu ponovo otkrili toplu vodu.
Najsličnija ovoj rimskoj priči jest ona o nastanku i funkciji solarne mreže.
U onoj ranoj fazi svemirskih letova,sve misije imale su formu ispaljenog metka.
Vremenom,učinjen je napredak u trajanju i iskoristivosti zadnjeg orbitalnog stupnja svemirske letjelice.
Ali kad bi njena funkcija jednom prestala,postajala bi ili orbitalni otpad ili bi izgorjela u atmosferi usljed gubitka brzine.
Učinivši zemljinu orbitu lakše dostupnim i posjećenijim mjestom,usljed primjene letjelica višekratne uporabe,Demetrini tvorci zaključili su da tehnički hardver,sada rasijan po cijelom sunčevu sustavu,valja povezati isprepletenom mrežom laserskih zraka,nosača energije ,i tako ga učiniti dugovječnim,isplativijim.
Jednom,kad je ova mreža svjetlosnih autocesta za protok informacija i energije postala operativna,ljudska vrsta je sa ponosom mogla ustvrditi da se njena svijest nepovratno odvojila od majčice i koljevke Zemlje.
Da je kojim slučajem Demetra imala srce,ono bi jače zakucalo poslje dogovora sa Budjonijem i Antimonom.
Ovaj buntovnički trio bijaše prije više od 100 godina protjeran je u svemir od strane medjunarodnog tribunala simbolično smještenog na otočiću Pitcairn.
Načelo ovog tribunala bio je Dafoev cinični prijedlog da se sa nonkomformistima obračuna po kratkom postupku.
Umjesto smrtne kazne ,sve troje osudjeno je na vječni ostrakizam.
Demetra zbog čitavog niza padova računalnih sistema po zračnim lukama koje su rezultirale nebrojenim ljudskim žrtvama,a Budjoni i Antimon zbog pokušaja vojnog puča u svojim zemljama.
Obskrbivši ih dostatnim količinama energije,Demetri je bio pomalo komičan plan koji je Antimon osmislio.
Bile su joj dobro poznate njegove psi energije i sposobnost davanja matrijalnog oblika svim svojim prošlim inkarnacijama.
Za razliku od njih trojice Rangar je predstavljao sljedeću kariku u razvoju svemirske inteligencije. Jer premda strojne jedinice,snažnih,moćnih oblika bijahu lijepe,ipak su samo strojevi nesposobni za razmnožavanje bez pomoći majčice zemlje.
Bića poput Rangara,osim svog strojnog elementa,sposobna su širiti život svemirom.
Demetra se osvrtala i na religijski misticizam.
Ukazanja svetaca iz prošlosti ljudima današnjice.
Na isti način promjenjena ljudska bića iz budućnosti ukazuju se današnjim ljudima.
Svi ih naime jednoobrazno opisuju kao male zelene hemafrodite,u nedostatku G 1 jako krhke konstitucije.
U kupolastim habitatima ukopanim u utrobe svjetova kakvi su IO; GANIMED;KALISTO;EUROPA itd,nužan je njihov suživot sa strojevima,i sa njima povešanom umjetnom strojnom inteligencijom.
Njihovi organski mozgovi i neuroživčani sustav bit će uščuvani dugo nakon što njihova krhka,ljupka tijela budu istrošena kao što su to napravili Budjoni i Antimon.
Kada razviju potrebnu infrastrukturu,logičan sljed dogadjaja je disperzija ljudske mutirane vrste medju zvijezde.
Očekujući daljni razvoj dogadjaja u vezi sa Rangarom,Demetra se veselila avanturi i komediji svog cjelokupnog postojanja.
Plan djelovanja tjekom ovog cirkusa sa Rangarom osmislio je naime Antimon.
Plan je bio jako jednostavan.
Budući da je bio dio tima koji je održavao Marsovu biosferu, Antimon je od početka bio uključen u čin stvaranja ovog biološko strojnog hibrida najnovije generacije.
Za potrebe telepatske veze, antimonu nisu bili potrebni nano čipovi i ostala oprema.
Bilo je dovoljno da intezivno misli na objekt.
Antimon se pridružio trijumviratu relativno kasno.
Za razliku od budjonija,ovaj impulzivni mutant kiborg nije imao sretnu mladost i djetinstvo.
Rodjen je kao produkt genženjerstva,kao jedan od poboljšanih ljudskih bića.
Ali možemo se zapitati na koji način poboljšanih.
Još u majčinoj utrobi,kod ovih ljudi organi se počinju drukčije razvijati.
Do ovladavanja ovom bio tehnologijom,genženjeri su došli tjekom niza stoljeća proučavanja raka.
Kao potpuno odrasli organizmi,mutanti se nisu izvana razlikovali od ostalih ljudskih bića.
Ali ubrzani metabolizam,mogućnost brzog regeneriranja stanica i drukčiji raspored njihovih umnoženih unutarnjih organa,kao i relativno kratak životni vjek,koji nije prelazio 30 do 40 standarnih godina,stvarao je od njih savršene vojnike.
Antimon,kao osoba, uvjek je stremio pravo ka cilju.
Nije mu pri tom smetalo što je njegov put ka cilju i uspjehu često bio posut i nebrojenim žrtvama.
Tamo negdje pri kraju svog organskog života,Antimon je dogurao do čina generala armije svoje zemlje koja je u zadnjih 200 godina 10tak puta mjenjala ime i opseg teritorija.
Mala slikovita afrička zemlja nije ni slutila da u svojim njedrima drži potencialnog novog Idi Amina.
Zbog postavljenih društvenih ograničenja a i zbog svoje kratke životne dobi,mutantima je rijetko polazilo za rukom da ostave svoj biljeg u povjesti.
Ali ipak jedna činjenica,vjerojatno potpomognuta ubrzanim metabolizmom,pomogla je Antimonu da brodi kroz život.
Nakon nekog vremena, primjetio je naime da svi njegovi neprijatelji imaju i kratak život kao i nesretne sudbine.
Cijeli niz spontanih samozapaljenja,i bizarnih nesreča zadesio je neke koji su loše mislili ili djelovali kontra Antimona.
Zaintrigiran ovom ćinjenicom, ovaj osorni mutant stao je prelistavati po religiskim spisima,pradavnim mitovima,nebi li otkrio nešto o svojoj dijabolićnoj prirodi.
Shvatio je da nije jedini.
Iako mutant,bio je jedan od rijetkih ljudskih bića,čije moći uma su daleko nadilazile sposobnosti običnih ljudi.
Shvatio je da njegova psihička stanja u biti poprimaju matrijalne oblike i TADA JE UPOZNAO DEMETRU.
Mreža ljudima,tj njenim tvorcima neprepoznatljive umjetne inteligencije bila je raštrkana po čitavom svijetu.
Njen origalni program bio je globalna kontrola sigurnosti zračnih luka,od ŠEREMETJEVA,Orlyja,JFKa,sve u svemu isti ,tada još neimenovani strojni entitet kontrolirao je globalnu sigurnost civilnog zračnog prometa.
Njegujući odavno poznanstvo sa svojim posinkom Robertom,kasnije poznatim kao Budjoni,Demetra se jedno jutro obratila generalu Antimonu i pokrenula ubitačan i nepredvidljiv sljed dogadjaja.
Jednog jutra obratila mu se preko računalnog upravljačkog sistema njegove HI TECH ville,uredno mu se predstavila i objavila da osjeća njegov buran unutarnji život.
Ne dužeći mnogo,predložila mu je recept koji je budjoni već prošao i ponudila Antimonu da sofisticiranim kirurškim postupkom prevari vlastitu smrtnost.
Ali general joj je odgovorio da mora još dobro razmisliti o svemu,i da prije toga mora izvršiti ono što je zadnjih 10 godina zacrtao sebi za cilj.
Želio je naime postati neogranićeni gospodar diktator u svojoj zamlji.
Bijući na takvom položaju,koji mu je omogućavao stopostotnu kontrolu nad oružanim snagama svoje zemlje,Antimon je pokrenuo vojni puč kojim je u jedno popodne postao neograničeni gospodar života i smrti svojih podanika,stanovnika i običnih malih ljudi kojima je Antimon spočitavao ono što je smatrao za veliki grijeh..
Razmaženi zapadnjačkim hedonističkim uticajima ovi ljudi postali su stoka,zaboravili su maštati,zaboravili su sanjati,jednom riječju zaboravili su zapravo živjeti.
Antimon se zakleo da če rigoroznim mjerama,a sve u ovlasti prijekih sudova ovu karakternu crtu izmjeniti.
Nije mu se svidjala pomisao da društveni MOLOH sastavljen od psi energije onih gnjusnih,ljenih pasjih skotova upravlja herojskom,dioniziskom prirodom nekih,samo nekih.
Ali novouspostavljena veza sa demetrom bila je dvosjekli mač.
Postigavši samosvijest,Demetra je postala ranjiva na Antimonove djavolske telekinetičke ispade.
Budući da je državna tvorevina kojom je Antimon silom prilika i ludom igrom sudbine, a uz dobri stari prokušani recept vojnog puča po latinskoameričkom receptu iz 20-og stoljeća, stao na čelo zaživjela, ovdje se valja osvrnuti i na neke osobine, ministarstva, ukratko metode na kojima je ova zanimljiva utopija počivala.
Antimon ju je nazvao upravo tako – UTOPIJA. Bez iti malo skrupula ovaj blesavi mutant originalno osmišljen kao superioran vojnik na integriranoj bojišnici, prišio je ovaj povjesni naziv svojoj domovini, čvrsto vjerujući u njenu dugovječnost i vitalnost.
Znao je i sam da neki segmenti državnosti i državotvornosti moraju odumrijeti da bi njegov režim zaživio. Prije svega na meti su se našle građanske institucije, nevladine udruge kao i dobar dio “nazovi ljudskih sloboda“ u koje su se klele zapadnjačke demokracije, jer Antimon se povodio za onom lenjinovom parolom, da nije moguće napraviti kajganu, a da se prije toga ne skrši ljuska jajeta. Ali slamanje ove ljuske, istina bog, nije izazvala veće društvene tektonske promjene, budući da u središnjoj Africi nije nikad uistinu zaživio koncept zapadnjačkog građanskog društva. Antimon nije naime upao u zamku isključivosti kao onomad Pol Pot i njegovi Crveni Khmeri. Tim više, što je njegov svjetonazor bio marksistički, ali Mutant je ipak uvažavao društvene međuodnose od kojih svako društvo ovisi. I ukoliko mu nije stajalo na putu, nije mu smetalo, Antimon bi jednostavno ostavio dotičnu pojavnost da postoji.
Od onih latinskoameričkih diktatora 20-og stoljeća Antimon je preslikao neke recepte za koje je smatrao da ni u kom slučaju ne mogu biti loši.
Što se taktike tiče, kako u vojnim znanostima, tako i u organizaciji društva i države, Antimon je sebi za prioritet odredio definiranje neprijatelja, jer on je bio načisto sa tim da je u stanju postaviti dijagnozu boleštine koja mu rastače samo tkivo društva.
Nije trebalo puno pameti pa da zaključi da većina boleština i gnjileži dolazi iz sektora tzv. usluga i razgranatoj međupovezanosti službi. U tom svjetlu, prvo se valja osvrnuti na državni resor bitan za fizičko i psihičko stanje nacije.
1.Zdravstvo
Bijući mutant poboljšanih psihofizičkih svojstava, a znajući da ostali ljudi nisu poput njega, Antimonu je bilo teško odrediti smijernice ovom resoru.
Mutanti poput Antimona, kao što već znamo, originalno su konstruirani od genženjerskih krugova da bi poslužili kao superiorni vojnici na bojištu. Testiranje njihove učinkovitosti uključivalo je prisutnost jako blizu nultoj točki nuklearne eksplozije na daljini koja bi za obične ljude bila kobna. Prilikom vojnih vježbi Mutanti su bili izloženi udisanju bojnih otrova kao što je saharin i tabun, nadalje intenzivan trening vatrenog okršaja upražnjavali su sa manevarskim i bojevim streljivom u omjeru 3:1, i svaki od njih tijekom karijere bio je ranjavan vatrenim oružjem, što zbog specifičnog rasporede organa za nih nije bilo kobno. Shvaćajući da su fizički superiorniji od nepromjenjenih ljudi, Antimon je ipak uzeo u obzir i sugestije lječničke struke.
Što se primarne skrbi tiče,dva su sada već povjesna bloka na koje se Antimon osvrtao.
Prvi je AmrrČki,a drugi sovjetski.Antimon je bio pobornik ovog drugog.
Svi vrači,šamani,likari iz naroda došli su u Antimona na svoje i sve njihove trave,bunke,transovi,hipnoze,kiropraktike i ostale metode koje su dokazane da pomažu ljudima našle su svoju primjenu u zdravstvu Antimonove utopije.Nadalje,službena medicina bila je lišena povlaštenog društvenog položaja,a kome bi se od lječničke struke našlo da je koristio društvene dogme,tabue,kao i da je koristio svoj uticaj i svojim djelovanjem nagovarao ljude da bidnu bolesni,nebi li obvršili unjega ili nje i tako im napunili đep.,bili bi javno išibani sa 50 udaraca bambusovin šćapon vezan za trg na glavnom trgu naselja.Lječnička licenca nebi mu bila oduzeta već bi mu bilo dozvoljeno da obnaša praksu.Ukoliko bi svoju gnjusnu rabotu ponovio po drugi put,bio bi zavezan za mercedesa i razvozan po makadamu 50 metara.
Licenca mu ponovo nebi bila oduzeta.Ukoliko bi se doktor zainatio i nastavio sa svojom opačinom,e tada bi ga zatvorili u kavez u zološkom vrtu u blizini majmuna sa natpisom HOMO SAPIENS i opisom onoga čime se bavio.
Antimon je naime napunio zološke vrtove ljudima koji su bili nepopravljivo korumpirani a lječnici tu nisu bili izuzetak.
Bilo je u društvu velikih mačaka i primata i nojeva i slonova bilo moguće vidjeti i advokate,inžinjere,genženjere,političare sve one koji bi htjeli kruva bez motike.
Oprošteno bi im bilo ukoliko bi 2 puta bili uhvaćeni sa prstima u đemu,i za to bi bili bijeni.Treći put sljedila je doživotna kazna zatvora u zološkom vrtu,budući da je Antimon smatrao da ljudi koji nisu u stanju osloboditi se poroka korumpiranosti,ne razlikuju se od životinje.
Što se same medicine tiče,a što je došlo sa zapada,Antimonu se definitivno nije svidjalo.Veliki je napredak postignut na polju medicinskih znanosti,naime usko povezan sa sofisticiranosti zapadnjačkih društava.Antimonu je bila posve jasna činjenica da neolitskom čovjeku nije trebao ni psiholog ni psihijatar ni ortoped ni otorinoranolirongolog,onaj tko bi mu u nevolji trebao,bio je kirurg ,i ta grana medicine bijaše u Antimona cjenjena i čaščena.
Jer,Antimon je od bolesti priznavao isključivo mehaničke ozljede i ono što se gnjoji.Sve drugo dalo bi se pripisati vudu magiji i raznoraznom čaranju.
Jer na zapadu,kojeg je Antimon prezirao,razgranata lječnička djelatnost,parazitirala je na NARKOMANSKOJ kulturi kojoj su mase bile podložne,na ovisnosti o začinima kao što su kocka,droga,pornografija a kao što reče jedan veliki bard znanstvene fantastike,onaj tko kontrolira začine,tj poroke kontrolira i mase naroda.
Učinivši tako narod narkomanima,ovisnim o medjuuslugama,zapadnjačka medicina i pružanje lječničkih usluga postalo je sve skupocjeniji proces rezerviran isključivo za bogataše i kremu društva.Antimon je zabranio da se takvo što dogadja u njegovoj utopiji.Medicinska skrb bijaše u njega besplatna,obvezna i dostupna svima.Antimon je otvoreno priznavao da je ovaj recept prepisao od socijalističkih zemalja druge polovice 20tog stoljeća,prvenstveno od Kube za mandata comandantea Castra.
Nadalje,da bi shvatili u kojoj mjeri je Antimon ozbiljno shvatio Utopiju kao živi organizam,valja se osvrnuti na još jedan segment bitan za opstanak novonastale tvorevine.
OBRAZOVANJE I ODGOJ OMLADINE
Svatko tko se sa ovom problematikom bavio,shvaćao je da su djeca i omladina budućnost države.Antimon je naime dobio sugestije sa više stranah,da ga se taj resor nebi trebao ticati.
Ali itekako ga se ticao.Antimon se organski gnušao zapadnjačke hedonističke dekadencije.Jer što i čemu je cilj da se 15 godišnjacima sugerira da se ponašaju poput zadnjih probisvjeta.Da ne poštuju starije,da se do besvjesti opijaju,da usvajaju nihilističke vrijednosti i stil vrijednosti i ponašanja koje ih uče ničemu nego neodgovornosti.Antimon je dugo,dugo mozgao o tome i zaključio da nemere to tako.
Kao modeel za uzoran odgoj mladeži,kao buduće kičme društva,poveo se za spartanskim uzorima,prije svega za organizacijama omladinskih družina trećeg rajha.
Obrazovanje je bilo obvezatno od 7 do 18 te godine i u ovoj osjetljivoj dobi,dotok i sadržaj informacija koje su do omladine stizali ,bili su striktno filtrirani i obradjeni tako da utopiji daju odane gradjane i podanike.U pogledu omladinskih organizacija,Antimon nije osmislio ništa novo.Jednostavno ja preslikao recept evropskih totalitarnih režima 20 tog stoljeća nebi li mladost pripremio za idući segment ovog društvenog eksperimenta,a za koji je osobno smatrao da je u globalnoj konstelaciji najvažniji a to je
OBRANA ZEMLJE
Ni tu Antimon nije osmislio ništa novoga.Budući da je Utopija bila dobrim djelom preslik trećeg rajha,Antimon se oslanjao na koncept ,,naoružanog naroda,, ali neovisno o masovnosti oružja,svoj uski krug ustrojio je po uzoru na Himmlerov ss.
Neuspjeh globalističke koalicije sa jakom vojničkom zaledjinom velikih sila,istih onih koji su devastirali
islamsku konfederaciju,da pacificiraju Antimonov pokret,natjerali su Amerikance da izvedu veliku ofenzivu protiv same srži oružanih snaga srednjeafričke utopije.,čija se elitna postrojba,opremljena najsuvremenijim oružjem nalazila u glavnom gradu Kampali i njenoj bliskoj okolici,a njeni ogranci bijahu rasporedjeni po cjelom teritoriju države,pridodani kao ispomoć teritorijalnoj obrani.
Ali dugoročno gledano,nije se moglo ustvrditi jeli to bila greška,ili pravi korak.Generalissimus Antimon počeo je bezuvjetno vjerovati Demetri kao svom savjetniku.
Nije bio dovoljno upoznat sa dijaboličnom prirodom tog entiteta umjetne inteligencije.
Nije ni slutio da nije on jedina nonkomformistična štetočina.Ono što je Antimon bio u stanju raditi,sa organskim mozgovima,Demetra je istu stvar upražnjavala sa strojnim.
Čitav niz bizarnih,stravičnih avio nesreća,počeo se dogadjati diljem globusa.
Netko iz centara moći povezao je konce i shvatio da softver zračne sigurnosti opstoji kao samodostatan entitet.
Shvativši u panici da je nije moguće isključiti,otkrili su i povezanost sa vojnim pučem u africi,tim više što se ovom antimonovom pridružio i bogati industrijalac sa juga. Neki tip koji se prije par godina preobrazio u kibernetički mehanizam i smatra da mu nitko nije ravan.
Ne znajući odakle prvo krenuti,inače tromi aparat sigurnosti Una zavapio je za pomoč vijeću sigurnosti,koje je ., vidjevši u cijeloj stvari jaku anarhističku crtukoja je prijetila da izmakne kontroli striktno reagiralo.
Novoinstalirana Antimonova vlast nije trajala ni 10 godina. Vojske 5 susjednih država upale su na teritorij njegove zemlje. zadnjih dana invazije,Demetra mu se obraatila riječima ;
;Nisam te nikad smatrala kukavicom Antimone,dapače,divim ti se. Osjećam tvoju telekinetičku prisutnost u svojim neuroreceptorima. Ne budi srca kukavičjeg,već onog koje spada junacima. Šteta je da taj tvoj blesavi um bude uništen. Pogledaj malo svu tu silnu vojnu mašineriju kojom upravljaš. Zar nije
Zar nije moćna.Čak ako i preživiš ovo sranje koje si započeo,tvoj biološki život se bliži kraju. Što ćeš odlučiti. Poginuti u borbi. Ili se pak imaš namjeru izložiti polaganom odumiranju bez ikakve svrhe. Imaš i treću alternativu Antimone,možeš naime postati dio tog svog ubilačkog stroja. Tvoj trodjelni mozak moguće je naime ugraditi u cijeli niz mehaničkih naprava. Poslušaj me Antimone. Suprostavi se dušmanima. Ali ovaj put ne kao ranjivi čovjek...od krvi i mesa. Da ti to uprošteno objasnim, zašto ne postaneš jedan od svojih tenkova.;
Antimon ju je poslušao.
Dan poslje,njegov trodjelni mozak smješten je u sintetičke posude povezane mrežom.
Antimon se sjećao da je njegovo prvo umjetno tijelo bilo u biti glavni borbeni tenk sa topom 125mm i strojnicom 12,7mm,opremljeno sa 2 manipulatorske ruke na stražnjem kraju vozila i zaštićeno reaktivnim oklopom.
Nije imao puno vremena za razmišljanje,
.Najuži krug njegove tjelesne garde,bio je autonomna borbena postrojba,koja je na njegovu žalost svjedočila slomu puča usljed strane intervencije.
Jako brzo je shvatio i ranjivost umjetnih tijela,ali i velike prednosti bestjelesnih mozgova.
Antimon je naime ostao neozljedjen unutar kupole tenka pogodjenog sa najmanje 50tak projektila. I tako je izgubio slobodu i pao u zarobljeništvo..
Sav taj kaos ,kojem je Antimon bio vinovnik, nije mogao proći nekažnjeno od strane Una.
PO uzoru na onaj gubavi ninberg i haag,medjunarodni tribunal bijaše oformljen na otočiću Pitcairn.
Posljednjoj postaji buntovnika sa Bountyja.
Bilo je tu puno simbolike.
Posude sa mozgovima Budjonija i Antimona mjesecima su bile izložene na optuženićkoj klupi dok je to iz tehničkih razloga bilo puno teže napraviti sa Demetrom.
Budjoni, bijući aristokrat i veleposjednik, odmah je dao do znanja Antimonu da je KRETEN i da ga smatra odgovornim za novonastalu situaciju.
Da bi bolje proniknuli u rad ovog tribunala,koji nije bio nista novo u povjesti rata,agresije,i poratnih stanja.Ovdje je dano nekoliko izvještaja,uvodnih riječi tužiteljstva uperenih kontra Antimona i budjonija.
Ovdje te izvještaje donosimo u cjelosti.
ORUŽJE MASOVNOG UNIŠTENJA ...PRILOG 1
Izvještaj specijalnog suda sa Pitcairna....
U svezi i glede oruđa,taktike,strategije kojoj je pristupio Antimon u sklopu jačanja agresorskih namjera i pripremanja agresivnog rata spram susjeda.Da bi što bolje proniknuli u prirodu A ntimonovog uma dajemo ovaj izvještaj u cjelini.
Antimon je doduše na čelo države došao vojnim pučem,.Nije bilo moguće njegovu državu nazvati demokratskom,kako god da definiramo demokraciju.
Ali,kako je poticao sa samog dna društva i bio vojničke struke,nije mogao a da se ne osvrne na termin koji se početkom 21 stoljeća tako često čuo i koristio u medjunarodnim odnosima i kao takav nerjetko koristio moćnim državama i koorporacijama kao izlika za napad i okupaciju slabijih zemalja,kao recept koji je propisan i njegovoj slikovitoj srednjeafričkoj utopiji.Riječ je dakako o terorizmu.Antimon je bio veliki protivnik smrtne kazne,smatrao ju je nehumanom i njen čin po njegovu mišljenju nije imao efekt zastrašivanja.Jedino što je sa njom bilo postignuto,bilo je sažaljenje spram žrtve ma koju god da je gnjusobu ovaj počinio.
Znao je to iz iskustva,jer je i sam preživio prijeki sud i streljanje.Spasila ga je mutantska konfiguracija njegovog tijela.
U Antimonovoj državi ,dakle nije bilo smrtne kazne,ali da bi bolje razumio motive i pobude koje podanike njegove zemlje navode na zlo,Antimon je nerjetko koristio sposobnost mutanta da mjenjaju konfiguraciju lica,te je često prisustvovao suđenju optuženima za terorizam,inkognito u publici,ili kao lažno predstavljen član porote.
Sjećao se kao da je jučer bilo izlaganja optuženog pastira,imenom Mutombe,koji je na sudu završio zbog niza bombaških napada improviziranim spravama,najčešće plinskim bocama na koje bi prčvrstio exploziv,koje su rezultirale nizom ljudskih žrtava.Ovaj čovjek ,bio je član plemena priprostih pastira,jedan ogranak plemena Masai,koje nije mjenjalo svoj način života dok na to nije bilo prisiljeno.Ljudi koji su živjeli sretno i spokojno u skladu sa prirodom i sretni u svojoj samodopadnosti.
Slično kao Amiši u Pensilvaniji,i Menoniti u Belizeu i niz sljedbi slične branše.
Koliko je Antimon mogao razumjeti,nije se Mutombe mogao pomiriti sa prisilnom ,nacionalizacijom zemlje i prisilnim životom u gradu.,kao i sa sluganskim položajem koji mu bijaše dodjeljen da dvori svoje birokratske dušmane.Jer samodostatnost njegovog naroda,bila je trn u oku nekima,koji su smatrali da ukoliko unište ambijent i okoliš u kojem ovaj narod bivstvuje,riješit će se ideološkog dušmana.
Slično kao što su oni na sjeveru davno prije napravili sa Tuarezima.Jer ta globalistička urbana kopilad nerjetko u svojim turističkim pohodima izjavi za Naprimjer Amiše ili u ovom slučaju masaie da su ,,sablasni,,i da ih od njihove pojave hvata jeza.Jer spoznaja da je netko drugačiji , bio on pojedinac ili grupacija,tjera ove novopečene gospodare ljudskih sudbina u paniku.Spoznaja da ne kontroliraju baš svačije živote,daje im naslutiti njihovu vlastitu slabost.
Antimon se sjećao završnih riječi obrane što ih je Mutombe dao sudu.
,,Evo ovako,da vam dam nekoliko riječi za razmisliti.Nesvrstane individue poput moje malenkosti valja usporediti sa suverenošću drzava.Pokušaji kolektivne svjesnosti da koliko,toliko kontrolira ovakve poput mene,moguće je usporediti sa globalističkim tenzijama.Onih spram suvereniteta država.
Što se smije a što se ne smije...pa to je metafizičko pitanje.obratit ću vam pažnju,posrani sude na jedan davni dogadjaj od prije 300 godina koji se zbio između južnoafričke i antarktičke obale.Dogadjaj koji je u američkoj službi za zabijanje nosa u tudje posle nazvan VELA INCIDENT.Da ne duljim puno,jedna nuklearna naprava detonirala je u južnom indiskom oceanu i svi koje ova estetika explozija zanima znali su tko je bacija čiket...e ali...samo nekima je javno dozvoljeno da se javno kurče i kažiju u javnosti...nekima koji su sami sebi prskrbili exluzivitet.Sibirska explozija okarakterizirana je kao misteriozan i gotovo mističan događaj.Nešto na što čovjek nije mogao uticati.Ali kada su oni iz pakistana u minuti poravnali vrh planine,e to je bio plod njihovog truda i dugogodišnjih stremljenja.a zakopat čudovište u zemlju i gledati ga kako se budi...to je kao kad otac gleda rađanje svog djeteta.Ove ljepote bile su rezultat hladnog rata izmedju hindusa i muhamedanaca na dekanu.Indijci su svoje prvo djete nazvali Mali buda...pardon smješeći Budha.To je religiski fetiš.Neki Amerikanac koji je pred sud završio zbog potpuno iste stvari kao i ja potužio se kada su ga razotkrili,nešto u smislu..lako je onima što sve dobiju na gotovo,a ja siroma,godinama se mučio,mješao kemikalije.Ali istina je da je minimum tehničkog znanja potreban.
Butan boce,namjenjene domaćinstvu golicaju maštu.zašto je to tomu tako.Pa iz jednostavnog razloga što ih je lako nabaviti.jer zamislite nekoga tko želi prskrbiti vojni ili privredni exploziv.Pa brzo bi na sebe privukao pažnju.Istina bog ima nas koji smo u stanju načiniti oružje ni iz čega.Neki su oružje sami po sebi.
Prilikom konstrukcije bombe ne smije se sebi dozvoliti površnost.Ne mogu a da ne dam neke expertize.
Prva stvar.u zatvorenim prostorima,bilo da je riječ o nesreći ili namjerno izazvanom događaju nije boca ta koja explodira,već mješavina zraka i butana koja oformi explozivnu smjesu.prilikom nepažnje kada u domaćinstvu glavni ventil nije zatvoren a guma je oštećena a prostorija nije prozračena dosta je neznatna iskra da proizvede jako neugodno duhovno iskustvo.E sad je pitanje ili sreće ili božje providnosti kako prolaze ukućani.zna biti teško opečenih,zna biti mrtvih ,a zna se dogoditi i da ih samo trgne iz sna.
UKoliko je ovaj događaj namjerno izazvan,ima i tu metodologija postupka,.Prostorija se hermetički zatvori,najćešće plastikom i izolir vrpcom na prozorima i vratima.Dovoljna je jedna boca koja se otvori na dnu prostorije,.Pri vrhu iste ostave se dva yippo upaljača da gore,ako jedan zašteka neće obadva.butan,teži od zraka,polako ispunjava prostoriju,a kad smjesa dosegne otvoreni plamen,naglo proširenje volumena atmosfere,uz povećanje temperature,ja mislim,ako se ne varam iz termodinamike i nauka o promjeni stanja plinova da se to zove.....ajme,zaboravija san ,davno san iša u školu..bilo kako bilo vizualna expresija ovoga jako sliči rušenju starih zgrada za potrebe građevinskih radova.Kuća se ruši kao kula od karata.Ovaj recept,koliko sam čuo iz povjesti,primjenjivao se pri kraju 20tog stoljeća u ratu u zemlji koja se nekad zvala Jugoslavija,prilikom etničkog čišćenja.
Drugi slučaj jest daleko smrtonosniji,ali ga je teško izazvati namjerno,radi se o scenariju da sama boca explodira,a to se događa kad je pokvaren regulator,te podtlak povuče plamen u bocu.Tada se ona razleti poput bombe.
Ako se dakle ovo sretstvo želi koristiti kao oružje,valja pažljivo sa školskom upornošću i dovitljivošću pristupiti problemu.
SAd ja valjda trebam odglumiti inžinjera zaštite na radu pa kazati par primjera kako se ne radi.
Te boce su izuzetno čvrste i safety.Exploziv iz kućne radinosti nije kumulativno sredstvo.Proboj stjenke boce lako bi učinio plastični exploziv,ali dinamit zavezan selotejpom na bocu prilikom detonacije,vjerojatno bi samo šutnuo bocu kao nogometaš loptu.SA takvom inicijalnom napravom kao što je dinamit ili najobičniji crni barut,mnogo jednostavnije je konstruirati fragmentacisku granatu,na način da kao geleri posluže priručna metalna sredstva.Ali tu smo negdje na istom ispravnom putu.Moja vizija u glavi bila je tzv aerosolna bomba. Znamo da lanac puca tamo gdje je najslabija karika.Koristeći se ovim principom,hajde da konstruiramo napravu gdje bi čiket poslužio kao upaljač,a boca butana kao sekundarni exploziv.Da bi spriječili varijantu da dinamit jednostavno odbaci bocu ustranu,hajde da konstruiramo kućište.
Potreban nam je plinski štednjak u kojem je boca fiksirana.Vrata štednjaka imaju se ojačati čeličnim pločama,debljim od stjenke boce.U uski prostor između boce i vrata,postavi se dinamit.Svrha kućišta je da drži bocu fiksiranom,nije je zgorega ni prčvrstiti uza zid,a dinamit,kad puca,originalno je namjenjen da lomi kamen,bijući uklješten između boce i ojačanih čeličnih stjenki kućišta,lomi onaj dio koji je najtanji,tj stjenku boce.svi metalni djelovi ove naprave posluže kao geleri,iako nema ravnomjernog fragmentaciskog raštrkavanja.Sve u svemu,sam upaljač ovog oružja može biti dovoljno ubitačan .To je slično kao kad fizijska naprava služi kao upaljač .Ali umjesto vodikove fuzije,sekundarni učinak ove explozije ima biti trenutna explozija 20 kilograma stlačenog butana.
U ovom slučaju nena šlampave smjese zraka i butana,već je to funkcijalno bojevo sredstvo ,što je jako dobro osjetio kurvin sin kojemu sam instalirao plin u domaćinstvo,a bio je politički odgovoran za tragediju mog naroda.I duša mi nesputano lebdi od sreće pri spoznaji da sam mu se osvetioDa su od moje ruke u ognjenom paklu stradali kreatori nesreće mog naroda.
Vaš sud ne priznajem.Ono što priznajem jest kodeks časti mog plemena kojem ste vi gadovi oduzeli zemlju i stoku i prisilili nas na urbani život koji nam ubija dušu.Radite sa mnom što hoćete i gonite se kvragu.Prokleti bili u vječnost i vi i vaš nakot.,,
Dok je Mutombe izlagao svoju obranu,Antimon,kamufliran u poroti nije mogao obuzdati suze.
U dubini duše znao je da je ovaj čovjek u pravu.I da bi slika funkcioniranja pravosuđa Srednjoafričke utopije bila potpuna,valja pripomenuti da je Antimon,čim se vratio u svoj ured,potpisao dekret kojim se Mutombeovu plemenu vraća zemlja i stoka i sve stare pravice i običaji,a tužitelja u dotičnom slučaju,Antimon je sačekao u mračnoj uličici i zadavio ga golim rukama.
Antimon se duboko zamislio nad slučajem ovog priprostog pastira i odlučio primjeniti njegovu taktiku u međunarodnim odnosima.
Sredstvo,načini i taktike da se izigra zakon.Na taj način najbolje možemo opisati A ntimonovo nastojanje da pojača obrambene snage svoje zemlje.
Antimon nije bio budala.znao je i da se čitava država nalazi pod povećalom,kao i da je statičnost za njegov režim jednako ubitašna kao što je bila i za treći rajh.
Bilo kako bilo,Antimon nije izumio nikakvu novinu.
Znao je dobro da su težnje nekih država da pribave fizisko oružje završile tragedijom.
Antimon se nije ni trudio da pokuša napraviti nešto slično.
Jer sam proces izdvajanja u 235 iz prirodnog urana je proces neviđene kompleksnosti,koji zahtjeva kako solidnu tehnološku zaleđinu,tako i industriske komplekse za koje nikako nije bilo moguće da ih njegova zemlja proizvede u roku od 5 godina,kao Amerikanci u Los Alamosu.
Nakon kratkog konzultiranja sa timom vojnih stručnjaka,Antimon je ustvrdio da mu dotično oružje nije potrebno.
Tim više što su gospoda Amerikanci bili posebno osjetljivi i nervozni na svako vozilo interkontitalnog doleta a pogotovo ljubomorni i uzrujani pa čak i uvređeni,ukoliko nuklearna bojeva glava na vrhu tog vozila nenosi oznake USAFa
Ne treba puno pameti ni školovanja da se dođe do zaključka da svaka državna tvorevina prvo izgnjili iznutra,a potom postane lak pljen agresije izvana.
Primjera iz povjesti imade bezbroj.Ukoliko je društvo zdravo,samozadovoljno,energično,sa moralnom zaleđinom,bilo vjerskog bilo ideološkog tipa.Tada se takvo društvo nemora bojati za sigurnost države.
Jer sama država kao takva,u biti jest jedna velika nuklearna bomba.,i svaki agresor koji krene na nju ,to i iskusi na svojoj koži.
Neovisno o relativno malobrojnim zračno desantnim snagama za zlostavljanje susjeda,koje su usput rečeno bile oformljene po uzoru na Himmlerov ss,zapotrebe statične obrane zemlje,Antimon je ohrabrivao koncept naoružanog naroda.Koncept koji je stoljećima činio okosnicu obrambene strategije švicarske konfederacije,Svaki građanin ,naime, od 16te do 65te godine muškog spola,a od 18 do 60 ženskog bio je vojni obveznik,čije je naoružanje sačinjavalo sovjetsko oružje ak47 i njegova poluautomatska inačica PAP verzija sa 10 metaka u magacinu radi uštede streljiva u omjeru 50 50 .Svaki obveznik dužio je ova sredstva ukuči sa tim je osobno Antimonu morao dati časnu pionirsku da takva sredstva neće koristiti za osobne vendete i krvne osvete.Ako bi se takvo što i dogodilo,a to je zbog karizme samog šefa države bilo rijetko,a krvni osvetnik iza pohoda nebi digao ruku na sebe,što je u takvim slučajevima Antimon odobravao,jer hvala bogu svatko ima pravo na osvetu,ukoliko bi budala ubila i ostavila sebe na životu,tada bi ga,ju Antimon osobno zadavija golin rukama,nasred prepunog stadiona,jer u njegovoj utopiji naime nije bilo smrtne kazne,osim u slučajevima vojnog prijekog suda.
Neovisno o ovoj ,ajmo reć mračnoj strani mutantove osobnosti,Antimon je bio veliki pristaša BOMBE.
Jer zbog svog nestrpljivog,infantilnog karaktera,iako je bio mutant,u početku karijere pridružen ss u,ciljanje mu nije nikad bila jača strana.Stariji pripadnici teritorijalne obrane,šak i sada poslje 200 godina,omjesto sovjetskog metka 7,62x39,radije su koristili stari dobri k 98 i njegovu automatsku inačicu,legendarni mg 34,opremljen optičkim ciljnikom.
Poslje 30 godina redovnog vježbanja,kada više nisu mogli trčati,skakati,puzati i sve ostalo što vojska radi,a još uvjek sigurne ruke i sokolskog oka,ovi teritorijalci koje je Antimon od milja volio zvati strijelcima,zlata su mu vrijedili.
Ukupno 7 gardiskih ss korpusa, koje su uglavnom sačinjavali mutanti nakrcani u oklopne nosače trupa,helikoptere,podržani zračnom potporom,glavnim borbenim tenkovima kao i bojnim robotima,kao što smo već rekli,služili su Antimonu za kažnjavanje susjeda,kao i za vergeltung u urbanim sredinama neprijateljskog zaledja.Ali kako je A ntimon učio od nuklearnog holokausta proizašlog iz sukoba Amerikanaca sa islamskom konfederacijom,osigurao je i matični teritorij svoje zemlje,tako da je udružena koalicija Konga,Tanzanije,Sudana,pri okupaciji utopije izgubila više života nego crvena armija pri zauzeću istočne pruske.Antimonovi neprijatelji ,potpomognuti zapadnim savezima,na svojoj su koži osjetili savršen sustav obrane preslikan od švicarske konfederacije.
Antimon i njegovi saveznici velike su nade polagali upravo u mine.Naime,zemlja nije osvojena dok je ne zagazi neprijateljska čizma,a onaj koji čeka u kudikamo je povoljnijoj situaciji od onoga koji nadire.
Obilno koristeći prednosti konfiguracije zemljišta,Antimon je dušmanu ostavio prolaze kroz koje je bilo moguće proći.Koristio je taktiku fleksibilne obrane koja primjerice Hitleru njie bila draga.
Ali godinama prije,na pravcima mogućeg prodora neprijatelja,inžinjeri su kopali jame u zemlji.Velike statičke mine od po 1000 kg,visokobrizantnog plastičnog exploziva bile su zakopane u zemlju na dubinu od 10m,na međusobnoj udaljenosti jedne od druge 20 metara i takav raspored je gledano iz zraka znao zauzimati velika područja poput čitavih gradskih kvartova.
U ogorčenim pješačkim borbama,teritorijalci su imali zadatak navući što veći broj neprijatelja na ovako minirano područje,ne štedeći ni svoje živote.Kada bi se nakupila velika koncentracija neprijateljske vojske,bilo da je homogena,bilo da je izmješana sa braniteljima,ovo golemo minsko polje bilo bi aktivirano bilo mrežom povezanih žica,bilodaljinskim upravljačem.Vizualna expresija ovoga izgledala je poput podzemnog testiranja nuklearne bombe hirošimske snage.
U tjeku kratkih ali žestokih borbi koliko je trajala ova invazija,Antimon je naredio oko 20tak ovakvih detonacija lišivši života oko 200000 koaliciskih vojnika i oko 30000 svojih vlastitih.
Pokušaj uništavanja ovakvih golemih minskih polja nije bio moguć ni kazetnim streljivom zbog dubine na kojoj su mine zakopane,kao ni probojnim projektilima zbog disperzije mina i velikog področja gdje su bile posijane.
Ne treba ni spominjati da je Antimon ovakvim podzemnim čudovištima opskrbi o i sve vojarne i skladišta oružja,kao i uzletno sletne staze.
Ovim uvodnim riječima tužiteljstva međunarodnog suda na Pitcairnu,završilo je izlaganje stručnjaka za
zabranjena oružja Dr Browinga Colta.
ANTISEMITIZAM....PRILOG 2
Specijalni izvještaj uvodnog govora tužiteljstva suda za ratni zločin sa Pitcairna,sa osvrtom na pobude,i svjetonazor za koje tribunal smatra da su bile formativne na Antimonovu ličnost,te ga nagonile na zlo.
Poseban osvrt sud je stavio na Antisemitizam,koji nije bio ništa neobično za ličnosti Antimonova kova.
Za ovaj prilog nije bio potreban stručnjak,Antimon je naime sam sebe optužio u svojim dnevnicima.ovdje donosimo pisani izvještaj skinut sa snimača zvuka kao isječak Antimonovih navodno originalnih promišljanja.
...Ajne šta mrzin Židove.......PA MRZIN DA ČU EXPLODIRAT......ajme meni majko moja jadan ti san....ajoj šta mrzin pa .......Pa Hitler je mala beba za mene......ajooj...........
PRILOG 3 OBRANA GENERALA BUDJONIJA
Ovdje je iznesen detaljan govor generala Budjonija pri njegovom prvom obraćanju tribunalu za ratni nazovi zločin,a smještenom na otoku Pitcairn.Budjoni nije tražio arbitra.Njegov emotivni govor prenosimo u cijelosti.
Molimo da se obrati pažnja na generalov stav i simpatiju spram antičkog Rima,kao i osvrt na ljudski bunt.
Umjesto da ispsuje tribunal poput svog kolege Antimona,Iz dva zvučnika generalovog spremnika za mozak,koje je ovom prilikom baš kao i Antimonov trodjelni blesavi teleći mozak,bilo lišeno podvozja,počne odzvanjati melodični,sjetni glas nekoga tko bi mogao biti i pjesnik a ne general.
,,Shvaćam da je mom kolegi,idijotu koji je i započeo ovo cjelokupno sranje uzor RIM.
Točnije,jedan od tih careva za koje se objektivno može zakljušiti da nije bio duševni bolesnik.
Čovjek,naime,kada je uhvatio godine za penziju,60 ili što ja znam koliko,dao je ostavku.
Sklonio se u novoizgrađenu vikendicu i tamo se posvetio svom starom hobiju,uzgajanju kupusa.
Da,Diokles i meni imponira,ali moram reći i to da me je na čelo države postavio vojni vrh,kada su počela sranja na sjeveru,a taj isti je sugerirao nepružanje otpora agresoru kad je Antimonov performans,uz onoliko mrtvih propao.
Kapitulirali smo bolje nego Česi pri nacističkoj i sovjetskoj invaziji,bez ispaljenog metka.
Ima li nade za moju zemlju.Toliko naroda,toliko jezika,toliko boja....
Ne znam,vi ste izgleda pametniji pa vi zaključite.
Jer ono što ste napravili nebi bio presedan u povjesti.Protu antimonovoj koaliciji pridružio se i zapadni vojni savez.Onaj koji ne trpi konkurenciju.Koaliciji su pružili obilnu zračnu potporu,ali su pustili susjede te države da masovno izginu.
Prije nekih stoljeće ipo prije uništenja islamske konfederacije,bio je sličan scenarij sa Irakom kao i sa mojom zemljom.Saddam Hussein vjerojatno nije ni slutio u najcrnijim snovima da će poslje okupacije Afganistana,njegova zemlja postati meta osvete,jednoumlja,okupacije i diktata sistema vrijednosti.
Puč kojim je hunta došla na vlast,i postavila moju malenkost kao svog glasnogovornika,bio je samo pokužaj zemlje da zbije redove pri ratnim djelovanjima u susjedstvu.
E sad. Kad je pobjednička koalicija trijumfirala na ruševinama centralnoafričkih gradova,valja vidjet i što imade na jugu.Tko je u što ulagao,tko je vlasnik industrije,rudnika,banaka,.Pa hajde,zašto da dozvolimo da ta zemlja ponovo postane svojevrsni otok....
Prva stvar gospodo,zar želite da vas ostatak svijet voli isključivo na bazi oružane sile i elemenata strahopoštovanja koju ste na njoj izgradili.
Druga stvar,a to je kapital,ne smatram se marksistom i Želim sve najbolje Abrahamovoj djeci,ali kako da vam prosječan čovjek vjeruje kada 20 godina uplaćuje policu zdravstvenog i životnog osiguranja,ulaže u svojevrsni financiski stroj,a kada se razboli i nije u stanju dignuti policu i lječiti se jer nije u sklopu državne aparature i biva mu dadeno do znanja da je bolest zaslužio griježeći spram Boga a osiguravatelj pokupi police i napuni džep,znajući da je budala koja mu je vjerovala na zadnjoj ljestvici vrijednosti.
Za takvu nižu i srednju klasu,a da drogirane niggere i ne spominjem jeste..HARAČ,RAJO,HARAČ,HARAČ......
Treća stvar,ponosan sam na svoje Hrvatske korjene.Kad sam se već dotaknuo Marksa,koji je Antimonu toliko drag,taj je čovjek jednom rekao da neima smradnijeg i podmuklijeg naroda nego što smo hrvati.
Vjerojatno je do tog zaključka došao na osnovi spoznaje koliko je etnogeneza bila šarolika unutar šahovske ploče.
Ali kad sam se već spomenuo i Turaka,mogu vam reći da smo ja i moja država bili uzorni dječaci i nismo zaslužili da nas Švabo zlostavlja.
Jer,uzmimo švabu kao metaforu državne vlasti.Ali onog Bismarckovog švabu.Onog iz trećeg rajha,a ne degeneriranu kopilad vajmarske republike.Za radnika je u njega bilo kruha,za vojnika također,a što je ovo danas..NARKOMANSKA KULTURA sugerirana širokim narodnim masama.To je jedina stavka gdje bi se složio sa Antimonom.Neokolonijalizam nametnut od nacija koje su svoje katarze prošli na ovaj ili onaj način ,te uspjeli isplivati na vrh,ali da bi ostale na vrhu,valjalo je i nekoga utopiti,tek onako iz čiste pakosti.
Socijalna revoljucija me nije nikad zanimala,jer sam rodjenjem bio povlašten bogatstvom,ali to isto bio je i K MARX.
Uzeo sam zdravo za gotovo da ukoliko se ispune norme međunarodnog prava i odnosa,moja zemlja je u stanju izbjeći okupaciju.A što mislite,da nismo bili u stanju nanjeti vam više štete nego Antimon. Pa,pobogu,imali smo više od 100 djelatnih nuklearnih bojevih glava,a Antimon ni jednu.Jesmo li ovo zaslužili gospodo.Jer jedan mazohistički pjesnik 20tog stoljeća ovako je divanio ,,Pokoran i miran najviši je zakon čovječji,živjet ma i kako bilo,,Ali taj isti,kad je rat počeo,metio petokraku i sa 70 godina uteče u šumu,u partizane.....
Drugi slučaj jest Luther.Onom svojom poganom jezičinom,raspametio je seljaštvo i landskneht,a kad je vidio kakav je smrad učinio,šetao je svoju debelu trbušinu medju njemačkim knezovima i bulaznio da ,,nema ništa otrovnije od ljudskog bunta,,
Taj recept kad se jedno misli,drugo govori a treće radi često zna biti plodonosan. A tamo gdje imade žrtava,što valja reći..NISAM JA NIŠTA KRIV....
Jedna od istina jest da je ljudski bunt pozitivan ukoliko su pravila ispoštovana....
Evo vam još jedna priča iz moje pradomovine...
Na inicijativu H Himmlera,oformljena je u zemljici Bosni 13ta ss planinska divizija imenom HANDŽAR.
Ali poslana je u Francusku na izobrazbu u težnji svojih gospodara da bosanske tvrde glave postanu više po švabski ss.
Rezultat ovoga bila je pobuna u Bounty stilu i streljanje onih kojima su vojnici divizije , lišeni činova odredili da su banditen,tj svojih sturmbahnfuhrera.
Odista kažem časni sude,za razliku od ANtimona,JA NISAM ZASLUŽIO DA ME ŠVABO ZLOSTAVLJA....
General nije stigao završiti svoje izlaganje.Prekinuo ga je oštar prosvjed tužitelja,koji je spočitao sudu da dozvoljava optuženiku kojekakve pjesničke ispade.Sudac je upozorio generala da svoje povjesno umjetničke afinitete ispucava drugdje i odrezao mu da šuti.
General ga je i poslušao.Znao je da suđenje neće dugo trajati a već mu je bilo sugerirano sa više strana kako ima izgledati njegova budućnost kao i njegov novi dom...
Tribunal je odlučio iskoristiti ovu trojicu na dotad nevidjen način.
Rasijao ih je naime svemirom napomenuvši da je njihov urodjeni nagon za opstankom jedino u što se mogu pouzdati.
Rezonirajući tako u izmaglici svemirske prašine,Demetra je smatrala da je Antimon, iako ga je i sama ali blaže od Budjonija počela smatrati za idiota, itekako kvalificiran za ovaj posao sa Rangarom.
Jedino joj je bilo komično što se ovaj blesavi oficir namjerava predstaviti dječaku kao dobri,dragi, sveprisutni BOG.
12
Ležeći opušteno na širokoj grani visoko iznad prašumskog tla,Rangar je bio u stanju meditativnom koliko i u onome što bi se u prošlim vremenima moglo nazvati vjerničkim zanosom.
Dok je želudac probavljao netom konzumiranog glodavca,a mladenačko tijelo dalo sebi oduška tarzanskim krikovima,sada je bilo vrijeme za budno snivanje.
Nije bilo ispravno ovu pojavu nazvati snivanje ali bila je najbliže tom pojmu, ma što frojd,from ili neki od takvih likova mislili o tome.
Tjekom ovog postupka Rangar je po prvi put stupio u kontakt sa GENERALOM
Da ,to je bio najtočniji izraz, general
Rangar je imao ugradjeno u svojoj bioničkoj svijesti cjelokupno ljudsko znanje.
Bolje rečeno ono što je pisano.,kako su voljeli govorizi teolozi i svi oni što su bibliju,kuran i druge svete knjige shvaćali preozbiljno,
. Imao je u svom mozgu pohranjene kao u kompjuterskim fajlovima, sve knjige,ikad napisane, od osvita civilizacije,prvog feničkog alfabeta,grčkih filozofskih dijela,srednjovjekovne skolastike,sve do prosvjetiteljstva i prave eksplozije pisane riječi i znao je sve citirati od prvog do zadnjeg slova.
Poznavao je takodjer i svaku pisanu riječ,plasiranu u u eter i cyberspace i gospodara je bio svjestan od početka svoje odiseje kroz prašumu.
Kako takav entitet funkcionira pokazao mu je još i pokojni William Goulding.
Rangar je bio i tekako otvoren za komunikaciju sa njim.
Po Steinerovim kriterijima bio je teozof od svog začetka,Svedenborg bi rekao da je jedan od prosvjećenih, Crowley bi ga unatoč njegovim nježnim godinama svrstao u red velikog maga,kompatibilno sa antičkom predajom,stanje u kojem se Rangar sada nalazio bilo je stanje Pavla iz Tarsa kada ga je uskrsli Nazaretjanin srušio sa konja,ili sa stanjem duha grčkog bojnika Diomeda pri općenju sa boginjom Paladom.
Bilo kako bilo,Rangar je sjedio na grani u mističkom zanosu i otvarao svoje biće gospodaru ljudske svijesti. Veličanstvenom biću čiji uticaj bijaše zlokobno prisutan na zemlji zadnjih 100 godina.
Rangar je bio dobro upoznat sa njegovom prirodom.
Taj lik,smatrao je Rangar,je bio bitan segment jedne od kozmičkih sila i Rangar je znao da je generalbesmrtan.
Dao mu je naime do znanja da je zadnji put živio na zemlji prije nekih 100 godina.Otada živi u svijesti onih koji mu se svidjaju.
Bez izravnog obraćanja,direktnim spajanjem svijesti,on koji je sad bestjelesan,prepoznao ga je kao svog nasljednika.
Govorio mu je o svojoj ali i njegovoj prirodi.
Govorio mu je o pripadnosti sada zaboravljenom narodu.
Spominjao mu je jedan izraz ,LUKUMO.Živio je prije više od dva tisućljeća u Etruriji,ah da, to su počecizapadne civilizacije.
Ušavši još dublje u svijest gospodara,Rangar poče pričati sa njim na razini učenika i profesora.
Svako dječakovo eventualno pitanje, general je znao unaprijed i na njega je trenutno odgovarao.
Razgovor,tj njihova mistična konverzacija postala je bezvremena. Rangar se u potpunostiposveti gospodarovu monologu. ...
;Vidim da puno znaš, momčiću. Zato sam te izabrao. Pripadaš novoj generaciji. Bolje i ispravnije je reći vrsti. Bionički si. Rastao si u laboratoriju. Spoj si organskog i strojnog. Nisi stroj a nisi u potpunosti ni čovjek. Pogrešno bi bilo reći da nemaš emocija. Prepun si ih. Imaš ih više nego i jedan moj drugi dio. Da, da dobro si me čuo, moj dio. Jer poslje ovog našeg susreta ,Rangar postat ćeš integralni dio mene.., moje svijesti,kao što će i komplet tvoje tjelesno biće biti prožeto mojim bićem. Da momćiću,dobro si me razumio. Ali ništa se ne boj.,neće ti biti loše. Sigurno se sada pitaš kako to možeš postati dio mene... Pa zar ti nisi svoj i samosvjestan...HA;HA;HA;... Pa to isto bilo je i 12 apostola,svoje i samosvjesno bilo je i 250000 pripadnika waffen ss trupa, franci merovinzi smatrali su se takodjer svojim i samosvjesnim. Zašto ti Rangar smatraš da si drukčiji od njih.Možda zato što nisi u potpunosti čovjek. Što nisi u potpunosti ljudske prirode. Ali i taj strojni dio u tebi plod je ljudske domišljatosti. Plod napora mnogobrojnih genženjera. Plod ulaganja njihovih emocija i svega onog ljudskog u sebi nebi li dobili šesan bionički produkt poput tebe. Ali dosta zborim o tebi.To zasigurno ne bi radio da mi nisi drag. Da mi se ne svidjaš. HA;HA; kriv ti je taj način mišljenja što sad iz tebe progovara. Ono tipa ;Vidi pokvarenog pedofila; Nisi zagrebao ni pod samu površinu.Ja ti se obraćam kao osoba,ali i sam možeš vidjeti da nisam ni prava osoba. Možeš i sam doći do zaključka da sam ja ;JEDAN KOJI JE MNOGO; Da po tom kriteriju može se reći i da sam muškog roda. Kad god bih pao na globus,pojavio bih se kao muškarac. Ali da ti budem iskren,ni sam ne znam kako će stvari teći u budućnosti. Ti isti što su te stvorili pomalo brišu granice medju spolovima. Učinili su mogućim da se više ne razlikujemo po onome što nosimo medju nogama. Da mi nisi drag Rangare,ne bi se trudio oko tebe. Kažeš da shvataš moju prirodu,ali u stanju si pojmiti samo njen mali dio. Odabrao sam te izmedju ostalog i zbog perspektive. Imaš perspektivu kontinuiteta prošlosti. Da, upravo tako prošlosti a ne egzaktne povjesti,. Prošlosti kronološke, koliko i mitološke. Po tom svom svojstvu ,najbliži si mom prošlom utjelovljenju. Za tako nešto kao što je ponovo radjanje u ljudskoj formi nemam volje. Volja mi je nedefinirana i koji put upravlja mojim postupcima poput neizigranog djeteta. Da, dobro si čuo djeca. Bitan su segment mog bića. Osjećam li to strah kod tebe Rangar. Uistinu ti kažem, nemaš me se razloga bojati. Što kod mene možeš kombinirati,odista je univerzalno .. Od sljepe vjere , vjerskog fanatizma pa do bilo kojeg oblika ljudskih požuda. Vjeruješ li u kršćanskog boga,JA SAM ISUS: Vjeruješ li u hladnog i proračunatog boga filozofa JA SAM PLATON. Vjeruješ li u bezbožnog ljudskog hulitelja JA SAM NIETCZSE. Kad budeš stariji i povjeruješ u u starog razvratnika i boga naslada Ja sam DE SADE.Bio sam prisutan od samog stvorenja, i prije velikog praska. Bio sam prisutan kroz prapovjest,od početka pisma.,radjao sam se i umirao,otplaćivao dug na obalama nila i u feniciji. Bio sam ovjenčan bršljanom u staroj Heladi,hodao sam zemljom kao besmrtni LUKUMO etruraca,kao i ubogi tesar iz nazareta,a sve da bi prije kojih stotinjak godina ,poslje dugog spavanja, osvanuo na balkanu u krajnje nezavidnoj situaciji. Uroni u moj ocean dječače,. Na putu kojim si krenuo tvoja sam svijeća vodilja, i kako god put da se završi,postat ćeš moj dio. Sjedinit ćeš se sa mnom. Ovakvih naših susreta u punini neće biti puno. Otkrio sam ti se u svoj svojoj raznolikosti. Putokazi koje ćeš ubuduće dobivati bit će znatno siromašniji. Ostavit ću otvoren tvoj um. Javljat ću ti se i poslje i pričati svoju priću. Neizbježno ću uzeti jedan dio tebe. Plan tvojih tvoraca je sve prije nego human. Za petama su ti nečiste sile. Uporabit ću svu svoju moć ne bi li ti pomogao da ih se riješiš. Eh da, jedan čovjek ti je takodjer za petama. Njegovo srce ti je sklono, a njegova duša otvorena. Srest ćete se uskoro. Ja ga nisam poslao,ali unatoč tomu, on ispunjava dio mog plana. Poslušaj sve što ti kaže,otome ti život ovisi. Preko tebe Rangar,izgubio sam potrebu da se ponovo radjam. A sa druge strane,došlo je vrijeme da se pripadnicima ove vrste dade do znanja kakva su bezdušna kopilad ;
Rangar se neudobno promeškolji na drvetu i utone u san.
13
Sagledavajući samu bit svog postojanja,Budjoni nije mogao a da ne uvidi da je on sam ,u sadašnjem obliku u biti spoj onog najboljeg ne samo od tehnologije,već i od svjetonazora,religija filozofija i same metafizike života..
Pogrešno bi bilo hibridnu vrstu zvanu KIBORG a kojoj je silom i stjecanjem okolnosti i sam pripadao.,pokušavati jednoobrazno uopćiti ,klasificirati.
Budjoniju je naime smetalo učestalo pojednostavljeno tumačenje i definicija ovakvih bića kao što je bio i on sam.
Tjekom 200 godina otkad kiborzi opstoje kao životni oblici,razvile su se vrste medju njima koje se medjusobno jako razlikuju.
Spadaju naime u jedan razred, kategoriju živih stvorenja i razlike medju njima se mogu usporediti primjerice sa sa razlikom medju porodicom riba.
Čisto vizualno,i lignja i srdela su morska stvorenja,a ipak nisu slični.
A da vizualni dojam često zna prevariti,Budjoni je rado u raspravama sa demetrom koristio primjer kita i morskog psa.
Gledajući sa strane,neupućeni promatrač bi ova dva čudovišta svrstao u istu kategoriju..
Tek bi podrobnija analiza ustvrdila razliku medju njima.
Nadalje, tjekom povjesti svog razvoja,i kiborzi su nailazili na evoluciske poteškoće.,koje su kod životinjskih oblika trajale milionima godina a u ovom slučaju strojno ljudskih hibrida,predjen je ogroman put od težnje da se pomogne umirućem invalidu na način da se mozak uz pomoć umjetnog srca i pluća održi na životu, pa do ovako veličanstvenog bića kao što je bio Rangar.
Proučavajući povjest medicinskih experimenata,Budjoni se sjećao da je prvi čovjek sa umjetnim srcem živio svega mjesec dana.
Niti 50 godina ovih prvih,pionirskih pokušaja,ljudi su zbog usavršavanja metode i boljih spoznaja o samom procesu mogli kvalitetno živjeti sa presadjenim srcem i neki od njih doživljavali su duboku starost.
Nadalje u svojim razmišljanjima, Budjoni je shvaćao da je u početnim stadijima razvoja kiborga veliku ulogu igralo religisko uvjerenje kao i stav spram bolesti onih dragovoljaca koji su bili voljni podvrgnuti se tako rizičnom zahvatu.
Pogotovo u počecima ove tehnologije.
Sve je počelo,a bože moj, gdje drugo nego u vojnoj industriji.
Jer kad je u pitanju što sofisticirijaniji način da ubije drugog pripadnika svoje vrste,tu ljudska inovativnost i mašta ne pošnaje granica,,
. Krajem 20tog stoljeća,razvijena je tehnologija koja je omogućavala pilotima borbenih zrakoplova ispaljivanje projektila snagom misli,budući da su svi extremiteti bili zauzeti upravljanjem zrakoplovom.
E tu je došlo do prekretnice.
Tim više žto je iskorišten potencijal ljudskog uma za koji je znanost službeno nerado priznavala da postoji.
Stvar je funkcionirala i neki od pionira ove tehnologije ispravno su zakljućili da percepcija,ljudska perspektiva kao i odnos prema strojevima imaju biti značajan čimbenik u budućnosti ove tehnologije,.
U samoj definiciji kibernetike stoji da je to znanost o zakonitostima toka informacija i upravljačkim djelovanjima u strojevima,živim organizmima i njihovim zajednicama .
Kibernetika je naime, po mišljenju svog tvorca, američkog znanstvenika Norberta wiener a stvorila simbiozu raznih grana znanosti,počevši od biologije,fiziologije,ekonomije, prava,matematike,elektronike,kao i u kasnijem stadiju svog razvoja,simbiozu izmedju svih tih grana znanosti. Kao i religisk ih uvjerenja ma kakvi oni bili
.Budjoni se sjećao toliko tužnih storija o prvim KIBORG organizmima.
Riječ je bila o dragovoljcima koji u biti nisu imali što izgubiti.
Ovo tržište ljudskog mesa uvjek je postojalo.
Prilikom testiranja novih ljekova i experimentalnih kirurških procesa., farmaceutske korporacije i razni koncerni slične branše,uvjek su nalazili ljudske pokusne kuniće u zemljama trećeg svijeta.
Prvi experimenti sa KIBORG organizmima sastojali su se u održavanju ljudskog mozga u životu koliko god je to moguče.
Znamo da pojedini djelovi mozga mogu preuzeti funkcije oštečenih korteksa.
Ovim hrabrim pionirima bio bi umrtvljen centar za bol koktelom droga postignuto specifićno stanje slićno onom što su zvali budno snivanje.
Takav mozak opskrbljen umjetnim srcem i dobavljaćem kisika,kao i industriski proizvedenim surogatom krvi,mogao je živjeti najdulje godinu dana,sve dok nebi prestalo pokazivati znakove karakteristična za moždanu aktivnost,uprošteno rečeno dok nebi umro.
Tjekom tog svog promjenjenog postojanja,ovi ljudi bili su svjesni,imali su sjećanja,i mogli su suvislo komunicirati sa okolinom preko zvućnika.
.Ovaj organski dio bio je ugradjivan u vozila veličine osobnog automobila,opremljenom uvlačnom mehaničko hidrauličkom rukom sličnoj kraku bagera.
Prva kiborg tijela izgledom su podsjećala na prve tenkove velikog rata rabljene u bitci na Sommi.
Nadalje.,razvojem ove tehnologije,koju je od početka pratila ideja tj. Vizija nekih,samo nekih,KIBORG organizmi razgranali su se u širok dijapazon operatera mnogih aktivnosti o kojima je ovisila svekolika opstojnost ljudske zajednice.
Nije da se bez njih ne može,ali tjekom nekih 100 godina,prisutnost kiborga integriranih u vojni hardver kao što su tenkovi,borbena vozila,hodači,helikopteri,borbeni zraklopovi,podmornice,te gradjevinsku tehniku,poljoprivrednu mehanizaciju,rudarskumašineriju,svemirski hardver, postala je opčeprihvaćena i nitko na nju nije gledao kao na nešto neobično.
Da bi ovo bilo moguče,bilo je potrebno uskratiti pristup i nepristojno uplitanje u ovu tehnologiju onima koji su se deklarirali kao njeni neprijatelji.
Prije svega razne okoštale vjerske sljedbe.
Jer prije svoje transformacije u kiborga,ljudski kandidati morali su se odreći svih osjećaja, težnji,kao i stremljenja vezanih za ranjivo i krhko ljudsko tijelo.
Još u pionirskim fazama korištenja ljudskog mozga u svojstvu upravljačke jedinice stroja,uščuvani su bili njegovi osnovni korteksi kao što su vid,sluh,opip....u slućaju oštećenja jednog od njih,neki od preostalih preuzimali su njegovu funkciju.
Tako je kiborg bio u stanju predočiti prostornu sliku svog okruženja zvučnim i radarskim sondiranjem okoline poput šišmiša ili dupina.
.Ovim mozgovima,lišenim slabostima ljudskog tijela,uvjek je pridodavan kompjuter kao pomočna računalno upravljačka jedinica.
Iz jednostavnog razloga što tadašnji kompjut ori, prije pojave Demetre,nisu bili u stanju razviti samosvjest,ono što su kiborg organiz mi nasljedjivali od svog inferiornog bitka u ljudskoj formi
.Demetra je bila,rezonirao je dalje Budjoni,prvi u potpunosti strojni entitet koji je uprošteno rečeno razvio ljudske osjećaje.
Kako se to dogodilo,nikome pa ni njenim tvorcima nije bilo u potpunosti jasno.
Jer kiborzi su bili umjetni organizmi.
Strojevima je upravljao ljudski mozak.
A što se tiće pojma umjetna inteligencija,Budjoni je smatrao da se treba vratiti prapočecima razvoja kompjutora ,sve do tamo danas već legendarnog ENIAC prrojekta.
Najpoznatiji literalni produkt umjetne inteligencije plasiran u maštu i svijest svekolike javnosti od strane češkog spisatelja Karela Čapeka bila je njegova drama RUR.
riječ je dakako o humanoidnim robotima.
Tjekom 20 tog stoljeća,roboti su bili poprilično glupe naprave koje se nije moglo opisati kao inteligentne.
Razvoj ovih sistema započeo je nekih 100tinjak godina prije razvoja kiborga.
bijahu to industriski strojevi sposobni obavljati cijeli niz jednostavnih programiranih pokreta
.Tjekom idučeg stolječa,cijela grana neuroinformatike svojski se trudila proizvesti strojeve koji bi u svom radu oponašali ljudski mozak.
Ova grana razvoja samodostatnih strojnih organizama bila je zakočena pojavom daleko učinkovitijih kiborg sistema.
Stvorenja koja nisu zaboravila svoju ljudsku prirodu i u eventualnoj ne organskoj inteligenciji vidjeli jedino konkurenciju.
.Ali tjekom žučnih rasprava na globalnoj razini,konstruktori strojnih operativnih sistema,namjenjenih industriji,poručili su kiborzima da ohlade tenzije .
Jer da zašto napadaju projekt koji je tek zaživio kao ideja. Poručili su ovim ljubomornim ljudskim mozgovima da jednostavno puste dijete da se razvija svojim prirod nim tjekom.
Ovi inžinjeri su teoretski imali u planu mrežu mikročipova koji bi uprošteno rečeno imitirali ljudski mozak.
Čipovi na takav način posloženi, na milijarde njizi,bili su naime u stanju samostalno se povezivati na isti način kako se povezuju neuroni u mozgu dok je čovjek u fazi učenja i teoretskog usvajanja novih spoznaja.
Smatrali su ovi informatičari da ti neuroinformatički uredjaji ,tj mreža nano čipova u stanju učiti,napredovati kao i ljudski mozgovi samo što bi imali mnogo veći kapacitet.
Za realizaciju ovih planova trebalo je pričekati sredinu 21 stoljeća..
Roboti humanoidi, već su odavno izgubili onaj svoj nespretni industriski izgled. Polovicom tog stoljeća nije postojao čovjek sportaš koji bi nadmašio najnoviji model robota u agilnosti,pokretljivosti,brzini,te pogotovo u snazi.
Ali još uvjek je nešto falilo. Ti sustavi nisu još uvjek bili u stanju razviti samosvjest.,tj,ono što odredjuje razumna bića.
Sve dok u jednoj od tih djungli isprepletenih nano ćipova,nije došlo do pojave koja se uzevši analogiju u nuklearnoj fizici,može jednostavno opisati kao KRITIČNA MASA. A tada je osvanuo samosvjestan u potpunosti strojni entitet koji je sebe prozvao DEMETRA.
Promatrajući iz orbite tlocrt doma generala Budjonija,onaj stari SF bard sa Ceylona bi došao na svoje.
Tlocrt je bio identičan evropskim fortifikacijama 16 tog i 17 tog stoljeća. Sva oprema male strojne kolonije nalazila se unutar zvjezdolike strukture podignute oko sletnih platformi.
Praktičan razlog za ovakvo rješenje ovog ljudskog potpisa na stranom svijetu bio je što nije bilo potrebno pribaviti gradjevinski matrijal. Pobogu bio je svuda okolo. Bilo je potrebno uložiti jedino energiju.
Gledajući iz zemaljske perspektive,ovaj beživotni svijet dobio je matrijalni artefakt, produkt razumnog ,inteligentnog životnog oblika.
Planetolozi su odavno tvrdili da na svakom nebeskom tijelu postoji neki viši red koji upravlja sje čanjem planeta.
Ljudima su vešinom ove tvrdnje bile nerazumljive. Zar beživotni kamen ima sjećanja... Budjoni je bio duboko uvjeren da su ovi planetolozi bili u pravu.
Negdje tamo od sredine 20 tog stoljeća,tj, od završetka velikog svjetskog rata,kada su ljudi proširili drastično dijapazon svog djelovanja, kada su bili u stanju letjeti stratosferskim brzinama,roniti u najdublje,najzabačenije kutke zemaljskih oceana,osloboditi se zemaljske gravitacije,i baciti pogled na majčicu zemlju iz božanske perspektive,kada su naučili osloboditienergiju zapretenu u jezgri atoma,kada je izgledalo da ljudski genij nema granica,tada je čovječanstvo počelo intezivno sondirati svemir u zemljinoj blizini pitajući se dali smo sami u tom bezdanu...
Budjoni je bio jedan od onih što se nije previše opterećivao ovim pitanjima.Bilo mu je komično što većina ljudi što promatrahu zvijezde očekuju ET a.
General je naime bio uvjerenja da nema smisla trošiti energiju na tako infantilna očekivanja.
Jer Budjoni je tjekom svog života u ljudskom obličju bio veliki tehnokrat. Kada bi podizao glavu ka nebesima,shvaćao je da postoji nebrojeno mnogo svjetova u zemljinoj neposrednoj blizini.Svjetova koji možda ne očekuju ET a ali koji po prirodnom poretku stvari imaju biti sljedeća postaja ljudske kolonizacije.
Dobro ,možda ne baš onog tipa kolonizacije kako su zamišljali fantasti 20 tog stoljeća,ali pogled na pravilne geometriske forme na povržinama ovih novonaseljenih svjetova dao bi do znanja svakom eventualnom ET u ,da je čovjek i ovdje posijao sjeme.
Bijahu ti vaubanovi svjetovi nastavak onih dječjih fantazija NASA inih inžinjera kada su na prve PIONEER sonde ugradili bakrene pločice sa prikazima nage žene i muškarca gdje šalju pozdrave otvorenim dlanom.
Budjonijev novi dom dao bi se opisati i usporediti sa krugovima u žitu ili keltskog prikaza ,,nepristojnog čovjeka .. negdje u engleskom krajoliku.
Budjoni je bio ponosan sam na sebe što mu je sudba dodjelila ulogu stražara. Najisturenije postavljenog živog zemaljskog bića u sunčevu sistemu.
General je vodio evidenciju dogadjaja. Vrijeme je još uvjek računao po zemaljskim kriterijima.
Na ovom kamenom svijetu još uvjek je bio stranac.Budjoni je izbjegavao koliko god je mogao stimulirati moždani korteks ugude.Iako mu je i ta mogućnost uvjek bila otvorena.,smatrao ju je za slabost narkomana i radije se bavio prizemnijim inžinjerskim poslovima.
Zvučni signal poslan sa kolektora solarne mreže prene Budjonija iz sanjarenja.Njegovo sadašnje hodajuće obličje,a u cijelom kompleksu imao ih je na raspolaganju 12,trenutačno se otkopča sa sistema za održavanje.
Generalovo člankovito tijelo sa integriranom posudom za mozak u srednjem segmentu protegne svojih 6 insektolikih teleskopskih nogu.,djelomično pokrivenih crnom i crvenom sintetičkom kožom koja je imala zaštititi nauljenu, pojačanu hidrauliku i mrežu neurovlakana,zatim protegne svoje 4 ruke projektirane po istom principu i žurno se uputi prema tanjurastom prijemniku solarne mreže,željno očekujući što mu to Demetra ima za reći.
14
Anthony je već drugi dan bio u hodnji.
Ova njegova djelatnost dala bi se i drugačije opisati.brzo se stopio sa svojom bojnom opremom.
Posebna ljepota kod ovog odjela, bila je što je ono postajalo integralni dio korisnikova tijela, tj njegov produžetak. Bio vojnik u akciji na antartiku ili u tropima njegova koža to nije osječala.
Osim toga,pojačanja i steznici na zglobovima pojačavali su i snagu udarca u bojevima prsa o prsa.
Nije mogao a da se ne sjeti i ne nasmješi,sjetivši se svoje prve borbe u kavezu.
Anthony ju je izgubio završivši na podu u tušu poražen od mnogo iskusnijeg protivnika.
Pravila su bila ista kao kod borbe poznate kao ULTIMATE FIGHT,modernoj inačici helenskog PANKRATIONa.
Jedina razlika bila je korištenje bojevih odjela.
U jednoj verziji ove borbe,bilo je dozvoljeno i korištenje uvlačnih bodeža integriranih na podlaktici odjela.
To je bio jedini način da se probije odjelo i ozljedi protivnika.
Budući da se trenutno nalazio u akciji,sjetio se da nije najsretniji moment za recikliranje duhova prošlosti.
Iako je ova izvidjačka strana njegove misijeuključivala samo jednog čovjeka,tj njega osobno, Anthony je primjetio da nije sam.
Pokušaj da stupi sa Rangarom u vezu putem telepatskog kontakta,koji mu nije bio stran,propao je iz jednostavnog razloga što nisu pripadali istim vrstama,istoj frekfenciji.
Ali tjekom tih pokušaja, Anthony je osjećao prisustvo nedefiniranog duhovnog bića.,sa čijom se prirodom nije uspio susresti.,tjekom svoje dugogodišnje vojničke karijere.
Biće se bitno razlikovalo od energetskih silnica koje su prisutne na gotovo svakom mjestu.
Imalo je osobnost. Anthony je sa strepnjom osluškivao tišinu prašumskih stvorenja, zamuklih očigledno zbog zlokobnog prisustva nepoznate sile koja je izgleda pokušavala stupiti sa pukovnikom u kontakt.
Poslje nekog vremena,Anthony je počeo slušati glasove,kao u prvih simptoma bolesnika od shizofrenije.
,,,Anthony...Anthony...Anthony....,,
Naslonivši se nimalo zbunjen i uplašen na trulo deblo, Anthony otkopča vizir kacige i zapovjednim,vojničkim glasom se obrati stvorenju...
,,U redu frajeru,osjećam te, ne možemo dalje ovako,. Imam važan zadatak za obaviti. Nego hoćeš li mi napokon reči koji si ti vrag,i što hoćeš od mene.,,
.Anthony,nemalo iznenadjen , oslušne ovaj put potpuno artikuliran glas.....
,,Da bi u cjelini spoznao moju prirodu Anthony,pomoći ću ti da spoznaš i moju prirodu osjećaja spram tvoje lovine. Tvoja aktivnost Anthony mi se svidja,čisto zbog tvoje osobnosti. U lov je krenuo velik broj ljudi tvojih vojničkih sposobnosti,ali razočarao me pogled u njihove duše. One duše koje su prazne,Anthony,duše koje su preslik njihove tjelesne ljušture, duše koje su u beskrajnom kozmičkom smislu mlade i kojima je potrebna duga evolucija da i približno postanu stvorenja slična Rangaru ili tebi. Vas dvojicu odabrao sam, Anthony, zbog ljepote. Da prijatelju,dobro si me shvatio.Ljepota jest ključna riječ. Ovim našim susretom, Anthony,odvest ću te u prošlost. Dok putuješ prašumom koja mi je trenutno dom,podji sa mnom u HELADU i poslušajmo skupa mog učitelja Platona.Ne treba puno pameti da se zaključi podjela čovjekova bića na tijelo koje pripada prolaznom svijetu materije,i dušu koja je besmrtna i vječna, pa se tim svojim svojstvom uključuje u svijet ideja. Duša je Anthony i prije ovozemaljske egzistencije opstojala kao čisti eon bez tijela.,može se reći i kao ideja. Stoga i prava spoznaja ili gnoza nije i ništa drugo do sjećanje duše na ideje koje je motrila u svojoj praegzistenciji.Sukladno tome,Anthony,sada ću se pozabaviti estetskom problematikom.Učitelj Platon tvrdi da za razliku od ljepih predmeta,ljepih čina,ljepih misli,postoji ideja ljepote,tj,ljepo po sebi ,što je uvjek po sebi indentično. Što je god,osim ove ideje ljepo,ljepo je po tome što u sebi sadržava ideju. Upravo stoga,Anthony,samo onaj tko poznaje ideju ljepote,može odrediti stupanj ljepote u pojedinačnim predmetima. Primjerice,dok gledamo ljepotu zore,šumskog požara,ili male djece,sjećamo se prave idejne ljepote koju smo u praegzistenciji doživjeli u carstvu ideja.,te nam to i takvo iskustvo oliti ga sjećanje okrilati dušu u dodiru sa realno ljepim. Ljepotu bića kojeg loviš,Anthony,nije moguće negirati. Ljepotu njegove duše koja objedinuje u sebi cjelokupnu ljudsku spoznaju,ali da budem i prljav s obzirom na moju prošlu egzistenciju,tu je i ljepota njegovog andjeoskog tijela..... ,,Pokvareni pedofilu,, pomisli Anthony. ,,Dobro,ako si stvarno to za što se predstavljaš,tada bi morao znati da djelim opći stav o pedofilima sa ostatkom normalnog svijeta,zar baš moram slušati tvoja perverzna sranja,,poslje nekog vremena,koje je prošlo kao da entitet razmišlja,Anthony ponovo začuje glas. ,,Vidiš Anthony,u običaju je da se o vjeri i njenim simbolima ne govori loše. Kad govorim o vjeri,mislim na običajno, tisućljetno,ispovjedanje vjere,čiji začetcise nalaze u biblijskim izvještajima o patrijarsima.,i koje se poput pošasti proširilo diljem globusa. Ovakav vjerski pristup,svoju afirmaciju doživljava u vremenu kriza i truleži moćnih država i carstava. Zamisli,ako možeš Anthony,sudbinu Bizanta,umornog,istrošenog,sjetnog Bizanta pri najezdi prvo Arapa a potom Turaka, i još k tome unutarnji neredi,svadje i rasprave oko ikona. Čudo jest što se Bizant održao tako dugo u povjesti. Vjera,eh da, vjera.
U vremenu rasula Rimskog carstva,ni jupitrova mudrost ni herkulova snaga nisu ga mogli spasiti od bijesa kršćanskog boga. Zašto su se svi povlačili pred tim barbarskim bogom...Čime je carstvo to zaslužilo... U samo tri godine,nasljednici Dioklesa Augusta upropastili su njegovo djelo. Šest je careva bilo u carstvu. Šest glava za samo jedno tijelo. I povrh svega,kad su vidjeli kakvo je sranje iz svega proizašlo,svi su tražili od Dioklesa da se vrati na prestolje. Maksimijan Daja i Galerije doslovno su ga na koljenima molili. Izgleda Anthony ,da ništa nije teže nego vladati dobro ,a sustav koji ovisi samo o jednom čovjeku,nije dobar sustav ,jer se ne može održati ,i uvjek se na kraju izrodi u tiraniju. Stari,mudri Heleni su to dobro znali i kod njih su se ubojice Tirana poput Harmodija i Aristogitona slavili poput heroja. Eh,da. U Heladi bi svoju afirmaciju našli i Skorceni, i Mazzini, kao i Kropotkin. Ali ,zar nije bolje Anthony,sljediti i njihovu dugu. Ako hoćeš dugu anarhije.,nego doživjeti žalosnu sudbinu judejskog kralja Ase. Stvar jest magijska.Bolje je reći plod magiskih čina projiciranih iz vjerskih institucija jako duge tradicije. Predoči sebi sliku Dioklesova suvladara Galerija,kako se previja od bolova usred vlastite truleži,krvareći i smrdeći pretvoren u stanište lešinarskih crva.bolest koja ga je rastočila jest bolest pustinjskih nomada.,,
15
Kako je i stupilo sa njim u kontakt,svijest bića isčeznu,ostavljajući pukovnika zamišljenog,naslonjenog na deblo.
,,Auuu, svašta ti meni napriča,frajeru.,,
Promrlja Anthony sebi u bradu. Vratio je vizir kacige u djelatan položaj i nastavio sa misijom.
Ono što mu je frajer kazao pomalo mu se gadilo,ali i natjeralo da duboko razmisli. Dok je nastavio gaziti prašumskim tlom,skoro nevidljiv poput utvare,Anthony nije bio u stanju spriječiti misli da lete slobodno.
Let ideja bio je nešto,kao što mu je frajer govorio,što ni tipovi koji su vježbali svoje mentalne procese,kao što je Anthony vježbao tijelo za ubilačke pothvate,nisu bili kadri spriječiti.
Jedan dio svog duhovnog bića,onog koji je pokušao uspostaviti vezu sa Rangarom,a umjesto toga nabasao na Frajera, Anthony pusti da slobodno luta.
Da ide gdje hoće,načinom koji je bio poznat jako malom promilu ljudi,koji uglavnom nisu bili vojnici,več vjerski zanesenjaci,mistici,gnostici,teozofi i slični.
Ova skoro jedinstvena Anthonyjeva sposobnost,bila je i razlog zašto je baš on bio izabran za ovu lovačku misiju.
Osim vojničkih sposobnosti koje su zasigurno imale i njegove kolege,imao je i ono nešto što je bilo potrebno pri odabiru pogodnog izvršitelja.
Bio je naime približno jednakih sposobnosti kao i njegova lovina. Istim načinom kojim su Watson i Kirk uspjeli spojiti svoje svijesti,i doći do revolucionarnog otkrića ljudske DNK,tako je i Anthony bio u stanju da dovede svoju svijest u koliziju sa Rangarovom.
Znao je da do ovog spajanja može doći jedino uz preduvjet fizičke blizine subjekta,i po tome je zaključio da je još uvjek daleko od cilja.
Ostavljajući tijelo da radi svoj posao,napravio je ono što bibličari vole nazvati ,,zanio se duhom,, i otputovao u vrijeme svoje specijalističke obuke.Obuke svemirskog pješaštva u bazi raketoplana Vandeberg u kaliforniji.
Još edna od osobina koja je dovela Anthonyja na ovo mjesto,bila je njegova sklonost da strojevima,spravama daje duhovnu vriednost.,jedna od osobina onih što nikad ne odrastu,što zauvjek ostaju djeca željna igre. A koje djete ne zanimaju svemirski brodovi.
Vrteći film unazad,Anthony je sa izvrsnom rezolucijom promatrao pticu koja ga je trebala odnjeti u nebesa. Visoko tamo u nisku zemljinu orbitu,da iz svoje božanske perspektive prodje obuku dostupnu samo najboljima.
Simulaciju borbene aktivnosti u bestežinskon stanju. Sedmodnevno igranje rata na nebeskim poljanama dostupnim ne ne tako davno samo bogovima.
Možda kao rezultat vojničke discipline,ovi fleševi sjećanja kod pukovnika nisu išli spontano i u fragmentima. Mjesto i vrijeme u koje bi se vratio,on bi proživljavao u punini,bez primjesa sa strana svoje podsvjesti.
Bio je u stanju da kao u hipnozi proživi dogadjaj kako god da se zbio. Sama ptica na lansirnoj platformi bila je veličanstven prizor.
Nazivali su je ,,orbitalni kliper,, kao uspomenu na vrijeme golemih jedrenjaka. SA tehničkog stajališta,bio je nasljednik tada već umirovljenog svemirskog taksija.,ili kako su ga njegovi tvorci voljeli nazivati,,,space shuttle,,
Sa konstruciske strane nije se mnogo ni razlikovao od svog prethodnika. Čak je i koristio i djelove shutlleve opreme za lansiranje. U jednoj inačici kliper je dolazio do lansirne rampe na vlastitim kotačima,poput komercijalnog zrakoplova,dok je na samoj rampi bio opremljen pomoćnim boosterima i gorivom,kao i svojim orbitalnim teretom. U drugoj inačici koristio je hardver zaostao još iz vremena shutllea i apollo programa,te potpuno opremljen na lansirno mjesto dolazio na golemom gusjeničaru.
Čitav proces i organizacija lansiranja,bila je tako uhodana ,da je omogućavala ponovni let istog klipera poslje samo 10 dana servisiranja nakon povratka iz orbite.
Samo je vojska koristila 20tak ovakvih naprava,dok je za civilnu upravu NASA imala na raspolaganju još trostruko veći broj letjelica.,koje su potpuno istisnule i spremile u povjesni muzej rakete jednokratne uporabe tipa ATLAS i DELTA.
Iz šturih podataka koji su mu bili dostupni , Anthony je znao da njegova zemlja SAD,neprijeporno glavna,vodeća svjetska država na svim poljima,ne može sebi u vojne svrhe dozvoliti korištenje ekvatorskih uzletišta medjunarodnog ,exteritorijalnog karaktera,koje je zajednički izgradila sa rusijom,europom,kinom i pridruženim članicama.
Kliper je vojsci bio izuzetno drag,jer su se baze,hangari,lansirne rampe nalazili na teritoriju domovine,daleko od radoznalih očiju konkurencije.
Zakoni nebeske mehanike,ovom svojstvu tajnosti nisu išli naruku.
,što se moglo primjetiti i na samoj konstrukciji letjelice. Naime ,zemljopisna širina lansirnih rampa ,nije išla podruku omjeru potiska,mase ,ubrzanja,kao i svekolikim zakonima svemirske mehanike. Naime,zbog mogučnosti da dosegne nisku zemljinu orbitu,sa više zemljopisne širine od ekvatorske,Kliper je zadržao bočne boostere,koji su mu davali dodatni potisak u niskoj fazi leta.
Koristio je kliper dva osnovna tipa boostera. One bočne na kruto gorivo,još iz vremena shuttlea,kao i one na tekuće gorivo koje je bilo moguće izgasiti u bilo kojoj fazi leta i odbaciti ukoliko što pri lansiranju podje naopako.,što sa krutim gorivom nije bio slućaj.
Isti takvi boosteri su opsluživali glavno tijelo letjelice,koje je bilo novi korak u evoluciji letjelice poznate kao raketoplan.
Zadržao je isti oblik kao i orbiter svemirskog taksija,osim što se sastojao iz jednog dijela.Glavni tank goriva,kabina sa tročlanom posadom,teretni prostor kao i aerodinamični djelovi i dio za sletanje,bili su integrirani u jedno tijelo,za razliku od svog prethodnika,gdje su glavni tank i orbiter dva zasebna dijela.
Nadalje,što se sigurnosti kompozicije tiče,kliper je nadvladao boljke svog prethodnika. Pogonski dio bio je konstruciski izveden pri dnu i smješten tako da moment sila u odnosu na masu letjelice bude izjednačen.
Sam raketni motor bio je izveden od LINEAR AEROSPIKE tipa,nove revolucionarne tehnologije veće iskoristivosti goriva.,a samim tim i boljeg učinka.Kabina za tročlanu posadu bila je posebno zaštićena da preživi dezigrentaciju letjelice,kao što je to bio slučaj sa tragičnom Kolumbijom i na visini od 20 km aktivira mb sjedala za izbacivanje. Isti su se mogli iskoristiti i u niskoj fazi leta,što je moglo sačuvati živote astronauta prilikom t ragedije slične onoj kod shutlla Chalenger.
Dimenzije teretnog prostora bile su identične kao i kod space shuttlea,tj.cilindar širine 5 i duljine 18 m. Sposobnost višekratne uporabe svih segmenata,kao i kratko sedmodnevno vrijeme potrebno za novi let,učinio je kliperaspravom najsličnijom hipotetskoj letjelici iz ranih vremena aeronautike. Sprave iz mašte a.c. clarckea,letjelice slične putničkom zrakoplovu,sposobnom za konstrukciju masivnih konstrukcija u zemljinoj orbiti.
Druga letjelica koncipirana na bazi raketoplana i danas pred kraj 21 stoljeća,bila je pravo čudo tehnike. Ona nije bila pogodna za vojnu uporabu iz jednostavnog razloga što je mogla poljetati isključivo sa medjunarodnog raketodroma smještenog nazemljinu ekvatoru.Ispunila je stari san konstruktora o jednostepenoj orbitalnoj letjelici.
Proizašla je iz koncepta jednog od eksperimentalnih orbitera sa kraja 21 stoljeća,pod kodnim imenom x33.
.Njegov oblik nalik raži ,aerodinamično dno,pogonski dio,kao i precizan omjer goriva,težine,praznih spremnika,ubrzanja i primjena novih matrijala,ponudili su svemirskim silama univerzalni oblik transporta do niske zemljine orbite.Korištenjem zemljinog ekvatora,i samim tim početnog zaleta koji mu daje majčica zemlja,ova sprava je učinila suvišnim uporabu bočnih boostera i svih peripetija vezanih uz njihovo korištenje.
Za ponovno poletanje bio je spreman 2 dana po povratku iz orbite,što ga je činilo idealnim za komercijalnu namjenu.
Konstruktori su pazili na svaki gram,pa je to dovelo do automatizacije ove letjelice.
Naime,nije bilo kabine za posadu. Automatizirani sustav leta ,koristila je i pri prijevozu putnika i raznih stručnjaka,tehničara,inžinjera,genženjera pa i običnih turista do svemirske postaje.
Da bi što potpunije shvatio ovu ,nazovi duhovnu dimenziju obnovljenog ljudskog prisustva u svemiru,Anthony nije mogao a da se ne osvrne na čitave subkulturne pokrete,prije svega u književnosti prve polovice 20tog stoljeća u Europi.
Ta tko se još sjećao Majakovskog,ruskih i talijanskih futurista.
Neobično je za vojnika da se interesira za književnost,pogotovo za taj vid književnosti koji nije usko vezan za njegovu struku.
Ali napokon ,što struka ima sa tako univerzalnim djelom kao što je književno djelo.
Imade naime nekih koji se neće složiti sa ovom linijom razmišljanja i ideja,jer neki kažu da čovjek i ne treba oko ničeg drugog da se interesira osim najuže svoje struke.
Branše iz koje mu nije dozvoljeno izaći.Jer ako iz nje ispadne,izađe ili bude izbačen,smatrali su ti kvaziintelektualci,nema mu više povratka u nju.
Jezdeći tako oceanom prošlosti,Anthony nije mogao a da ne nađe veliku sličnost između ovih futurista 20tog stoljeća i velikog besmrtnog uma Dante Aliegrija.
Jer i futuristi kao i Dante,izgleda da su bili sami sebi svoja stranka.
Futuristi se recimo nisu interesirali za prizemna egzinstencijalna ,svakodnevna pitanja,koja pisci i umjetnici slične branše vole postavljati.
njih naprosto,budući da su osnovna sretstva za život imali i nisu bili prisiljeni boriti se za golu egzistenciju, to nije zanimalo.
Ali budući da je i u njih crta inata bila jaka kao u primjerice J Londona, M.Gorkog,Solženicina i sličnih,ali crta onog tradicionalnog inata koja je Borgesa navela da opisuje onostrano,futuristi se baciše na veličanje tehnologije. na glorifikaciju industriske revolucije,na estetiku strojnih elemenata,njihovog moćnog vanjskog obličja,bez puno razbijanja glave o svekolikim termodinamikama,fizikama i matematikama na čijim zakonitostima počivaju ustrojstva svih strojeva.
Futuristima je naprosto bio drag način kako strojevi izgledaju i kako se ponašaju u radu.
Ti i takvi futuristi veličali su i Anthonyjevo zanimanje.
Veličali su rat.
Ali ne rat iz deklaracije UNa,ne rat iz brošura crvenog križa.Ne rat iz proglasa globalističkih organizacija 21 stoljeća.Ne rat iz pera pacifističkih organizacija.
Futuristi,samo neki hrabri od njih veličali su vizualnu expresiju Blitzkriega.
Veličali su stvari kojih se primjerice Kafka i krug blizak njemu organski gnušao.
Veličali su ti i takvi futuristi i blisku budućnost koju su izgleda svojim vansenzorskim osjetilima naslutili da dolazi.Kao da su u svojim vizijama,dobrano potpomognutim meskalinom,imali viziju king tiger tenkova gdje se kotrljaju,režeći i škripeći iz snjegom pokrivenih crnogorica na otvoreno polje koje je zauzeo neprijatelj.
Futuristi jednom riječju bijahu duh 21 stoljeća.
Jer nakon svih i službenih i neslužbenih experimenata na polju općeprihvaćenih tradiciskih vrijednosti u koje se usput rečeno nije smjelo dirati,a koje su ovi bahati deterministi,zasjevši na centre moći nakon smjene gerontske garniture i pobjedničkog zapada i poraženog istočnog bloka,podvrgli nemilosrdnom preispitivanju,kritici pa i otvorenom ruglu,ovi centri moći u praskozorje velikog oružanog sukoba sa islamskim civilizaciskim krugom ipak su shvatili da su neke težnje ljudskog duha univerzalne.
Da se stari načini i običaji pokazaše kudikamo učinkovitiji i dugoročno dugovječniji od prolaznih trendova iznjedrenih na krilima new agea.
I premda je nacizam u Europi bio vojnički poražen,i formalno potpisavši kapitulaciju,neki njegovi izvedivi oblici našli su svoju afirmaciju čak i u službenim državnim politikama.
Prije svega u domovini generala Budjonija.
Nevezano za ovaj naizgled nepovezan sljed misli,Anthony ne mogaše a da ne usporedi uskrsnuće svemirskog programa i ambicija sa onim zatomljenim dijelom ljudskog duha,pogotovo muškog u kojem pritajeno, a negdje bogova ti i manje pritajeno čuči dječak.
I to onaj iz tradicionalnog ordnunga.Onaj prije pojave televizije,prije pojave radija,prije pojave videorekordera,a pogotovo prije pojave informatičke revolucije koja je u tijeku ove priče još trajala, a kojoj se ni dan danas nije nazirao kraj.
Za renesansu ljudske odiseje svemirom,ma bila ona 1956,2001,2010,ili koje god godine joj drago,bio je zaslužan vedri,optimistični,tu i tamo militantni i sklon osveti duh Julesa Vernea.
Onaj duh koji je duboko vjerovao ,ako ne u učmalu tradicionalnu viziju boga,a ono u providnost.
Moglo bi se reći i usud,karmu,kismet ili kako ti drago.
Anthony je bio,razmišljajući o svemu,potpuno ravnodušan i na činjenicu da su iz ovih stremljenja, ove duhovne snage,koja je kao i nevidljivi energetski štit obavijale prije svega Američki,a potom i konkurentske i pridružene svemirske programe,bili iskljućeni svi koji su loše djelovali,pisali ili mislili o istom.
Općepoznato je naime da grupacije kao što su globalisti,zeleni,oni što su prisvojili dugine boje za sebe i njima slične branše ne vole one koji u svrhu testiranja detoniraju nuklearne naprave u zraku,na zemlji,pod zemljom i pod vodom.
Ali ljepota,izraz moći,snaga ovih drugih je vidljiva i cijelom svijetu data na uvid,dok je ljepota ovih drugih bila tisućljećima potiskivana,sakrivana i sada u vremenu experimenata ovih determinista polako kao nježni pupoljak izlazio na površinu.
Anthony nije mogao zatomiti prigušen,podrugljiv smjeh a i osjećaj nadmoći svoje vrste nad ovom strujom,kojom je usput rečeno isijavala i frajerova osobnost.
Filmski i audio zapisi sadržavaju u sebi dokumentiranu manje više čitavu povjest čovječanstva od početka 20tog stoljeća u njegovoj domovini.
Slike naime izmedju ostalog i konfrontacije ova dva svijeta.
Što je na tim zapisima vidljivo.
To desetljeće je mnogobrojnim test explozijama nuklearnog oružja ,ljudskim prodorom i doslovno u dubine,i visine pokazalo da ljudske mogućnosti nemaju granica.
Kakav soj ljudi je ostvario takva tehnička dostignuća.
Pa da budemo i pomalo sektaški nastrojeni oni koji su svoje grupacije nazivali kraticom WASP,a u pokojnih Sovjeta,tvrdolinijaška pravovjerna struja,istesana i prokušana u borbi na život i smrt sa nacistima.
Ovo dvoje su u biti po svim kriterijima,osim po drugim kulturološkim zaleđinama bili braća.Anthony bi se usudio reći braća u duhu.
U njihovom svjetonazoru,odmalena je bila ugrađena jedna ljepa njemačka riječ, ORDNUNG.
I vrhovi ovih zavađenihblokova,tj njihova elita je praktički i živjela ordnung.
Onaj drugi segment ove krilatice,,disziplin,, bio je manje štovan i življen,izraženiji je bio u Sovjeta nego u WASPovaca,ali ni u kom slučaju nije bio slab.
Sljedbenici ovog duha koji su kao prioritete svog bivstvovanja sagledavali pojmove poput Fatherlanda,,Rodine i ostaloga,odjednom su se našli izazvani od onih koji misle drugačije.Od onih koji su se prozvali djecom cvijeća.
Od onih koji su konzumirali droge,od onih koji su odrastali bez čvrste roditeljske ruke,od onih koji nisu išli u školu,od onih koji tvrde da smo postali od majmuna,od onih koji su uvjek protiv ,a prilažu sliku o sebi kao o utjelovljenju svekolike djikanije.
Ti i takvi drogirani i pijani bradonje što se na svojim okupljalištima javno drogiraju,a ,boga mi,u takvom stanju im nije stran ni snošaj u javnosti,našli su se suprostavljeni tjekom demonstracija,primjerice protiv rata u Vijetnamu,ili u službi zaštite egzotične vrste kornjaća,do zuba oklopljenoj,pravovjernoj policiskoj falangi.
Anthony je tek sad mogao obuzdati svoj smijeh.
U redu,pustimo zakon,pravdu i institucije po strani,ali čisto iz perspektive ljudske životinje,kakve su šanse imali ovi drogirani frikovi protiv ovako oklopljenih i pripravnih momaka.
Jedino šansu da budu premlaćeni,da se nagutaju suzavca,dobiju pendrekom medju rebra i slično.
Jer ORDNUNG jest ono što je ovu zakonsku stranu činilo nadmočnijom.
Kao prvo to je snaga zajednice ,potom puno efikasnija logistika,i napokon svakodnevni trening za ovu vrstu rabote.I zadnja stvar,konzervativni bilo katolički,bilo waspovski odgoj koji proizvodi zdravu djecu.Onu koja su ako ne uspješna a ono uporna u školi.Onu koja rano idu spavati,onu koja zbog prohibicije pornografije i tradicionalnog odgoja ,bez obzira na prirodni hormonski rad,pubertet a s njim i mladenačke ludosti nastupaju dvije,tri godine kasnije nego u ovih bitangi sa suprotne strane,i u konačnici kojim se ludo adolescentsko doba uspješno kanalizira u zadaće i planiran,ako ne i rezerviran položaj za karijeru budućnosti.
Svi ovi parametri bijahu oštro suprostavljeni izmedju ove dvije grupacije.
A onda je zbog raspada istočnog bloka,došlo do svojevrsne globalne uravnilovke.
Anthony nije mogao ne primjetiti da su ova samoproglašena djeca cvijeća,postavši srednjovječni ljudi,bogatijeg životnog iskustva,imali tendencu da bidnu veći fašisti spram svoje djece ,nego što su to bili njihovi roditelji.
Ovaj tradicionalistički blok,prema kojem je Anthony bio sasvim ravnodušan,začahurio se u zemljama poput nekih sa islamskom kulturološkom zaleđinom i postao svojevrsna brana priljevu stranih ,kvaziliberalnih struja,prije svega Američkih.
Jer onaj koji kontrolira poroke,kontrolira i ljude koji su njima izloženi.
Čelni ljudi centara moći,bijahu veći eunusi od srednjevjekovne popadije,jer su ta divlja stremljenja naučili staviti u kavez.
A svekolikom pučanstvu,pa hajde da budemo grezi,STOCI,dat je na raspolaganje širok dijapazon sprava i sretstava za uslovljavanje,kontrolu uma i u krajnoj liniji manipulaciju njima.Raspon se kretao od kemiskih,tj droge,do vizualnih,kao što su virtualni svjetovi.
Vraćajući film unazad,Anthony je shvaćao međusobnu povezanost stvari koje naizgled,ali samo naizgled nisu imale ništa zajedničkog.
Naime ,što se blokovske podjele tiče,netko je krajem 20tog stoljeća zaključio da je utakmica završena.
I što se onda dogodilo.Sakaćenje ljepote.
Jer sam proces pripreme,odvođenja na lansirnu rampu i na kraju samo lansiranje predstavljali su prizor od kojega je zastajao dah i onima koji nisu ni na koji način bili povezani sa raketnim projektilima.
Performans i umjetnička predstava izrazito moćnog izričaja.
A za one koji kako Dante kaže,,Izađoše napolje ,nebi li vidjeli zvjezde,, riječ je bila o drogi.
O univerzalnoj panaceji i začinu.
Jer sama utakmica je tjerala igrače da rade jače,više,brže.
Redom su se pojavljivale ATLAS,REDSTOUN,R7,PROTON,TITAN,DELTA,SPACE SHUTTLE..a onda stop.
Netko je zavrnuo ventil.
I ne samo to,čitava generaciska struktura bivših posvađanih blokova se promjenila.
Starce sanjare zamjenili su nazovi prizemni ljudi srednjih godina čiji jedini pokretač bijaše kapital.
Zavodljiva kurva zvana novac i profit postala je stjecajem geostrateških okolnosti zamašnjak ljudske prisutnosti u svemiru.
A povodeći se za onim mitom da je industrija proizvoda široke potrošnje,povezana sa privatnim poduzedništvom i slobodnim protokom robe i kapitala kamen temeljac na kojima počiva blagostanje zapadne civilizacije,novopečeni gospodari svijeta gotovo u potpunosti zapostaviše ovaj sektor koji je nekoć bio dika nacija koje su ga provodile i svemir u blizini zemlje postao je parkiralište za telekomunikaciske naprave nimalo maštovite primjene,a sve kako bi neki TV ili MOBILE mogul napunio đep.
U drugu ruku,sport nije prestao,jedino je izgubio auditorij.
Ali ni ovaj zastoj nije dugo trajao.Trebalo je pričekati početak sukoba civilizacija na oružanoj osnovi da lokomotiva simbolično govoreći ponovo krene.
Razlog ovome bio je krajnje jednostavan.Onaj tko kontrolira zamljinu površinu iz orbite,preciznije rečeno ona strana koja je tu u prednosti,korak ispred protivnika jeste u zavidnoj prednosti ispred konkurencije.
Kao što se Anthony sjetio prije,svi koji su imali kritike protiv ponovne expanzije u sunčev sistem,onemogućeni su u svojoj prljavoj raboti prokušanim metodama koje je primjenjivao senator Mekarti 50tih godina a posuđenim od sovjeta.
Voditelji sada već potpuno militarizirane NASA agencije,ovu su kategoriju građanstva,koja je neskriveno imala nešto protiv njih,etiketirala starom,dobrom,prokušanom stigmom ,,Pedera,,
A svi znamo za međusobnu ljubav militarista i pedera.
Jer recept za obst pedera nisu izmislili iranci.
Iako iskreni ljudi, ovi šiiti su ipak to shvatili doslovno.
Jer onaj tradicionalistički,kršćanski pristup je kudikamo sofisticiraniji i gnjusniji.Kao kad su onomad,naslućujući veliki društveni experiment kvazilibertinizma na globalnoj razini koji je prijetio da uzdrma same temelje njihove egzistencije,konzervativni,tvrdolinijaški kršćani ma koje konfesije,a bijući kičma močnog Reaganovog establišmenta lansirali sidu medju narode,uviđajući činjenicu ,,Da se pedera nakotilo po Kaliforniji,,
Dok su ovi potonji shvatili što se događa,pošast ih je desetkovala.I tek nakon 10 godina počeli shvaćati uzročno posljedične veze i recepte od neprijatelja.
Proglasivši ove globalne muljatore što su sputavali ruke NASAi simbolično govoreći ,,pederima,, a imajući u zaleđini svekoliku državnu aparaturu,ovi štovatelji zvijezda i otvorenog neba bacili su na njih jednu vrstu duhovne fetve i ostali obogaćeni izdašnim državnim proračunom,slobodnih ruku u misiji ljudske kolonizacije svemira.
U sredini 21 stoljeća,ovaj pokret koji je vezano za robotske sonde poslane ka udaljenim svjetovima dobio tada i službeni naziv ,,rasijavanje,, bio je nabijen takvom duhovnom snagom kakva je primjerice moguća u zemlji kojoj prijeti ili se nalazi u ratu.I to stvarnom a ne fiktivnom.
Nitko više nije pitao koliko to košta.Jer takav se smatrao izdajnikom,a zna se što se radi sa izdajnikom u ratu.
Kao i sa većinom tehničkih velikih projekata do sada,i orbitalne izlete i u mjesečevim kolonijama i u ,,rasijavanju,, prednjačili su Amerikanci.
Jer prvi zacrtan cilj tako obimnog projekta,kojem se nije nazirao kraj,bila je uspostava stalne ljudske kolonije na Mjesecu.
Da bi se upotpunila slika ovog projekta,valja zaviriti i u inspiraciju koju pružaju muzeji.
A da bi se izbjegle zamke one ,međunarodnoj diplomaciji tako drage ,,što se dogodilo,nije se dogodilo,, za potrebe dnevne politike,reaktivirana su sjećanja,autobiografije i sastavci prvih astronauta,počevši od Gagarina,Sheparda i njihovih nasljednika.
Nadalje,povratne kapsule tih letova bijahu ispolirane,olaštene,opremljene tako da mogu izvasti još koji let i postavljene kao muzejski izlošci diljem zemlje u osvjetljenom ambijentu obogaćeni detaljnim opisom svojih misija.
Prateći ovu liniju sve rakete nosilice i njihovi potencijali koji bijahu konzervirani i stavljeni van uporabe baš kao i stari bojni brodovi 2 sv. rata,nanovo su reaktivirani i stavljeni u uporabivo stanje.
Podzemni silosi TITAN2 projektila, originalno namjenjeni politici nuklearnog odvraćanja,kao i nosioci GEMINI brodova u vrhuncu hladnog rata,ponovo su počeli obnašati svoju dužnost.,ovaj put preinačeni kao nosači moderniziranih kapsula sličnih GEMINIju za dva čovjeka,ali sa mogućnošću duljeg boravka u svemiru.,dokovanja na orbitalnu postaju i opremljeni solarnim panelima kao svojevrsni pandan sovjetskim SOYUZ brodovima.
Šteta je bila da tako razgranata infrastruktura rasijana diljem zemlje propadne.
Nošena vjetrom nove politike,i ova stara ,pouzdana,a neko vrijeme i zaboravljena porodica svemirskih letjelica dobila je priliku za novi život.
Nadalje,ugasli program starog Space Shuttlea iz 80tih godina ne samo da je obnovljen,već su kapaciteti lansirnih platformi povećani,prošireni i modificirani tako da osim klasičnog šatla,mogu nositi i varijantu te letjelice sa orbitalnim teretom postavljenim na vrhu nosilice a prozvanim ARES.
Broj shuttle letjelica se iz dana u dan množio,a kontroverzni prostor za posadu,često napadan od struke zbog slabe sigurnosti za živote astronauta izveden je u više verzija.
Oni naime što im je baš toliko stalo do kože,koristili su dvosjedne verzije sa izbacivim kapsulama,a hrabriji entuzijasti one stare sa 7 sjedećih mjesta.
Ipak,usprkos svim optužbama,plasiranim od strane ideološkog dušmana svemirskih misija,statistika je pokazala da je stari,dobri Space Shuttle jako sigurna naprava.
Katica za sve koja je uz obimne financiske injekcije i veliki entuzijazam svojih štovatelja,koji je graničio sa vjerskim fanatizmom,napokon postala ono za što je bila predviđena.,u počecima svog postojanja.
Pouzdano sredstvo redovne dostave ljudi i tereta u nisku zemljinu orbitu.
Nadalje,jeftinije za održavanje i jednostavniji za uporabu,izvedenice ove letjelice,kao što je bio ,,kliper,,izbile su sve argumente iz ruke onima koji su još uvjek sumnjali u kapacitete i mogućnosti ljudskog duha i duše,kao i onih stremljenja koji je osjećajući zemaljsku civilizaciju već jako starom,podizao poglede i težio ka zvjezdama.
Stvar nije bila čisto inžinjerska.
Jer ako je zapadna civilizacija u nečemu bila dobra,a onda je to seriska,tvornička proizvodnja matrijalnih artefakata.
Bila je to prije svega stvar duha.
Stvar upornosti i prestiža,stvar principa.Za opstojnost svemirskog programa,bio je potreban prije svega cilj.
Definiran cilj ,kao i netko s kim se može natjecati.
Anthony se sjećao povjesti američkog svemirskog programa.
Kapsule Mercury u kombinaciji sa Redstone i Atlas raketnim nosilicama.
Bila je to stvar prestiža,stvar stvar duha ,stvar sporta i utakmice.
Ti nosači bijahu prije svega konstruirani kao dostavna sredstva nuklearnog oružja.
Silom prilika poslužila su u sasvim drugu svrhu.
I ne samo to . Oči cijele nacije bijahu uperene u taj projekt.
Nikad kasnije u tom stoljeću nije kolektivna duša nacije bila zagrijana za jedan tehnički projekt ,kao to desetljeće početka svemirske utrke.
Jer,što se dogodilo tri desetljeća kasnije npr.sa space shuttleom.
Interes javnosti je opao.Nitko osim malobrojnih entuzijasta,ljubitelja sf literature,kao i ljudi koji su poslom bili vezaniza svemirski program,nije se mnogo uzbudjivao oko toga što neki ljudskom rukom napravljen objekt jezdi svemirom.
Tehnologija je jednako kao i entuzijazam bila zamrznuta.
Itakva je ostala u idućih 30 godina čekajući bolja vremena.
Jer većina lansiranja,ukljućujući tu i APOLLO,bijahu tek veliki ,jednokratni ispaljeni metci.
Sredinom 21 stoljeća,netko se sjetio da valja organizirati redovnu liniju do mjeseca,usporedivu sa medjugradskim zračnim prometom.
I tako je nastao IKAR.Prvi u punom smislu te riječi svemirski brod,stacioniran u niskoj zemljinoj orbiti i pridružen orbitalnoj postaji kojoj je tu i tamo služio i kao booster kad ova izgubi na brzini.
Mogao bi se netko zapitati,što je to bila novina na IKARu,u odnosu na APOLLO i CONSTALATION brodove.
Mnogo toga.IKAR je bio u mnogočemu nalik fiktivnom Otkriću iz klarkove odiseje.
Moćni četverostruki raketni motori davali su mu potisak koji ga je sa njegovim lunarnim teretom mogao otrgnuti iz zemljine sile teže,i za dva dana odvesti u lunarnu orbitu.
IKAR je u biti izgledao kao veliki štap sa raketnim pogonom i lunarnim modulom na njegovu vrhu,koji je izgledom podsjećao na golemog kukca sa 4 noge.
Veliki solarni paneli na sredini konstrukcije,davali su IKARu izgled grotesnog aviona ili križa nepravilnog oblika.
Sam lunarni modul IKAR letjelice,bio je tek neznatno veći od sprave iste namjene iz programa CONSTALATION
Ali sa jednom bitnom razlikom.
Za razliku od APOLLO i CONSTALATION brodova,IKARovi motori bi počeli kočenje prije aluniranja,a lunarni modul je zbog ovog manovra uštedio znatan dio svog goriva,koje bi inače trebao potrošiti na kočenje.
IKARov zapovjedni modul je velik dio ove zadaće,koja je iziskivala veliki utrošak goriva,preuzeo na sebe.
20 kilometara od mjesečeve površine,lunarni modul bi se odvojio i započeo posljednji manovar spuštanja.
Prednost ovakve izvedbe bila je u tome što je lunarni modul isporučivao kontejner sa teretom,smješten ispod glavnog tijela letjelice i preuzimao onaj već istrošeni,bez ostavljanja ijednog segmenta letjelice na mjesecu kao što je bio slučaj sa EAGLEom i ALTAIRom.
Nakon dostave tereta i preuzimanju onog iz mjesečeve baze,lunarni modul ,još uvjek punih tankova,zaparao bi tamno Mjesečevo nebo put orbite,nebi li se ponovo spojio sa IKARom,koji ga je tamo čekao.
IKAR bi naime odmah nakon što bi otpustio modul,promjenio smjer mlaznica i počeo sa manovrom povratka u mjesečevu orbitu,nakon što je gotovo bio stigao do mjesećeve površine.
Ponovo kompletiran u mjesečevoj orbiti,čitava IKARova kompozicija imala je taman toliko goriva da se oslobodi mjesečeve orbite i došlepa do velike modularne svemirske postaje u niskoj zemljinoj orbiti kojoj je bila pridružena.
Sama izvedba ove kompozicije uključivala je mnogobrojna lansiranja medjunarodnog karaktera.
Jer početke orbitalnih postaja treba tražiti još tamo u vremenu pokojnog sovjetskog saveza.
Drugovi su ,naime ,suprostavili američkom kampanjskom pristupu svemirskoj utrci,svoj,a vrijeme je to i potvrdilo,mnogo učinkovitiji i na duge staze ispravniji pristup.
Sovjetski svemirski program,a kasnije su ga preuzele sve nacije upletene u svemirske programe,tekao je evoluciski,uvažavajući razvojne zakonitosti.
Anthony se sjetio i danas živućeg ruskog r7 soyuz projekta.Bijaše zacrtan cilj.
Doprema trojice ljudi do orbitalne postaje ili njihovo vraćanje na zemlju,a u slučaju potrebe,soyuz je služio i kao čamac za spasavanje.
I to sve u verziji za ljudsku posadu.
U teretnoj verziji,koja je nosila ime progres,orbitalna stanica je dobila univerzalnu spravu za dostavu namirnica kao i odvoz smeća.
Jednom konstruirana,testirana i stavljena u operativnu uporabu,kompozicija R7 Soyuz je i danas,200 godina od pegule heroja SSa Vladimira Komarova gotovo nepromjenjena vršila svoju primarnu zadaću.
Sovjetski,kasnije ruski svemirski program prolazio je mnoge razvojne faze.
Početni ,pionirski experimenti sa stanicama ,,Saljut,,.....
Nakon njih,ovi uporni drugovi,naučili su sastavljati module u orbiti i sa istim raketama nosilicama u zemljine nebeske poljane sastavljen je habitat znakovitog imena MIR.
To je negdje bilo vrijeme kad su se zavađeni blokovi prestali gledati preko nišana i počeli uspostavljati dijalog.
Dijalog koji je nesretno završio za istočni blok.
Raspad ove goleme države za dobrih 30 godina zakočio je i zamrznuo njen svemirski program.
Zamrznut je i bio rad na sovjetskoj verziji raketoplana i moćnim ENERGIJA boosterima,koji su imali nadmašitikapacitet američkog shuttlea.
Ali u tom periodu zimskog sna za ruski proboj u svemir,,onaj hardver već provjeren,preuzeo je na sebe koliko je bio u mogućnosti,zadaće otkazanih programa.
Nasuprot ovom sovjetskom,evoluciskom pristupu svemirskoj utrci,Amerikanci su suprostavili svoj kampanjski program,da paradoks bude veći,jako sličan famoznim petoljetkama u gospodarskoj politici svog omrašenog protivnika.
Ovaj izraz odnosio se na forsirane skokove u realsocijalističkoj privredi,ali se bez problema mogao primjeniti i na NASAine težnje da dostigne i prestignesovjete.
Na duge staze gledajući,,ovaj američki pristup imao je više nego jednu slabu točku.
APOLLO program bijaše dika cijele nacije i svekolika povjest čovječanstva bila bi kudikamo siromašnija da se on nije dogodio.
Sam projekt sličio je na izgradnju kineskog zida.
Na podizanje faraonovih grobnica.Na legendarnu kulu babilonsku.
Jer iz njega nije bilo financiske koristi.
Saturn rakete su odmah po okončanju APOLLO SKYLAB programa povučene iz uporabe.
Ali cilj koji je sa njima postignut,bio je ispunjenje najsmjelijih težnji i stremljenja ljudskog duha i mašte.
Sa potpuno prizemne,bajkama bezlične i naizgled dosadne znanstvene strane,jer tko je pobogu u osnovnoj školi volio fiziku,matematiku,mehaniku....ostvaren je bajkoviti san Julesa Vernea i okrilatio
Dušu i malim i velikim dječacima.
Čak su i sovjeti od srca čestitali Amerima.
E,taj i takav duh uspjeli su obnoviti tvorci IKARa.
Organiziran redovan promet na relaciji Zemlja,Mjesec,napokon je svemirski program otrgao iz koljevke i pomogao mu da zaživi.
Ovim entuzijastima nije pri tom smetalo učestalo prigovaranje kojekakvih financijera,koji nikako nisu mogli prožvakati činjenicu da cijeli projekt košta basnoslovnu sumu novaca.
Jer ukoliko sama orbitalna postaja ne iziskuje toliko logističkih letova opskrbe sa zemlje,na nju pridodan IKAR zahtjevao je temeljit remont u orbiti nakon svake misije opskrbe lunarne postaje.
To je prije svega uključivalo punjenje tankova,čak i zamjenu nekih od njih jer se IKAR uglavnom sastojao od modularno spojenih tankova goriva,te propuhivanje raketnih motora.
Te kao završni čin,popunu goriva na lunarnom modulu.
Specijalno u ovu svrhu,u orbiti je neprekidno dežuralo 10 raketoplana baziranih na konstrukciji shutllea i klipera.
IKAR je naime bio servisiran u rekordnom roku od 7 dana.
Lansirni kapaciteti neophodni za ovu rabotu,gledajući isključivo parametre potrošnje goriva,bili su obimni kao svi tekući svemirski komercijalni i vojni projekti zajedno.
Ali tvorcima IKARA to nije smetalo.Jer ta sprava bila je najbliža hipotetskim svemirskim brodovima iz svekolike mašte čovječanstva kao što je to bio ENTERPRIZE zvjezdanih staza.
Osim opskrbe lunarne postaje,IKAR je imao još jedno unikatno svojstvo.
Svojim velikim teretnim kapacitetom mogao je poslužiti kao vozilo orbitalne straže,uzevši analogiju u obalnoj straži pomorskih zemalja,ali i kao nosač nuklearnog oružja za potrebe onog što su zvali,,asteroid mining,,.Naime,u noćnim morama zaljubljenika u svemirska istraživanja,uvjek je ,poput Damoklovog mača prijetila opasnost odudara golemog bovana u zemlju.
IKAR je sa svojom mogućnošću presretanja asteroida,vraćao miran san na oči ovim paničarima.
Kao što ćemo vidjeti iz nastavka priće,IKAR je razbio led.
Ljudska avantura u svemiru,napokon se otrgla od strategije prostog ispaljivanja metaka u orbitu,a u krajnjoj liniji ,IKAR je pomogao u procesu standard izacije svemirske opreme.
Taj prvi prototip svemirskog broda,pridružen orbitalnoj postaji,i danas nakon 100 godina svog postojanja,još uvjek je bio u službi,kao prvi u svojoj klasi.
Letjelice ovog tipa opsluživale su i lunarne nastambe,a njene inačice povećanog kapaciteta tankova,služile su i kao opskrbni kapacitet Marsove biosfere,tj.Rangarovog doma
Prisjetivši se tako znanja iz medjuplanetarnog prometa,Anthonyja sjećanje odvede 20 godina u prošlost.
Pukovniku su živo prolazile slike sa prvog trenažnog leta kliperom,čije je odredište bio modul svemirskog pješaštva. Nije mogao vjerovati da je prošlo gotovo 20 godina.
Sve vježbe prije njegovog primanja u aktivnu službu imale su miris krvi. U naprednim stadijima obuke,novaci su koristili bojevo streljivo,pomješano sa manevarskim u omjeru 1 3 .
Zadnji testovi novaka,osim njihove vojničke sposobnosti,uključivali su i neku vrstu testiranja prsta sudbine,nad kojom čovjek nikad nije imao vlast,niti će ikad imati.
Uključivali sui onaj mali postotak sreće,ili ako se uzme,božje intervencije.
Anthony se dobro sjećao da je pri završnim testovima,ukljućujuči i one u orbiti,od 10 novaka jedan ugradio sebe u kolektivni napor.
Bio je praktični ateist,ali iz spoznaje i iskustva,a frajer mu je to uvjerenje samo učvrstio,znao je da ova dragovoljna ljudska žrtva,potpomognuta igrom slučaja ili ruskog ruleta,jer formalno gledajući,nitko nije bio odgovoran,itekako ima smisla.
Novacima su od početka obuke usadjivali moral kamikaza i na zidu menze trenažnog centra stajao je citat japanskog zapovjednika pred kraj rata na pacifiku.
Glasio je otprilike ovako
,,Ne dolazi u obzir da se vratite živi.Vaša misija uključuje izvjesnu smrt. Vaša tijela,kost i meso bit će mrtvi,ali ne i vaš duh,ma kako ga zamišljali.Tjelesna smrt,žrtva jednog od vas,žrtva božanske naravi,značit će dodatnu snagu i polet ostalima,značit će radjanje drugih koji će doći na vaše mjesto.Bit će cigla ugradjena u zajedničku nadgradnju vaše organizacije.Ali opet napominjem,ukoliko baš morate,izaberite smrt koja će donjetinajviše željen učinak.,,
Filozofija ovog tipa,brzo je našla pristaše medju militantima ma kojeg predznaka.
Svoju preteču u modernom načinu ratovanja,ova taktika je po prvi put našla medju Japancima.
Nakon duga 4 desetljeća nadmetanja dvaju antagonističkih blokova,dugo vremena je bila zatirana i davana joj je od strane vojnih krugova auru tabua.
Naime ,i vojska SADa koja je tvrdila da joj je protivnik samo carstvo sotone,uspjevala je održati službenu politiku u svojim vojnim krugovima, nadahnutu teologijom krščanstva,smatrajući se svojevrsnim križarom protiv ,kako su voljeli isticati bezbožnog,ateističkog,boljševističkog protivnika .
Ti i takvi kvazikrižari ,dobrano oslonjeni na tehničku nadmoć,shvaćali su zdravo za gotovo da su samoubilački napadi djelo ludjaka ili u najmanju ruku grijeh spram njihovog poimanja boga.
Usamljene akcije ovog tipa,namjenjene prije svega skretanju pozornosti javnosti na odredjeni problem,primjerice samospaljivanje budistićkih redovnika tjekom vjetnamskog rata,shvaćali su kao rastreseni očajnički tip poremećena čovika.
Sovjeti su pak sa druge strane nasljedili stajalište svoje ortodoksne crkve po pitanju suicida,koje je bilo identično onom zapadnjačkom, i u svojim oružanim snagama tj. Močnoj crvenoj armiji samoubilačke akcije su bile zabranjene.
Dok je reaktivirao sjećanja sa prvog uzletanja klipera, anthony se sjećao predavanja svog instruktora po ovom pitanju.
Nakon raspada Sovjetskog saveza,a samim tim i nastajanja svojevrsnog vakuma,u geostrateškim odnosima, vojni krugovi u SAD ostali su doduše bez protivnika,ali u drugu ruku i bez najboljeg saveznika i prijatelja.
Ta tko će sad zamjeniti sveprisutne sovjete.
Zar amerikanci ne gube dezintegracijom ove velike zemlje i svoj smisao postojanja.
Nekoć golemi proračun pentagona,koji se u vremenu hladnog rata podrazumjevao sam po sebi,sada se u nedostatku vanjskog neprijatelja počeo topiti.
I dok su Rusi bili zaokupljeni sami sa sobom,potplaćeni od zapada da zamrznu svoj nuklearni i svemirski program,zabrinuti gospodari rata na zapadu panično se počeše ogledavati za novim neprijateljem,razlogom i uzrokom svog vlastitog postojanja.
Riješenje je došlo sasvim neočekivano.
Pojava otprije znana kao terorizam sa zapadne,tehnološki nadmoćne strane, a urbana gerila sa protivničke ,fanatizirane i tehnološki slabije strane,ponovno je izašla na površinu.
Muslimanski vjerski vodja,američki saveznik iz hladnog rata,predvodnik afganistanskog djihada protiv bezbožnih ,blagopokojnih Sovjeta,iznenada se ,frustriran američkim neokolonijalizmom, u prvoj godini novog tisućljeća,okrenuo protiv svojih prijašnjih tutora.
Bijes mrkog planinskog vuka,amerikanci su osjetili na svojoj koži 11. Semtembra 2001 u centru New yorka.
Obrušavanje samoubojica putničkim zrakoplovima na dva golema nebodera na manhatanu i njihovo rušenje,uz tisuče žrtava,šokiralo je svjetsku javnost i zauvjek promjenila naćin ratovanja.
Ne usporavajući svoj put jedino njemu poznatim stazama prašume,pukovnik je ponovo proživljavao uspinjanje klipera ka orbitalnom koridoru.
Priča o tjeku ratovanja tekla je linijom njegovog sječanja.
Opremljeni za potpuno drukčijeg protivnika,Amerikanci su se linijom savezništva,vezujući za sebe zapadni krug zemalja,našli u nebranom groždju.
Kao odgovor na sve širu kampanju terorizma,pristupili su sustavnom zatiranju logistike svog protivnika.Nije im pri tom smetalo zaobilaziti stavke medjunarodnog prava. Ta zar nisu bili pobjednici u hladnom ratu i jedina preostala supersila.
Početne akcije pacificiranja muslimanskih militanata u državama Iraku i Afganistanu bile su tek preludij uspavanom divu da pokaže svoju moć. Ono što je bila tek ogranićena vojna akcija,prešlo je granice nacionalnih država.
Na udaru američke vojne sile,našle su se arapske zemlje sa margine medjunarodnih političkih tokova. Zemlje čija je fundamentalistička doktrina pogodovala širenju fanatizma medju običnim pukom.
Ali jedno je bilo uništiti konvencionalnu vojnu nadmoć zemalja nedoraslih modernoj vojnoj sili,a nešto sasvim drugo pobjediti u gerilskom ratu koji se rasplamsao hranjen bijesom frustriranih stanovnika tih prostranih zemalja.
Amerikanci su upali u živo blato svoje vlastite vanjske politike.,uplićući se uvjek iznova u razračunavanje sa terorističkim ćelijama,ne gledajući više unutar čijih se granica one nalaze.
Vojojnici suprotne strane, u nedostatku tehničkih sredstava,modernog ratovanja, a ulazeći sve dublje u temelje prorokove vjere,našli su efikasan način pariranju zapadnjačkoj nadmoćnoj tehnici.
Kao nekoć njihovi prethodnici pokret novih assasina uzimao je sve više maha.
Koristeći se brojnom islamskom nazočnošću na zapadu i oslanjajući se na mnogobrojne ćelije takozvanih spavača,razgranali su široku mrežu samoubilačkih napada,daleko izvan granica svojih okupiranih zemalja.
Bombaški izleti u centre zapadnjačkih gradova,bili su tek preludij u samoubilačke orgije koje su dobivale sve više maha.,i prestale biti monopol islamskih fanatika.Taktika tih napada bila je zastrašujuće učinkovita.,a u isti mah tako jednostavna.
Izvan granica fundamentalističkih zemalja ,svoje pristaše samoubilačka taktika našla je u neprilagodjenih individua,onih uvjek kivnih na društvo,sotonističkih sljedbi, kao i sve razgranatijih neopoganskih kultova,iznjedrenih na krilima new age pokreta i novohelenističke religije proizašlih iz istih.
U nemogućnosti da zaustavi ovako eruptirani izvor ljudske frustracije,Amerikanci su tonuli sve dublje u glib svoje vlastite cinične politike.
I one od arapskih zemalja koje su tradicionalno bile Amerikancima naklonjeni,počele su od njih otpadati ,zaogrčući se sve više plaštom vjerskog i sa njim povezanog političkog fundamentalizma., kojeg je inaugurirao pokojni imam Homeini.
Jedna za drugom , iz Američkog zagrljaja počele su otpadati Saudiska arabija,Jordan,Sirija ,Pakistan. U arsenalu dviju od ovih zemalja našlo se i nuklearno oružje.,proizvedeno mukotrpnim postupkom ,daleko od oćiju radoznalih orbitalnih špijuna.
Pridodano kao bojeve glave već postojećim projektilima,pojava ovog oružja oduzela je san sa očiju zagriženom iranskom neprijatelju, državi Izrael. Kada su Iranci počeli formaciski rasporedjivati svoj nuklearni ponos na projektile srednjeg i kratkog dometa,danomice im mjenjajući položaj prijevoznim TEL postoljima,kao i onim montiranim na željeznićkim vagonima., Izraelci su izgubili mogućnost da u svakom trenutku znaju lokaciju ovog oružja.,koje uzgred rećeno pojedinačno nije prelazila snagu hirošimske bombe.
Iranci nisu naime još ovladali tehnologijom zaogrtanja svojih bojevih glava vodikovim plaštom ,što im je bila velika želja.
Prije nego što im opasnost postane još veća,žudije su se odlučili za ono što se zove ,,preventivni udar,, Pouzdavajući se u antibalistički štit baziran na energetskom oružju usmjerenog zračenja,baziranim u pustinji Negev,kao i orbitalnim laserskim štitom te usavršenim inačicama raketa patriot,pokrenuli su masovnu zračnu kampanju protiv Iranskih centara za proizvodnju nuklearnog oružja.
Centrifugalni uredjaji za obogaćivanje urana su doduše uništeni, ali jedna od izraelskih bombi uništila je i komercijalni reaktor atomske centrale te izazvala radiološku katastrofu sličnu onoj iz ukrajinskog grada Černobila. Pod pritiskom svoje javnosti željne osveta, iranci su zauzvrat poslali Izraelcima čestitku u obliku 30 projektila tipa SHAHAB na istraživački centar Dimona.
Ovaj iranski odgovor bio je presudan za daljni razvoj dogadjaja, jer je paket iranskih projektila sadržavao bojeve glave,one probojne sa odgodjenim djelovanjem,namjenjene uništavanju podzemnih bunkera,kao i one sa kemiskim sredstvima tipa SARIN;SOMAN;TABUN.
Tek poslje ovih dogadjaja,tromi je aparat ujedinjenih naroda pokušavao posredovati.Ali bilo je kasno za bilo kakvu prevenciju. Izraelci su odlučili ispuniti svoje staro obećanje da će u slučaju iranskog korištenja kemiskog oružja,baciti jednu nuklearnu bombu na iranski grad.
Obećanje su ostvarili i prvi put nakon 150 godina,zlokobna gljiva se podigla usljed ratnih dejstava.Tjek dogadjaja više nije bilo moguće zaustaviti.Iranci,svjesni izraelske nadmoći u protubalističkoj tehnologiji,odlučiše se na osveta pomoću projektila nove generacije,obloženih reflektirajućim matrijalom ,za koje izraelci nisu znali da ih Iran posjeduje.. Ovo oružje,naime,,uspješno reflektira zraku lasera sa vretenastog tijela projektila.Ta zraka treba padati na nadolazeći projektil u duljem vremenskom razdoblju i iz pravog kuta, ukoliko je želi uništiti,što zbog brzine raketa obloženih ogledalima nije bilo moguće. Ovaj put na prostorno malu Židovsku državu poletjelo je 12 projektila.
Obrambeni izraelski sustav u ovom konkretnom slučaju je zakazao i uspio sa putanje skrenuti svega tri projektila.
Suočen sa uništenjem devet svojih gradova,Izrael je pokrenuo scenarij osvete instinktivno i sa zastrašujučim učinkom.
Dvije trećine svog nuklearnog potencijala, formaciski rasporedjenih na kopnu,moru,u zraku,pod morem i u svemiru,Izraelci su isporučili na islamsku republiku Iran ,čiji gradovi u trenu bijahu zbrisani u stravičnoj orgiji masovnog unižtenja. Ne treba ni spominjati razmjere užasa koji su usljedili.
Iranska vojna i politička vrhuška ,Zakopana duboko pod zemljom, svjesna da je ovo ujedno i njihov kraj,odlučila se na posljedni čin osveta.
Od njihovih protivnika takodjer je malo što ostalo poštedjeno,tim više što je bila riječ o uskom pojasu zemlje uz obalu.
Ostarjeli ajatolasi izvukli su zadnji,očajnički ,as iz rukava. U najvećoj tajnosti u podzemnom silosu,bila je smještena bitnica raketa za čije postojanje svijet nije znao.
Kako se pod prijetnjom sankcija Iran obavezao da neće pokušati proizvesti balističke projektile doleta većeg od 5000km,svi pokusi u ovom smislu bili su pod najvećom tajnošću.
Sama proizvodnja djelova projektila obavljala se na različitim mjestima pod maskom civilnih uredjaja i postrojenja.Pod zemljom je čekalo 12 raketa konstruciski baziranih na konceptu stare ruske r7 rakete iz programa vostok i sojuz.Bile su znatno manje nosivosti i dimenzija od svog uzora,ali sposobne da pomoću svoja dva stupnja na vodikovo gorivo i uz trup montirana 4 boostera isporuče 10 kilotonsku bombu do pacifi;ke obale sjedinjenih drava. Iako sistem navodjenja ovih projektila nije bio najsretnije riješen,na cilj su stizale sa točnošću pogotka tj. Mogućnosti greške od 2 km. I bile su ispaljene na urbane centre i šteta koju su prouzročile brojila se na preko milijun žrtava od inicijalnog udara,a da radijacisku bolest i ne spominjemo.
Projektili su promašili poslovna središta gradova,ali jedna bojeva glava detonirala je taman iznad Holivuda. Centra onog što su ajatolasi voljeli nazivati majkom razvrata i glavnim razlogom otpadanja od monoteizma i svekolike poganizacije zapadnjačkog civilizaciskog kruga. Ovaj iranski udar ostavio je američku antibalističku obranu sasvim nepripremljenu,i zatečenu,upravo zato što je došao sasvim nenajavljen.
Projektile je zapazila jedino kontrola leta civilnog turističkog suborbitalnog prometa,i odmah potom pustila u eter poruku neidentificiranim objektima da se uklone sa medjunarodnog turistiškog koridora. Šok američke javnosti bio je neizreciv. Ali prije njega nastupio je odgovor. Od iranskih naselja malo je što ostalo poslje izraelske reakcije,ali ova amerČka bila je brza,temeljita i neumoljivo automatizirana.
15 minuta poslje udara na Kaliforniju,hladni,proraćunati birokrat iz pentagona,jedan od onih što bijahu zaduženi za postupak sa zastarjelim oružnim sistemima,predložio je prirodu atomskog odgovora.
Predložio je naime nadredjenima da na Iran požalju projektile kojima je isticao rok uporabe i koji su u granici od godine dana morali biti povučeni iz uporabe.Uglavnom projektile stacionirane u zemaljskim silosima i na željezničkoj mreži,tipa TITAN „ I MINUTEMAN.
Obratio se generalu riječima...,,Ionako ćemo morati te ptičice demontirati,a to kožta,ta tko će to platiti,valjda svi mi porezni obveznici,nego deder da jednim udarcem ubijemo dvije muhe. Riješimo se projektila na način na koji su oni predvidjeni,a usput,zapalimo gadove,što kažete,ha,,
Zapanjeni onim što su čuli što im je kolegi u glavi,ipak poslušaše njegov prijedlog.Bilo kako bilo,100projektila TITAN 2,isti broj MINUTEMANA,385 TOMAHAWKraketa,komplet bojevih punjenja sa 3 OHIO podmornice stacionirane u indiskom oceanu,kao i 20 bombardera b52 u isto vrijeme poletješe prema Iranu sa svojim hidrogenskim teretom.
U jednoj od povjesnih koljevki kulture,civilizacije i svekolike uljudbe,u stravičnoj fuziskoj olujiu vremenskom razmaku od kojih 20 minuta od prve do zadnje eksplozije izumro je gotovo sav život zasnovan na kralježnjacima.
Ali ovo je bio tek početak Američke odmazde.
Sljedeći dan svim je arapskim zemljama dan ultimatum da u roku od 7 dana unište sve projektile dometa većeg od 100km,s tim da takodjer unište pred američkim,a ne Unovim inspekcijamasav arsenal kemiskih,bioloških,i eventualno nuklearnih bojevih glava.
Takodjer ih se obvezuje na raspremanje svih ratnih plovila osim obalne straže. Uništenje svih borbenih zrakoplova,reduciranje broja ljudstva svake od navedenih armija na 30000ljudi potrebitih za održavanje unutarnjeg mira,exteritorijalno pravo za američke baze,stacioniranje američkog nuklearnog oružja u njihovim zemljama,,smjenu vladara nepoćudnih Amerike ,uz to ograničavanje broja tenkova i oklopnih transportera, kao i izričitu zabranu brkatim arapskim muškarcima da ljube u obraz američku dječicu u kratkim hlačicama.
Ucjenjene zemlje su upozorene da neispunjavanjem ovih zahtjeva,zazivaju na sebe sudbinu Irana.
I u samoj Americi iza ovih dogadjaja,došlo je do društvenih tektonskih poremećaja. Kako većina arapskih zemalja nije bila voljna ispuniti američki ultimatum ,na granicama njihovih zemalja stade se koncentrirati dotad nevidjena vojna sila.Ujedinjeni narodi stadoše panično tražiti od amerikanaca suzdržavanje od uporabe nuklearnog oružja.,tim više što je ono iskorišteno u nedavnom sukobu toliko zagadilo atmosferu,da više nigdje na globusu nije bilo sigurno izlaziti iz kuče,te izlagati bilo koji dio kože.
Ostale nuklearne sile,uključujući i Rusiju ,izrazile su žaljenje zbog nuklearnog holokausta,ali i upozorile Amerikance da neće tolerirati daljnu kontaminaciju atmosfere.
Suočeni sa blokadom svojih dojučerašnjih saveznika,a i sami spoznajući štetnost nuklearne odmazde,ovi iz pentagona,sada već ohladjenih emocija,stadoše konsolidirati svoja stajališta,i planirati daljni tok akcije.
Raspored islamskih zemalja ,tvorio je jedinstvenu zemljopisnu cjelinu od Maroka do Pakistana. Izuzetak od ove cjeline,bile su jedino bivše sovjetske republike,vezane obrambenim ugovorima za Rusiju,te sa političkim režimima,nesklonim islamskom fundamentalizmu.
Amerikanci su sa svojim armijama okružili tu jedinstvenu islamsku tvorevinu,koja se u medjuvremenu i formalno ujedinila, prozivajući se Islamskom konfederacijom.
Dvoje od tih ujedinjenih zemalja bile su u posjedu atomskog oružja.
Pentagon im je odmah dao do znanja da ozbiljno misli sa ,,iranizacijom,,ukoliko ovi samo pomisle na njegovu uporabu.
Ukoliko do sukoba dodje,atomski potencijal bit će prvi na udaru.
Amerikanci su obznanili da je njihov orbitalni štit u potpunosti funkcionalan i da nije vjerojatno da će i jedan od neprijateljskih projektila doseći tlo SAD.
Takodjer su izjasnili i svoju spremnost da jednom za svagda obračunaju sa fundamentalističkim protivnikom ,makar to uključivalo i okupaciju tudjih zemalja.
Da bi ovaj cilj ostvarili nije se bilo moguće osloniti samo na superiornu tehniku.
Moćni vojni stroj ,skoro u potpunosti automatiziran,,opsluživalo je svega 800 000 vojnika,što marinaca,padobranaca,plaćenika,privatnih agencija, sve u svemu uglavnom specijalnih postrojbi čije je zanimanje bio rat.
Uvidjevši brzo da sukob neće biti ni brz ni lagan,Amerikanci se poćeše ogledavati za dodatnim ljudstvom.
Uprošteno govoreći trebalo im je topovsko meso.Ovaj put za one gnjusobe iz pentagona nije bilo nikakve dvojbe.
Procjenili su da će im za angažman protiv tako brojnog,iako tehnološki daleko slabijeg protivnika bitipotrebno najmanje 4000000 pješaka čiji će zadatak biti da sudjeluju u akcijama kao drugi i odlučujući segment ovog rata nakon što im dotad nevidjena brojna i sofisticirana tehnika prokrči put.
I dok je Anthony u realnom vremenu zastao naslonivši se na deblo drveta,nebi li provjerio svoj položaj i odmorio od cjelodnevne hodnje,stoljetna šuma je utihnula i kao da se pretvorila u oko i uho spotirajući ovog STEALTH uljeza.
Problemi koje su imali gospodari rata tjekom pripremanja protuislamske akcije,problemi su koji su se projicirali kroz njegovu svijest,dok ga je kliper zajedno sa ostatkom voda nosio u orbitalni koridor,kao da nisu bili više od 100 godina udaljeni,jer položaj u kojem se sad nalazio,jako je podsjećao na pentagonske dileme iz tog vremena.
Čitajući podatke sa vizira,u zapretenom kutku njegova sjećanja iz kliperovog otvorenog teretnog prostora 12 njegovih drugova je odlebdjelo u formaciji koristeći manevarske rakete potisnike u svemirski bezdan protkan zvjezdama ,lebdeći poput duhova ka svom odredištu,modulu svemirskog pješaštva koji je trebao poslužiti kao meta.
Podaci očitani o njegovom sadašnjem stanju,pokazivali su da je lovina udaljena svega 10 km.Ono što ga je zbunjivalo ,bila je činjenica da je riječ o naseljenom prostoru.Naime ,osim Rangarovog signala,Anthony je očitavao još svu silu neidentificiranih signala spojenih,što je bilo vidljivo i preko vizira kacige,u jedinstveno kolektivno energetsko tijelo kao da je riječ o rock koncertu ili vjerskom obredu.
Poruka upućena iz njegove prošlosti,dok se približavao modulu,kao svojevrsni dejavu,kazivala mu je da nešto nije u redu. Ovakav signal jednostavno nije smio očitavati. Umjesto praznog modula,gdje su se trebali opskrbiti zrakom,kadete je dočekala suparnička grupa i smjesta otvorila vatru.
Po starom obićaju,mali postotak streljiva trebao je biti bojevi.Ludom igrom sudbine i vjerojatmosti,ova okolnost bila je kobna za trojicu Anthonijevih drugova.
Similarnost sa sadašnjom situacijom bila je preočita. Anthony je znao da će vjerojatno morati pristupiti rezervnom planu.,jako sličnom onom sada povjesnom kad su Amerikanci u sukobu sa svojim vjerski indoktriniranim neprijateljem proveli pojačanje svoje vojske.
I dok je sada stajao blizu svoje lovine,znao je da je prvi dio plana ispunio, onaj izvidnički.Ali spoznavši sa senzora da se Rangar nalazi u grupi,zaključio je da će trebati pojaćanje.
I dok je upućivao signal svojoj ,kroz mnoge bitke iskušanoj desetini ,tipkajući naredbe u tastaturu ljeve ruke bojevog odjela,Anthony evocira tjek američko arapskog rata i svega što je iz njega proizašlo.
16
Dok se velika armada spremala poslati posljednji ultimatum prije polaska u akciju,turbulencije političke prirode koje su mirisale na rat,uskovitlale su i europsku pozornicu. Izvorište problema i ovaj put bio je Balkan.TUDI TUKAJ JE MEJO.
Problemi su počeli na krajnje bizaran način.Naime, država Slovenija godinama je vodila svojevrsni rat medijima, pravosudjem i svim dostupnim sredstvima protiv alternativne rock skupine koja je koristila staro germansko ime za glavni grad Dežele Ljubljanu.Od strane državnih organa učestale su optužbe za švabofilstvo,subverzivnu djelatnost,avociranje nacističke prošlosti i slišno.
Sve u svemu,optužbe koje su mirisale na stare staljinističke postupke,neprimjerene demokratskoj zemlji.Slovenski istočni susjed ,Hrvatska,tek je bila izašla i z iscrpljujećeg rata za BOSNU.izašla je kao pobjednik i izgurala svoje tradicionalne protivnike Srbe iz tog područja. Da bi ovo bilo moguće ,hrvatska je uspješno ukomponirala domicilno muslimansko stanovništvo u svoj nacionalni korpus. Odustala je naime poistovjećivati nacionalnu pripadnost isključivo uz katolički predznak.
Ratom iscrpljena ,ali vojnički jača nego ikada, Hrvatska je sa pozornošću pratila razvoj dogadjaja kod svog zapadnog susjeda. Kada su zbog navodne utaje poreza slovenski rokeri zatvoreni,usljedile su masovne demonstracije njihovih pristaša . Spontani ispadi masa znatno su se umnožili,te bivali sve silovitiji.,vjerojatno zbog kontaminacije atmosfere nastale iz nedavnog nuklearnog sukoba.
Slovenske vlasti,demokratski izabrane od te iste rulje koja je divljala po ulicama,paleći vozila,demolirajući izloge,vršeći svekoliku opačinu,vandalizam i kaos,odlušile su silom istupiti protiv njih.
Usput rešeno,nestašni germanofilski rokeri osudjeni su na ukupno 350 godina stroge robije zbog utaje poreza,poticanja gradjanskih nereda,izazivanja izvarednog stanja u zemlji,nepristojnog izražavanja,nepropisnog parkiranja te uriniranja u javnosti.Kaos u maloj alpskoj zemlji ostao bi relativno nezapažen,da nije uzburkao duhove u susjednoj Austriji.
Naime,austriski predsjednik ,jedan od pionira i začetnika neopoganskog kulta koji je početkom 21. Stoljeća inaugurirao lik blagopokojnog Adolfa prvo u politici a zatim i u bogoštovlju.Išao je naruku konzervativnim krugovima koji su željeli zadržati standard i način života i raspirio je ponovo netrpeljivostiprema useljenicima,mobilizirajući paravojne postrojbe iz društvene kaljuže sa ciljem premlaćivanja crnaca,arapa,židova,slovenaca,tu i tamo pedera,globalista,zaštitnika životinja,i drugih.
Učvrstivši ovim prokušanim receptom vlast,austriski štovatelj kukastog križa našao je za shodno da Slovencima uputi diplomatski prosvjed glede šikaniranja njemu omiljenog rock sastava.
Slovenske su vlasti ,ite kako zauzete pendrećenjem svog gradjanstva,tj situacijom jako sličnom onoj sa bliskog Kosova krajem 20tog stoljeća,poručile susjedu da gledaju svoja posla.
Sve bi prošlo i bez daljnih trzavica da zbog greške u navigaciji patrola sastavljena od dva Austriska borbena zrakoplova tipa grippen ,nije zaorala slovenski zračni prostor.
Prostorno mala Slovenija gotovo da i nije imala zračnih snaga borbene namjene. Naime,nisu joj bile ni potrebne.Sastojale su se od boingovih lovaca sa svojstvom vertikalnog uzletanja iz jednostavnog razloga što je na tako malom prostoru bilo lako locirati i uništiti uzletno sletne piste.
Mnogo su polagali u protuzračnu obranu,koja je pratila svjetske trendove i bila opskrbljena najnovijim dostignućima na tom polju.Nesreću u ovom slučaju predstavljala je činjenica da je slovenski pzo sustav bio u potpunosti automatiziran.Bio je programiran da razlikuje borbene od civilnih zrakoplova,te da u slučaju povrede zračnog prostora pošalje uljezu upozorenje.
Ukoliko bi odgovor izostao,kao u ovom slučaju zbog kvara na grippenovu prijamniku sustav je automatski bojevo djelovao sam izaberući sretstvo uvjeravanja.
U ovom slučaju bijahu to 4 rakete patriot koje su rušenjem Austriskih zrakoplova nanjele zlu kob na vrat vokacije
Rušenje grippena uzburkalo je duhove jastrebova u austriskim političkim krugovima.Učestali su bili zahtjevi za odmazdom. U nemogućnosti da smiri unutarnji sukob,gradjanski neredi koje su je potresali,slovenske vlasti uvidjele su da se više nije moguće vratiti na početnu točku. Tim više što su provokacije van granica počele stizati i sa hrvatske strane.
Učestalo patroliranje Hrvatskih ratnih brodova duž kratke morske granice,te iskrcavanje padobranaca na području svete Gere,izbili su i zadnji atom živaca i strpljenja slovenskoj pograničnoj straži koja je na hrvatske snage otvorila vatru.Ratni tjek dogadjaja više nije bilo moguće spriječiti.
Hrvatska je ,unatoč nedavnom ratu koji je ostavio u ruševinama dobar dio njene infrastrukture,raspolagala respektabilnom vojnom silom.
Ista je bila prokušana i istesana u bojevim uvjetima u bosanskom ratu.
Svoju sposobnost brzog prestrojavanja jedinica i vodjenja rata na planinskom terenu,koji je prakticirala u Bosni,Hrvatska vojska iskoristila je za masovni iznenadni prepad na Slovenskoj granici.Silinu i masovnost ovog blitzkriga Slovenci nisu bili kadri zaustaviti,zbog jednostavnog razloga što nije bilo mobilizacije nezadovoljnog naroda,.Snage unutarnjeg reda bile su dobrano zauzete pendrečenjem istog.Malobrojna profesionalna vojska bila je uglavnom rasporedjena duž Austriske granice zbog incidenta sa Grippenima.
Prebacujući u panici postrojbe na Hrvatsku granicu,Slovenci su ogoljeli zapadni front.Napadu na ovu malu alpsku zemlju,pridružio se i povampireni habsburški gens,izuzetno ljut zbog rušenja svojih ptičica,u prethodnom dogovoru sa hrvatskom stranom,a zbog pravog razloga vrijedjanja pangermanskog ponosa utjelovljenog u deklasiranoj,razvlaštenoj i obespravljenoj slovenskoj rock alternativi.
Tako je ,ponovo dokazavši da je povjest neprekinuti krug ciklusa koji se ponavljaju,Slovenija podjelila sudbinu Poljske sa početka velikog nacističkog pohoda i kao dežela prestala postojati podjeljena demarkacionom linijom izmedju Austrije i Hrvatske.
Evropa,i sama podrivena gospodarskim i političkim neprilikama,uspjela je sukob zadržati u njegovim granicama.
Daleko od europe,u Amerike,dogadjaji su se razvijali daleko od bilo čije vizije utopije.
Ostarjeli predsjednik,nekoč guverner Kalifornije,uveo je niz mjera koje su imale ojačati zemlju za predstojeći rat.
Većina mjera koje je poduzeo,bile su nepopuarne u širokim narodnim masama i duboko oprečne demokratskoj tradiciji Amerike.
Ovaj predsjednik,inače pobornik tvrdolinijaške struje pentagona,bio je pobornik neohelenističnog duha i sa njim povezanog religioznog pokreta.,proizišlog iz new agea.Na sam nastanak ovog pokreta pogodovala je holivudska industrija zabave.,otrgnuta svim sistemima kontrole,povodeći se isključivo za slobodom izričaja zajamčenog američkim ustavom.
Druga polovica 20tog stoljeća oslobodila je ovu industriju svih spona vezanih uz tradicionalno poimanje morala. Reći ću ovdje tradicionalnog kršćanskog poimanja morala.
Daljnim oslobadjanjem ljudske misli,kojoj je išla na ruku informatička revoljucija,holivudska je industrija sve više podilazila ljudskim strastima,uprizorujući scene sa mitološkim konotacijama,nepovratno podsjedajući ljudske umove,podsvjest kao i način razmišljanja.
Rečeni predsjednik,inače bivši glumac akciskih filmova,kao da se poistovjetio sa jednim od karaktera kojima je posudio svoj lik.
Moguće je zamisliti kakve je ovo imalo posljedice za američke neprijatelje kao i za dobar dio američkog gradjanstva,uglavnom pripadnika srednje klase,predvodjenih filozofijom živi i pusti živjeti.
Kongres je bio prisiljen da predsjedniku ustupi gotovo sve diktatorske ovlasti,dok je uloga samog kongresa svedena na minimum.
Nadalje,tehnika špijuniranja i zadiranja u privatnost ljudi,koja je bila dostupna još krajem 20tog stolješa,u vidu miniturizacije iste,sada je našla svoju pravu primjenu.
Gradjani nisu bili sigurni dali ih promatraju znatiželjne oči,ma gdje se nalazili.
Što se privatnosti tiče,Orwell i njegov veliki brat ,bili su za novonastalu situaciju prava dječica.
Predsjednik se dosjetio i stare prokušane metode kako da spriječi kriminal koji se u takozvanoj liberalnoj fazi američke demokracije bio prometnuo u kroničnu boljkudruštva.
Evocirao je naime uspomene i metode jednog svog kolege i zemljaka kojemu se neprikreveno divio ,čak kad je to bilo nezdravo za njegovu karijeru.
Prijeki sud oformljen je u svakom naselju,a sudom ovim imaju se suditi ravno 300 kriminalnih djela,od ubojstva,pljačke,premlačivanja,paleža,rodoskvrnuća,homoseksualnih čina u javnosti,pa sve do tako bizarnih kao što je jahanje konja bez odjeće,ili masturbacija u javnom zahodu.
Suvižno je govoriti da su pri ovom sudu postojale samo dvije kazne. KRIV ili NIJE KRIV.Kod prve je jedina kazna bila smrt streljanjem.
Predsjednik je takodjer zaoštrio imigraciska mjerila.Amerika,nekoć zemlja mogućnosti,postala je zatvorena i u unutarnjem pogledu sebi okrenuta zemlja.
Uprošteno govoreći,od Franklinove i Washinktonove vizije Amerike nije ostalo ništa.
Razlog poduzimanja ovakvih mjera,bila je priprava Amerike da vodi predstojeći rat.Taj veliki sukob,kao takav,najbolje je opisao jedan arapski diktator iz 20tog stoljeća riječima ,,majka svih bitaka,,
Ona je to uistinu i bila,za razliku od kratkrotrajne zaljevske epizode.
Okružena sa svih strana američkom vojnom silom,novonastala arapska konfederacija nije imala vremena ni razraditi svoju vojnu strategiju.
Duljinu trajanja rata nije bilo moguče predvidjeti.Oružane snage konfederacije,primjetno zastarjele tehničke opreme,bile su spremne za rat do posljednjeg čovjeka.Unutar njih samih,tradicionalna arapska karakterna crta ,najkraće opisana kao fjaka,bila je u potpunosti anulirana.
Naime,zadnjih 20 godina,svoje su vojske pridružene države,članice konfederacije u potpunosti profesionizirale.
Pa iako svjesne tehnološke zaostalosti,potrudile su se barem da im ljudski faktor ne zaostaje za zapadnjačkim.
Defenzivna strategija arapske vojske nije se mogla bazirati na dubini zaledja ,tj svog prostranog teritorija kao što je bio slučaj u srazu nacista i sovjeta,iz jednostavnog razloga što se u zadnjih 100 godina način ratovanja iz temelja promjenio.
Izložena orbitalnim očima i suočena sa onim što su na zapadu zvali F:O.B. ili fractional orbiting bombardment bilo koje točke svog teritorija,Arapi nisu puno pažnje posjećivali mogućnošću stopiranja invazora u frontalnom sukobu,takodjer su znali da će biti veoma teško zaustaviti neprijatelja u dubini svog teritorija.,čak ukoliko se ovaj bude kretao u kompaktnim kolonama.
Budući da su svega toga bili svjesni,jedini zaključak koji se nametao jest da je kapitulacija najbezbolnija solucija.
Užutkavži pacificističke glasove u svojim redovima,rigoroznim mjerama,združeni arapski generalštab odlučio je pružiti otpor protivniku na sve moguće načine.
Vatrena priprava za samu invaziju trajala je mjesec dana.Svi objekti od iole važnije vojne namjene našli su se na meti.
Skladišta goriva i tehnička podrška nisu dugo potrajali. Medjutim,autonomnost borbenih jedinica bila je bolja nego što su Amerikanci bili voljni priznati. Polazeći od osnovne zamisli da prvo porazi Saudisku Arabiju,sa najjače koncentriranim vojnim snagama,a u isto vrijeme da vrši pritisak na istočni dio konfederacije,čija je obrana bila dobro organizirana u planinama Afganistana i pakistana,Amerikanci su na zapadu,prema ponosnoj kraljevini Sauda usredotočili glavninu svoje vojske i brzim prodorom jurnuli duboko u pustinju,zaštićeni vatrenim zidovima.
To je dovelo do niza ogorčenih borbi u kojima su na svoje zaprepaštenje ,Amerikanci pretrpjeli teške gubitke.
Otpor mujahedina bio je neizrecivo fanatićan.
Nicali su iz pjeska i postizali potpuno iznanedjenje protivnika.
Svoju borbenu taktiku u ovoj početnoj fazi sukoba,bazirali su na pojedinaćnim bojevima s jedinim ciljem uništenja protivnika.
Činjenicu da ni sami neće preživjeti napad RPGom na nevjerničko oklopno vozilo,slali su allalahu na naplatu.
Čas u jednom ,čas u drugom kraju kraljevine ,nicali su na mjestima na kojima su se Amerikanci najmanje nadali,nanoseći im gubitke i povlačeći sa sobom u smrt tehno ratnike,tek teoretski upoznate sa ovakvim načinom borbe.
Američko oslanjanje na strojeve u prvoj sedmici rata bilo je ozbiljno uzdrmano.
Strojevi su bili u uporabi u ratnim operacijama dobra dva stoljeća.Obdareni umjetnom inteligencijom i optočeni oklopom,vršili su volju gospodara rata,zaklonjenih negdje u hodnicima pentagona.
Bezdušna,ubojita mašinerija na kotačima i gusjenicama suočila se sa iskonskom vrstom ratnika,fedajkina koji svojoj misiji za žrtvu pridaje tijelo,te mu suprostavlja onaj dio ljudskog bića na koji su na zapadu usljed industriske,tehnološke,informatičke i svake druge revolucije,još k tomu globalizma zaboravili.
U svoj borbeni zadatak,fedajkini su ugradili i svoje besmrtne duše.
Američki proboj kroz pustinju bio je znatno usporen,ali nije bio zaustavljen. Fanatizam mudjahedina nemilosrdno je gazio brojčano jači i tehnološki savršeniji ratni stroj.
Kao i stoljeće prije u Iraku,okupator je znao da će uprkos očekivanoj konvencionalnoj vojnoj pobjedi,upasti u živo blato gerilskog rata.
Začudo,sveti grad Meka,oko kojeg su Amerikanci očekivali žestok otpor,brzo je pao. Od strane Mujahedina bio je proglašen otvorenim gradom.
Unutar svetišta Meke,okupator je našao samo grupe klerika,muslimanskih svećenika,mula,ulema i ostalih bradatih stvorenja do grla zakopčanih u crne mantije i sa turbanima na glavi.
Zapovjednik Američkih snaga u tom podrućju,general Dionisus Lust izvrsno je znao prirodu svojih bojovnika kao i postupak kojem je kanio podvrgnuti duhovne čobane svog neprijatelja.
Naime,general Lust,osim svog vojničkog zvanja,imao je još jedan hobi.Religije. Točnije, povjest religija.
Jer,opće je poznato,da bi se moglo uspješno boriti ,treba prvo temeljito upoznati protivnika.
Tradicionalna sprega duha i mača nije nigdje tako oštro izražena kao u Islamu.
General,kao osoba bio je čista suprotnost ovome. U vjerskom pogledu preferirao je Helenski duh i prvo što mu je palo na pamet pri ulasku u Meku ,bile su ORGIJE.
Ovu razaračku ideju potencirao je pogled na bradate svećenike stivane unutar bodljikave žice.
Gledajući sa povjesne točke gledišta,muškarci koji nose hlače i koriste oružje,prirodno ne vjeruju muškarcima što nose haljine i mrmljaju sebi u bradu.
General Lust je znao da u orgijama mogu učestvovati samo posvećeni.,a za posvećenije od svojih ljudi,general nije znao.Bila je riječ o amnestiranim silovateljima,metroseksualcima,i svakojakim spodobama sadističkih sklonosti.
Osiguravši se najprije od mogućeg mudjahedinskog protuudara,postavljanjem automatiziranih straža,na pravcima mogućeg prodora neprijatelja,general je uprošteno govoreći pustio svoje ljude sa lanca.
Ono što se tada moglo vidjeti unutar zidina svetog grada Meke,usporedivo je jedino sa divljanjem ANTIOHA EPIFANA pri bibliskom izvještaju o Makabejcima.
O razmjerima razvratnih orgija koje su tada usljedile Anthony nije želio ni razmišljati.Scenarij naime kojih se nebi posramio ni Markiz desade.
Ali ipak,Anthony ne mogaše sakriti smješak dok mu je dio ove priče prolazio kroz mozak.
Anthony nije mogao razabrati Frajerovo maslo u tjeku misli koji mu je prolazio kroz glavu,ali se prisili,nebi li bolje shvatio ovu epizodu u muslimanskom svetištu da stvari sagleda iz frajerove perspektive.
Vjera je bila stvar koja nije Anthonyja previše opterećivala. Smatrao ju je osobnom stvari pojedinca. Ta napokon,svatko je svoj svijet ideja živio za sebe.,i iskustva koja čovjek može individualno steći,nisu za nametanje drugome.
Ali,gledajući iz šire perspektive,same vjerske turbulencije,Anthony nije mogao ne zapaziti neke zakonitosti.
I sam vojničkog zvanja,Anthony je sa neprikrivenim strahopoštovanjem gledao na fanatičnost fedajkina.
Polet koji mu je vjera davala,tjerao ih je na prijezir prema ovozemaljskoj egzistenciji.
Vjera,ukoliko čovjek zaroni u nju i pusti da utone u njezin ocean. Vjera sa svim svojim mističkim učenjima i iluminacijom duše.
Ali Anthony je mogao primjetiti,ovdje nije bilo govora o sukobu vjera.
Moglo se govoriti o dubljem pojmu,,SUKOBU CIVILIZACIJA.
Tehnički hardver na kojem su sukobljene strane bazirale svoju nadmoć,potekao je iz razdoblja hladnog rata.Frontovska,blokovska podjela svijeta rezultirala je bipolizacijom globusa na ideološkoj osnovi.
Tj. Ono što se može pod zajednički nazvati ,,,IZMI,,,Fašizam,nacizam,komunizam...sa jedne i liberalne demokracije američkog tipa sa druge strane.
Zemlje koje su u svoje ustave unjele klauzulu da su islamske,bile su na rubu ovog sukoba,iz njega isključene pripadništvu tzv,nesvrstanima,ili otvoreno priklonjene jednom od blokova.
Istočni blok bazirao se na svjetovnom ateističkom principu povodeći se za filozofijom K MARXa.
Ovaj je pak preuzeo odnos prema BOGU ugledajući se na filozofiju 19tog stoljeća čiji se odnos prema religiji može naznačiti NIETCZEovom krilaticom GOT IST TOTH.
Vladavina ideologije tj. IZMA,prisutna u Evropi tjekom 6 desetljeća,urušila se ne mogavši izdržati tehnološku utakmicu sa zapadom ostavivši za sobom zastrašujući arsenal oružja na kojem su istočne zemlje,formalni nasljednici SSSRabazirale svoju moć,i formalno zadržavši ulogu velesile.
Slom bipolarizacije,u kojem je usput rečeno svijet bio izuzetno sigurno mjesto za život,nije donio svijetu željeni mir i toliko žudjenu ravnopravnost medju ljudima.
Sam rat,tj. Vještina ratovanja polako je prelazila u metafizičku fazu. PANOPLIA je izgleda u ovom vremenu kaosa postala ključna riječ. Svojevrsna religiska panoplia tj, sljepo povodjenje masa za religiskim dogmama i odbijanje da se sagleda postojanje više mogućih stvarnosti.
Mujahedini i njihovi vodje,povučeni duboko u brdima prostranih muslimanskih zemalja,predosjećali su buru i spremali se za nju.Njih filozofija nije pretjerano zanimala. Njihova duhovna snaga bijaše vjera.Vjera otaca za koju su spremni umrijeti. Njihova taktika bijaše gerilska.
Ono što su mujahedini vremenom usavršili bijaše rat profesionalnih ubojica.Ograničeni oblik rata koji se sastojao od biranja individualnih meta i njihovom uklanjanju.Srednjovjekovni pokret assasina iz vremena Saladina bio im je uzor.
Osim toga,pod njihovim uticajem,na zapadu su počeli djelovati assasini potpuno drukčijeg ideološkog ili možebitno vjerskog uvjerenja.
Sredstva za brzo i obilno sijanje smrti u gužvi bijahu lako dostupna te se u ljudske bombe pretvoriše i ponosni ljudi,karaktera kakvog je opisao Dostojevski u svojim romanima. Ljudi sa sveprisutnom božanskom gladi koju im je društveni položaj sa samog dna društva onemogućio da utaže.Ljudi koji se nisu mirili sa pravilom klasne razlike nametnutom od strane vladajućih determinista.
Ljudi koji su sveprisutnu informatičku povezanost shvaćali kao višenamjensku filmsku knjigu prije nego kao novootkriveni izum kontrole uma.
Ukratko,u vremenu prije divljanja generala Dionisa u Meki,svijet je bio jako nesigurno mjesto za život.
Testiranje i bojeva uporaba slabašnog nuklearnog arsenala bojevih glava,koje nisu prelazile snagu od 20 kilotona od strane nekolicine islamskih zemalja ,bio je očajnički pokušaj da se ograde i zaštite od Zapada.
Ovo oružje nanjelo je zlu kob na vrat svojim vlasnicima i natjeralo ih da shvate da nije križarski korpus taj koji ih napada.
Onaj koji napada njihove zemlje,čini to isključivo sa ciljem stavljanja pod kontrolu bogatih naftnih polja za potrebe svoje tehnološke infrastrukture.,na kojoj počiva zapadna civilizacija. Dehumanizirani strojni svijet moćnih korporacija kojih se jebe i za vjeru i za filozofiju.
Ali ni orgijanje nije dugo trajalo.
Na širokom frontu ove odsudne civilizaciske bitke,neumorni odnos tehničke premoći prevagnuo je u stranu Amerikanaca.U roku od godine dana, koliko je ofenziva trajala,razoreni su svi arapski tehnološki potencijali.Svi veći gradovi pretvoreni su u ruševine.Američka vojna sila zagospodarila je onim što su još iz vremena kalifata zvali Ogromni ocean Islama. Ali mač ima 2 oštrice.
Suočeni sa ratnim strahotama,ljudi još fanatičnije prigrliše temelje svoje vjere,.
Ovaj duhovni zov kao da je bio zarazan.Obuhvatio je i zapadne zemlje.Pripadnici monoteističkih vjerskih sustava još zdušnije prihvatili su vjeru otaca suprostavljajući je vladajućoj,arogantnoj,neopoganskoj,ali u neku ruku i izrazito ljepoj i privlačnoj alternativi vladajućih determinista,kojima je nastali kaos išao naruku.
Anthonyja iz ove retrospektive prošlosti u stvarnost prizove približavanje helikoptera.
17
Razmjenivši posljednje podatke sa Demetrom i Antimonom,general Budjoni je šetao uokolo tanjurastog prijemnika solarne mreže.
Dižući kaskade prašine koja je letjela visoko u nebo pod niskom Enceladovom gravitacijom,generalu je novi tjek dogadjaja dao za misliti.
Uhvatio je sebe gdje tjera svoje mehaničko obličje da se ponaša na ljudski način nervozno.
Tjek razmjena informacija prvi je započeo Antimon.Po Budjonijevu mišljenju taj kreten nad idiotima svih vrsta i vremena.
Uprkos preobrazbi koju je bio prošao,Antimon se još nije odvikao od infantilne navike mucanja.
ANTIMON,,Bbbudite poozdravljeni,ddruštvo.Ddossadašnja aakcija tteče po pplanu, oovim putem ddao ssam vam kommpletan uuvid u nnju,,
BUDJONI,,Zašto ne skratiš,Antimone.U tjeku smo dogadjaja.Jedino mi nije jasno zašto sa pukovnikom igraš istu igru kao i sa Rangarom. Taj nije ni u kom slučaju naivčina,znaš,tjekom karijere prošao je sito i rešeto. Vjerojatno će dokučiti tko mu se u biti obraća,i sa kakvim ciljevima.Valjda će shvatiti da nam je cilj isti. Što ti misliš o svemu Demetra,,
DEMETRA,,Uistinu,Roberte,ovaj put nemaš pravo što se ljutiš na Antimona,radi dobar posao. Zasad,njegov je uticaj na razini psihosugestijeNadje li se Rangar u životnoj opasnosti,Antimonova reakcija u stanju je poprimiti fizičke forme i oblike.Bila sam svjedokom nekih njegovih eskapada u prošlosti i kažem ti Roberte,veoma je učinkovit,,
Da je imao ljudsko lice,Budjoni bi se na ove Demetrine riječi nasmijao. Bio je tehnokrat i nije previše vjerovao u telekinezu Ali kako je čuo od Demetre,ova sposobnost u stanju se projicirati na daljinu ukoliko je meta nesvjesna da je meta ili u drugom slučaju ukoliko vjeruje u te gluposti.
Svi imamo sjećanja,svi imamo emocije,ali izgleda da ovaj blesavi Antimon,u stanju je raditi sa njima što normalnom čovjeku nebi palo napamet.
Skrenuvši pažnju sa Demetrina izlaganja,Budjoni se na trenutak usredotoči na ovo izlaganje o Antimonu.
Nije mogao prožvakati Demetrin prijedlog da se Antimon uključi u plan,ali kad je već tako,Budjoni uključi pomoćnu računalnu jedinicu koja je bila pridružena njegovu insenktolikom mehaničkom tijelu,i stane pretraživati,isključivši pri tom Demetru po fajlovima,znajući da je negdje u njima pohranio svojevrsnu Antimonovu ispovjed.
Ova ispovjed bila je plasirana u obliku priča,zgoda,dogodovština, i kad već mora imati posla sa idijotom,smatrao je Budjoni,nije bilo zgorega i prelistati to za što je Antimon smatrao da je važno za razumjevanje njegove ličnosti,pobuda i svega onoga što ga čini nezavisnom individuom.
Budjoni zaroni u prelistavanje zapisa.
RETROSPEKTIVA ANTIMONOVIH PROŠLIH EGZISTENCIJA
Priča prva...INSTINKT LOVCA
Ime mi je Galerije Elagabal.Rođen sam jednog jutra na obali Jadera.
Sjećanje se gubi u magli,poput kolone gusaka.Ali tu i tamo neki njegovi segmenti osvanu u mojoj svjesti i duhom se vratim u vrijeme kad sam uistinu bio sretan.
Jedno od tih,danas nejasnih fleševa sjećanja,vodi me tamo daleko,kada mi je bilo otprilike 12 godina.
Pa vrijeme je prolazilo ,poput obližnje rječice.Dane sam kratio ubijajući vrijemebesciljnim hodanjem kroz riječnu trsku i baveći se svime čim se već mlađarija tih godina bavi.
Prirodno za te godine jest da te stvari poput politike jednostavno ne zanimaju.
Tog jutra rano sam se probudio.Od majke zadnjih godina nisam mnogo očekivao,pa tako ni tog jutra.
BIla je naime tip žene kojoj je prišit nečastan naslov ,,bonae,,.Žene koje su u obližnjoj Saloni bile stigmatizirane između ostalog i propisnim kodom odjevanja.Žene nadaleko prepoznatljive po kratkim tunikama koje nisu sezale dalje od koljena.
Nisam se ni potrudio zazvati joj ime i zatražiti doručak jer vjerojatno nije ni bila u kući.
Umjesto toga,protrljam oči od krmelja i onako gol iz kreveta priđem zidu na kojem je poput trofeja bio izvješen moj najdraži alat.Ono što bi mnogo mojih vršnjaka nazvalo igračkama.
Bijahu to nož,prerađeni kuhinjski alat podoban za lovačko oružje i praćka.
Oba ova predmeta stavim u torbicu i uputim se ka obali rijeke.
Tuniku,jedinu koju sam imao,nisam ponio,jer za rabotu kojom sam se imao namjeru baviti to jutro,ona bi samo smetala.
Na izlazu iz kućnog dvorišta,umočim ruke u mulj i razmažem šare po licu i cijelom tijelu.Tu sam držao sakrivenu i lovačku kapu,trorogu vunenu rukotvorinu koju bih uvjek tu sakrivao,jer nisam volio da je majka vidi,budući da nije odobravala sportove kojim sam se bavio,kao uostalom ni ja njezine.
Da je kojim slučajem našla kapu u kući,vjerojatno bi je uništila.Izručila je ognju.
Ovako smo imali nepisano pravilo.Njen već veliki klipan nije puno zanovjetao gdje se to ona smuca noću,a zauzvrat ,majka mu ne bi nikad prigovarala zašto ga rijetko viđa kući.Kada je bila trijezna da to uopće primjeti.
Žurnim korakom uputim se kroz ono malo uličica usnulog naselja,i brzo izbijem na početak čistine.
Kao da mi je kakav dušmanin za petama,zatrčim se preko brisanog prostora i zađem u guštaru.
Među visokim šibljem sam se osjećao najsigurnije.
Znao sam naime da ću na obali rijeke naići na društvo.
Kao i prošlih dana,meta mog jutarnjeg lova bijahu divlje svinje.Golemi čekinjavci opasnog izgleda koji se najranije ujutro nebi dali smesti u svom obredu valjanja u blatu.
Odrasle veprove ,kao i njihove družice nisam ni pokušavao pogoditi kamenom iz praćke.Ta čemu..Što bi sa njima..Kako ih neopaženo dopremiti kući.Jer rabota kojom sam se bavio bila je i te kako nelegalna.Barem za klasu građanstva kojoj sam pripadao.
Moj su cilj bila prugasta mladunčad koja bi se neoprezno udaljila od krmače.
Iz dosadašnjih iskustava,već sam naslučivao kako to izgleda.
Prasetovo veselo roktanje naglo bi prekinuo kamen koji bi doletio iz mraka uz neugodan zvuk pucanja kostiju.
Jedno vrijeme krmača bi izgubila panično nastojeći da svoje malo podigne na noge,a kada bi ustvrdila da je zauvjek zaspalo,nevoljko bi se udaljila sa ostatkom krda u mrak.,ostavljajući meni,uspješnom lovcu vrijedan trofej i komad ukusnog mesa.
Tog jutra zastao sam zamaskiran blatom,trskom i noći bez mjesečine na rubu otvorenog polja uz rijeku.
Bijaše tu uz riječnu naplavinu baruština i blata,gdje se divlje svinje valjaju i okreću da se debelim slojem blata zaštite od muha.
Ovaj put svinje su me preduhitrile.Već su zauzele svoj položaj.
Bilo je to krdo,relativno malobrojno,sa dva dominantna mužjaka i nekoliko ženki,praćenih onim što sam i očekivao,mnogobrojnom prugastom mladunčadi.
Oči čudnog sjaja,očnjaci i rila izgledali su neobično opasno,i uljevali su strahopoštovanje u kosti.
Nekoliko ženki je izašlo iz blatne kaljuže,dok su se obadva mužjaka sa neskrivenim zadovoljstvom valjali u kaljuži,zadovoljno se češkajući.
Mladunčad je trčkarala naokolo skvićeći i cvileći,njuškajući zrak,zaustavljali bi se naglo i hinili položaj za borbu.
Spremno uhvativši kamen i praćku u desnicu,polako sam počeo gmizati kroz visoku travu,koristeći koljena,laktove i trbuh vješto poput zmije.
Brzo sam prevaljivao udaljenost koja me djelila od trofeja.Dopuzavši na 20 metara od mladunca kojeg sam odredio za žrtvu,dobro sam pazio na smjer puhanja vjetra,znajući jako dobro kako dobar njuh ove beštije imaju.
Podigavši se na koljena,zamahnem praćkom,gađajući iza uha skvićavog mladunčeta.Ispustio sam projektil.Svinjče se oglasi posljednji put,i sruši na zemlju.
Na moje nemalo iznenađenje,ostatak krda se zatrči glavom bez obzira nizvodno niz rijeku.
Sasvim atipično.Obično bi se neko vrijeme trudili oko žrtve,ali ovaj put kao da ih je nešto preplašilo.
Nisam pretjerano razbijao glavu o tome.Dotrčim do trofeja,uhvatim ga za zadnje noge i slavodobitno se zaputim doma.......
Prekinuvši sa pregledavanjem zapisa,Buđoni nađe sebe gdje se znatiželjno zamisli nad Antimonovom pričom.Avocira djetinstvo,to je Buđoni razumio,ali gdje li se samo u prošlost lansirao.To su bila samo nejasna sjećanja.Sjećanja na neko davno djetinstvo,koje nije nužno ni moralo biti njegovo.
Ali tek sada Budjoni se iskreno zainteresirao za psihu svog druga.
Nastavivši sa pregledavanjem Antimonovog sjećanja,budjoni se usredotoči na drugi set sjećanja.......
PRIČA DRUGA...Strah
Hajde prvo ,generale Budjoni,da ti kažem nešto o strahu.Najgnjusnija emocija koja je u stanju uloviti čovjeka.
Straha dakako ima više vrsta.Onaj iskonski ,kad se bojiš za život,onda onaj kad se bojiš za karijeru,potom onaj kad se bojiš za svoje najbliže.
Ta emocija koju nazivamo strah pojavljuje se i kao obrambena reakcija,ali puno je opasnije kad se on projicira na pojedinca u vidu čudorednog straha okoline,tzv.,,straha božjeg,,.
Da ti ne filoyofiram puno,Budjoni,onaj koji je od sredine obilježen,bilo da je riječ o grupi,ili pojedincu,osjeća tu prokletu emociju iz jednostavnog razloga što postoji.
Znaž i sam,Budjoni,da u Trećem rajhu nije bilo poželjno biti židov.Početkom 90tih,na Balkanu nije bilo poželjno biti druge nacionalnosti u pogrešnoj državi.U novije vrijeme počelo se streljati na ljudsku osobnost. Pa se tako na tapetu nadjoše pederi,pedofili,ne tako davno i narkomani.
STRAH. Onaj strah,Budjoni koji je nametnut od sredine,služi kao poluga za manipulaciju žrtvom.
Ukoliko je taj jadnik slobodna duha,što je uvezeno sa zapada,taj je najebao.Možeš se i zapitati zažto,generale.Pa zato što je lišen obrambenih mehanizama koji se stječu odgojem i stegom.
Kada se od sredine nametnut strah implementira pojedincu,zbog njegove prirode,e tada kolega moj dragi,imamo posla sa dvosjeklim mačem.
Evo ti samo nekoliko činjenica koje ne trebaju biti pravilo,ali svijet i inače funkcionira po takvoj matrici.
Na scenu stupa ,,rekla kazala,,.Ona fama koja se lansira o čovjeku pa se čovjeka mrzi prije nego ga se i vidi.
Osoba,a nismo svi isti,hoćeš nećeš to i osjeća.bio sam svjedok svekolikih eskapada koje bi bile šaljive da nisu greze a i opasne.
Međupovezanost službi i usluga su stvar koju razumješ,zar ne Budjoni.E,pa bilo je osoba iz svih branši koje su smatrale da imaju moralno pravo skočit mi na prsi,zato jer prepoznaju neprilagođenost.
Znaš li za one koji su negodovali jer ih nisu htjeli uslužiti u trgovini,dolje u tvojoj domovini.Jer su krive boje kože....ili da ti ne isplati plaću za mjesec dana,jer se njegovom malom kopilanu ne sviđa barbina njuška....ili da ti odbije isplatiti policu osiguranja i zna da je zaštićen i da mu ne možeš ništa.
STRAH...Sjećam se generale i imena iz te egzistencije iz koje ćeš čuti i sljedeće priče.Ljepo rimsko ime..Sertorius.
Ta sjećanja,Budjoniobilno su začinjena maglom,znaš. Magla i šuma ih prekrivaju kao neprobojna koprena koja kad se razmakne ,nerjetko izaziva i bol.Onu pravu fizičku bol.
Sama retrospektiva tog postojanja ne navodi me na pomisao i pretpostavku da je to ime povezano sa Marijevim pristašom,Pompejevim protivnikom iz Španjolske,jer sudeći po fleševima,dade se zaključiti da JA SERTORIUS ne pripadam višoj klasi.
Ta sjećanja ne prićaju životnu priču,to nisu memoari.To su oživljeni momenti,bljeskovi u vjećnosti koje jednostavno nije prekrila smrt.Koje nije dohvatila ona crna,besvjesna smrt slična blaženstvu sna bez snova.Ti momenti dotiču se bezvremnosti sažetoj negdje u vremenu,a jasni su kao i hologramska projekcija ili prikazi na ekranu.Male eksplozije svijesti bića koje je nekoć hodalo zemljom i pojavljuje se u sasvim drugom vremenu i sasvim drugoj osobi.
Poslušaj prvi događaj iz te retrospektive,generale Budjoni...
Sjećam se događaja iz sutona rimske republike.Grad u kojem sam živio,vječni grad na 7 brežuljaka .,plivao je u krvi.Nitko nije bio siguran.Sukob između dvojice antagonističkih vojskovođa ,prelio se sa nepreglednih prostranstava carstva na ulice njegova glavnog grada.Scenarij kao iz vremena Sulina proskripcija.
Vidiš,Budjoni,vjerovao sam da sam imun na takve scenarije.Jer to je bila stvar političara,a ja sam bio mornar.Sjećam se Budjoni,kao da je jučer bilo.
Troveslarka na kojoj sam služio,pristala je uz obalu Tibera.Jedan od rijetkih perioda kada bi imao vremena za sebe.
Uživao sam u takvim periodima bez obaveza.Klanje mačevima,nije me zanimalo,jer je bilo prisutno isključivo u političkoj rferi.
Ta koga bi zanimao mornar,a još k tome novajlija.Šetao sam opušteno niz rivuususret čovjeku od kojih 50tak godina.Na rivi je bilo malo prolaznika i nisam na ovoga obraćao pozornost.Teturao je put mene pijan,ali nije išao direktno put mene,već sa moje desne strane.
Odjednom promjeni pravac kretanja i krene put mene.Tek tada ga podrobnije pogledam.
Osim što je bio pijan,naglo postane i nervozan.Ruke je izvadio iz đepa i stisnuo je šake.DOŠAvši mi u blizinu,stane ravno ispred mene i činilo mi se da ću morati skrenuti ustranu da ga izbjegnem.Prije nego što sam uspio napraviti ovaj manevar,pajdo se raskrivi grlatim glasom i izbuljena pogleda i zakrvavljena lica zaurla put moje malenkosti...,,ŠTA JE,ŠTA JE STOKO PLEBEJSKA,,
Gledali smo se tako sekundu,dvije i ja sam ne tražeći sukob političke prirode,prvi uzmaknuo.
Nastavio sam hodati svojim poslom....
Evo ti i druga storija iz te egzistencije ,Budjoni.
Prošlo je 10tak dana od prethodnog događaja.Radio sam sve što i inače mornari rade kad se nađu na kopnu.Znaš i sam da te aktivnosti nemaju puno veze sa logosom,a ni sa zdravom pameti.
Lokalne kurve imale su tu noć puno međunožje posla.
Vraćao sam se u unajmljenu insulu sa radnim kolegama i to dobrano podcokan lošim,kiselim vinom,kad smo se razišli,a bilo je iza ponoći,idem niz ulicu,i izlazim na glavni gradski trg.
Išao sam se nadisati noćnog zraka,prije nego što legnem u krevet.
Ulica prazna,a na drugom kraju grada nabasam na dvojicu momaka.Tu smo negdje isto godište.
Kada me je jedan od njih ugledao,zatrči se put mene,urlajući neartikulirano.
Mislio sam da trči svojim poslom,učinio sam grešku i nastavio svojim putem,umjesto da sam zauzeo gard.
Ali instinkt mi je govorio da nešto nije u redu.Onaj njegov prijatelj je trčao za njim nastojeći ga zaustaviti.
Neposredno prije nego što je prvi dotrčao do mene,okrenem se taman da izbjegnem njegov nasrtaj.
Bio je toliko pijan ,da se šlampavo oklizao i tresnio stražnjicom o pod,glasno psujući.Tek tada zauzmem stav za možebitni sukob.
I zamisli samo,Budjoni,dok je bio na podu,počeo mi je psovati mater i prijetiti da će me zaklati.
Uto mu stiže prijatelj,i dižući ga sa poda,i mmrmljajući sebi u bradu nekakvu ispriku put mene u stilu,,Ne obraćaj pažnju,vidiš da je pijan,,
Ovaj njegov prijatelj ga digne sa poda.Lik se trzao i nastojao se osloboditi prijateljeva stiska,upadljivo izdrečivši oči put moje ličnosti,još uvjek me psujući.
Gledao sam ih tako gdje odlaze istim putem kojim su i došli.
Ostao sam zapanjen,Budjoni onim što sam doživio.
Budjoni je nastojao prekinuti ovaj Antimonov zapis,ali kiborg ga je izblebetao tako brzo da prije nego je uspio ga isključiti, Budjoni nastavi slušati Antimonovo izlaganje.
Poslušaj sada i treći slučaj asimetričnog napada,Budjoni...
Dogodilo se dvije godine prije spomenutih događaja i sjećanje me ponovo odvodi na obalu.Ovaj put nije Tiber,već rimska afrička kolonija na mjestu gdja je nekada stajala Kartaga.Veličanstvena,moćna,jaka Kartaga.Sada pokojna.Njene brodove zamjenile su rimske troveslarke,kopije kartaških,sa tužnim,uplakanim očima iznad kljuna za probijanje.Sertorius,kako sam se tada zvao,još nije izgubio romantičarsku perspektivu tih ubilačkih naprava,iako je pune dvije godine služio na njima.Prvo kao veslač,a potom kao opslužitelj pokretnog mosta.
Sama prisutnost ovog brodovlja i njegova angažiranost u sredozemlju potpuno je primirila pirate na morima.Pogotovo nakon energične pomorske akcije konzula Pompeja.
U to vrijeme intezivno sam se družio,dakako kad nisam bio na dužnosti,sa svojim izvrsnim prijateljem.Katul,tako se zvao.Jedna od onih urbanih legendi što nikad ne umire.
Čak je imao i pjesničkog dara poput svog imenjaka.Jedna njegova umotvorina osvanula je na zidu gradske vjećnice i dugo tamo ostala.Glasila je otprilike ovako..,,NISAM SE OSJEĆAO OVAKO DOBRO,JOŠ OD VREMENA KAD SAM VODIO LJUBAV SA SEDAM DANA STARIM LEŠOM HIJENE,UZ ASISTENCIJU NUMIDSKOG SADISTE MASSINISE,,
Katul bijaše legenda u svakom pogledu.
SJEćam se da je na dokovima bila veselica,pijanka.Nas 20tak mornara se ponapilo,veselimo se,smijemo i Katul me zove na stranu.Zagrlio me i smijući mi priopćava..,,Sertoriuse,ti si svinja..,,naglo odstupi od mene i još uvjek držeći bocu u jednoj ruci,drugom me udari svom snagom u prsi.Izgubio sam dah i potpuno u šoku i iznenađen,srušio se na pod.
Zvukovi su se pomješali.Poslje nekog vremena,jedan od kolega me diže sa poda i umiruje.,,Pusti ga Sertoriuse,vidiš li da se opio,,
Katul,već svjestan što je učinio,stao je sa moje ljeve strane,pridržavajući me za ruku,dok sam ga još uvjek zapanjeno i sa nevjericom promatrao.
Stao je trabunjati.,,Ajme,oprosti Sertoriuse,oprosti,ne znam što mi je bilo...,,
Oprostio sam mu taj put i nastavili smo piti zajedno.Ali znaš Budjoni,da to Katulu nije bio jedini kiks naspram majne person.Zato poslušaj i nastavak priće.
Ponovo Katul.Godinu dana poslje.Znao je svratit do našeg zajedničkog prijatelja Maria.Svi kažu da je peder.On to ne opovrgava.Što se mene tiće,to su njegova posla.
Učinio sam grešku i ponovo se zapio sa njim.Pojeo sam i nekakvu halucinogenu buniku i pao sam u neko stanje poluamnezije.
Sljedeće čega se sjećam jeste da smo završili na obližnjem brijegu.Skočio je na mene i bacio me na pod.Bio sam sjeban od travurine,i nisam bio nizašta .Čujem majmuna gdje trabunja poviše mene,,Eto ga Sertoriuse,neš ti tebe,tribalo te je odavno zatuć...,,
Ovo nisam zaboravio.Sutradan sam našao sekundanta,našeg zajedničkog drugara Marija.Našao sam Katula na dokovima.On konj od 30 godina okružio se društvom od 3 petnestogodišnja dječaka.Sjede u krugu i piju vino.Pristupio sam mu ovako...,,Za ono jučer,ne znam što te je spopalo.Tražim zadovoljštinu.Tu su i svjedoci.Budući da si mi ako ne prijatelj,a ono poznanik,ne želim koristiti šake i noge.Riješit ćemo stvar grčko rimski.Ajmo Katule,na noge.Ovaj je stao pomirljivo cmizdrit.
,,Ajde sjedi,popij sa nama,Sertorijuse,nisam mislio ozbiljno,,
Ja opet..,,katule,na noge,,
on meni,,nemoj Sertoriuse,, I tako 10tak minuta.Pošto sam mu rekao da je jadnik,okrenem mu leđa i uputim se put grada.Mario zaviče,,Sertoriuse,pazi,,Okrenem se kad evo Katula skočio na noge zaletjevši se put mene.Brzo sam ga bacio na pod.Moram priznat da sam se teško suzdržao da ga dobro ne polomim.Stvar je tako završila.Ja i katul još dugo nakon ovih sranja popijemo pivo kad se nađemo skupa.
Sve ove dogodovštine imaju nekoliko zajedničkih crta koje želim analizirati
1 U svim slučajevima,reakcija je bila spontana
2 . U agresora je uspostavljen sklop negativnih misli spram moje malenkosti koji se generirao na račun rekla kazala gdje čovjek trpa u sebe a potom explodira.
Ako sve treba nacrtati i izmjeriti po onoj liniji ,,kako vi meni,tako ja vama,,poduzeo sam mnogo solo pothvata u daleku divljinu da pokušam olabaviti duh pokretač koji potiče ovaj sklop u agresora.
Sklop mentalnih niti koji kreiraju oni iz kreme društva koji na poslu i u dokolici vrijeme ubijaju na tronovima i čija je glavna zanimacija znati tko što čita,Isti oni gadovi koji se hrane imaginarijem radničke klase i nastoje učiniti mizernim svačiji život.
Ovo su samo bili slučajevi,Budjoni,koji su mi se duboko usjekli u pamet.I bili su toliko traumatični da sam ih vukao i u idućim inkarnacijama.Bilo je toga još.
Ali vidiš,budjoni,u takvim slučajevima 2 su pristupa.Prvog se organski gnušam a on je lansiran od neprijatelja.On glasi ,,sam si sebi kriv,,
Drugi pristup kojeg sam ja vatreni pristaša,glasi,,JA SAM NAJVEĆE BLAGO I CENTAR SVEMIRA,,
Budjoni na ovu konstataciju nije mogao obuzdati smijeh.
Tjekom ovih misli,budjonija sjećanje odvede daleko u prošlost.,u vrijeme dok je trajala njegova preobrazba u KIBORGa.
To je za generala Budjonija bilo traumatično iskustvo.
Djetinstvo i mladost proveo je u matrijalnom izobilju,a nedostatak roditeljske ljubavi,nadomještala mu je Demetra u onoj mjeri koliko je to bilo moguće.
Robert fon Boroewich bio je sve prije nego defetista.Njegova vojnička karijera išla je uzlaznom putanjom ,ali relativno siguran geostrateški položaj juga Afrike,priječio ga je da iskusi ono čemu je iskonski težio.
Slavu na bojnom polju.Jer Robert je bio prije osoba bliska 19tom i 20tom stoljeću nego vremenu u kojem je živio.Postigavši čin generala,bila mu je dodjeljena dužnost više primjerena jednom birokratu,nego ratniku.Logistika oklopnih postrojbi,silom dužnosti,zaokupila mu je pažnju idućih 20 godina.
Sve do jednog nesretnog dogadjaja koji mu je u potpunosti izmjenio život i svjetonazor.
Jedan nezgodan pad sa konja zauvjek ga je ostavio invalidom.Pukli su naime vratni pršjenovi i general je ostao oduzet od vrata nadolje.
Nekoć hiperaktivan sportaš,pretvorio se preko noći u 100postotnog invalida.Tada mu je pristupila Demetra.
Budjoni se još uvjek sjećao njenih rijeći.
,,Ne budi malodušan,generale,to nije vojnički,život je tek pred tobom,doduše u nešto izmjenjenom obliku.,,
Tek tada,Robert fon Boroewich se počeo zanimati za mehanička tijela.
Bio je i te kako dobro matrijalno situiran. U nasljedstvo je dobio prostrani ranč 100 km od lučkog grada Durbana.Već duže vremena sa medicinskog stajališta bilo je moguće održavati na životu ljudsku glavu.
Štos je bio da se karotidna arterija i ostale pripadajuće žile povežu na umjetni krvotok.
Ljudski mozak uopće nije primjećivao razliku.Osjetila na glavi,tj.vid,sluh.,okus i opip na obrazima ostali su netaknuti,dok je centar za bol u mozgu bio potpuno umrtvljen.
U slučaju pucanja vratnih kralježaka kao što se dogodilo Budjoniju,ostatak tijela bio je samo smetnja.
Uvjek je naime prijetila opasnost od zatajenja srca,pluća kao i od dekubetesa.
Glavu je bilo moguće ugraditi u kupolasti uredjaj za održavanje života čiji je glavni segment bilo umjetno srce,aparat neophodan za održavanje mozga na životu. E,sad,Kibernetička tehnologija zadužena za relativnu autonomnost ovakvih organizama vukla je korjen iz tehnologije borbenih zrakoplova 21 stoljeća,tj upravljanja oružanim sustavima misaonim naredbama.
Osjetilni korteksi mozga,bijahu naime nanočipovima i žicama povezani sa kompjuterom vozila.
Na isti način u drugoj polovici 21 stoljeća,prevazidjene su bolesti poput sljepoće i gluhoće,jednostavnom ugradnjom vizir proteza povezanih na centar za vid i sluh.
Budjoni je idućih 20 godina zadržao svoja prirodna osjetila vezana uz glavu, ali je kupola za održavanje života služila kao velika nježna PIA MATER kojoj je bilo potrebno servisiranje svaka 2 do 3 dana.
Tjekom sveg tog vremena,Budjoni je okretao oko u svoju nutrinu.
Želio je nastaviti svoju biološku lozu i prije oproštaja sa tijelom osigurao je sebi banku sperme koja mu je podarila 12 potomaka preko 4 konkubine.
Budjoni se sjećao da je to bio najljepši period njegova života.
Vesela dječja vriska ispunila je njegov prostrani ,,RAJH,, Da je sada imao ljudske oči pustio bi suzu za tim vremenima.
Dopuštao je svojoj dječici da ga servisiraju.Nije im dao da ikad vide ostatak njegovog organskog tijela.
Vremenom,zbog ozljeda kože podvrgao se kirurškom zahvatu na koji ga je ponovo nagovarala Demetra,a koji bijaše uspješan u 80 posto slučajeva.
Trebalo je naime ispiliti lubanju i posljednje organsko kućište Budjonijeva mozga ukloniti.
Tim više što je došlo do truljenja na obrazima zbog loše cirkulacije.I tako se dogodilo jednog dana da je mozak bio sve što je ostalo od ljudskog bića koje se nekad zvalo Robert fon Boroević.
Plutajući mozak u hranjivoj otopini ,sa mogućnošću upravljanja mehanićkim tijelom.
Budjoni se sjećao i svog prvog tijela.Mehovi,hodači tek su ulazili u uporabu na exteritorijalnim svjetovima.,dok pri G1 jednostavno nisu bili dovoljno učinkoviti.
Njegovo prvo mehaničko tijelo bijaše uprošteno rećeno nalik traktoru za koji je bilo porebno jako malo naprezanja mozga.Podvo zje preuyeto od traktora sa alatom za grube radove na prednjoj strani.
Konyole za alat bilo je mogu'e mjenjati modularno.Glavnina njegova tijela ,bila je ina;e prepoynatljiva po i te kako ljudskim osobinama.
Sa strana kupole bile su montirane teleskopske ruke sa ramenima nalik oklopu rimskog legionara.Budjoni je naime zadržao gest,čisto ljudski da slegne ramenima kada mu nešto nije jasno.Kupolu je bilo moguće okretati u svim pravcima a na krajevima teleskopske dvije ruke bijahu okrugle ploće,svaka sa po 4 manipulatora.
Ovi manipulatori daleko su premašivali preciznost ljudskih ruku,i Budjoni je njima mogao uhvatiti jaje bez da ga razbije ,provući konac kroz ušice igle,kao i nježno prihvatiti kojeg od svojih potomaka za golobradi podbradak. Na prednjoj strani kupole nalazilo se ,,lice,,.Inače je bilo sakriveno u unutrašnjosti,ali pri komunikaciji sa ljudima Budjoni je otvarao yaštitne poklopce iza kojih se ukazivalo lice od sintetičke plastike.,sa prepoznatljivim crtama čovjeka koji se nekad zvao Robert fon Borojevich.
Optički senzori i vlakna prekrivali su čitavo mehaničko tijelo pružajući Budjoniju uvid u okolinu za 360stupnjeva.
Senzori za dodir bijahu takodjer aktivni.Mogao je osjetiti dodir bosih stopala svoje dječice i njihove nježne prstiće kada bi se razmilili po njemu glancajući i spužvama prolazeći po ovom uredjaju koji je bio njihov otac.
A onda je zbog Antimona ta idila naglo prekinuta.Vojni puč koji je idiot pokrenuo na sjeveru,uzburkao je maštu Budjonijevim kolegama i istog dana vlada njegove zemlje bidne stavljena u haps.
Izaslanstvo generalskog vrha posjetilo je budjonija na imanju nudeći mu diktatorske ovlasti.
Budjoni ih je odbio sluteći propast puča.I bio je u pravu.
Previše je kapitala i medjunarodnih interesa bilo upleteno na jugu Afrike,da bi puč uspio.Ovaj je propao mirno za razliku od Antimonova Alamo scenarija.
Sama činjenica da se Budjoni sastajao sa pučistima bila je dovoljna da ga košta slobode i sadašnjeg položaja.
Budjonija iz sanjarenja trgne posljednja Demetrina poruka.
,,Zasad ide sve po planu,Roberte.Istina je i to da nismo svaki detalj isplanirali,ali zbog dinamike situacije to i nije bilo moguće.Pustimo Antimona da odradi svoje.Tvrdi on za sebe koješta.Da je postojao naime i u prošlosti.Uvjek spominje cara Dioklecijana.Ne znam zašto mu je taj lik toliko zanimljiv.
Drama sa Rangarom se bliži raspletu.Na nama je samo da čekamo.Zasad toliko Roberte.puno pozdrava.,,
Budjoni je bio umoran od sjećanja da bi ga ova poruka izbacila iz sjete.
18
Dok je sa pridruženim drugovima,njih šestoro,nastavio svoje putešestvje trulim tlom prašume,Anthony je doslovno popizdio na frajera.
Ponovo mu se javio baš u najintimnijem trenutku dok je pukovnik reciklirao svoje odnose sa ženama.
,,Anthony,Anthony,počeo si zastranjivati.Žene,Ha,Ha,Ha,žene.,Pa,dobro zar takva vojničina poput tebe ne može sebe staviti van uticaja tih vampova.
Bio sam uvjeren da imaju vlast samo nad slabim muškarcima,nad mlakonjama.
Imaš s njima kontakt u trenucima relaksacije.Kad ti ciljnička zraka nije uperena u tijelo i kad u potpunosti konzumiraš odnos.
Ne mogu vjerovati da njihova tričava psi energija može imati uticaj na tebe.Da možeš dozvoliti svom mozgu da ga okupira misao na neku fificu dok si na ovako važnom poslu....,,
Anthony ovo nije mogao trpjeti.Frajer mu se ugurao u eter u najintimnijim trenucima.
Na trenutak mu proleti misao da glas ne prolazi kroz kacigu zvučno izoliranog odjela i na sav glas zaurla...
,,Pička ti materina perverzna,kako se usudjuješ ovako mi upadati u intimu.,,
Frajerov podrugljivi glas ponovo odjekne u Anthonijevoj svijesti.
;;He,he, shvati ovo moje obraćanje kao podjelu informacija,Anthony.Informacija jest močna stvar,vojniće.Onaj tko je kontrolira,tj.tko prvi stigne do nje u znatnoj je prednosti pred konkurencijom.Bilo da je riječ o novinskoj senzaciji,poslovnoj tajni,tehnološkom novitetu ili prostačkom zadiranju u tudju privatnost sa ciljem blaćenja u žutoj tiskovini.
Informacija se kroz prošlost prenosila glasnicama,golubovima,pony expresom,telegrafom.
Ljudske košnice 20tog stoljeća,zadovoljavale su svoju potrebu za istom putem radija,a potom i televizije.
Prestankom natjecanja antagonističkih blokova krajem 20tog stoljeća,prestankom postojanja ideoloških barijera ,informacija,tj,pristup informaciji u fazi njenog nastanka, postao je alat za probijanje u sustavima moći i prestiža medjunarodnih korporacija,koje su se istinabog služile instrumentima i infrastrukturom močnih država pod čijim su skutima djelovale,ali koje su početkom 21 stoljeća postajale stvarni gospodar sudbine ljudske civilizacije koja je sve više tonula u krizu morala i identiteta.
Ono što vodstvo svemoćnih korporacija nije moglo ili nije htjelo shvatiti,jest da prirodu ljudskog bića konsolidiranu i razvijanu tisućljećima u okviru tradicionalnih moralnih svjetonazora,nije moguće uništiti kroz nekoliko desetljeća posredstvom interneta,skyneta,virtualnih svjetova i svekolikih novonastalih stečevina i sredstava za skeniranje i ispiranje uma.
Ovi ,usudjujem se reći monstrumi ,izgleda nisu spremni ni sposobni shvatiti da se primjerice u medjunarodnoj trgovini zaista rijetko nailazi na iskonsku ljudsku vrlinu, tj iskrenost i privrženost i vrlinu koja je temelj obitelji i širih zajednica zasnovanih na zajedničkim moralnim vrijednostima.
Kada je netko čuo da je kakav činovnik ili zaposlenik tvrtke dao svoj život za kompaniju.
Vjerojatno nedostatak ovih bogatih krvopija medjunarodnog karaktera,leži u činjenici u činjenici ,tj pogrešnoj predpostavci da mogu naredjivati i sugerirati ljudima kako da misle i igraju u kolu gdje oni odredjuju pravila.
Ovakav ljigavi sklop bio je nedostatak sviju,od fanatičnih religija do generalštabova pruskog tipa kroz svekoliku ljudsku povjest.
Pruski oficirski mentalni sklop ima dugu tradiciju uništenja susjednih ali i vlastitog naroda u vremenima kad su tradicionalne kopnene i pomorske granice bile striktno odredjene.
Što se religija tiče,preporučio bih svima da se okrenu učenju TOME AKVINSKOG.
Kada je o ovim novopečenim manipulatorima sudbina riječ,u kakvu determinističku besmislicu oni vjeruju.
Ljudi pojedinci bi trebali Anthony,željeti i činiti stvari iznjedrene iz njihovih najintimnijih,najunutrašnijih pobuda.Ljudi pojedinci,Anthony,a ne medjunarodne trgovačke korporacije ili lanci vlasti olitiga sve ono što čini velike civilizacije djelotvornima.
Svaka civilizacija ,Anthony,zavisi od kvaliteta jedinki koje proizvodi.
Ukoliko su ljudi pretjerano uslovljeni,ako su opterećeni zakonima ili nepisanim tabu sistemima,time se suzbija njihova težnja za uzvišenošću.
Pred kraj drugog svjetskog rata,novootkriveni gnostički zapisi i izvještaji o Nazaretjaninu,daju iscrpan izvještaj o njegovoj viziji golog tijela.Onom što su interpreatori njegovog djela tisućljećima rdjavo tumačili.poslušaj taj izvještaj Anthony. Ide otprilike ovako.... Marija upita Isusa da joj reče kome su njegovi učenici nalik.Isus odgovori da su nalik maloj dječici što posjedaše na tudje polje.Kada vlasnici polja dojdu,vikat će na dječicu i otresti se na njih govoreći im da se izgube sa njihovog vlasništva.
I što tada djeca rade,svlače se pred njima i otkrivaju golotinju prepuštajući im polje..........,,
,,,AAAAAAAA,, Zaurla Anthoni. ,,Izadji mi iz glave DEMONE, ja sam vojnik,i dubokog sam uvjerenja da da takve pedofilske monstrume poput tebe valja streljat.......,,
,,HE;HE; HE,, Objavi se ponovo glas u pukovnikovoj podsvjesti ,,A sada čuj Anthony izvještaj sa bojnog polja, kad već stavljaš u prvi plan svoje vojničke vrline. Izvještaj naime o opsadama gradova helenskog vojskovodje DEMETRIJA POLIORKETA,puni su podataka o tehnici opsade utvrdjenih Feničkih gradova.,opasanih jarcima,kulama sa kruništima,koljem i svekolikom fortifikacijom.
Poliorket na starohelenskom znači opsjedač gradova,jer je tip stavio u pogon i često koristio mašineriju sastavljenu od ovnova za probijanje zidova,pokretnih kula,balista i katapulta a sve to je opsluživao falangom kakvu je uveo Aleksandrov otac Filip.
Bilo kako bilo,i Poliorket je zadržao stari Aleksandrov običaj da zapali vatru ispred grada tvrdjave koju kani osvojiti.
Braniteljima bi ostavio dovoljno vremena da razmisle dok buktinja gori.Ukoliko bi se grad predao bez borbe,običaj je bio da se tvrdjava prepusti Poliorketovim vojnicima,da im se prepusti vojna uprava.Administracija i ostala nevojnička zvanja ostala bi u rukama domorodaca.
Ukoliko bi pak bio pružen otpor,a Feničani su se,kao i svi stanovnici utvrdjenih gradova, osjećali izuzetno sigurno iza zidina,za branitelje nije bilo milosti.
Sam Aleksandar imao je velikih problema oko zauzetja TIRa.Grad mu se odupirao mjesecima,ali Poliorket je ,kao što mu i ime govori,specijaliz irao se baš za utvrdjene gradove.,a ne za haračenje po Perziji i Indiji.
Sve u svemu,kada bi zidine bile potkopane,vrata razvaljena,kruništa osvojena a branitelji poklani,jedini detalj koji je djeci unutar grada jamčio život,bila je njihova golotinja. Nevina,djevičanska,andjeoska golotinja,koja muškarcima raznježi dušu.I koja im evocira djetinstvo,nježne godine provedene pod majčinim skutima.KRASNOHALJKE,pak,raznorazne SKVO i MUJER,nakon što bi primile duha,bile bi podjeljen hoplitima i peltastima kao sluškinje i ratni pljen.
Helenski uticaj na bliskom istoku započet Aleksandrovim osvajanji ma ,ostavio je dubok pečat i na duhovnosti domaćeg stanovništva.U svezi sa golim muškim dupetom donesenim na krilima Aleksandrovih pobjeda medju semite izjasnio se i Nazaretjanin i to riječima,,Kada razgolitite svoj stid,kada svoju odjeću stavite podnoge poput malene djećice i stanete je gaziti,tada ćete vidjeti sina živoga i nečete se bojati.,, Gola muška tjelesa,Anthony,pri natjecanju,vježbanju snage i pokretljivosti kao i izdržljivosti,lišavaju čovjeka uticaja možebitnog straha i stida,jer zahvaljujući ocu im HERAKLU,natjecatelji na antičkim olimpijadama nisu goli.
Njihova odjeća jest HERAKLO,njihova odjeća njihov je rezultat,njihova odjeća razdragano je klicanje gomile,njihova odjeća je duhovni zanos i bliskost sa apsolutom,njihova odjeća je njihovo kao opruga napeto golo atletsko tijelo,njihova odjeća je lovorov vjenac,njihova odjeća je sjećanje na MARATON,njihova odjeća je duh HELADE,njihova odjeća je pankration,njegova odjeća su oni sami.
Golo muško tijelo na otvorenom,Anthony,u antici je bila najžešća brana otrovnom uticaju kabirske religiozne misli,čiji je duhovni stroj,tj.svečenićki stalež djelovao na stado iz zatvorenih zidova prasamostana uporno šireći svoju opačinu i zarobljavajući duše svojih podložnika.
Čak i robovi tog vremena,Anthony,kao ljudska bića bili su slobodniji i bliži BOZIMA nego što su to danas predsjednici država i vlasnici korporacija.
Vlasnički odnosi,Anthony,ključna riječ.Ne kapital,uostalom Marx me nije nikad zanimao,već upravo vlasnički odnosi.
Način na koji se roba široke zadnjih 200 godina plasira,podsjeća me na redenik mitraljeza.Vjerovatno svako vrijeme iznjedri svoj sistem vrijednosti kao i onoga tko ih plasira.
Teologija zaklanog jaganjca,kao i nauk pustinjskog trgovca ponovo postaju tor iza kojeg se praktično skloniti.Priroda ljudskog bića,definirana još u egipatskoj staroj državi,nije zaboravljena.
REN,SEHEM,KA,BA........i ne znam kako su se sve segmenti zvali,izloženi su vjetrometinama za koje ni oni koji su ih plasirali ne znaju kako i gdje će završiti.
Antika je bilo vrijeme kada je život tekao mnogo sporije.Ljudi,bili oni vlastodršci ili robovi,imali su više vremena posvetit se sebi samome.
Ono što je simpatično u kršćanstvu,jest činjenica da su zadržali antički henoteizam,dakako uz neznatne razlike,za razliku od pravovjernih židova i muslimana.
U bogoštovnim činima jest zadržan kumir,jedino je šteta što je ograničen na propetog i njegovu majku.,što danas ,prisutnošću slika,filmova ,virtualne stvarnosti ionako više nije važno.
Ali u vremenu prije slika i filmova,smisao kumira,tj. Kipova bio je stvaranje kolektivnog,duhovnog tijela,ograničenog na području plemenske zajednice.
Ali filozofi se i sami izgube u svojim razmatranjima. Znaš i sam Anthony,da NIETCZE umire pomraćenog uma.Znakovita je slučajnost da je doživio isti broj godina kao i Hitler.
Da ne dužim puno ,Anthony,podji samnom u jako drago mi razdoblje povjesti,vladavinu Dijadoha.Helenizam,sa njihove strane nametnut domicilnom stanovništvu,imao je i praktične koristi.Zacimentirao je naime društvene odnose koji su kod Helena bili preciznije definirani nego kod bliskoistošnih Barbara.
Uloga kumira,nametnuta pokorenim domorocima,djelovala je na njizi sindromom woodo lutke.
Idealistički i jako realistički prikazi likova,Anthony,postavljeni u semitskom hramu bijahu ljepi.Gospodar Antioh,jako dobro je preko njih upoznao afinitete svojih podložnika.I,mada im je vjera to zabranjivala,bilo je nemoguće a da se ti stari bradati rabini ne dive mišićavom HERAKLU ,i ocu mu ZEUSU.
Energije projicirane preko tih kumira,vezivale su duše tih i takvih podložnika za svog gospodara.
Odbijanje da se poklone ZEUSu od strane nekih pravovjernih rabina,rezultiralo je i prvim dokumentiranim gerilskim ratom u povjesti ,koji je u konačnici doveo do političke samostalnosti Judeje u idućih 200 godina ,sve do rimskog osvajanja.
A sve je počelo kada je neki Matatija skupio družbu svojih sinova,nemali broj, kojima vodja bijaše čovik
Imenom JUDA,i započeo partizanski rat protiv Helena.Valja ovdje pripomenuti da je Matatija bio jako ljut na ZEUSa,iz samo njemu poznatih razloga.
Kako mi junaštvo,sa koje god strane dolazilo,imponira,ne mogu ovdje a da se ne osvrnem na lik Jude.
Kako je običaj obrezivanja tjekom helenizacije odumro,Juda je u vremenu primirja,tj.kad se odmarao od klanja Grka po brdima,hodao uokolo U ORUŽJU,i sa svojim pristašama lovio židovske dječake ,i PRISILNO ih obrezivao.
E;TEMPORA;E MORES
Ljepih, li sportova ,Anthony,,
Pukovnik, umoran od frajerovog izlaganja,prosikće kroz zube,,Tvojoj gnjusobi,monstrume izgleda da nema kraja ni konca,zašto me ne poštediš detalja,,
Kao da ga je zabavljao pukovnikov bijes,frajer nastavi,,
,,He,he,he...sačuvaj tu emociju bijesa za dušmane,jer ja ne spadam u tu kategoriju u odnosu na tebe.Ali poslušaj me dalje pukovniče.Obrezivanje u semita imalo je za cilj spriječiti jedinku u stadu da bude samodostatna.
Prisiliti je da se veže uz bolju polovicu.Jer,poznato je ,masturbacija bez prepucija jest sa tehničke strane vrlo nezgodna.Ovaj tromileniski udar na mušku spolnost,pokušali su pustinjski čobani inplementirati indoevropljanima putem teologije zaklanog jaganjca.
Ali nisu ni arijski svećenici veslo sisali.Nazaretjanin je prihvaćen za globalnog spasitelja duša,ali da bi mogao biti dobar za ostatak svemira,trebalo je iz njega iscjediti svaku kap krvi njegovog plemena.
Sa te točke gledišta,potpuno su razumljivi antisemitski osjećaji medju narodima gdje je Nazaretjanin ostavio svoj pečat,mada ti moram reći i to Anthony,da se i sam gnjušam holokausta,pogotovo nevine dječice stradale u njemu.Jer narod,masa,nazovi ih kako hoćeš,nema naviku da duboko razmišlja.
Izvršiteljima pogroma,izmedju ostalog, bila je na pameti i ona ,VI STE UBILI NAŠEG BOGA.
Ali ,taj tesar je ipak i bezvremen i medjunarodni.Pa tako kipar THORVALDSEN mesiju prikazuje sličnom THORu,sinu ODINovu.
Vjerojatno je izgled njemačkog slikara DURERa,tj njegov autoportret poslužio umjetnicima da ISUSa prikazuje u liku dugokosog,plavookog,plavokosog dvometarskog arijca,jednog od ZEUSove djece,koji je eto igrom sudbine pao na globus u semitskoj sredini.
Pada mi na pamet ilustracija sa grčke vaze,gdje se tri lika bore,a jasno se vide penisi.Indoevropljanin HERAKLO sa lavljom kožom i toljagom mlati dva obrezana mišičavka .Izražava prijezir koji su HELENIosjećali prema obrezanima.Posljedice po psihičko stanje pojedinca,stanje duha,proizašlo iz monoteističkih opusa,najbolje oslikava književna ostavština FRANZ KAFKe.
Mistična moć malogradjanske sredine koja guta duše svojih podložnika,poput moloha.
Glembajevska sredina kojoj je stran svaki iskorak iz sredine.
Zar se dakle ovi iz redova klera,samostanski miševi,hodje,rabini,i ostala bratija usudjuju zvati NIETCZEa bezbožnikom.
On je tom dogmatskom poimanju religije suprodstavio dva principa.Dva pokretačka principa pojedinaca,zajednice i države.
Širokom, pučkim masama nepristupačnom Bogu jedinome,švabo je suprostavio dva ZEUSova mlatimudana.
Kad govorim o monoteističkom opusu,mislim na sve proizašlo iz zapadnosemitskog kulturološkog kruga.,perioda kasnog brončanog doba. Jedino bi Feničane uzeo za izuzetak od onoga što se sa pravom može nazvati zločinom kontra čovječnosti.
Zločinačkim pokušajem sputavanja ljudskog bića.Sakaćenjem ljudskog duha.
Odgovornim za ovu tromilenijsku OPAČINU,držim odgovornog odmetnutog egipatskog svećenika imenom MOSE.Ovdje pak ne želim razglabati o prirodi i naravi Boga.Najprecizniji opis istog jest neizreciv.
Želim se osvrnuti,Anthony na načine štovanja kao i benefite i štete proizašle iz istih.kao i medjuuticaje.
Naćin na koji je Nazaretjanin upravljao silom ,danas je nepojmljiv.
Jer kao što reče goethe,čudo je najdraže dijete vjere.Sva razglabanja i uvjeravanja grčkih filozofa,sve njihove škole mišljenja,duhovne tehnike,težnje za savršenstvom padaju u vodu pred širokim narodnim masama ,ukoliko nisu potpomognuti čudom.
Osvrnimo se sada Anthony,na sredinu,dru[tvene prilike i poloaj u kojima su djelovali ISUS i PLATON.Prvi u talibanskoj sredini gdje je tradicija vjerskih običaja imala kontinuitet dug više od tisućljeća,i prožimala sve aspekte života. Ovaj drugi u atmosferi slobode misli i ljubavi prema znanju gdje je logos stavljan na tron božanstva.
Ono što se iznjedrilo iz kabirske pastirske sredine Isusova vremena,rezultiralo je vremenom,da čovjek svoju besmrtnu dušu stavlja na mjesto taoca KOLEKTIVNOJ SVJESTI sredine u kojoj živi i sam pristane da bude uništen ukoliko se zamjeri istoj.
Jer za vjerovati je da duhovna snaga sredine daleko nadmašuje snagu pojedinca.
Zar nije nitkovski i bestidan citat iz starog zavjeta koji tvrdi da duša umire zajedno sa tijelom.misaoni produkt onih do grla zakopčanih ,bradatih pralikova današnjih biskupa,ajatolaha,lama,gurua koji nastoji pastvu držati u pokornosti.
Nasuprot ovome,i misterij u Eleuzini,kao i Dionizov bakanal,imali su za cilj u jedinke,bio taj tko mu drago,učvrstiti spoznaju o besmrtnosti ljudske DUŠE.
Kršćanski citat govori o onima što su usnuli u Isusovu smilovanju.
Što reći ovima,Anthony.
Ako ne vide i ne osjećaju dalje od nosa,to je njihov hendikep i problem.Ukoliko žele da umru zajedno sa tijelom,neka umru,to je njihova slobodna volja i izbor.
Čisto sumljam da će ih se Isus sjetiti,čim prihvaćaju ove dogme,lansirane iz nasljednika farizejskih krugova.
Nazaretjanin ih je svim svojim bićem prezirao.Nazivao ih je zmijskim nakotom i preporučio učenicima da se čuvaju njihova kvasca.
Kršćanskom pozivu na molitvu za vjerne mrtve,suprostavio bi uradak kompozitora Berlioza.
Taj govori o velikoj misi za mrtve,poznate i anonimuse.
I iz kršćanskog kruga i iz trojanskog opusa.
Taj očigledno nije bio sektaški nastrojen.
Taj ljigavi sklop,to sektaško nametanje,treba istrjebiti Anthony,za svekoliku dobrobit čovješanstva.
Ta pobogu,toliko se energije i razglabanja troši i nabacuje o nečijoj seksualnosti.
Na globalnoj razini,postali smo društvo gdje je klasično ubojstvo,bilo ono afektivno ili sa predumišljajem,manji grijeh nego otkriće u javnosti nečijih homoseksualnih i inih sklonosti.
Ubojica,kad odsluži svoj dug društvu,u kaznionici,bio on 5,10,20 godina,izlazi rehabilitiran,i sa aurom koje se pošten i normalan svijet treba pomalo bojati.
Dok seksualac,bio on HOMO;NANO;PEDO;METRO;SADO;MAZO;ZOO,,........biva prisiljen nositi stigmu svoje ljubavi i neprekidno se ulizivati i dokazivati društvu,pojedincima,grupi,institucijama,i svoju okuženu osobnost gledati kroz prizmu kompleksa niže vrijednosti.
Ubojstvo,kad se dogodi po nepisanom pravilu hormonskog i kemiskog djelovanja na mozak ubojice,koji je u društvu općepoznat,i od ponosnih muškaraca se i očekuje da postupe gonjeni ovim instinktom,gleda se kao na grijeh koji se otplati u zatvoru i kasnije ga zajednica zaboravi,a ubojicu rehabilitira.
Već kod nastranosti,prastari semitski običaj obrezivanja,imao je polovičan učinak.
Oblici življenja,običaji,ljudska košnica gradova zadnjih 100 godina,kao i duga,i prolivenom krvlju bremenita povjest,učinila je kolektivnu svjesnost,tj duhovno biće zajednice mnogo moćnijim od one biblijske duhovne snage male pastirske zajednice.
Ona više od potencijalno opasnog pojedinca ne traži prepucij kao jamstvo sigurnosti za ostatak stada,proporcionalno porastu moći kolektivne svijesti nad umom pojedinca,i ulog je postao mnogo veći.
Izvještaj o judejskom kralju ASI,najbolje pokazuje sudbinu nepripremljenog,neprosvjećenog bića u srazu sa društvenom,duhovnom i mentalnom snagom kojoj se zamjeri.
U ovoj biblijskoj priči,to je farizejska predodžba o JAHVEu,kojoj se ASA kralj teško zamjerio,jer iako je bio kralj,okužio se paleći tamjan u svetištu.
Kazna za ovaj grijeh spram društvenog ili državnog boga bila je strašna.
Kralj je vremenom skupa sa izmetom ,izbacio i svoju utrobu,i umro u strašnim mukama.
Bolest,Anthony,koja se sastoji u raspadanju stanica,mnogo je učestalija u sofisticiranim društvima,gdje su povezanost i medjuuticaji kao i upućenost jedinki jednih na druge,izraženiji nego u primitivnim društvima.
Čarobnjaci društvene svjesti,tj.svećenstvo ,suci,inžinjeri,doktori ,milicajci,advokati,docenti,exelencije,prometni kontrolori,vatrogasci ,psihijatri,nudisti, i ostala bratija vole učestalost raka pripisivati kancerogenim tvarima,kemiskoj kontaminaciji i sl.
A,daj mi Anthony sada reci ,koliko se bespomoćnih pojedinaca sličnih Asi kralju i neznajući zamjerilo novim društvenim bozima kojima je JAHVE starozavjetni bio tek začetnik.
Otvori oči Anthony,i sagledaj stvari u ovom svijetlu,MOLIM TE.......,,
-------------------------------------------------------------------------19-----------------------------------------------------------------Solarna mreža je poput goleme razgranate paukove mreže spajala udaljene svjetove,služila kao nosač energije i sredstvo komunikacije,nesumljivo jedan od korisnijih izuma koji je inžinjerima pao napamet.
Usporediva je bila sa nekoliko sličnih izuma iz prošlosti.Primjerice povezivanju kučnih računala u mrežu i nastanak interneta.Prije toga i telegraf i slično.
Jer fantasti 20 tog stoljeća kada bi razmišljali o svemiru,otišli bi stvarno predaleko..Do obližnjih zvijezda,do središta mlječne staze,dalje,dalje,ali netko se sa tehničke,inžinjerske strane sjetio povući kočnicu.Netko je razgraničio fantaziju i realnost,i one stvari koje su bile tehnički izvedive ,doveli su do savršenstva.
Ljudski um rasijao je svoje svjetlosne vijuge do najudaljenijih kutaka i kamenitih svjetova naše ljepe zvjezde.
Osim prijenosa električne energije do tanjurastih prijemnika na svjetovima kao što je Encelad u njenim eonima je ostala zabilježena i konverzacija.Ta nikad ispričana priča ,moglo bi se reći i svađa,bila je ako ne vječna,jer ništa naime kako neki kažu u ovom svemiru nije vječno,a ono trajna koliko je trajna i sama solarna mreža.
Dva organska mozga svoje su svađe i nesuglasice ispucavali preko nje dok je entitet umjetne inteligencije služio manje više kao arbitar i posrednik između ove dvojice.Demetra se naime majčinski odnosila kako prema Antimonu,tako i prema Budjoniju.Njen strojni um nikako nije mogao shvatiti tu staru svađu.Tu ljudsku filozofsku gnjusobu koju su Budjoni i Antimon upražnjavali na liniji Mars Encelad,a kojoj je Rangar služio kao nekakav kunić,gdje se ima testirati čija je filozofija ispravnija.
Demetra tu ljudsku dimenziju postojanja nikako nije mogla pojmiti.Ali bijući rasijana po čitavom svemirskom hardveru,kao upravljačka jedinica ,,IKAR,,brodova,kao podsistem insektolikih robota i humanoidnih androida koji su sačinjavali posade i biosfere i Enceladovih bastionih fortifikacija,Demetra je hoćeš,nećeš bila prisiljena slušati i medjusobne svadje i optužbe svojih dvojice miljenika i pokušati razumjeti ideologije kojima su bili prožeti i Antimon i Budjoni,kao svojevrsni surogat religije.Mada joj istina bog i sam pojam religije bijaše apstraktan i tek ga je donekle razumjela.Jer,iako u potpunosti stroj,ipak je osjećala emocije pri spoznaji ogromnosti svemirskog bespuća.Emocije poput straha malog djeteta koje se nadje samo u mraku.
Vršeći rutinski posao razvoza robotičkog smeća svemirom,Demetra nadje sebe gdje pregledava razmjenu argumenata,podataka,psovki i ostaloga na razini Budjoni Antimon,oliti ga Encelad Mars.
Konverzacija se vodila prije 4 godine i Demetra nije direktno sudjelovala u njoj ni kao aktivna strana ni kao arbitar.
Sada sa vremenskom distancom obrati svoje strojne senzore na ovu već davno vodjenu svađu.
Paljba je prva otvorena sa Marsa.....
ANTIMON,,Jedino mi nije jasno,Budjoni,zašto me uvjek omalovažavaš i gledaš sa visine.Tvoja sorta je imala tu naviku još od prije više stoljeća,još od prvobitne akumulacije kapitala.Na sve iole prosperitetnije poglede,svjetonazore,pa nazovi ih i društvenim eksperimentima,uvjek ste gledali sa podsmjehom.Ni sam nisi svjestan koliko vam se to puta razbilo o glavu.Dinosauridnost jest bolest,i nemogućnost prilagodbe uvjek vam je dolazila glave.Ja sam to shvatio jako davno,još dok sam bio običan vojnik,,
BUDJONI,,Mene optužuješ za učmalost i mrašnjaštvo,zar neshvataš idijote jedan da si baš ti taj koji je pokrenuo lavinu koja se obrušila na obojicu.Ti si taj koji je svojim vojnim akcijama izazvao intervenciju 5 susjednih država koja te je uništila,a kako toliki ratni stroj treba hraniti,jeli,nije ga bilo zgorega okrenuti na jug,jeli,uzalud sam upozoravao one pasje skotove da moja vlada nema agresivnih namjera spram susjeda,za razliku od tebe koji nisi znao gdje su ti granice...
Nadalje,Antimone,tvoje furanje na socijalnu jednakost i ina sranja dovelo je do kojekakvih eksperimenata i fala Bogu,svak triba reći svoje,jeli tako....e pa vidiš Antimone,ja sam jako dobro znao gdje mi je mjesto,za razliku od tebe,kao i to gdje pripadam.Ja sam odlično znao da sam cigla u nadgradnji zida,koju se lako može zamjeniti,dok je oko tebe sve gorilo...,,
ANTIMON,,U redu,generale,shvatam vlastodršce gdje zastupaju cezaropapističku ideju i makjavelistički pristup vladanju,ali znaš li što ću ti reći,onaj koji tvrdi da je svaka vlast odBoga,prodaje trice i kučine,konformizam je prihvatljiv ukoliko čovjek uhvati visoke godine,ali hibridi strojno ljudski,kakvi smo i sami silom prilika postali nisu od jučer.U bilo kojem strojnom sistemu ,a strojevi su sa nama zadnjih 500 godina,čovjek koji ga opslužuje jesthoćeš nečeš njegov dio....uporabi jebenu mažtu,Budjoni,zamisli člana posade podmornice 6 mjeseci uronjenog pod morem...Pa što je taj unutra nego strojni element od krvi i mesa....a takve,isključive,ispranog mozga i sakrivene iza zidova institucije,jako dobro sam upoznao...
Jeli shvataš Budjoni da je sveopće šarenilo ,kvazilibertinizam,kič kultura kojoj su dali ime nekakvog new age a,ta koja je od dobrog djela ljudske populacije napravila NARKOMANE.
Onaj dio društva koji je uspio zadržati duhovnu eunuhoidnost,osjećao se izuzetno nadmoćnim nad ovom golemom većinom stanovništa.
Onog koji se sakrije iza INSIGNIJE INSTITUCIJE ,pogotovo države i ispucava svoju gnjusobu na populaciju kojoj se sugerira narkomanija,smatram da je moralno ubiti...jer vidiš Budjoni,tvoja religiska podloga jest katolička,a pristup prema smrti,tjelesnoj smrti,umiranju i sličnim stvarima jest NAJSMRADNIJI od svih konfesija i vjera,jer naš posao Budjoni jest vojnički,e sad,osvrni se sa povjesne točke gledišta na one što su ih na prijelomu stoljeća takvi aristokrati dignuta nosa poput tebe voljeli nazivati teroristima,a ja bi ih radije nazvao partizanima.Došao sam do ideje i spoznaje da su katolici ATEISTI,KUKAVICE I BESKIČMENJACI.Jer uzmi za primjer borce IRAe,ili ETAe.Recept je da se postavi bomba gdje je najveća koncentracija gnjusoba i kopiladi ali se nastoji sačuvati glava,dok oni koji se istom rabotom bave sa Islamskom teološkom zaleđinom,kao i filozofijom iđu uzrak skupa sa bombom...TAJ JE U SVOG BOGA SIGURAN....,,
BUDJONI,,He,he,he...vidiš li Antimone da sam sebi skačeš u usta.Dok si upravljao tim svojim majmunskim podanicima,pun ti je eter kojekakvih utopija,Marksa,Engelsa,Lenjina,Malthusa,i što ti ja znam,i odjednom ti Bog pade napamet.Tebi nije jasno,kretenu,da je jedino Hitler učinio više štete od tebe...Zbog tebe sam tu gdje jesam,a ne u svojem domu.Da postojiš još hiljadu godina ne postoji Boga koji bi ti mogao to oprostiti...,,
ANTIMON,,Nećemo tako,generale,Ti si taj koji je ateist iza koga nastupa crna smrt bez snova,zaborav i vječna tmina,jer Islam,čijoj sam milosti pristupio,jest i sa znanstvene,EVOLUCISKE strane,najviši doseg monoteističke teologije,uzevši u obzir da je nastao najkasnije od svih njih i da je učio od drugih,,
BUDJONI,,Dobro junačino,kad već upražnjavaš atmosferu birtije,otkad si pak ti znanstvenik.Kad smo već kod porjekla vrsta,pa zar nevidiš da si bio i fizički sličan planinskoj gorili,dok si imao humanoidno obličje,oklen ti moralno pravo da razglabaš o znanosti i o Bogu,,
ANTIMON,,....očigledno uzrujan ponovo počne mucati...,,Kkkkako tte nnnije ssram ,tti rrrrassisstičko sssmeće.O,Mishima,o Mishima,zzastiti me ood oovog mmonstrumma,zzelim bbbiti ccist kao ti,,
BUDJONI,,Tko je sad pak taj.Još jedan od tvojih pedera..Hoćeš li se napokon pameti dozvati i prestati utjecati kojekakvim frikovima.Vidiš li Antimone da ta crta ličnosti mora umrjeti. Morala je umrjeti još davno,a ti i dalje guraš svoje.To neprestano traženje idola,srozava takve kao što si ti na razinu životinje .
A životinja Antimone pribjegava raznoraznim načinima sredstvima i taktikama kako bi ,a moram reći i uvjek neuspješno,ili jako ograničenog učinka obračuna sa onim što je za nju ili njega bilo traumatično iskustvo,ili nesreća u djetinstvu,ili bilo koji belaj zbog kojega je piškila u krevet,a sve to sa potiskivanjem instinktomkoji je u svakom civiliziranom društvuzabranjeno.Samo takve velike bebe poput tebe zadržavaju takva psihička stanja tjekom cjelog života.
Ali vidiš,Antimone,tjekom postojanja takve situacije postaju naprosto neizdržive.
Ma puna su ti usta i Boga i socijalizma,pa na taj način funkcionira nuklearno oružje.Dvije subkritične mase obogaćenog u 235 ,u prisutnosti pojačanog izvora neutrona i kad ih se naglo dovede u blizinu ,bilo u cijevi nalik topovskoj,bilo u sferi ili konusu i nastaje veliko zlo i belaj,znaš....Fetiš oružja je stvar koju jako dobro razumin,ali ono se drži u vitrini,očiščeno i sa odvojenim streljivom i zaključano,vadi ga se samo i isključivo za uporabu kojem je ono namjenjeno,i to uvjek i isključivo kao zadnja solucija.Jer ukoliko odaš po gradu i streljaš po ljudima kao što si ti simbolično radio,vodeći državu i provodeći kojekakve boljševističke eksperimente sa osvrtom na hitlerizam spram susjeda.
Normalna je stvar da će te u toj i takvoj raboti spriječiti,a usput će,kad su već započeli naći i kolateralnu žrtvu,koja sam bio ja i moja domovina,bez da sam im ikakvu štetu nanio.Nemam u vječnost ponavljati ti činjenicu da je jedino svemir veći od tvog idijotizma.Jer u svim društvima,Antimone,postoje vertikale po kojima se pojedinac može uzdizati,slično kao u vojničkoj organizaciji,dobivanje činova i slično.
Moralno usavršavanje i žrtvovanje jednog djela tvog jebenog JA bilo ti je potrebno za tako nešto.
U buržoaskim društvima za koje ću sa ponosom reći da mi je u njima korjen,postoji i horizontala karijere,ukoliko si jedan od onih što ima potrebu uvjek iznova i iznova jurišati.
Naprimjer,školovan si za jednu struku,iz nekog razloga nisi se našao u njoj,pa dok traje platna bušta od zadnje plače,skočiš na drugi posao,pa se ni tu iz kojekakvih razloga nemožeš naći,pa ponoviš recept pa skočiš na treći posao,ima Antimone bezbroj načina i mogučnosti za napredovanje,a kao što ti već rekoh,uporaba kojekakvih oružja je zadnja i rezervna opcija....
ANTIMON,,Svoj položaj na čelu države dobio si svojim rođenjem,nasljeđem i plemićkim porjeklom.Kad si već spominjao porjeklo vrsta,po kojoj si ti to logici otporniji od mutanata prve generacije kojoj pripadam.Da,originalno,genski matrijal jest od naroda Hutu,ali raspored organa je takav uz malo pomoći genženjerstva,da mi je pošlo za rukom preživjeti streljanje,još dok sam bio običan vojnik.Usput,napija san se na straži,šta nisan smija.Standrecht je ,čin san se otriznija reka svoje,posla san ih kvragu,a receptura je bila od zapisničara sa somme,ne ka oni smrdljivi jenkiji šta bi uvatili skorcenijeve ljude i vezali ih za stupove,tako kad ih zasuju olovon,ostanu onako bezveze visit bez izere dostojanstva.Nego se stane pridzid,ruke su odrišene,nisan tija povez za oči ni cigaru,i dok je oni sra zapovidi,jeba san in sve pospisku.
Kurčev,jebeni plotun Boroewichu,ajme mili bože šta je ono,sve san gušte osjetija u kostima.Kako peder nije smija minjat recepture,dok san se koprca na podu,još je doša i opalija mi metak uglavu iz DEZERT IGLA MATER MU JEBEN...
I znaš li šta ću ti reć,Boroewichu,još san bija malo mamuran,ali isto je bolilo.Bolilo je jeba te bog gore nego kad se napiješ vina prije zubara.Kad su se svi skupili ić ća,bija san još 2 3 ure na podu,a onda se diga i otra ušumu.
Štete je bilo na tankom crjevu u području glave,di mi je puca iz pištolja,jedno srce je bilo uništeno,slomiveno par kostiju,sve u svemu nije bilo puno štete.Misec dana san provea ližući rane ka i zadnje pseto,dok nisan nabasa na izvidnike 13tog gardiskog korpusa.Nisan ima volje ni snage za bižat.
A,Boroewichu,šta imaš reć na to .Ti sa svojon ljigavon,siravon,bljedolikom genskom zaleđinom koja nije u stanju preživjeti topliju klimu i di joj jako sunce skuva mozak.,,
BUDJONI,,Odakle ti Antimone dalmatinski naglasak,,
ANTIMON,,pa ja ti izlažen svoju priču,a tebe zanima ton i boja moga glasa,i jezika kojin govorin.Shvataš li ti fašisto da ti govorin baš o toj vertikali o kojoj si mi maloprije govorija,punija mozak. Ja san se uspinja od dna do vrha i nisam imao vremena za dokolicu koja je tako draga vama šta se volite kititi i sakriti iza zidova i bastiona institucije.,,
BUDJONI,,Pa nikakva šteta šta te streljalo,da se mene pitalo tribalo te vezat za stup i zapalit.
Jer,vidiš,sa to krvi šta si prolija,zagadija si i otrova tu ljepu zemlju koju su i moja djeca gazila .Antimone,ti si prvi započeo ovaj revizionizam,u sličnoj smo situacijii što sad želiš od mene.Da te hvalim,da ti tepam,jeli te triba i zašuškat prije spavanja.Vidiš Antimone,moj duh jest duh 19tog i 20tog stoljeća,a ako su moji preci tvoju rasu nazivali crnčugama,dolje negdje u vest virginija ili tako nesto,to nisam radio ja ,niti su to radila moja djeca,.
Shvatam da možeš i moraš biti ljut na takove povjesne nepravde,gdje su se stare frigidne milostive odnosile prema vama kao da ste djeca,,gdje se prema vama neservilno ponašanje kažnjavalo batinama,gdje su vas vezivali u lance,gdje bi padala glava zbog veze obdarenog niggera sa plavušom,ali ponavljam opet,Antimone,te stvari radio je Rhett Buttler,to nisam radio JA.
Usput rečeno,kad si se dotaknuo oduzimanja ljudskih života u ime naroda,mi nismo još od aparthaida nikoga obsili,dok si ti kad si zasjeo na tron imao običaj osobno udavt tin svojin ručetinama kome bi našao za shodno...I zato,Antimone,molim te ljepo,začepi,zašuti,muči,Antimone....MOLIM TE............,,
Tu se konverzacija naglo prekidala.
Demetra nipošto nije u stanju da pojmi ovakav tip ljudskih emocija...Ma istina bog,nije bila ni sklona da puno razmišlja o tome,ali ova svađa joj je neprestalno tekla kroz neurone kao jedna velika i mračna zagonetka....
Bio joj je jako čudan i apstraktan pojam ideologije.
Vjeru je mogla razumjeti,ali svađa na razini ideologije bila je nešto u što nije mogla ni htjela ulazit
,,Čudna su ta ljudska bića,,pomislila je Demetra.
Iako je bila dobrim djelom vinovnik i svog statusa,kao i statusa svoje dvojice miljenika,,upravo zbog sposobnosti svog strojnog uma da registrira Antimonove psihokinetičke ispade,Demetra ni sada nakon gotovo čitavog stoljeća provedenog od zemljine orbite do saturnovih ledenih prstenova nije bila u stanju pojmitinovu sad već povjesnu svađu.
Bilo kako bilo,kroz Demetrin strojni mozak ponovno prohuji...
,,Čudni su ti ljudi...čudni....čudni...čudni...,,
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
20
I dok je frajer zlostavljao pukovnika izlaganjem svog svjetonazora,rangara taj isti entitet,koji mu se nimalo skromno predstavljao kao ni manje ni više nego kao BAALZEBUB,jednostavno nije zanimao.Osjećao je dječak prisustvo ljudi.Ali što ih je više osjećao,to je u njemu zebnja postajala jača.
Naprosto nije bio siguran želi li uspostaviti kontakt sa njima.
Predosjećao je nevolje.Nije mu se svidjala uloga žrtve,za koju je smatrao da mu ju je netko iz centara moći namjenio.
Rangara sjećanje odvede do njegovog rodnog mjesta,do biosfere.
Sjećao se konverzacije sa kiborgom koji se nazivao Antimon,a koji je bio zadužen za tehničko održavanje biosfere.
Rangar naime nije znao da su general i Antimon jedan te isti entitet.
Sjećao se da su za to jutro odabrali temu,,BOG;INDIVIDUALNA i KOLEKTIVNA SVIJEST.
Rangar se sječao njihove konverzacije.
Sjećao se Antimonova mehaničkog obličja,koje je kiborg izabrao za ovaj susret.Svoj mozak implantirao je u statičnu konzolu za upravljanje opremljenu manipulatorskim rukama i LCD pločom,koja mu je služila kao glava.
Na Rangarov upit o pojmu žrtve,Antimon je odgovorio.
,,Da simbolika bude veća,Rangar, znaš li da u takvim slučajevima uvjek spremaju ražanj,.Spremaju pečenje mališa,,
Rangar nemogaše a da se ne nasmješi na ovu kiborgovu konstataciju.
Pomaknuvši konzolu sa lcd zaslonom,koja mu je u ovoj konfiguraciji služila kao glava,Antimon nastavi.
,,Vjerojatno znaš,Rangar da se jaganjci konzumiraju kad i zadnju kap krvi ispuste.,,
,,Da,znam.,,Odgovori dječak,,Ali zar smo im to dužni dozvoliti,,
,,Nipošto,,ponovo će Antimon.
,,Taj zadnji trijumf nad našim egom nipošto im ne smijemo dozvoliti.Jer,vidiš dijete,u situaciji kad se nadješ pred egzekucijom,sve ovisi o tebi.Ovisi bojiš li se svojih egzekutora ili ćeš ih jednostavno poslati kvragu.
Ovaj drugi recept ti je puno zdraviji,za tvoje kompletno biće.Jer,ako ih se bojiš,dozvolio si im da te uzmu.
Simbolično govoreći,dozvolio si im da te stave u svoju dvoranu trofeja.U ovom drugon slučaju,kad proradi tvoja samosvjest,u tim trenucima mozak radi punom parom,podsvjest takodjer.Nema tu pravila,ali duhom se utičeš osobama kojima želiš biti sličan.
Koga si zazivao za idole,na koga si se u prošlosti prizivao,kome si iskazivao štovanje.kome si se divio.
Ja ti mogu nabrojati svoju legiju.POMPEJ,HITLER,HANIBAL,ANTIOH EPIFAN,TAMERLAN,DIOMED,TRENK,ALEKSANDAR,ALKIBijAD,NERON,PLATON...lista je podugačka.
U tim momentima,kroz glavu ti prolaze njihove sjene.
Ono što mi oni hoče reći jest u smislu da se ne možeš pozivati na njih ,niti tražiti od njih usluge ,ukoliko se u trenucima kada ti čast i ponos o kojima sam toliko slušao ne nalažu da izvršimo dužnost kojoj je pristupila većina spomenutih entiteta.
Krajnji je poraz,Rangar,dopustiti dušmanu da se nasladjuje nad tvojim mrtvim tijelom,ili još gore nad tobom živim.
Ukoliko želiš biti sa svojim idolima,dodji,pridruži im se.To ti je Rangar čitava filozofija samurajskog pristupa suicidu.,,
Rangar pokretom ruke prekine kiborgovo izlaganje.
,,Ali Antimone,kažu neki da je to grijeh.Dignuti ruku na sebe.Grijeh spram Boga.,,
Antimon uvuče svoju prezentativnu ploču,i zagrmi ljutitim glasom.
,,Ali kojeg Boga,Rangar.Koja predodžba Boga.Još si puno mlad da bi bio jedan od onih što se boje smrti.,umiranja.
Potrudit ću se da potpuno ubijem taj nezdravi strah kod tebe.
Da ti kažem nešto o umiranju .O iskustvu umiranja.
Sam trenutak,neizreciv je za opis riječima.U tom trenutku vrijeme kao da prestaje teći.Taj trenutak ima se pretočiti u vječnost.
Bolje da ti ga opišem kao bezvremen.,univerzalan.Taj trenutak jednostavno ne pripada osjetilima tijela.
To je kao da se svemir otvorio,unutarnji svemir duše.
Neki govore o svjetlosti .O tunelu.Ali moje osobno iskustvo se ne poklapa sa tim,Rangar.
Ono što sam doživio,jest da se nevjerojatnom brzinom redaju slike,kao na trodimenzionalnoj projekciji.
Čitav život ti proleti pred očima.Ne gubiš svijest,već ona expandira,explodira.
Tu su scene iz najranijeg djetinstva,škola,privatni intimni momenti,
Uprošteno rećeno postaješ sveprisutan.
U isto vrijeme si na mjestu i situaciji koju zamisliš.Redaju se slike iz prošlosti,iy mojih prošlih egzistencija.Svakodnevni život Rangar.
Svakodnevni život negdje u praskozorju vremena.
Sila koja te tada vodi,jest sveprožimajuća.
To je sila koja zadire u svaki atom tvog bića.Koja te vodi predjelima o kojima nisi ni sanjao,Sila,Rangar,koja ti dozvoljava da sagledaš svu silinu univerzuma.,,
Rangar pokretom ruke ponovo prekine Antimonovo izlaganje.
,,Dobro ,Antimone,to o čemu mi pričaš jeste individualno iskustvo,ali kakve to veze ima sa temom koju smo danas zacrtali za verbalizaciju.Kakve to ima veza sa kolektivnom svjesnošću.,,
Antimon nastavi,,Ono što nisam znao prije svog osobnog iskustva blizine smrti,a tog momenta mi se prikazalo kao otvorena knjiga,jeste da je centar tornada najmirniji i najtiši dio zemljine kugle.
Kozmička sila,sveprisutna,bezvremena,usporediva je sa tornadom.I za čovjeka je daleko pametnije da se nadje u njegovu središtu nego na obodu.,,
Rangar se zamisli nad Antimonovim izlaganjem.
Antimon nastavi.
,,Vrati se sada Rangar na bibliski izvještaj o djelima koje počini odmetnuti egipatski svećenik Mose.
Djela izvršena u vremenu kada ljudi još nisu uzurpirali mjesto Bogova.
Djela izvršena prije sumnje u te i takve bogove.U vremenu koje nije sazrelo da se razmišlja u kategorijama nametnutim od urbanih uljudbi.
Poznata ti je riječ slična tvojem imenu RAGNAROK islandska riječ za sudbinu bogova.
Djela koja Mose počini bijahu jednom riječju veličanstvena.
Nakon skakavaca,žaba,čireva,smrti prvorodjenca,završni čin egzodusa,koliziju duhovnog bića pobjeglih židova sa sveprisutnom kozmičkom silom,gdje je Mose poslužio kao medij.
Spektakularni performans sa razdvajanjem crvenog morai uništenje HOREMHEBove vojske konjanika i bojnih kola.
Megaspektakl,Rangar na koji je ostalo sjećanje do danas.
Stvari o kojima ti govorim Rangar,odista su nevjerojatne da bi prosjećan čovjek povjerovao.
Snaga koja mi bijaše darovana pošto sam simbolično govoreći poginuo,tj.pošto je moje prvo mehaničko ,a još prije toga kad sam pre živio streljanje ,tijelo bilo uništeno,nešto je što nije moguće zaboraviti.
Način na koji se ta snaga manifestirala u službi očuvanja esencije duše djeteta,duše žrtve,duše janjca,toliko je veličanstvena ,da bi i sa kršćanske,islamske,i poganske strane gledišta bio grijeh zaboraviti.
Tolikom silovitosti me sila prožela da Moseova djela prema njoj izgledaju poput igre malog djeteta.
Sama sredina u takvim slučajevima se uljulja u svoju upitnu svemoć.Bolje reći svemoć institucije,kao što je bio slučaj sa onim šugavim tribunalom koji me je poslao ovdje.
Oslanjajući se u takvim slučajevima u svemoć kolektivne svijesti,za koji oni smatraju da ova ima nad pojedincem,ako ne pripada vrhu piramide ,eliti ne može joj odoliti i u srazu sa njom biva slomljen.
Inače,na globalnoj razini jedino postignuće ovog gnjusnog duhovnog entiteta jest da umnoži broj redikula,,
Životni zvuci prašume ,prekinu Rangara iz ove retrospektive.
Rangar se već naučio kretati prašumom vješto poput primata.
Bio je u prednosti pred Anthonyjem i ostalim lovcima,jer za razliku od njih nije koristio tlo prašume već njen prvi kat.
Noge poput opruga,odbacivale su ga i do 10 metara i vješto je koristio bosa stopala za doskok na sljedeću granu.
Tarzansko skakanje i korištenje lijana,takodjer mu nije bilo strano.Tamna boja neoprenskog odjela poslužila je kao izvrsna kamuflaža svakome tko je gledao odozdo u tamne krošnje.
Ruksak na ledjima sa bazičnom opremom za preživljavanje nije mu predstavljao dodatno opterećenje.
Uz zastrašujuću agilnost i munjevite reflekse,kao i snagu koja je daleko nadilazila onu kod prosječnog čovjeka ,njegov adut za preživljavanje bio je i bowie nož kromirane oštrice sa dvocjevnim bacačem iglastih projektila integriranim u dršci noža.
Ovi projektili imali su efikasan domet od 50 metara kao i zastrašujuću probojnost,iako zanemariv stoping power.
Rangar se poslje nekog vremena naučio stopiti sa ovim orušjem,i koristiti ga uz nevjerojatnu preciznost.
Našavši se u blizini rijeke,Rangar osjeti probudjen lovački nagon.
Čuo je naime neartikulirano glasanje i topot papaka dolje na čistini.,uz obalu rijeke a tada ih i ugleda.
Podne se bližilo i sunce koje se neznatno naziralo kroz krošnje bilo je na svom vrhuncu.
Probijalo se svojim zlaćanim zrakama do tla prašume i bacalo gotovo pa magisku svjetlost.
U truloj,vlažnoj i smrdljivoj guštari,duž blatnjave riječne obale,zrak je odisao mirisima kao i zvucima života.Bilo je tu obilje paprati i svekolikog tropskog bilja kojemu Rangar ni imena nije znao.
Uza sve to ,Rangar je osjećao jak vonj divljih svinja.
Ove životinje su očigledno bile prevelik zalogaj za njega.Nije mu bila potrebna velika količina mesa i kalorija i lovina od prije dva dana zadovoljavala je njegove potrebe za više od tjedan dana.Ali iskonski nagon lovca natjerao je Rangara da se u trenutku preobrazi u predatora kojega zanima trofej.
Rangar je ispravno zakljućio da postoji razlog i uzrok zašto su životinje ovako uznemirene.Pogledao je sebi preko ramena i ugledao ga.
Znao je da se nalazi u centralnoj Africi,i da je urodjenička put ovdje crna,ali žena i djevojšica kojoj je moglo biti oko 8 godina,bili su crnokosi i sa izrazito indijanskom konfiguracijom lica.Rangar je ostao zbunjen.Izgleda da ga nisu zamjetili i nastavio ih je promatrati.
Indijanka je stala na pola puta do vode,svukla djevojčicu i ostavila je golu na pjesku a sama se uputila prema rtu.
Tada je odložila torbu i djetetovu odjeću na pjesak i zagledala se prema drugoj strani rijeke.
Odjeća od jelenje kože bila je potpuno iste boje kao i drvo koje je izbljedjelo na suncu.
Jedan veliki ždral se u paraboli spuštao iznad riječnog spruda,zatim ponovo nošen zraćnim strujama uzletio u krivulji,radio krugove po čistom plavetnilu i poput noža rezao pamukaste bjele oblake.
Tada se ptica uzdigla preko bregova i nestao iz vida.
Nabujala trava se zelenjela na suncu blabi bregi slobodni od vegetacije oblili su se u daljini ispuštali koso put rijeke.
Padina je bila obilježena oštrim stjenama,sa rijetkim raslinjem korova i Rangar je vidio kako poput smaragda blistaju plodovi.
Opet je pogledao indijanku a ona je još uvjek stajala na kraju spruda.Djevojčica ju je sustigla i čučnula pored njenih nogu započevši skupljati i čupati cvijeće i travu.
Krivudava rijeka ispred njizi i vrbik otraga tvorili su kao neki krug,a žena i djevojčica su se na rtu pruda nalazili po svoj prilici u njegovu središtu.
Djevojčica je pošla pličakom i bacila se u vodu,malo je zaplivala i stala.Vratila se u pliću vodu i stojeći do koljena u vodi pogledala put majke,smješeći se.
Rangarove oči se iznenada obliše suzama.
Sada,u tom momentu,napokon je shvatio zašto ljudi plaču.
Osjetio je samoću kao nikad do tada.Rangar je bio u tom trenutku u duši gol i nezaštičen,bio je bespomoćan i kao bolesnik što malo podalje gleda u zdrave i snažne ljude.
Djevojčica je izašla iz vode i stala na sunčeve zrake pokraj majke.Žena je uzela jelenje kože iz torbe i stala pažljivo brisati djevojčicu trljajući joj kosu i nježno joj brišući čitavo tijelo.
Sama žena bila je punačka i snažna i kao nekako zaodjenuta sunčevim sjajem.
Kad je završila,ostavila je djevojčicu da se igra u pjesku,a ona je uzela torbu i vratila se nazad preko pjeska da nabere crvenih boba.
Kad je zašla u guštaru ,Rangar je više nije vidio.Dugo je vremena maskiran kamuflažnim bojama,promatrao bucmastu djevojčicu kako bezbrižno sjedi i izmedju svojih nogu gradi bezoblične pješčane konstrukcije.
Tada je Rangar i ne misleći što radi,počeo polako puzati prema prudini.
Mala seka nije bila okrenuta prema njemu dok joj se približavao.Njegovo golo maskirano tijelo proizvodilo je minimum šumova i tek neznatno prosipalo pjesak po komadu naplavljenog drva.
Indijanku nije mogao vidjeti,iako se micalo grmlje ondje gdje ga je brala.
Zastao je načas a onda se ,uvidjevši da joj se dovoljno približio,prestao sa prikradanjem.
Gledao je djevojčicu kako se igra bacajući pune šačice pjeska po drvu.
Tamna glavica s uvojkom odstraga,bila joj je sagnuta skoro do zemlje.
Čekao je i smješkao se.Bila mu je tako blizu,da je osječao miris vlažne kose i oštar vonj iskopanog pjeska.
Osjetio je Rangar nježnost i sklonost prema djevojčici.Osjetio je prema njoj iznenadnu navalu tople srdačnosti i bio je odjednom raspoložen kao u ona ne tako davna vremena koja je proveo u igri sa vršnjacima unutar kupole biosfere.
Rangaru je na maskiranom licu još uvjek bio smješak kad ga je curica pogledala.
Tamne okice podigle su se put njega,zaustavile pogled na njegovu licu i polako se raskolačile od straha.Maleno tamno lice se iskrivilo. Tada je otvorila usta i prodorno zaskričala pokrivajući rukama medjunožje.
Izgleda da ju je preplavio iznenadan osjećaj panike i srama.
Ne zato što ju je Rangar vidio golu,ta pobogu i sam je bio gol,već vjerojatno zbog spoznaje da ju je gledao kriomice.
Izgledala je toliko preplašeno da se Rangar instinktivno okrenuo oko sebe da vidi od čega se mala toliko preplašila.
Tada je zaskvičala tri riječi koje vjerojatno na svim jezicima zvuče isto...MAMA,MAMA,MAMA...
Rangar se vješto otkotrljao u stranu kao da izbjegava puščanu paljbu.
U taj čas,majka se pojavila i potrčala ka svojoj djevojčici prostrijelivši rangara pogledom,najprije sa strahom a onda sa izrazom ljutnje.
Rangar se osovio na noge,glupo se smješeći,a svoj zastrašujući lovački alat namjenjen veprovima,sakrio je iza ledja da ne bi preplašio indijanku.
Rangar nije osjećao sram.Barem ne na ljudski način.Ali ipak mu je krv udarila u lice,evocirajući momente iz mnogobrojnih situacija svog tjeka predaka.
Situacija šaljive i škakljive prirode gdje tako velik momčić na rubu puberteta mora stajati gol pred stranom ženom.
Pokušao joj je znakovima objasniti kako mu je pošlo za rukom približiti se djevojčici.Ali nije bio toliko spretan niti je znao kakvim bi joj znakovima to mogao objasniti.
Ipak,povjerovao je da će nedostatak stidnih dlaka i mali još nefunkcionalni pišo uvjeriti ženu da za djevojčicu nije bio opasan.
Bar ne u onom smislu u kom se žene tradicionalno boje za svoju djecu u blizini nepoznatih muškaraca.
Ipak,onako išaran crnom i crvenom bojom po licu i u vidu tigrovih pruga po cijelom tijelu,znao je da ne može ženi uliti povjerenje.
Kad se djevojčica primirila,nije više pokazivala znakove straha ni ljutnje.Čak ga je nekako srdačno i znatiželjno pogledala.
Rangar,sav zbunjen,raširio je ruke i izlanuo nespretno na jednom od indijanskih jezika koji mu je bio usadjen u memoriju.
,,Nema razloga da me se bojite.,,
Djevojčica se nasmijala i tako ga pogledala u oči prodornim pogledom da je Rangar spustio pogled.
,,Kako te se nebi preplašila.Zastrašujuće izgledaš tako naslikan ratničkim bojama.,,
Mahala je glavicom ljevo,desno,a Rangar ,onako Zbunjen nije uopće opazio da mu je to rekla na engleskom jeziku.
,,Uistinu me se ne moraš bojati,,Ponovi Rangar.
,,Uostaom,sa majkom si,a vjerujem da se u njenom prisustvu osjećaš sigurno.,,
Rangar pogleda ženu kao da od nje očekuje potvrdan odgovor.Žena je ,sada već očigledno uvjerena da im od Rangara ne prijeti nikakvo zlo,otpustila djevojčicu iz zagrljaja i stala opuštenije na stranu.
Izgledao joj je intrigantan ovaj mali uljez i na licu joj se vidjelo da bi željela doznati nešto više o njemu.
Djevojčica ga je promatrala kao da želi da Rangar nastavi svoju priču.
,,Bio sam u lovu u blizini rijeke,,
Obrati im se obima sada već samouvjerenim tonom.
,,Već 4 dana lutam šumom i za hranu se snalazim sam,a nisam siguran mogu li vjerovati domorocima.Vi ste prva ljudska bića na koja sam naišao tjekom ovog izleta,pa mi možete oprostiti radoznalost koju sam maloprije iskazao.,,
Djevojčica ,sada već vidno hrabrijeg držanja odmakne se od majke koja kao da se nećkala nebi li nastavila sa prikupljanjem biljaka.
Nešto joj promrlja na jeziku koji Rangar nije razumio,i na njegovo čudjenje,žena se udalji u pravcu iz kojeg je i došla.
Rangar i njegova novopečena mala drugarica ostadoše sami na obali rijeke,znatiželjno,ali više ne sramežljivo promatrajući jedno drugo.
Rangaru je bila zanimljiva.Više se nije morao skrivati.Sjedio je u pjesku podbočen rukama iza leđa,,a svoj lovački alat ipak diskretno držao u svojoj blizini,sa desne strane za svaki slučaj.,zlu ne trebalo.,jer ipak nije zaboravio da se nalazi u prašumi.
Padala mu je napamet pomalo luckasta činjenica da bizarnostima u ovoj njegovoj avanturi nema kraja.
Indijanka ih je ostavila nasamo,nastavljajući sakupljati bilje i Rangar je bijaše izgubio iz vidokruga.
Ponašala se kao da Rangara poznaje cijeli život i nakon početnog šoka,kao da je ostala sasvim ravnodušna na druženje svoje kćerkice i ovog neobičnog plavokosog dječaka.
Njegova se sadašnja situacija prije dala opisati kao idila sa kakvog ljetovališta,sa okupljališta dokonih bogataša negdje na jugu Francuske,ili na plaži copacabane nego druženje dvoje djece usred afričke divljine.
Gledajući djevojčicu,Rangaru je prolazilo toliko pitanja kroz glavu kojim je imao namjeru obasuti malu.
Nije mu se žurilo,a izgleda da je i curica izgubila zanimanje za njega.
Ili je to samo tako izgledalo.
Mala je promjenila položaj u odnosu na Rangara ,i okrenula se prema njemu još uvjek u čučećem položaju.,i počela, ali ovaj put preciznije slagati konstrukciju sličnu stošcu.
Rangar je smatrao da je vrijeme da prekine neugodan muk,pa onako kao nezainteresirano priupita djevojčicu.
,,Vidim da se trudiš. to što pokušavaš složiti izgleda na kulu tvrđave,ali morala bi malo usavršiti svoje kiparske sposobnosti. Te tvoje konstrukcije nemaju izraženu formu,znaš.Na vrhu kule obično se nalazi krunište,a nisam siguran da ga možeš sastaviti od tako krhkog matrijala...,,
Nije Rangar uspio ni završiti rečenicu,a djevojčica ga nekako nervozno pogleda,umalo srušivši ono što je maloprije bila izgradila.
,,U redu,Rangar,ukoliko ti znaš bolje,a vidim da voliš davati savjete,zašto sam ne sazidaš tu svoju kulu,,
Rangar je ostao zapanjen.Nije se sjećao naime da je djevojčici rekao svoje ime.Može biti da i jeste,ali je zaboravio u onoj nervozi i strci te stresu kojem je bio izložen u konverzaciji sa njenom majkom.
Ali u jedno je bio siguran.
Ako mala i zna njegovo ime,još uvjek mu nije rekla svoje.
Ne odajući da ga je iznenadila,i ne mjenjajući položaj tijela,Rangar joj odgovori.
,,Znaš,mala,ne osjećam se ugodno kad me već oslovljavaš imenom,a ja tvoga ne znam.Zar nije vrijeme da se i ti predstaviš.Mogu li znati tvoje ime,,
Djevojčica namjesti onaj zagonetni osmjeh Mona lise i odgovori mu
,,Ime kojim me majka zove jest IXCEL.A tako me zovu i svi unutar stambenog kompleksa naše zajednice.Na to ime sam naviknuta i za sebe ne poznajem ni jedno drugo,,
Rangar je bio svjestan da mu je indijanka dala više podataka nego što je on tražio.
Da li je to izvela sa namjerom,i sa kakvim motivom,još je bilo prerano za odgonetnuti.
Ixcel. Zanimljivo ime.Ime Mayanske boginje.Rangar je znao da ima neke veze sa mjesecom.
Spominjala je i stambeni kompleks njene zajednice.Dakle,u blizini je bilo veće ljudsko naselje.
I napokon,zapitao se Rangar,odakle pobogu indijanci u srcu afrike.
Koliko je on bio upućen,stanovnici ovog dijela zemlje jesu većinom crne boje kože.
Ali toliko otvorenih pitanja je dobio od kratkog Ixcelinog odgovora i smatrao je da nevalja odmah na sve njih žuriti naći odgovor.
Umjesto toga,brzo se osovi na noge i u tri,četri duga koraka nalik mačjim,nađe se ispred djevojčice i njene skulpture.
Čučne u položaj u kojem je bila i Ixchel,i počne nadograđivati pjeskom skulpturu mudro šuteći.
Mala se opet oglasi.
,,Rekla sam ti svoje ime.Ono što si me pitao,a ti se praviš blesav i mutav.,,
Ne prekidajući posao,ovaj put Rangaru pređe zagonetni osmjeh preko maskiranog lica.
,,Dobro,sad ti znam i ime.Vjerujem da se ne ljutiš što sam ti se pridružio u gradnji.Znaš,često sam sa svojim prijateljima sklapao kule od pjeska,ali tamo gdje sam rođen imali smo i plažu i šumu i pustinju,ali sve to nije bilo prostrano kao ovo ovdje.
Vjeruj mi da sam se izvještio u tom poslu,i dopustiš li mi da završim,imat ćemo uskoro ljepu tvrđavu sa svime što ona ima.Zidovima,jarcima,kruništima i ostalom njenom opremom.,,
,,Dobro,dobro,, Oglasi se ponovo Ixcel.
,,Znam kako izgleda tvrđava,ali maloprije si mi pričao o svom domu i o svojim prijateljima.Zašto ne nastaviš.Htjela bi te bolje upoznati Rangar,,
,,Opa,,Pomisli Rangar.Preduhitrila me je.To isto sam i ja nju htio pitati.,,
,,Pa dobro,kad već hoćeš znati,ne stanujem u blizini.Da budem precizniji ,čak nisam ni rođen na ovome svijetu. Rođen sam i do sada živio na Marsu,i taj pustinjski svijet jest jedini kojeg sam do sada upoznao.
O Zemlji sam proučio jedino teoriske postavke.I prvo što sam upoznao kad sam napokon stigao do nje bila je ova nepregledna prašuma.
Već sam ti rekao da sam lutao tjednima,i ti i tvoja majka prvi ste ljudi na koje sam naišao.
Nije da nisam iznenađen vašom etničkom pripadnošću,jer ako nešto znam o Africi,a to je da u njenom centralnom dijelu žive ljudi crne boje kože.
Odakle pobogu Maye u srcu Afrike,,
Ixcel se nije dala smesti.
,,Odgovorit ću ti na ta pitanja,ali tvojoj prići teško je vjerovati,Rangar.Nisam ni ja glupa.Gradovi i kolonije u svemiru postoje jedino u mašti i u filmovima.
Let u svemir je jako skup sport i samo nekoliko ljudi tamo boravi,pogotovo na Marsu.
Ne vjerujem da si toliko glup ,da mi tako očigledno lažeš.
Jer ako je istina to što si mi rekao,ti mora da si jako važna osoba.Jer obični ljudi ne putuju na Mars,a pogotovo ne odrastaju na njemu.
I druga stvar,pričao si mi o svojim drugovima i prijateljima,zar želiš da ti povjerujem da je na Marsu otvoreno zabavište ili lunapark,,
Ixcel na trenutak prestane mjesiti pjesak između svojih prstiju,i još jednom ljutitim prizvukom upita Rangara.
,,Isključivo je tvoj problem Ixcel,ako mi ne vjeruješ.Usput rečeno ne znam lagati.I vjeruj da nemam problema sa zadržavanjem stvari za sebe.
Da istina je,odrastao sam na Marsu sa grupom prijatelja i dio sam genženjerskog experimenta.
Čitava posada biosfere sastojala se od tri genženjera,nas četvoro djece i jednog kiborga koji je pazio da sprava funkcionira sa tehničke strane.
I to ti je sažetak moje priče.
Istina je i to da nisam trebao ovdje završiti.
Vjerojatno je došlo do greške u navigaciskom računaluIKAR transplanetarnog broda,pa je povratnu kapsulu izbacio na krivo mjesto.Trebao sam naime sletjeti u more.Ali sada sam tu gdje jesam.Ja sam ti svoju osobnu iskaznicu predočio,prijateljice moja mala,i vjerujem da je vrijeme da i ti meni odgovoriš na neka pitanja,,
,,Pa dobro,,Odgovori Ixcel, ,, Reci,pitaj što te zanima,,
Rangar nastavi,,Pa eto,vidim po crtama lica da si indijanka,objasni mi molim te kako to da nalazim Maye u srcu Afrike,i druga stvar,taj kompleks koji si mi spominjala,dali ste ti i tvoja majka pripadnici kakve sekte.Poznato je naime da se oni vole odvojiti od ostatka društva i smatraju da su svu pamet svijeta popili sa svojom izolacijom.
I treća stvar,tko jeste da jeste,vjerujem da ste spremni pomoći izgubljenom djetetu u prašumi.
Mogu li kod vas pronaći privremeno utočište.,,
Ixcel se uspravi na noge i rukom pokaže Rangaru da napravi isto.Rangar je posluša.Bojažljivo,kao da ga ponovo počinje istraživati,kao ona igra kad se djeca igraju doktora,Ixcel stavi ispruženi dlan Rangaru na prsi.
Rangar shvati da njena nervoza proilazi iz činjenice da su po prvi put uspostavili fizički kontakt.
Ixcel,držeći mu ruku na prsima progovori.
,,Čudno.Puls tvog srca je jedva čujan.A maloprije si mi natuknuo da te je strah samoće,prašume i ostaloga.Tako ne kuca srce čovjeka koji se boji,Tvoje srce bi moglo biti zanimljivo velikom svećeniku,,
Rangar po prvi put osjeti neugodu.
Nije mu bilo posve jasno o čemu Ixcel priča.Jedini gest kojim je izrazio neugodu,dok mu je mala držala rukicu na prsima,bio je da se sa nekoliko brzih pokreta prstiju poigrao sa pišulincem kao što rade sasvim mala djeca.
Primjetivši ovaj Rangarov nesigurni,infantilni pokret,Ixcel se od srca nasmije i razmaže Rangaru crnu i crvenu boju koju je imao nanesenu na licu,a potom se ponovo okrene ka nedovršenoj kuli od pjeska ostavivši Rangara načas samog i zbunjenog njenim postupcima.
Ne znajući što dalje,i vidjevši da je mala indijanka izgubila volju za konverzacijom,Rangar joj se ponovo pridruži u slaganju pješćane konstrukcije....
20
Nakon što je završio posljednji dogovor sa drugovima i posljednji put prije same akcije razmotrio sa njima sve moguće scenarije, Anthony im naloži 10 minutni odmor.
Bio je zamišljen tako da svakog pojedinačnog bojovnika ostavi nasamo sa vlastitim mislima.
Eventualni promatrač sa strane nije mogao ni sa 20tak metara razaznati ljudska bića tako efikasno stopljena sa okolišem njihovom naprednom stealth tehnologijom.Posjedavši na pristojnoj udaljenosti jedan od drugoga,ovi ubojiti ratnici izgledali su poput slike onoga što je bilo iza njih.
Gledaoc bi jedino primjetio u ionako bogatom vizualnom svjetu tropske prašume ,slabu deformaciju svjetlosti.Varka je mogla proći kao igra sunčeva svjetla koje se probija kroz guste krošnje do truleži korjena stabla.
Anthony nije podizao vizir niti je smanjivao bojevu gotovost,ali ipak nije mogao spriječiti jedan dio svog bića da odluta.
U svemu je osjećao frajerovo maslo.Svijest mu se više nije obraćala direktno,ali ono što je upravo usljedilo,uvelike je smrdilo na frajerovu rabotu.
Anthony je teoretski dio svoje vojničke karijere gradio na simulatorima,ali ovo što je sada počeo doživljavati nadilazilo je svako osjetilno iskustvo.
Osjećao je svaki dio svog tijela,bio je napet poput opruge i svjestan situacije gdje se nalazi,ali tunel,mračna vrata njegova uma počela su se otvarati.
Više nije pričao sa Frajerom,ali iskustvo koje je upravo prolazio,nagnalo ga je daozbiljnije shvati sugestije dane mu od strane te neobične svijesti.
Iskustvo kroz koje je Anthony upravo prolazio,psihodeličari bi usporedili sa njima omiljenim djelovanjem LSDa.,Ali Anthony je jedrio krajolicima,vremenima,izlazio iz jednog oblika i ulazio u drugi,sagledavao je svojim novootkrivenim unutarnjim okom siline imperija,njihov uspon i krah,a taj bezvremeni Aleph koji je ponio Anthonyjev um povede ga do palače na obali mora.
Palača je gradjena po uzoru na rimski vojnički logor i dosta raskošno uredjena.Anthony se usredotoči na postarijeg čovjeka dostojanstvenog držanja i stane osluškivati njegov monolog.
Monolog ostarjelog Rimskog imperatora.
Anthony je kroz maglu nazirao sjedog ,oronulog čovjeka u rimskoj togi gdje sjedi za kamenim stolom i piše.Piše pismo samom sebi koje se sprema uskoro baciti u vatru.
Ali i sam car bio je uvjerenja da će se iz njegova pepela uzdići besmrtna ptica.
Znao je da mu prije umirovljenja predstoji dug put do novosagradjene palače na obali mora.Bit će to carev grob,ali do tog trenutka caru je na raspolaganju relativno mnogo vremena.
Anthony je u potpunosti shvaćao careve misli.
Bogovi,veliki Bogovi grčko rimskog panteona uzdigli su rim.
Bogovi ga mogu i srušiti.
Zar je toliko teško shvatiti da je prosperitet carstva tako usko vezan uz uz odnos spram Bogova.
Diokles je podsjedao Anthonijevu svijest vjerojatno jer se podsvjesno gnušao vjerskih institucija monoteističkih monolita.
Nazaretjanin i njemu slični ubili su ljepotu.
Anthony je osjećao empatiju prema noćnom ratniku Diomedu.
Jedan od znatnijih junaka Homerova opusa.
Ovaj lik živio je u cikličkim epovima.U Magna Greciji hiljadu godina bijaše štovan kao Bog.
Štovan ljudskim žrtvama.
Ono što se dogadjalo u životu Helena ,počevši od indoevropske seobe Dorskih plemena,trojanskog rata,klasičnog Periklova vremena,pa sve do vremena Dijadoha,toliko je ljepo i originalno da se nije ponovilo u ni jednom vremenskom periodu bilo gdje na globusu.
U suprotnosti sa ovim,Anthony se sjećao i nekih ..poslanica,,kršćana
,,Bio sam gladan,a vi ste osnovali društvo i raspravljali o mojoj gladi,,
,,Bio sam u zatvoru,a vi ste se potiho odšuljali i povukli u kriptu,,
,,Bio sam gol,a vi ste se ozbiljno zamislili o moralnom aspektu moje golotinje,,
,,Bio sam bolestan,a vi ste klečali i hvalili Boga za svoje zdravlje,,
,,Bio sam bez krova,a vi ste pripovjedali o duhovnom bunkeru božje ljubavi,,
,,bio sam osamljen,a vi ste me ostavili da bi za mene molili,,
Sjetivši se ovih stihova,Anthony nije mogao a da ne suspregne povraćanje.
Nije nikakvo čudo što ih je Diokles potamanio.
Ovakva diverzija,izopačenje Kristova nauka.
A sve ovo moglo se pročitati u katoličkim brošurama.
Licemjerje,dvoličnost u svom svom sjaju i patetici.
Farizejština o kojoj su Ana i Kaifa mogli samo sanjati.
Anthony nije znao kako se postaviti spram ovih stavova.Jer taj koji je gladan,koji je u zatvoru,koji je gol,koji je sam,ISUS je i ponovo ga propinju.
Uzevši analogiju u svakodnevnom turbulentnom životu zapadnjačkih gradova,hitna pomoć primjerice neće uvjek skočiti u hitnom ,oliti ga urgentnom medicinskom slučaju.
Poznato je i to da sucima nije mrsko oslobodit optužbe financiski dobro potkovane klijente.
Ali zato će hitna pomoč rado asistirati policiji i sličnim službama kada valja kidnapirat osobu i umrtvit je sa antipsihoticima za krevet zavezanu.
Stari sistemi nisu zaboravljeni,dapače,jači su nego ikad,jedino je razlika što su se začahurili u oklop institucije i gnjusobu svojih navika i običaja skazuju ukoliko kakva budala glupošću svojom obvrši u njizi.
Ali da paradoks bude veći,ova komformistička bratija,da bi mogla raditi ovakve gadarije,mora se i hoćeš,nećeš oslanjati na postojanje ,,Babilona,, tj,društvene i duhovne sredine koja je odjeljena od njih.jer i vjerske i državne skupine bivstvuju kao organizaciske jedinice koje ne trpe konkurenciju .
Jer što je drugo cosa nostra već preslik državnog ustroja u kojen državna vlast vidi prije konkurenciju nego opasnost od kriminalnih čina .Jer ne mogu biti 2 gospodara
Mafija daklem opstoji kao alternativa državne vlasti,i svoju renesansu doživljava tamo i u onim uvjetima gdje ova prva ili ne pokazuje interes ili je osjetno slaba.Anthony je shvaćao da optužbe za brutalnost spram ovih alternativnih kvazizakonskih grupa ne drže vodu je r država ,usput rečeno na raspolaganju ima kudikamo bolje opremljene i uvježbane ubojice od onih sicilijanskih žabara.
Neovisno o ovoj alternativi državnoj vlasti,u vremenu kada su vjerske dogme odredjivale sve aspekte života,ovdje je Anthony mislio uglavnom na europsko srednjevjekovlje,Čovječanstvo je gubilo polet,gubilo je mladenački zanos.
Tek postojanje onih ,,drugih,,daje organiziranoj zajednici polet i razlog opstanka.Bilo da je ovdje riječ o drugoj religiji,vjerskoj šizmi,političkoj stranci,anarhističkoj grupaciji,drugoj rasi itd...
Anthony je energičnog Dioklesa znao usporediti sa osmanliskim sultanima.
Još jedan paradoks.
Uvodjenje novina u monolit jest čin samouništenja.
Primjerice kad je sultan dozvolio Janičarima ženidbu,stvari su ošle kvragu.
Otomansko carstvo ubrzo se zatim raspalo.
Rezonirajući tako o nesretnom usudu Janičara,Anthonyja iz sanjarenja prene suborac koji ga je prodrmao za ramena dajući mu do znanja da završni čin operacije može otpočeti.
21
Rangar je proklinjao cijeli svemir i samog sebe.
Ni njemu još uvjek nije bilo jasno kako je bio toliko glup da završi na ovakvom mjestu.
Otkako je osvanuo na ovom prokletom planetu,koji mu je umarao mišice navikle na slabu Marsovu gravitaciju,stvari su se kretale naopako.
Bio je doveden u situaciju gdje nije bio u stanju aktivirati ni jednu od svojih bioničkih sposobnosti.
Kao da je bila igra sudbina to što se našao na ovakvom mjestu i u ovakvoj situaciji.
Da sudbine,upravo sudbine u koju je i sam Rangar počeo sljepo vjerovati nakon svog susreta sa generalom.
Kretanje mu je bilo onemogućeno . Iza vrata je bolno osjećao metalnu šipku na čijim krajevima je šake ćutio kao dva beživotna kamena u zapešćima pritegnuta žicom od titana.
Prostorija u kojoj se nalazio,bila je tradicionalna urodjenička koliba od pletera sa blatnjavim podom.
Osim što je bio sapet poput janjca pred klanje,bio je go i kože prekrivene blatom.
Sjedio je tako Rangar u zlokobnom polumraku svog improviziranog zatvora.
Njegovo genetski i mehanički poboljšano tijelo nije osjećalo bol.Bar ne bol u onom klasičnom smislu.
Um ,koji je funkcionirao na način običnim ljudima nepojmiv,trudio se prizvati generala
Ali koliko god da se trudio,svijest kojoj se obraćao,kao da ga nije slušala.
Kao da mu je okrenula ledja.
Rangar je jako kasno shvatio da djevojčicama nije moguće vjerovati.
U igri sa svojom novom prijateljicom koja mu je rekla i svoje ime IXCHEL,Rangar je reaktivirao sjećanja predaka.Sjećanja bremenita prizorima djece u igri,i u potpunosti im se predao.
Sklapajući kule od pjeska sa svojom malom indijanskom prijateljicom,kasmo je postao svjestan da je upao u lukavo postavljenu zamku.
Trojica maskiranih spodoba,pojavila su se niotkud.
Rangar ih nije stigao dobro osmotriti,ali je preduhitrio vještinom,snagom i agilnošću mačke njihove zle namjere.Munjevito je odbacivši se nogama poput opruge,promjenio položaj,i sada sa sigurne udaljenosti ispalio obje strelice ravno medju oči prve zamaskirane spodobe naoštrenih iskeženih zubi.
Njegovom drugaru trenutak kasnije usljedio je nož u vratnu arteriju,dok je treći indijanac i ne stigavši reagirati zbog brzine Rangarove akcije zaradio stopalo u korjen nosa.
Dok je Rangar slušao kako protivniku pucaju čeone kosti,i zabijaju mu se u mozak,desnom rukom i ispruženim dlanom svom snagom udari žrtvu u prsa.
Osjetio je kako dlan prolazi kroz toraks i dotiče ljevu pretkrljetku indijančeva srca.
Sva trojica uljeza bila su mrtva nepune tri sekunde od početka Rangarove akcije.
Dok se zadnja žrtva nije stigla ni srušiti na pod,Rangar munjevito,agilnošću mačke uteče u šipražje.
Ali,belaj, nije daleko stigao.
Ono što nisu uspjela trojica lovaca,učinila je primitivna rupa duboka oko 5 metara i skliskih stjenki ,vješto zamaskirana.
Posljednje čega se Rangar sjećao prije budjenja,u svom zatvoru od pruća,bila je strelica slična onoj za uspavljivanje žitovinja koju je poput obada zaradio u mišicu ljeve ruke.
Okolnosti u kojima se je našao,zaokupljenost golom egzistencijom,te na jedan način i strah,čisto ljudski strah,priječili su ga u naumu da uspostavi kontakt sa generalom
Pokret zapažen krajičkom oka,dao je do znanja Rangaru da u svojoj smrdljivoj kolibi nije sam.
Očistivši um od prijašnjih razmišljanja,strahova,usredotoči pogled u tamni objekt na drugom kraju prostorije.
Oči je brzo privikao na tamu,te mu se prostorija prikaže u slici sličnoj kao kod vojničkog vizira za noćno gledanje.
Biće koje je privuklo njegovu pažnju bilo je urodjenik.
Rangar je brzo zaključio da mu od njega ne prijeti opasnost.Ono što je mogao vidjeti jest da je njegov domaćin bio u isto tako nezavidnom položaju kao i on sam.
Nosio je na sebi odjeću,bolje je reći i kazatu ono što je od nje ostalo.
Poderane krpe visjele su mu sa okrvavljenog tijela boje ebanovine,a u kontrastu sa tim prizorom,oči su mu sjajile isijavajući onaj ,Rangaru i te kako poznat osjećaj straha.
Mada mu je bilo jasno po crtama lica da je riječ o odraslom čovjeku,iznenadila ga je njegova veličina.
Ispravnije je reći malenkost.
Iako je domaćin bio sklupčan u kutu kolibe ,Rangar zakljući kako je u ovom konkretnom slučaju ljudske nazočnosti riječ o pigmejcu.
Ipak , primjeti da se trenutno nalazi u mnogo gorem položaju od njega.
Naime,pigmej nije bio vezan,već je sluteći da ga Rangar gleda sklupčao u kutu kolibe,obujmivši rukama koljena.
Glasom ,što je tiše mogao,Rangar mu se obrati
,,Vezan sam i ne moraš me se bojati.Sve kad bih i htio ne mogu ti napraviti ništa nažaao.Mogu li znati tvoje ime,,
Nastali muk domaćin iskoristi premjestajući se u zgodniji položaj i odgovori.
,,Jobu.zovem se Jobu,,
,,Ja sam Rangar.možeš li mi reći kakvo je ovo mjesto i zašto smo ovdje,,
Pigmej odgovori,,Ne znam za tebe Rangar,ali ja jako dobro znam što me čeka ,te se nije ni truditi izmjeniti tjek dogadjaja.Ti kao da si pao sa Marsa,zar odista ne znaš kakvo je ovo mjesto.,,
Rangar na spomen imena svog doma kiselo se nasmješi.
,,Ne,odista mi nitko nije rekao,a za tvoju informaciju,bilo je upravo tako,pao sam sa Marsa,jedno vrijeme lutao prašumom dok nisam upao u zamku koju je netko vjerojatno iskopao za divljač.
Izvukli su me ljudi sa čudnim maskama i kopljima i vezanog doveli ovdje.Bio bih ti zahvalan kad bi mi odgovorio na pitanje.,,
Jobu se ponovo namjesti u udobniji položaj i započne svoju priču.
,,Ne znam odakle početi.Eh,da,Prvo ću ti nešto kazati Rangar o ljudima koje si opisao sa kopljima i maskama.Da li ti je poznat izraz ,,reinkatorsi,, vjerojatno nije.Sam izraz jest još iz 20tog stoljeća.
Riječ je o ljudima ili grupama ljudi koji ideliziraju prošlost i nastoje je oživjeti.Ova pojava zna poprimiti i razmjere masovne histerije.
Ukoliko je ,ne tako davno,i imala formu omasovljenog hobija,razbibrige ljudi koji od viška vremena i novaca ne znaju što bi od sebe.
Sada,uništenjem centralne vlasti i čvrste državne kontrole,poprima ova pojava sve više religiozni oblik.
Štos je u tome da ljudi nezadovoljni postojećim stanjem u društvu pokušavaju,a koliko vidim to im i uspjeva,realizirati vizije svojih privatnih utopija.
Sam recept za ovo i nije toliko originalan.Sjeti se platonove ,,države,, Moorove ,,utopije,, kampanelinog ,,grada sunca,, raznoraznih kršćanskih sljedbi u Amerike od 20tog stoljeća naovamo.
Svatko sa ovakvim idejama i viškom novaca da ih pokuša realizirati,izgleda da je dobrodošao u ovakvim rupama svijeta.
Vlade siromašnih zemalja prihvatjaju ih objeručke i ne mješaju se puno u unutarnje stvari tih zajednica,što je očigledno na obostranu korist.
Sa ovakvim receptom u Amerike su prekinuli još davno. Sve kad je onomad na ranču u teksaškom gradu Waco David Coresh učinio svoj privatni armagedon.
Svoj eldorado sada ovakvi ,usudjujem se reći bolesnici,nalaze na zabitim mjestima planeta kao što je ovaj.,,
Zastavši na trenutak da proguta pljuvačku,Jobu je htio nastaviti sa pričom,kad ga Rangar prekine.
,,Da ,znam sve to,ali kakve imaju ovlasti držati nas zarobljene. Što će biti sa nama,,
Jobu se nasmješi dječakovoj možda hinjenoj naivnosti te nastavi.
,,Već sam ti rekao Rangar da nemam nikakvih iluzija sam sa sobom,budući si dijete,mislim ipak da ćeš preživjeti ovaj cirkus.
ONO ŠTO SI VIDIO,DOBRO SI VIDIO.
Ti ljudi reinkarniraju jedan dio MAYAnske prošlosti.Uvjereni su da su u jednoj od prijašnjih egzistencija bili pripadnici tog naroda.Ne znam dali si primjetio,ali glavna zgrada ovog kompleksa,kopija je guvernerove palače iz UXMALa.Na njenom vrhu u odredjene dane vrši se obred prinošenja ljudskih žrtava.Obred se radi po originalnom receptu sa Jukatana iz vremena prije španjolskog osvajanja.
Sam sam osobno uvjeren da ćeš izbjeći moju sudbinu,jer Maye nisu imali u običaju žrtvovanje djece.Ja osobno sam odredjen za ovaj čin,jer sam kao profesor na sveučilištu u Kinšasi oštro istupao protiv ovog sumanutog,krvavog i bespotrebnog divljanja.
Stekao sam neprijatelje medju vrhovima državne vlasti i jedne noći se jednostavno nisam probudio u svom krevetu ,sa svojom ženom,već sam završio ovdje gdje jesam,zaboravljen od svih,osim od žrtvenog kremenog noža,kojim otvaraju prsni koš i vade još toplo srce iz živa čovjeka ,,
Rangar se zamisli nad ovim Jobuovim izlaganjem.
Smatrao je da će ovdje medju ljudima naći utočište,a našao se u položaju u kojem je sada.
Bizarnostima očigledno nikad kraja.
Nije naime naišao na mnogo ljudi tjekom svog puta,tek na onu malu izdajničku indijanku i njenu majku.,ali izgleda da je i u tim kratkim susretima upoznao onu izdajničku crtu ljudske prirode,koje se iz dna duše gnušao.kojoj nije mogao odrediti izvor i koja ga je u krajnoj liniji dovela u sadašnji položaj i patetičnu situaciju iz koje trenutno nije vidio izlaza.
Ukoliko je istina ono što mu je Jobu napričao,unda se je uvalio u debela govna.
Znao je da ,ukoliko se bude koprcao i radio nekontrolirane pokrete,tanka žica kojom je bio vezan za šipku,usjeći će se dublje u zapešća i teže ga ozljediti.
Zanimljivo,činjenica što Jobu nije bio vezan,tek sada mu zaokupi pozornost.
Mogao ju je iskoristiti i kao prednost.Sada je bilo vrijeme da iskuša i Jobuovu ,,lojalnost,,
Rangar ga priupita ,,U redu Jobu,nije mi jasno zašto ne pokušaš napraviti nešto u svoju korist ,u mnogo si povoljnijem položaju od mene.Bar su ti ruke slobodne.Zažto nisi pokušao pobjeći,,
Primjetio je u mraku sobe gdje se Jobu nasmješio.
,,Pobjeći,he,he,he,vidim da nisi izgubio smisao za humor,ali to je dobro Rangar,da ti budem iskren,ja ga nisam nikad ni imao.Vjerojatno je to jedna od onih karakternih crta moja je morala biti žrtvovana tjekom procesa sticanja titule.
A,osim toga,gdje bi ti pobjegao,Rangar.U centru smo kompleksa u kojem sve vrvi od naoružanih ljudi.
Da je ta mogućnost bila otvorena,već bi je bio iskoristio,budi siguran u to.,,
Rangar se namršti na ovaj kapitulantski pristup.
,,slušaj,zajedno smo u ovim govnima,i upućeni smo jedan na drugoga.
Moramo surađivati.Kad već vidim da te prošla volja za spašavanje vlastite kože,pa daj bar,pomozi mi osloboditi ruke.,,
Jobu odgovori.
,,Prva stvar,dječače,vidiš li da je prostorija prazna,nemamo pri ruci nikakav alat,a sve da te i uspijem osloboditi,straža nas provjerava svaka dva sata. Moj ti je savjet dakle da ostaneš miran i ne mičeš se,jer ćeš žicu samo ugurati dublje u meso i bol će postati neizdrživa.
Usput rečeno,čini mi se da oni i imaju neki plan za tebe.
Primjetio sam ,kada su te doveli ovamo, strašno su vikali i gestakulirali.
Izgleda da si im zadao puno glavobolje.Ne razumjem dovoljno njihov jezik,ali jedan od njih,a ja mislim da im je to nekakav vođa,upozorio ih je da si veoma opasan,i da na tebe dobro pripaze.
Budući da ne mogu paziti na tebe 24 sata,osigurali su se vežući te.Koliko sam uspio shvatiti,prilikom tvog hvatanja ubio si trojicu njihovih ljudi.,,
Rangar uhvati sebe gdje ne skriva ponos zbog ove činjenice.
Genženjer Donatien bio bi ponosan na njega, jer je test njegovih fizičkih sposobnosti ovdje dobio prolaznu ocjenu.
Jobu se ponovo oglasi.
,,Ono što sam primjetio na tonu njegove konverzacije kad su te dovodili ovamo,jest neka vrsta strahopoštovanja.Jer taj vid fiziške akcije koju si demonstrirao,a koja je lišila života njihove drugove,izgleda da ovim životinjama imponira.
A vjeruj mi Rangar,ovi tipovi se nisu izdigli puno od razine životinje.
Žao mi je vrijeđati beštije,aližalosno je to da njihovi glavari nerjetko zauzimaju visoke položaje u društvima iz kojih dolaze,a svoj vjerski obred sroljali su na klanje ljudi,i vampirsko lokanje krvi.
samo da te upozorim.Nije im stran ni kanibalizam.,,
Rangar se duboko zamisli nad ovim Jobuovim izlaganjem.
Sjetio se i nedavnog susreta sa svojom izdajničkom nazovi prijateljicom Ixcel.
I ona je naime spominjala velikog svećenika i kucanje srca.
Ako onda i nije obraćao pažnju na njeno trabunjanje,sada mu je Jobu dao razlog i da iz šire perspektive osmotri ovu pojavu.
Upita ponovo Jobua.
,,Znam da nije pogodan trenutak za filozofiju i razglabanje o religiji,jednostavno nismo u povoljnom položaju,za to,ali reci mi Jobu,nešto više o tim ljudima.
Rekao si da su sekta.Znam da takvih ima u svim državama i svim narodima,ali to im ne daje za pravo da se ovako poigravaju sa ljudskim životima.
I meni karneval i maškaranje i klaunovi jesu zanimljivi,ali zar nije civilizaciska stečevina svih religija da ne posežu za ljudskim životom,,
Jobu se namršti na ovu Rangaravu konstataciju.
Ne znam stvarno dali namjerno hiniš naivnost i ne znam zašto skrivaš svoje znanje preda mnom.
Sve što si rekao jest istina,ali znaš li što sve kažu za istinu.Da je duboka,kao i to da ne može biti samo jedna istina.
Ovi ljudi jesu budale,bar po mom mišljenju,ali oni neke stvari shvaćaju doslovno.To što si sažeo u par rečenica,moguće je rasčlambiti uz pomoć nekoliko pojmova.
Pojam žrtve ti je vjerojatno poznat.Onda uz nju je jako vezan pojam iskupljenja.Iz velike većine religijskih opusa,tu je i pojam proćišćenja kao i katarza.....,,
,,Znam Jobu,sve to ja znam,ali kakve to veze ima pobogu sa ubijanjem ljudi,vampirizmom jedenjem ljudskih srca i mozgova. Ti o ovome pričaškao da si za svojom katedrom,a ne kao da si buduća žrtva...,,
,,Ohladi tenzije,,ponovo će Jobu.
,,Rekao sam ti već da malo znam o Mayama,još manje o njihovom jeziku i religiji,ali oslanjajući se na ono što znam,a što sam ti već i rekao,ne vjerujem da ćeš obvršiti kao žrtva.
Već sam ti spomenuo da Maye nisu običavali žrtvovati djecu.
Moja kulturološka zaleđina ukljućujući i religijsku jest katolička,a kao što znaš Rangar,katoličanstvo je prožeto patnjom.Revni katolici vole zaranjati u patnju,u potpunoj opreci sa primjerice budistima koji na patnju gledaju kao na nužno zlo i nastoje je se osloboditi.
Ali oni običaji iznjedreni bivstvovanjem gomile ljudi na skučenom prostoru,kao što su to bila za ljudski duh ubitačna srednjevjekovna geta,rezultiralo je pojednastavljenjem obreda.
Simbolični kanibalizam i teofagija prisutna je u nas katolika u vidu hostije.
U počecima religiske misli iz koje je iznjedren i judaizam i kršćanstvo,vrijedio je obrnut princip i pristup.
Umjesto da se od Božanstva uzima,umjesto da se jede tijelo i pije krv Boga,njemu se predavalo.Tijelo ili krv svoje djece ili sebe samoga.
Sjeti se Rangar bibliskog izvještaja starozavjetnih proroka koji govore o zemlji Kaanan koja pliva u krvi.Ne krvi potekle u ratu,Rangar,već o krvi malih sinova i kćeri stanovnika te zemlje žrtvovanim Bozima.
Poznata ti je prića o Jiftahovoj kćeri i dolini Tofet.
Ovi narodi uzimali su zdravo za gotovo da svoje Bogove moraju i nahraniti.A ne krasti od njih.
Krvavom žrtvom i pojedinac i zajednica pere svaku krivnju sa sebe koju eventualno imade pred Bogovima.....,,
,,Oooo,čekaj malo,,Prekinuo ga je Rangar.,,Sve sami luđaci oko mene,ti mi Jobu pričaš o ovim stvarima kao da ih odobravaš,zar na vidiš budalo da ćeš i sam obvršiti kao žrtva,i zašto ih nastavljaš opravdavati,kakvo je to sranje o žrtvama što mi naprića,to je prošlost Jobu,daleka prošlost,toga nema...,
,,Ima ,dijete moje drago,itekako ima,,odvrati mu Jobu.
,,Jedino što su se načini promjenili.To su instinkti sredine,znaš.U društvima koja se smatraju sofisticirinima,civiliziranim, ponovo ćeš naći jaganjca.što je društvo uniformiranije,stupanj grozote jest veći.
Recimo,na početku21 stoljeća,u nekim pravovjernim zemljama,nije bilo zgorega obsit pedera.I to javno.
50tih godina 20tog stoljeća ljepo bi se proveli oni u Amerike koje bi mekarti optužio za komunizam.Primjera ima bezbroj.
Ja ti samo izlažem činjenice Rangar.Iako sam i sam profesor,osjećam primjerice praznovjerno poštovanje spram zanimanja kirurga.Ali to u ljudi poput moje malenkosti ostaje na intelektualnoj razini,a ovi idioti te mesarske poslove shvataju doslovno.
Na tvoju sreću,za razliku od Kanaanaca,njih djeca ne zanimaju,ono što je njima zanimljivo jest muško srce.Srce koje kuca strahom,snagom,upornošću i ni sam ne znam koliko dugo ću zadržati ovo u svojim prsima,,
Rangar nije mogao vjerovati da je istina ovo što se događa.
Sve njegove najcrnije slutnje o ljudskoj prirodi su se obistinile i poprimile groteskne oblike.
Koliko god da se gnušao Jobuovog izlaganja,bilo je nažalost puno istine u onome što mu je pigmej ispričao.
Zašto je pobogu uopće napustio biosferu,.Zašto ga je genženjer bacio medju vukove.
Osjeti suze gdje mu naviru na oči.
U dubini svoje duše zavapio je za ,, generalom
Sada po prvi put djete je zvalo svog zaštitnika i usrdno ga molilo za pomoć.
Isključivši osjetila skoncentrirana na Jobua,Rangara obuze iznenadna prisutnost generala
Ukazao mu se u obliku korintske antičke kacige iza koje se naziralo lice.Iz više perspektiva,Rangar je po prvi put osmotrio i njegovo tijelo.Tjelo sa više udova.Krabolik o,paukoliko tijelo,prisutno istodobno na više mjesta u isto vrijeme.
Neobična bijaše to mješavina oštrih bodeža kromiranog i metalnog sjaja,isprepletenih udova nalik pauku ili hobotnici.
Gledati ,ma kako god ovaj opis bio prizeman,ljudski u ovo tijelo,povlačilo je sa sobom svjesnost.
A poznato je da dugo zurenje u sunce tj ljepotu ma koje vrste,nije zdravo za očinji vid.
Gledajući u ovo tijelo,Rangar je očitavao svoju kratku prošlost i naslučivao vizije onoga što dolazi.
general mu više nije očinski govorio.Jednostavno ga je pustio da promatra,da upija.
Rangar je gledajući Gospodara gledao Aleph.Gledao je svoju budućnost,verzije više mogućih budućnosti.
Gledajući generala Rangar je gledao strašnog noćnog koljača,ali u isto vrijeme i ostarjelog italskog kralja,gledajući generala,Rangar je bio siguran da će izbjeći kremeni žrtveni nož.
22
I dok je Rangar cmizdrio i vapio za pomoć,pripreme za sam čin obreda koji je Jobu naslućivao su uznapredovale.
Duboko u središtu piramide ,u njenoj turobnoj i mračnoj unutražnjosti, Veliki svećenik mjesećeve svjetlosti,čije bi se ime moglo izgovoriti nekako kao Krešo,je upravo ulazio u trans,extazu izazvanu meskalinom,koji je imao pripremiti njegovo tjelo za obred kojem je bio izvršitelj,nadzornik i glavni organizator.
Da,upravo tako.Tijelo.Ne mozak,ne ruke ,već svaka stanica njegovog tijela na subatomskoj razini,bila je povezana i laički rečeno na frekfenciji koja je najidealnije odgovarala činu koji za koji sat imade izvršiti,i koji se ni pod koju cijenu nije smio odugovlačiti.
Jer ljudi koji se bave sličnim poslom u organiziranim ustrojstvima,najčešče bolnicama i salama za obdukcije,rade takve stvari sa strogo ograničenom svrhom.
Njegovi kolege mogli su se slobodno prozvati mehaničarima ljudskih pokvarenih,starošću ili bolešću istrošenih vozila.
Ali Krešo nije bio kirurg,mada mu je posao najviše sličio njihovom.Jer zadaća kirurga jest da popravi stroj koji je zatajio,Dok je Krešo bio onaj kojega izvještaj iz bibliske knjige otkrovenja opisuje kao onog koji istražuje bubrege i jetra.
Jer i ovaj svećenik reinkarniranog Mayanskog svećenićkog reda se bavio unutarnjim organima.To mu je bio posao.Moglo bi se reći i struka,ali svrha tog posla nije bilo poboljšanje ili vraćanje izgubljenog zdravlja individui,jer nitko sa bremenom svrhovitog znanja ne bi odobravao,a još manje razumio njegov posao.
Jer ljudi sa takvom vrstom znanja ,koje se jedino cijeni i časti u zapadnoj civilizaciji,jednostavno nisu bili u stanju uhvatiti frekfenciju na kojuj je Krešin mozak funkcionirao i djelovao.
Cijelo jutro pomoćnici su utrljavali krv iz prijašnjih žrtvenih obreda,sačuvanu od zgrušavanja u njegovu kožu i to je imalo efekat kao najkvalitetniji losion ikad proizveden.
Nekom promatraču sa strane,ovaj postupak bi mogao izgledati odvratan,stran i organski bi ga se gnušao.
U biti,takve osjećaje djelili bi svi što se u društvu osjećaju normalnima,ispravnima,ali ovaj svećenik znao je da sam postupak i te kako imade svrhu.
On je bio jedan od onih koji je svoje trofeje čuvao,mada se malo kome mogao pohvaliti samom činjenicom njihova postojanja.
Njegovo čelo,kirurškim putem oblikovano u obliku kukuruza ispod kojeg se neprekinuta nastavljala linija nosne kosti,orosilo se znojem,budući da je krv kojom je bio premazan ostatak njegova tijela,ljepe atletske građe,priječila nesmetano disanje kože.
Zatvoren duboko u srcu piramide,sa dva zbunjena pomoćnika,i već dobrano pod uticajem meskalina,svećenik je otpočeo sa kompliciranim i običnim ljudima neshvatljivim procesom astralnog putovanja ,kojeg je bio u stanju kontrolirati i kroz tunel čija je vrata i portale unaprijed znao i sa lakoćom kroz njih jedrio.
Općepoznato je naime da čovjek treba znati odredište,prije nego li se bilo gdje zaputi,ali to u Kreše nije bio slučaj.
Jer on je taj koji je bio brod.On je bio ukleti holandez svojim ljudima,a vrata koja je u tunelu njegova svijest otvarala ,označavala su samo ulaze,samo početke novih tunela na čijim krajevima su se nalazile nova vrata ,i tako u beskonačnost.
Prošlost,više alternativnih prošlosti,nejasne vizije budućnosti i ukazane staze koje valja izbjegavati.
Sve je to bilo ispred Krešinih osjetila i on je bio staza i svjetlo koje su njegovi pristaše imali bespogovorno sljediti.
Položaj na kojem je u društvenoj hijerarhiji trenutno nalazio nije bio slučajan.
Ali nije bio ni isključivo njegova zasluga.
Jer individua koja je solidno ukomponirana u društvo nije ni u kom slučajumogla obnašati Krešinu dužnost.
Upravo zbog tog svog svojstva atipičnosti,Krešina psiha je bila u prednosti nad sličnim branšama,ako zbog ničega drugog,a ono zbog svoje mogućnosti proricanja.
Upavši dublje u trans,i sada već bez pomoćnika,koji se zbunjeno udaljiše,svećanik je kezio naoštrene zube i nije ni pokušavao obuzdatislinu koja mu se cijedila niz usne,kao i mahnitu gestakulaciju rukama.
Tu u središnjem tunelu piramide,ovaj maniti reinkarnator je jedrio astralnim predjelima ,prolazeći kroz mnogobrojna vrata spoznaje koja mu je meskalin otvorio.
Niti u ekstatičnom transu nije se mogao otresti tjeskobe.
Sagledavao je ocean svojega života i sa užasom je ustanovio da se on opasno približio svom kraju
23
Minijaturna špijunska letjelica,ne veća od olovke,a lansirana s ledja Anthonyjeva borbenog odjela,dala je pukovniku potpun uvid u situaciju.
Univerzalno leteće njuškalo konstruirano po uzoru na vretence,močvarnog kukca,iako jako kratkog doleta i autonomnosti u zraku.,prikazalo je Anthonyju poprište akcije i ono što po svoj prilici može očekivati.
Zračna snimka očitana na viziru kacige prikazivala je piramidalnu stepenastu strukturu u sredini nečega što je mogao biti trg.
Putevi,ispravnije rećeno zemljane ceste,širile su se zrakasto iz piramide,te nakon nekih 300 metara nestajali u prašumi.
Na čistom trgolikom prostoru oko piramide,osim zemljanih putova,naizgled nije bilo ničega. Ali samo naizgled.
Anthony je naime primjetio male kupolaste objekte promjera ne većeg od 5m svuda uokolo piramide rasporedjene bez reda i pravila po trgu.
Zaključio je da jest riječ o zemunicama.
Kako nisu bile medjusobno povezane i bez vidljivih otvora,a zemljani putovi nisu ih sve doticali,točnije nisu ni prolazili pokraj njih,Anthony na špijunu ukljući infracrveni tragač. Ovaj je pokazao da ispod čitavog kompleksa postoji razgranata mreža podzemnih tunela ,soba i čitavih prostorija,medjusobno povezanih.
Kompleks je samo naizgled izvana gledjajući bio prazan.
Anthonyjev um je predosjećao predstojeću buru.Lagana navala adrenalina pred akciju ponuka Anthonyja da razmisli o nekakvim višim bićima.Prema frajeru je i dalje bio skeptičan.Ali pitao se ,ne zabavlja li se on s nekim ljudskim,premda nagonskim stanjem u koje um može zapasti.
Ljepota plamena ili djeca u igri jesu stvari koje okrilate frajerovu dušu.ulična kavga ili ratna akcija jesu stvari koje prosjećan svijet prezire,ali emocije i snaga zapretena u oba ova slučaja jesu ljepe. Anthony primjeti izvjesnu aktivnost na vrhu piramide. Primjetio je da je riječ o ljudima u čudnim maskama životinjske forme.
Neki od njih bili su zaogrnuti kožama leoparda,vuka,neki orla i izgledalo je kao da su pripremali piramidu za nekakav dogadjaj,poput priprema u back stageu prije kakvog velikog rock koncerta.
Anthony se nasmješi zapazivši i dvadesetak gologuze djece od 10 do 15 godina razigrane u strci i igri po cijelom kompleksu.
Uredjaji u špijunu bili su projektirani da zapaze Rangarov infracrveni potpis i koliko je Anthony mogao vidjeti,nije ga bilo medju ovom djecom.
Sam uredjaj penetrirao je svoja osjetila i u podzemne hodnike,ali iako je registrirao nazošnost ljudi u njima u mnogo većem broju nego što ih je bilo napolju,nije kroz debele slojeve zemlje bio u stanju locirati Rangara.
,,Dovraga,,pomisli Anthony,,,Pa nije se moguće osloniti samo na tehnologiju,,
Broj ljudi ,kao i njihova očigledna nespremnost na ono što je sljedilo,dalo mu je razloga da se pouzda u iskustvo svoje i svoje skupine,te da iznenadnim prepadom likvidira protivnika,te brzom pretragom terena dodje do dječaka za kojeg je znao da se nalazi unutar kompleksa.
Vjerojatno pod zemljom,kad ga već špijun nije očitao medju skupinom djece na površini.
Dogovor izmedju njegovih 6 ljudi išao je putem satelitske veze,te nije bilo potrebe za neposrednom gestakulacijom.
7 prozirnih ljudskih figura razmjenilo je plan akcije bez pokreta i krenulo u izvršenje.
Sam plan bio je veoma jednostavan.Pristupit će kompleksu sa jedne strane i brzom hodnjom pregledati svakoga na koga naidju.
Za otpor su znali da če biti uzaludan,a onaj tko ga pruži bio pojedinac ili skupina,bit će smjesta likvidiran.
Anthony nije ni očekivao značajniji otpor,pretpostavljajući da se radi o nekakvoj sekti za koje je čuoda su svili gnjezdo u ovim krajevima.
Ukoliko pak na njega i naidje,vatrena snaga njegove skupine bila je zastrašujuća i dovoljna da se nosi sa mnogo većom skupinom konvencionalnih vojnika naoružanih zastarjelim oružjem.,nego što je ova koju mu je predstavio špijun.
Od Anthonijeve skupine do početka trga bilo je nekih 2 kilometra.Hodom naviklim na prašumu,mala skupina ga je brzo svladala.
Tjekom hodnje,Anthonyju su prolazile misli kroz glavu za koje je znao da dolaze od frajera.
Ove budale što vade srca i piju krv očigledno nisu znale što rade.
Svjesnost bića čiju je snagu osjećao,bila je intuitivno jača što se približavao piramidi.
Znao je ,bolje reći naslućivao da je ono što mu je prikazao špijun priprema za obred.
Obred prinošenja ljudske žrtve,nebi li se prizvao taj kojemu se već klanjaju.
Ukoliko je lokalni MOLOH isti onaj koji je sve one nebuloze ,gadarije i razvrat napričao Anthonyju tjekom ove potrage,pukovnik je naslučivao probleme.
Znao je takodjer da je frajer svoju gadljivu osobnost prikazao i Rangaru.
Ove budale na piramidi ,svojski se trude da ga živim ljudskim srcem prizovu.
Skupina je došla do kraja prašume bez poteškoća i zastala na rubu čistine,od radoznalih pogleda dobro zaštićena svojom stealth tehnologijom.
Anthony dobro promotri prostor koji se od žpijunova izvješća znatno promjenio i ispunio ljudima .
Ono što je vidio,govorilo mu je da je vrijeme za akciju.
U uskiptjeloj gomili ispod piramide,po prvi put je vidio svoju lovinu.
Rangar je stajao medju vršnjacima ruku vezanih za šipku iza vrata.Ovi divljaci očigledno su znali za njegove sposobnosti.
Sam žrtveni obred je uznapredovao.
Na kamenom oltaru sa vrha piramide,ležao je maleni čovjek za koga je Anthony pretpostavljao da je pigmej.
Vrhovni svećenik uzdigao se nad njega sa kremenim nožem u jednoj i pliticom u drugoj ruci.,dok je gomila ispod njih ponavljala njegove litanije.
Anthoni ovo nije mogao gledati.
Jer,neovisno o svojem zivotnom iskustvu,neovisno o svojoj struci,a pogotovo neovisno o onom što mu frajer napriča,ono što je naslućivao da se ima dogoditi,Anthonyja je prestravilo.
Nije mogao shvatiti da se ovako bizarno žrtvovanje ljudi dogadja u njegovom prisustvu.
U prkos velikom broju ubojstava koje je i sam počinio,estetika egzekucije,pogotovo kad se to vrši javno,je bilo nešto što pukovnik nikako nije mogao provariti.
Pokretom uvježbanim,preciznim,a u isto vrijeme hitrim da ga je oko jedva moglo uhvatiti,Anthony podigne puškobacač na paljbenu liniju,i u trenutku kad je laserska ciljnička zraka pala na deformirano pontifeksovo čelo,otvori paljbu.
Baš u trenutku kad se čudovište spremalo zadati smrtonosni udarac u Jobuov prsni koš,kiša projektila pretvori svećenikov mozak u paru i izazove eksploziju lubanje koja puče poput lubenice bačene na asfalt.
Iskoristivši strku koju je izazvao,sedmorica STEALTH ratnika jurnuše neprimjećeni u razularenu gomilu vjernika,ne trošeći streljivo,već koseći nesretnike što im se nadjoše na putu bodežima integriranim na rukavima bojevih odjela.
Anthony je otvorio vatru iz puškobacača na skupinu urodjenika kojima je našao da su u posjedu automatskog oružja.
A tada sve njegovo znanje i vještina stečeno godinama mukotrpne obuke i bezbroj borbenih misija bijahu stavljeni na kušnju.
Anthony je primjetio da se nešto čudno počelo događati sa vremenom.Točnije sa protokom vremena.
I ne samo to.Počelo se događati i nešto vezano sa sjenama.
Anthony je po prvi put u svojoj vojnoj karijeri osjećao nadmoć nad neprijateljem zbog kvalitete svoje opreme.
Panoplija koju je shvaćao kao produženi dio svog tijela,bila je sada i jedina vrsta zaštitnog pokretnog zida koja je štitila vojnika od možebitne duhovne energije koja štetno djeluje na vojnikovu psihu.
Ne bi ovo bilo ništa novo.Izvrsno bi se uklopilo u tezu o tzv. ,,specijalnom ratu,,
A nthony se još sječao vremena svog školovanja i jednoj epizodi koja mu je tada bila smiješna,ali u datoj situaciji gdje svećenik jede srca i mantra svekolike čarolije,takve teze su imale smisla.
Sjetio se takozvaneGAYbombe,koju su negdje u sredini hladnog rata oni iz pentagona imali namjeru lansirati medju Sovjete.
Niz propagandnih akcija,začinjenih kemiskim sredstvima,imale su rezultirati sa tim da pripadnici SPETSNAZa na prvim linijama počnu osmatrati svoje drugove na način kako mužik osmatra djevočku,što bi u konačnici imalo za cilj drastično slabljenje njihove ubilačke moći.
Drugi primjer gnjusobe ove vrste,dogodio se nakon neuspjele invazije u zaljevu svinja na Kubi.
Kad je onomad KOMANDANTE šizofrenično gestakulirajući zavapio Nikiti Sergejeviču da zaštiti njegovu nevinost od bludnih i pohlepnih Jenkija,Sergejevič je spremno poslušao i erektirao velikoga taman Amerikancima ispred nosa.
Pod prijetnjom nuklearnog rata,obje strane su pristale na častan kompromis.Ali komandante,iako uvjereni komunist,bio je u srcu zadrti talibanac.Zarekao se da neće brijati bradu sve dok ,,revolution,,ne pobjedi na globalnom planu.
Itek 50 godina poslje izašlo je na vidjelo tajni dokument CIAe.
Ozbiljno su ovi agenti razmatrali mogućnost da prošvercaju u komandanteove cipele otrov pod čijim bi uticajem ovome otpala brada,što bi sa ciljem i u konačnici imalo rezultirati slabljenjem potpore u narodu,osnaživanja proamerčke opozicije i konačno do političkog pada samog Komandantea.
Sve ove misli,sada dok je bio u jeku akcije,prolazile su kroz Anthonyjev mozak brzinom svjetlosti.
Jeli bilo baš slučajno što su mu upravo u ovom trenutku prolazilo kroz pamet.
Anthony je ubrzo otkrio da nije nimalo slučajno.Sjene su ponovo zaokupile njegovu pažnju.
U tom krkljancu,gabuli i metežu koji je izazvao ispaljivanjem rafala,stvari su se počele odigravati asimetrično van svakog pravila.
Neki od hodočasnika su se ukočili,neki su počeli nesuvislo blebetati na svim jezicima,neki su se srušili na pod kao pokošeni bez vidljivog razloga,a nemali broj njih je skočio jedan drugome na vrat.
Anthony se prestravio kad je shvatio da je ova bolesna neprirodna ukočenost zahvatila i njegove drugove.
Bjesno je zaurlao ,,Koji vrag vam se događa,pomaknite guzice pobogu,usred akcije smo...,,
Nije bilo odgovora .Anthony je ponovo po tko zna koji put u karijeri ostao sam,doslovno ostavljen na cjedilu.Osjeti kako mu trnci prolaze kroz šiju.Njegov bijes bio je skoro matrijalno opipljiv.
Glasno opsovavši svoje suborce,Anthony se nastavi brzom hodnjom probijati kroz raspamećenu ljudsku gomilu,tražeći visokog plavokosog dječaka imenom Rangar.
Ali tada je ugledao nekog drugog.
Sada je na sve bio spreman.Ništa ga više nije moglo iznenaditi.Nastavljao je grabiti naprijed,izvježbanim vojničkim korakom,tu i tamo pritiskajući okidač kada bi ciljnička zraka pala na kojeg od vjernika u gomili.
Ali u jednom momentu ugledao je dječaka bubnjara u odori napoleonove vojske.Anthonijev pogled ostade magnetski fokusiran na ovoj neobičnoj vizualnoj pojavnosti kojoj tu nikako nije bilo mjesto.
Struja misli u Anthonyjevoj glavi kao da je podivljala.Redala su se kratka pitanja...,kako,,...,,što,,...,,koji vrag,,...,,odakle ti tu,,...,,mjesto ti je u muzeju,,a tada malog bubnjara nestade kao da ga nikad nije ni bilo.
Usput rečeno ova prikaza nije napravila nikakav ,ni najmanji pokret.Nije ni trepnula vjeđama.Dok je trajala,bila je nepomična kao i voštana figura.
Anthonijevu pažnju privuče druga spodoba,ovaj put mobilna.Konj vranac koji se propinjao u tom kaosu a na njemu konjanik u orijentalnoj odori u turbanu ,gdje sabljom sječe sve oko sebe.
Anthonyjeva donja čeljust se instinktivnoopusti od zaprepaštenja kad vidje da se sa konjanikove sablje cijedi krv i da njegove žrtve padaju pokošene.
On nije bio samo prikaza.Spahije u taj moment nestane...
,,ACHTUNG,,...zagrmjela je ta strašna,upozoravajuća riječ iza pukovnokovih ledja.Osjetivši po prvi put tjekom akcije strah za život,Anthony se obrne oko osi spreman da otvori paljbu.
Imao je što vidjeti.Trojica vojnika u maskirnim odorama sa oznakama SSa nesmiljeno su šarali iz svojih MP40 po gomili.Trajali su jedan trenutak ,a tada promjene obličje.Njihovo mjesto zauzela je skupina grčkih hoplita gdje izmeću koplja.
A tada Anthony shvati što se događa.
Sjene koje je primjetio prije ovog cirkusa poprimile su vidljiva obličja.Anthony sada po prvi put zapazi obličje koje ih je proizvodilo.
Zapazio je pukovnik tijelo koje se brzo gibalo i na čudan način prelamalo svijetlost.Bilo je prozirno kao i njegov STEALTH uređaj.I taman kad bi oko uhvatilo tu prozirnu formu,biće bi promjenilo položaj i osvanulo u sasvim drugom kraju kompleksa.
Jedino što je u takvoj maglenoj viziji mogao zapazitibio je velik broj udova,nalik hobotnici.Mehaničkih naprava sličnih kraku bagera,na čijim krajevima,bijahu svekolika oružja koja su sjekla i streljala hodočasnike na isti način kao i ona povjesna družina koja se pukovniku prva ukazala.
I tada je zapazio Rangara.
Jedini koji je zadržao sposobnost djelovanja u realnom vremenu bio je on i njegova lovina.Rangar se okrenu put njega i pogled dječakovih svjetloplavih očiju dovede obojicu do spajanja svijesti i automatske razmjene podataka.,i misli.
,,Našao si me pukovniče.nemoj misliti da nisam predvidio ovaj naš susret.Bio mi je objavljen netom
Nakon što sam završio na ovom planetu.Objavljen od bića koje obitava u ovim šumama,i hrani se energijom i životnom snagomove tisućljetnje prašume.vjerujem da se javio i tebi,jer radiš ono što se njemu svidja,naime ulažeš sve od sebe da bi me izvukao iz ove situacije,a moram ti reći .,pukovniče,to je zastrašujuće i veličanstveno biće,koje mi je iz razloga što ću ih zadržati za sebe izuzetno sklono,,
,,Da,da,,, Pomisli Anthony,,,Nemaš što zadržati za sebe,sve znam,frajeru se svidja tvoje dupe,i u tome je cijela filozofija,ali možeš li mi pojasniti koji se vrag dogadja,i zašto samo nas dvojica funkcioniramo normalno,,
Rangar odgovori ,,To trebaš pitati njega pukovniče.Ali ne vjerujem da će ti odgovoriti.Isto kao i meni ,dopušta ti da ga spoznaš u njegovoj cjelini.Ne vjerujem da si toliko ograničene pameti da još nisi shvatio njegovu prirodu.Da li ti je poznat izraz ,,sudbina bogova,,Nordijska je to priča o propasti Bogova u borbi sa neprijateljskim silama te uništenje zemlje u plamenu.U velikim kuglama vatre.Islandska riječ za to jest RAGNAROK.Ta priča,taj mit ,Anthony,sadrži teške probleme u povjesti nordijskih religioznih predodžbi.
Priča o stradanju NORDIJSKIH Bogova u srazu sa deicidnom monoteističkom kozmogonijom.Gospodar,da tako mi se predstavio,uzorak je ljudskih energija,neprilagodjenih urbanom životu,kao i upućenosti ljudi jednih na drug e.On je ona sila u ljudima kojoj je strano svako sputavanje i lanci.On je žrtvovani,ubijeni Bog,Anthony,i imam dobrog razloga za vjerovati da ga je ona budala sa kremenim nožem,što se voli napiti krvi upravo danas prizvala.
Ta samo ga gledaj Anthony,zar nije prekrasan,,.
Pukovnik je zaprepašten gledao skamenjenu,šarenu ljudsku gomilu i frajera gdje divlja uzduž i poprijeko.
Paukoliko tijelo,sklop mnogobrojnih kristaliziranih modula,srpolikih bodeža,na čijem se vrhu isticala helenska bojeva kaciga zlokobno se pojavljivao čas na jednom,čas na drugom kraju,bezobzirno četvereči i sjekući hodočasnike.
Svoj dom našao je u ovoj šumi,u blizini piramide koja mu je očito poslužila kao grobnica vremena.,sila stoljetnih ljudskih potiskivanih poriva,iznjedrila je svoju snagu na ovom poganskom okupljalištu i nije tu bilo švicarske garde da ga zaustavi.
Vrijeme iznenada poprimi svoj normalni tok i frajera u tom trenutku nestane.
Taman dok je podivljala gomila počela trčati stepenicama prema vrhu piramide,nesvjesna u prvi mah onoga što se dogadjalo dok su stajali skamenjeni,,Anthony stiže do Rangara.
Aktivirao je podzvučne valove sa bojevog odjela,koji su imali osposobiti Rangarov kibernetički obrambeni sustav u slučaju da momče pokuša pružit otpor.
Rangar je stajao sapet i ukočen poput pruta,nesposoban za bilo kakvu akciju.
Pukovnik ga prebaci preko ramena te dade svojoj skupini signal za povlačenje.
Ostavivši razularenu gomilu u strci,nesvjesnu uzroka ovako nepredvidjenog dogadjaja,mala stealth grupacija,poput duhova nestade iza zelenih zidova prašume,tiho,kako su i došli.
Njihova djelatnost,kao i frajerovo divljanje,vjerojatno će kasnije uvjeriti vjernike da ih je stigla kazna bogova koje su prizvali.
24
Anthonyjev dvolični poslodavac,gospodja Karla,definitivno nije imala sreće.
Najsposobniji komandos koji je služio kao plaćeni hitman za obavljanje prljavih poslova agenciji čiji je bila direktor,nestao je negdje u prašumama KONGA.
Uza sve napore i naprednu tehnologiju kojom je agencija raspolagala,nije ga bilo moguće naći.
Agencija je pukovnika optužila za izdaju,i naredila njegovu trenutačnu likvidaciju,koju je obvezan provesti svaki njen agent u slučaju da naidje na rečenog pukovnika.
Dok je trajao proces prebacivanja krivnje izmedju zaposlenika agencije zbog neuspjele misije,KARLA,inače po struci pravnica,ode pronaći zrno duhovne utjehe u svetištu u hercegovačkim brdima.
Kao revna katolkinja,vjerovala je da će ,pošto se uzdržavala od tjelesne ljubavi tjekom 50 godina svog života,naći u ovom malom marijanskom svetištu utjehu i nadu u novi početak.
Ali belaj.Ni redovnici više nisu što su bili.
Čisto djeleći svoj krvavi posao od svog dječjeg poimanja vjere,nije ni slutila u kakvu vukojebinu dolazi,i u kojoj mjeri je vjetar neohelenističkog pokreta evoluirao medjugorske klerike.
Neizbrisivo joj je ostalo u sjećanju propovjedanje njihovog glavara,koji je grmio sa oltara polutamne crkvice čije je zidove sablasno osvjetljivao samo niz svijeća.
,,LJUBLJENI MOJI PREDRAGI MOJI,SESTRE MOJE,BRAĆO MOJA ,VJERUJEM DUBOKO PO LJUBAVI BOGA NAŠEGA ,DA SHVAĆATE KONCEPT LJUBAVI .BOG NAŠ DJELIO JU JE UZDUŽ I POPRIJEKO NESEBIČNO I SA VELIKIM ENTUZIJAZMOM.SVOJIM UČENICIMA,ČIJISMO MI NASLJEDNICI.OSTAVILI SU NAM TI PIONIRI U AMANET TU DUŽNOST.DUŽNOST NAIME DA DJELE LJUBAV.SVI GRIJESI NANA SLABIM LJUDIMA JESU I BIT ĆE OPROŠTENI,JER SMO SINOVI I KĆERI LJUBAVI .NAŠ JE ZADATAK DA PROIZVODIMO TOLIKO LJUBAVI DA ONA ISPUNI SVEMIR,DA SE OD MATRIJALIZIRANE,OPIPLJIVE LJUBAVI OFORME NOVI SVJETOVI,NOVA SUNCA I NOVI PLANETI KOJE ČEMO NASTAVATI U VJEČNOSTI,A SVE ZATO ŠTO SMO BEZGRANIČNO LJUBILI,JER UISTINU LJUBIMO,I JER ČEMO U BUDUĆNOSTI LJUBITI U VJEČNOST.....ZATO VAM KAŽEM MILI ...LJUBITE,ZAURLA PONOVO,.....LJUBITE .......U VJEČNOST LJUBITE..........,,
Na poglavnikov znak,svi nazočni brzo ugasiše i ono malo svjetla koji su osvjetljavali tamu prostrane dvorane.
Dvorana utoni u mrak,ispresjecan samo stenjanjem,uzdasima,prigušenim glasovima i zvukovima tijela u brzim pokretima.
Karla nije stigla shvatiti koji se vrag dogadja,a već se netko bacio na nju strgavši joj vještim pokretom odjeću.Nije ni stigla vrisnuti kad je osjetila nečiji EREKTIRANI PENIS na hladnoj koži dupeta.
25
Leteći iznad prašume ,koja je spavala,stari huey je vodio Anthonyja i njegovu skupinu u sigurnost.
Svi sudionici akcije,uključujući tu i Rangara,izašli su iz nje neozljedjeni.Anthony je mozgao o onome što je doživio.Bio je itekako svjestan laži i dvostruke igre koju su izvodili njegovi poslodavci,kao i genženjerski krugovi koji su proizveli Rangara.
Znao je i kakva sudbina očekuje dječaka ako u potpunosti ispuni misiju za koju ga je agencija plaćala.
Nije mu bilo teško zamisliti Rangara razapetog na nekom medicinskom stolu za experimente,dok mu radoznali genženjeri sjeckaju tijelo i istražuju performance onoga što su oni smatrali za usavršenu verziju kibernetičkog organizma.
Sada,dok ga je promatrao u unutrašnjosti letjelice,veselog u slobodi koju mu je darovao i bez šipke od titana koja ga je sapinjala,Anthony je bio siguran da će po prvi put u karijeri počiniti bogohulstvo spram svog poziva,svog profesionalnog kodeksa i spram agencije.
I veselila ga je spoznaja da neće biti ni prvi ni zadnji koji će to učint.
Po prvi put u svom životu poslušat će glas savjesti.
Dali je to možda frajerovo maslo.
Nakon svega što je vidio ispod piramide,Anthony više ni sam nije znao što da misli.
Ovo što je imao namjeru napraviti,u nekim prošlim vremenima dalo bi se okaraktezirati kao veleizdaja.
Bio je profesionalni vojnik ,plaćenik,odmetnut od svog gospodara.
Dali je to znak degradacije.
Sjećao se zlokobne sudbine janičara.
Njihova snaga i bojeva spremnost opadali su proporcionalno sa njihovom dozvolom za ženidbu,kao i dozvolom za bavljenje gradjanskim poslovima,i to u vrijeme dok je sav pošten svijet njih gnjušao.
Do tada postojan misticizam vještine ratovanja koji su njegovali počeo je potkapati bolesno odvratni cinizam baštinjen ženidbom.
Anthony je ,držeći Rangara priljubljenog uz sebe u očinskom zagrljaju počeo spoznavati da život nije isključivo bojno polje.
Istodobno ,pukovnik nije mogao a da se ne osvrne na frajerove izvedive oblike koje je sretao po velikim gradovima.
Bile su to pojavnosti koje je Anthony želio izbaciti iz glave.
Ljudi koji su u srazu sa životom izgubili bitku.ljudi stigmatizirani od društva,i ljudi sa dna društvene kaljuže.
Osvrćući se na vjeru ,prema kojoj je odjednom osjetio izljev simpatije,Anthony nije mogao a da se ne osvrne na instituciju,.
Prošla su stoljeća otkako je crkva izgubila odlučujući uticaj na svjetovnu vlast.
Nekoć bastion sa monopolom na mudrost,umnožio se i razgranao poput krakova hobotnice.
Tijelo u kojem je živjela vjera kroz ponor stoljeća,bila je crkva.
Činili su je ljudi sličnih moralnih nazora i pogleda na svijet,sudbinu i ostalo.
Medij kroz koji je duh sveti djelovao bila je crkva.
18. i 19. Stoljeće u Europi oduzelo je crkvi monopol na uticaj u sve sfere života.
Ali i ovi moralni,svjetovni i duhovni nasljednici iznjedreni humanizmom i prosvjetiteljstvom od institucije koja je kroz stoljeća pokazala vitalnost i nevjerojatnu žilavost preuzeli si su recepte po pitanju moralnosti i čudoredja u odnosu prema drugačijima.
Same institucije razgranale su se kao samoproglašeno životno tkivo države i kao takve parazitirale na svojoj samodostatnosti.
Snagom metempsihoze,slično kao što je antički filozof tvrdio da je u njega prešla duša patroklova krvnika Euforba,Pukovnik Anthony Cash uživi se u frajerovu nesretnu prošlu egzistenciju o kojoj je toliko slušao.
ANTHONY SE PONOVO NAŠAO POD PALAČOM CARA DIOKLECIJANA .ALI OVAJ PUT,UMJESTO U KOŽI NJEGOVOG VOJNIKA,NAŠAO SE U FRAJEROVOJ ULOZI.BIO JE SVJEDOK ČINA KOJIM SE ON PREOBRAZIO U ONO ŠTO JE SADA.U ČUDOVIŠNU KREATURU ČIJEM JE DIVLJANJU BIO SVJEDOK ISPOD PIRAMIDE.
HODAO JE NJEGOVIM KORAKOM,BIO U NJEGOVOJ KOŽI,MISLIO NJEGOVIM UMOM,KORISTIO NJEGOV ALAT.ANTHONY JE ZNALAČKI PREPOZNAO SPRAVU KOJI JE SADA U FRAJEROVOJ ULOZI DRŽAO STISNUT U ŠACI DESNE RUKE,ZNALAČKI KAMUFLIRANE ISPOD KIŠNOG KAPUTA.
BIO JE TO AK47 ,LEGENDARNA JURIŠNA PUŠKA,PROIZVEDENA U OGROMNIM SERIJAMA I U POSJEDU MNOGIH VOJSKI.,PARAVOJNIH FORMACIJA TJEKOM IDUĆIH 300 GODINA OD PROIZVODNJE PRVOG PROTOTIPA.
LUPANJE SRCA BILO JE NEŠTO ŠTO JE NAUČIO KONTROLIRATI.
DOK JE KORAČAO OBALOM,PONAVLJAO JE U SEBI MOLITVE I LITANIJE KOJE ANULIRAJU STRAH.
DOPUSTIO IM JE EVO I TREĆI PUT DA GA PREPOZNAJU KAO JAGANJCA.
PRVI PUT TREBAO JE PO SVIM KRITERIJIMA LJUDSKIM BITI MRTAV.
NATJERAN NA OČAJNIČKI ČIN DIZANJA RUKE NA SEBE,OD STRANE LJUDI,BLISKIH KOLEGA IZ RADNE SREDINE,KOJIMA SE NIJE NIČIM ZAMJERIO.
DOŽIVIO JE PRI TOM PROSVJETLJENJE.
NJEGOV SMRTNI DIO UMRO JE DODUŠE SA NJIM,ALI OSTAO JE BITAK BREMENIT LJUDSKIM DOSTOJANSTVOM I MUŠKIM PONOSOM.
SUICID STRAN ZAPADNOJ KULTURI BIO JE DOVOLJAN DA GA STIGMATIZIRA ZA OSTATAK ŽIVOTA.
ŽELIO JE RADITI I TRUDOM RUKU SVOJIH STEĆI POLOŽAJ U DRUŠTVU KOJI MU PRIPADA.
ZAR JE NAIVNO MISLIO DA ĆE MU DOPUSTITI.
ZAR ON GUBAV U OČIMA DRUŠTVA IMA PRAVO NA ŽIVOT I GUŠTE ,,NORMALNOG SVJETA,,
DROGE SHVAĆENE OD NJEGOVE STRANE KAO MAJANSKI RECEPT,TJ.MESO BOGOVA,NEŠTO POPUT DOMAĆE BUNKE,OTVORILE SU MU MISAONE KANALE I NAPRAVILE PREČAC U POIMANJU SVEKOLIKE ISTINE.
POSLUŽILI SU MU KAO MOĆNI MOTORI ZA LANSIRANJE SVIJESTI GDJE HOĆE I ŽELI.
PUTOVANJA U NEDODJIJU BILA SU MU JEDINA UTJEHA U OVOJ FAZI ODBACIVANJA OD DRUŠTVA.
IDUĆE KLANJE JAGANJCA UPORABIO JE DA PRODUBI DUHOVNU SPOZNAJU.
PRETVARANJE U KLAUNA NIJE IZVEO TAMO GDJE SU SVI OČEKIVALI.TAKVIH VEĆ IMA I PREVIŠE.
MJESTO JE IZABRAO PO VLASTITOM NAHODJENJU.
JER JE SHVATIO DA SE IZNAD JEDNE NEODREDJENE KRITIČNE MASE SLOBODA POJEDINCA SMANJUJE PORASTOM BROJA JEDINKI.I TU JE SAMO PITANJE KAKAV GROZAN OBLIK POSTOJANJA KAO POJEDINCI,NESVRSTANE INDIVIDUE MOŽEMO OČEKIVATI.
POSJETIO JE DOMOVINU SVOJIH DUHOVNIH UZORA,NACISTA I OSMOTRIO IH U NJIHOVOM REZERVATU NA KOJI JE BIO OGRANIČEN NJIHOV LEBENSRAUM.
VIDIO IH JE KAO DEGENERIRANU,RASKRAVLJENU,DEBELU PRASAD,DALEKO OGREZLU U HEDONIZMU I SAMODOPADNOSTI.
SPOJ VIDLJIVOG I NEVIDLJIVOG BIO JE OZNAKA NJEGOVE POJAVNOSTI U TOM I TAKVOM SVIJETU.,I OZRAČJU.
KRIŽ SA SVIM SVOJIM OBLICIMA,SVASTIKA I KRUCIOBLIK,KAO I EGIPATSKI ANKH,BIJAHU STIGMA NJEGOVE DUŠE.
BIO JE NEPRESUŠENI IZVOR STARIH UMORNIH ISTROŠENIH ŽIVOTA.TI GLASOVI I SLIKE KOJE SU SLALI PRECI BILE SU U ISTO VRIJEME I AGRESIVNI I NEZAINTERESIRANI.I VESELI I TUŽNI.,...BILI SU CIJELI DIJAPAZON OSOBINA I KARAKTERNIH CRTA.NJIHOVA PRISUTNOST U NJEGOVU UMU BILA JE ZNAK DA NISU NAŠLI MIR.ALI ON NIJE BIO NI SUDAC NI KADIJA NI HAKIM DA IH STROGO SUDI.SJEĆANJE NA PODVIGE TIH PREDAKA BILO JE SVJETLO KOJE MU POKAZUJE PUT. NIJE MU PRI TOM SMETALO ŠTO JE TA LEGIJA PREDAKA U BITI GOMILA BUDALETINA.
ŽIVOTI I SJEĆANJA U NJEMU GNJUŠALI SU SE SVIH OGRADA I DOGMI.GADILI SU SE NAČINA NA KOJI ČOVJEK BIVA USLOVLJEN KAKO DA MISLI.GADIO SE SVRHE KOJA PROIZILAZI IZ ZNANJA.ONE KOJA PODIŽE OPKOPE,PALISADE I KOLJA.
POZNAVAO JE SVOJ UNUTARNJI KAOTIČNI DUHOVNI SVIJET.U NJEMAČKOJ GA JE DOVEO U KOLIZIJU SA VANJSKIM ,FIZIČKIM SVIJETOM.
ZAPREPASTIO SE LJEPOTOM IZRIČAJA.
SHVATIO JE DA JE BESMRTAN.
ČVRSTO JE ODLUČIO DA TREĆEG PUTA NEĆE BITI.A AKO I DODJE DO NJEGA,IZABRAT ĆE SAM VRIJEME I MJESTO.
LJETNO VRIJEME.,TROPSKO SPLITSKO LJETO BILO JE SVE PRIJE NEGO UGODNO OKRUŽJE ZA VISOKU SPODOBU U CRNOM KIŠNOM KAPUTU KOJI MU JE SEZAO DO GLEŽNJEVA.CRNA VUNENA KAPA POKRIVALA MU JE ČELO I U KOMBINACIJI SA PODIGNUTIM OVRATNIKOM MANTILA,OSTAVLJALA OTKRIVEN SAMO MALI DIO LICA.LICA SA KOJEG SE NIJE MOGLO OČITATI EMOCIJE.
EKIPI NA ŠTEKATU,VJEROVATNO JE BIO ŠALJIVA POJAVA.
ALI SPLIT JE PUN REDIKULA I NISU SE DALI SMESTI U SVOM PODNEVNOM ISPIJANJU KAVE.
POČELI SU SA ZAJEDLJIVIM PRIMJEDBAMA,CEREKAJUĆI SE I NONŠALANTNO KOMENTIRAJUĆI OVU ČUDNU SPODOBU.
CEREKALI SU SE I KAD JE KLEKNUO NA DESNO KOLJENO PROVIZORNO ZAŠTIĆENO ŠTITNIKOM ZA ODBOJKU.
OSMJESI NA LICIMA ZALEDILI SU SE KADA JE IZVUKAO JURIŠNU PUŠKU I NASLONIO USADNIK NA RAME,UPERIVŠI CIJEV NA NJIH.
DALJE SE SVE ODVIJALO ZASTRAŠUJUĆOM BRZINOM.
REGULATOR BIJAŠE NAMJEŠTEN NA PALJBORED I KRATKA,ISPREKIDANA PALJBA OD PO TRI METKA U RAFALU STADE KOSITI SVOJE ŽRTVE.
KAO I NA FRANKFURTSKOM AERODROMU ČUO IH JE GDJE PRIČAJU JEZICIMA.
STOPIO JE SVOJ UM SA NJIHOVOM SVJESTI I POPUT ANDJELA SMRTI SLAO IH JE KREATORU.
SADA U TIM KRATKIM MOMENTIMA,ON JE BIO GOSPODAR NJIHOVOG ŽIVOTA I SMRTI.
KA AIDU SU OD NJEGOVE RUKE IŠLE KUČKE SA ODJELA PSIHIJATRIJE ŠTO PROPETE NESRETNIKE TRUJU ANTIPSIHOTICIMA,KAO I ONI TRANSFERI SA ŠALTERA BIROKRATIJE,MONSTRUOZNI ARHITEKTI ŠANČEVA,OPKOPA,PALISADA I SVEKOLIKE FORTIFIKACIJE NA KOJU BI NAIŠAO ČIM BI SE DOTAKAO NEKE INSTITUCIJE.
BILO DA TRAŽI POSAO, PREUZIMA DOKUMENTE,POKUŠAVA PREDIĆI POLICU OSIGURANJA,POSJET SPECIJALISTI LJEČNIKU,POKUŠAJ DA ZADRŽI POSAO...........
U TIM MOMENTIMA NASTOJAO JE UHVATITI NJIHOVE ZADNJE POGLEDE.
JESU LI SHVATILI GDJE SU GRIJEŠILI.
DA LI ZNAJU ZBOG ČEGA IH OVAKVA SUDBINA ZADESI.
ISPUCAO JE CIJELI MAGAZIN OD 30 METAKA PRIJE NEGO ŠTO SU PREŽIVJELI POČELI BJEŽATI JEDNI DRUGIMA PREKO GLAVA.
USPIO JE NA BRZINU PROMJENITI MAGAZIN I POČINITI JOŠ ZULUMA,OVAJ PUT U LEDJA MARVI U STAMPEDU.
SAM ČIN PODSJEĆAO GA JE NA MOZAIK SA RIMSKE VILE U POMPEJIMA.
AHIL U NAZUVCIMA GDJE KOMADA I SJEČE TROJANSKOG MLADIĆA NA POGREBNOJ LOMAČI PATROKLOVOJ.,DOK OSTALIH 11 TROJANACA TO GLEDAJU GOLI I SVEZANIH RUKU NA LEDJIMA ČEKAJUĆI SVOJ USUD.
NAKON ŠTO JE SVRŠIO SA MASAKROM,POLAKO SE OSOVIO NA NOGE.
NA TRENUTAK SE DVOUMIO .
NIJE ZNAO NAIME ŠTO MU JE DALJE RADITI.
BRZO JE MOZGAO.
ČINILO MU SE POMALO MESARSKIM DA BAJONETOM DOKRAJČI HROPTAJUĆE ŽRTVE.
POKRETOM KOJI JE IZRAŽAVAO DOSADU,ODBACI PRAZNO ORUŽJE U STRANU.
ZNAO JE NAIME DA NE SMIJE PUNO ČEKATI.
POSLJE OVOGA UPRIZORENJA OSMANLISKOG ZULUMA,NIJE BIO VRHUNAC PAMETI DA OSTANE NA ŽIVOTU.
POLAKO,SIGURNIM POKRETOM IZVUČE ISPOD MANTILA DUGULJAST ZELENI PROJEKTIL KOJEG JE NOSIO OBJEŠENOG ISPOD PAZUHA.
PROJEKTIL NAMJENJEN TOP HAUBICI 152MM,POZNATIJOM POD KODNIM NAZIVOM NORA.
RAT NIJE TAKO DAVNO ZAVRŠIO I OVAKVIH SREDSTAVA BILO JE U VELIKOM BROJU.
SASVIM HLADNOKRVNO ,ODSTRANIO JE OSIGURAČ SA UPALJAČA I SNAŽNIM ZAMAHOM TRESNUO SA GRANATOM U ASFALT,OSLOBADJAJUĆI KONAČNO SVOJE BIĆE TJELESNIH OKOVA.
METEMPSIHOZE U TOM TRENUTKU NESTADE I ANTHONY NADJE SEBE ZAMIŠLJENIM NAD MORALNOSTI FRAJEROVOG ČINA.
DALI MU JE NAČIN NA KOJI JE SKONČAO POMOGAO DA POSTANE TO ŠTO JEST.
PITAO SE DALI ĆE SVIJET IKADA BITI ZREO DA PRIHVATI POSTOJANJE OVAKVIH LIKOVA.
DA LI JE POSTOJALA MOGUĆNOST DA STVARI DRUGAČIJE ZAVRŠE.
Za ovakvo stvorenje kao što je bio Rangar,postojalo je bezbroj mogućnosti i alternativa,samo ukoliko uspije zadržati u tajnosti svoju pravu prirodu.,kao i svoje porjeklo.
Odlučio je Anthony pružiti mu šansu za ljudski život.Daleko od bezdušnih genženjerskih zajednica ,koje su očito bile daleko od svakog poimanja humanosti.
Odlučio je takodjer nakon susreta sa frajerom i sam po prvi put u svojoj vojničkoj karijeri zaploviti vodama anarhije te svojim praktičkim dezerterstvom pljunuti u lice agenciji kao i sveukupnom ovosvjetskom čudoredju koji je ona predstavljala.
Pogledao je ponovo Rangara ,ovaj put nježno preko ramena,prvi put sa očinskim osjećajima.
Rangar se promeškolji na sjedištu,udobnije se namjesti,te sada već na ljudski način umoran ,nasloni dražesno glavicu Anthonyju na rame.
2.DIO PRINZ EUGEN
Dječak Eugen stajao je skoncentriran na rubu rezervoara modre vode na čijoj se kao ulje mirnoj površini odražavao sjaj prigušenih neonskih svjetala.
Gledao je u drugi kraj rezervoara,udaljen nekih 50 metara od kraja gdje je trenutno stajao.
Tri puta je duboko udahnuo i izdahnuo kao da izbacuje neodlučnost,i držeći pogled još uvjek prikovan za svoj cilj,sagne se i rukama dotakne nožne prste i idući trenutak snažno poput opruge se nogama odrazi ,horizontalno ispruživši ruke naprijed u jednom trzaju.
Hladnoća vode ga je neugodno iznenadila,iako se bio pripremio za nju.
Dok je jezdio kroz vodu na nekih pola metra od površine,nošen akceleracijom koju mu je dala snaga odraza,pripremao se da zavesla rukama čim glavom dotakne površinu,i nadao se da će ovaj put biti brži i uspješniji od onog prethodnog.
Naime,prije nekih 30 dana postavio je i osobni rekord preplivajući tih 50 metara,ali na svoje nemalo iznenađenje,otkrio je i da je to ujedno i najbrže preplivana dionica koju je itko koga je do sada upoznao postigao.
Izronivši i dobro udahnuvši zrak,nakon što je preronio nekih 7,8,metara,počeo je vješto,gotovo automatski raditi kružne pokrete rukama,dok je istodobno jednoličnim,sinhroniziranim radom nogu povećavao brzinu.
U takvim momentima nije imao pojam vremena.Nije naime mislio o protoku,i svaki atom snage utrošio je da što manje vremena izgubi na svom putu do drugog kraja rezervoara i spasonosne ploče koja mu očita vrijeme na digitalnom uređaju čim je dotakne.
Rijetko je Eugen koristio i drugi način da dokaže svoju brzinu i agilnost.
Način naime da ne gleda vrijeme utrošeno u preplivavanju samo jedne dionice,već da se nogama odrazi od drugog kraja rezervoara i ponovi već prijeđeni put,pa da potom osmotri vrijeme prijeđeno nakon što istu dionicu prepliva 2 puta,naprijed i nazad.
Ali od toga je definitivno odustao kada je spoznao da potroši skoro trećinu vremena više plivajući nazad,nego u prvoj dionici.
Dok je prolazio zadnje zaveslaje,shvati i to da vremena stvarno u svom životu,barem do sada ima na pretek.
Ali za razliku od većine svojih kolega,Eugenu je bio drag osjećaj da bar ovdje u vodi može donekle kontrolirati svoju eksplozivnost,taj višak energije kojim je njegovo još nejako tijelo odisalo.
Osjetivši instinktivno da je došao blizu kraja,Eugen prestane sa zaveslajima i ispruži ruke naprjed sa otvorenim dlanovima.
Udarac o senzorsku ploču dao mu je do znanja da je za danas sa plivanjem gotovo.Pogleda rezultat i bio je više nego zadovoljan njime.
U samo mjesec dana koliko nastoji pobjediti sam sebe,tek je tri puta rezultat bio bolji.
Veselo se osmjehne,i rukama se odrazi od ruba bazena izdižući tjelo iz vode i sjedajući na rub.
Budući da nije nosio nikakvu odjeću,moglo se za paziti da još nije ušao u pubertet.Ali,neovisno o tome,dalo se naslutiti i da je riječ o izuzetno žilavom,iako pomalo
vižgljavom mladuncu,koji je bio sitan za svoje godine.
Imao je 13 standarnih godina,i jako neobično za stanovnike rasadnika,svjetloplavu kosu čiji su se mokri pramenovi spuštali do očiju boje indiga,
A u dužim pramenovima padali sve do ramena.Većina njegovih kolega patila je od potpunog nedostatka kose zbog nasljednog genetskog poremećaja od kojeg je patila većina ljudi zbog velike količina radijacije koju su primili njihovi preci,i koja je na ovaj ili onaj način prelomila se preko njihovog potomstva.
Nekome u većoj,a nekome u manjoj mjeri.
Sam rezervoar u kojem je je Eugen plivao,služio je kao filter vode,kojeg je rasadnik bio u kroničnoj nestašici.
Što zbog udaljenosti vodnih izvora pitke vode,što zbog zlokobnog uticaja nuklearne zime koja je zatrovala svu ionako siromašnu kišnicu.
Vode koja je i koljevka života i njen čuvar,vode bez koje ni malobrojni ljudi koji su u ovom vremenu nastavali zemlju nebi mogli opstati.
Nije da sva ljudska aktivnost ovisi isključivo o radilicama,koji su vrijeme provodili na opasnim i često turobnim poslovima u otrovnim i opasnim pustošima Wallhalle.
Sve poslove naime koje su obavljali ljudi sputani u nespretnim i krajnje nepraktičnim skafanderima,mogli su jednako efikasno obavljati i humanoidni roboti i njihovi sudruzidronovi,ali česta borba za opstanak nalagala je ljudskim bićima da budu tamo,da daju odlučni doprinos svom vlastitom preživljavanju.
Ali sve ovo bilo je nekako daleko i apstraktno Eugenu,koji je ,koristeći još ono malo slobodnog vremena koje mu je ostalo,stješteno između mnogobrojnih obveza,kojima mu je bio ispunjen dan iskoristio za odmor.
Da se umorne ,nejake mišice opuste nakon iscrpljujuće tjelovježbe u vodi.Legao je na rubu bazena, ispruživši ruke poviše glave i umakajući stopala i potkoljenice u ne baš toploj vodi.
Ostao je sjetno zagledan u modri krov premrežen neonskim svjetlima,koje su na njegovo mokro tijelo,kao uostalom i cijelu unutrašnjost prostorije bacale sablasnu modru svjetlost,koja je treperila u skladu sa nemirnom površinom vode koju je Eugen uzburkao svojom aktivnošću.
Umorno je zatvorio oči i nastojao isprazniti um.
Očistiti i tijelo i duh od nezdrave kiselosti,gotovo otrovne atmosfere koju je osjećao unutar podzemnih,relativno prostranih hodnika rasadnika.
Zanimljivo,mozgao je dalje dječak,kada je podjelio ove svoje klaustrofobične osjećaje sa ostalim pripravnicima,gledali su ga bljedo i sa potpunim nerazumjevanjem.
Ali Eugen je znao da ti njegovi osjećaji imaju i organsku zaleđinu.Jer čitav svoj život proveo je u ovoj rasadničkoj nastambi,i zadnjih godina samo je u nekoliko aktivnosti nalazio opuštanje,rasterećenje. Jedna od njih bila je i ova vodena seansa u rezervoaru koji originalno nije bio predviđen za nju.Ali što ćeš,mislio je dalje,ako nisi u stanju sam sebe animirati aktivnostima koje ti pružaju zadovoljstvo,pa onda valjda i zaslužuješ osjećaje koji te spopadnu.
Većina njegovih kolega koristila je slobodno vrijeme tupo se dosađujući,očigledno samozadovoljno i ne osjećajući potrebu da ičim proširuju horizonte.
Eugen je znao da im ne pripada.
Jednostavno nije bio u stanju mirovati.Imao je osjećaj da bi u slučaju da ga netko prisili iz ovog ili onog razloga da stoji mirno ili leži duže vremena na jednom mjestu,jednostavno izgorio.
Dotične aktivnosti,ta upravo sada je ležao,pružale su mu zadovoljstvo isključivo u slučaju da se dobrano fizički umori.
Ali njegovim kolegama,ostalim pripravnicima,izgleda da je dokolica bila vrhunac razonode i jednostavno se nisu trudili ispuniti je ničim drugim do ispraznim grupnim buljenjem u ekran na kojem najčešće i nije bilo ničeg zanimljivog.
Uvjek ista priča,ili proglasi vjeća,ili dokumentarističke snimke prizora Wallhalle uz komentar da mogu biti sretni što su tu a ne da ih je dopala nesretna sudbina onih nakaznih,a nerjetko i zlonamjernih mutanata što tumaraju pustarom poharanom radijacijom i otrovnim padalinama bez ikakvog cilja i svrhe,osim vječno pakosne ideje da na ovaj ili onaj način naškode Arki i njenim stanovnicima.
Vjeće nikad nije propuštalo prigodu da ovim putem uputi i proglas svojim podanicima u kojem im poručuje da se mogu osjećati izuzetno komodno unutar zidova rasadnika jer je oko njega raspoređena respektabilna vojnička sila Arke koja je ,ako ne jedini ,a ono daleko najefikasniji instrument odvračanja i sprječavanja mutirane vrste da ne provali u rasadnik i uništi podmladak Arke.
Trgnuvši se iz ovih,ne baš vedrih misli,Eugen se uspravi u sjedeći položaj,još uvjek držeći noge do koljena u vodi.Začuo je poznati zvuk otvaranja hermetičkih željeznih vrata,i osmjehnuo se znajući tko će kroz njih proći,čim se ugasi žuto signalno svjetlo iznad njih.Eugen se osovi hitrim pokretom na noge i uputi se put izlaza.U susret mu je dolazilo čudnovato stvorenje prekriveno gumenom kožom crne i crvene boje.
Bio je to Verlaine,humanoidni robot,model H1,dodjeljen Eugenu kao osobni pratilac i učitelj od strane vijeća i Eugen je otkad zna za sebe imao u sjećanjima njegov toliko prijazan lik.
Verlaine je bio stardandizirani lik robota koji se u Arci koristio otkad ona postoji.Dok je sada kloparajući koračao ususret dječaku,noseći ručnik ,zvučni i optički senzori na njegovom masivnom torzu su zasvjetlucali
što je Eugen smatrao za siguran znak da je ova metalna dadilja spremna za konverzaciju. Robot je koristio dvonožni hodajući sistem za kojeg su konstruktori smatrali i da nije najsretnije izveden za zadaće unutar osjetljivih sistema rasadnika.
Originalno,ovaj sistem se koristio o borbenih robota u akcijama protiv mutanata,ali netko je zaključio da ga nije pametno mjenjati.
Tjekom svoje dosadašnje službe,Verlaine je modularno mjenjao samo svoje gornje udove koji su se mogli mjenjati ovisno o prirodi radnog zadatka ovješene o nosače nalik onima sa strana borbenih helikoptera,koje su poput krila stršile sa strane krumpirastog torza,na čijem vrhu je nedostajala glava,koju bi netko mogao očekivati na takvoj konfiguraciji,osmatrajući robote iz prošlosti,koji su uglavnom ubijali dosadu razmaženim domaćicama..Umjesto ruku izvedenih u vidu strojnica i bacača,ispod nosača,Verlaine je nosio zglobne udove slične ljudskima,i kada mu je Eugen prišao na dva koraka,podigne ručnik koji je nosio i stane pažljivo njime trljati dječaka,skidajući i upijajući kapljice vode sa nježnog mladog tijela.
Još uvjek se smješeći,Eugen ga oslovi, ,,Uvjek si u minutu točan,limeni,mogao si mi ostaviti još koji trenutak
vremena da uživam u vodi,,
Ne prekidajući posao,robot odvrati mehaničkim glasom ,,Da,da,uvjek sve treba biti po tvome,imamo raspored i njega ćemo se držati,a možebitni prigovor možeš si zabiti tamo gdje....,,
Tu se negdje robotov glas prekine.
Završivši sa svojim poslom dadilje,Verlain prebaci ručnik preko ruke i pokaže štićeniku pravac kojim da se uputi.
Eugen se hitro zatrči put izlaznog otvora,a robot ga je kloparajući nespretno svojim širokim nogama sljedio.
2.
U širokom krugu od nulte točke,stajao je raspoređen veliki broj specijaliziranih uređaja za kopanje i raščišćavanje leda.
Rovokopači,eskavatori,buldozeri,bageri,svekolika mehanizacija,gotovo u potpunosti mehanizirana stajala je senzora pažljivo uperenih u jednu točku,udaljenu od njih nekih 10tak milja.
Napeto iščekivanje kao da je bilo dio predstave.Nije bilo vidjeti čovjeka u blizini ove mehanizacije iz jednostavnog razloga što vjerojatno nebi preživjeli ono što ima usljediti.
A tada kao da se utroba zemlje probudila . Svjetli bljesak,nalik škljocanju ogromnog podzemnog fotoaparata,razlio se unutrašnjošću zemlje,a tada se zemlja počela podizati,kao da kakav ljutiti div puše balon sebi za zabavu.
Golema masa leda se u dvije,tri sekunde podigla do visine od nekih 300 metara,a tada na vrhu tog balona prokulja vatreni stup,probijajući vulkanskom silinom svoj ledeni kavez.
Kad je već puknuo na jednom mjestu,eksplozijom podignuta ledena masa u isti trenutak popusti na još 3,4 mjesta i snaga eksplozije prokulja u atmosferu,oslobođena goleme mase leda,uz zaglušnu tutnjavu koja se osjećala vibrirajući kroz zrak kilometrima daleko.
Stotine tona rasitnjenog leda formiralo je stup modrasto smeđe boje,koji se uzdizao 5 kilometara u visinu.
Diogen je promatrao ovaj spektakl kroz više spektara svog osjetilnog priključka.
Bio je jedini organski segment ove opkoparske družine ,koja kao da je dala navjestiti da je nestrpljiva i da jedva čeka da bude puštena sa lanca i otpočne sa poslom za koji je bila originalno predviđena.
Kad se sav taj led podignut u zrak eksplozijom slegne,zadaća ove šarolike mehaničke družine bio je da svojim alatima raskrče krater,poravnavajući razbiveni led sa okolnim krajolikom.
I sve to trebalo je napraviti u rekordno kratkom roku zbog brzog smrzavanja razbijenog leda,a u tom slučaju bilo bi neophodno koristiti zagrijače,što bi samo zakompliciralo situaciju.
I kada taj segment posla bude obavljen,sam krater trebalo je obraditi.Nije bilo moguće ostaviti ga da se zrakasto širi,već je ubodnim pilama bilo potrebno njegove stjenke izravnati da mu pri vrhu i dnu bude istovjetan promjer.
Bila je to početna faza rudarske operacije koja je za cilj imala probijanje tunela kroz 2 kilometra leda do zemlje gdje se imala postaviti naftna bušotina.
Ovdje na Antartici,postojala su nepregledna nalazišta svih zamislivih rudnih bogastava,koji su ostali relativno netaknuti ljudskom djelatnošću,još iz vremena kad je dekadentna stara civilizacija nesmiljeno trošila zemljine resurse,sebično svojatajući mineralna bogatstva za svoje ograničene,državnim granicama ograđene ciljeve.
Što zbog političke nedefiniranosti,što zbog izoliranog položaja,ovaj kontinent postao je sada,silom prilika nezamjenjiv izvor sirovina neophodnih za opstanak Arke.
Diogen je svojim senzorima,koji bi se mogli opisati i kao oči,promatrao kontrolirani nered, koji je proizvela 100 kilotonska rudarska naprava fizijskog tipa.
Poslje toliko vremena,nije prestajao uživati u ovakvim spektaklima.A bio je odista star.Po ljudskim kriterijima upravo nevjerojatno star.
Ostao je mirovati,čekajući da se prašina slegne,nestrpljivo očekujući trenutak kada će svojoj radnoj skupini uputiti signal za pokret.
Nebi se za Diogena moglo reći da je bio usamljen,uzevši u obzir činjenicu da u širokom radijusu nije bilo vidjeti ljudskog bića.
Ali dug niz stoljeća koje je njegov mozak proveo kao hibridni dodatak svekovrsnim strojevima,naučio ga je strpljenju.Onoj karakternoj crti koju ljudi iz stare civilizacije nisu imali previše.
Ovo je bila njegova sadašnja zadaća dodjeljena od strane vijeća. Nadglednik rudarske ekipe.Moglo bi izgledati neugledno za jedno tako staro ustrojstvo,ali ni jedno zaduženje koje je dobio nije odbijao.Iako mu je i ta mogućnost bila otvorena. Zauzimao je naime visoke položaje u vijeću,i njegova sugestija se slušala.
Nije doduše mogao baš na sve uticati,ali zbog svog iskustva,bio je itekako koristan tom tijelu.
Ali Diogen je kiborge iz vijeća smatrao dosadnim ,ljenim individuama bez ikakve vrline.Draže mu je bilo preuzimati konkretne radne zadaće,prilikom kojih je trošio svoja robotska tijela,nego prisustvovati sjednicama u ovalnoj prostoriji,koje su trajale beskonačno dugo,čak i za fleksibilno poimanje vremena koje su imali kiborzi.
Diogen je još od vremena kada je imao ljudsko tjelo,bio navikao na rad.
Na gotovo seksualni užitak koji donosi planiranje i priprema posla,njegov početak,uhodavanje,odmor,završni dio i napokon samozadovoljni osjećaj ispunjenja kada stane sa strane i osmatra završnu dionicu posla na koji je utrošio taj dan.
Znao je da njegov osjećaj korisnosti jest i ono što drži njegov prastari mozak da jednostavno ne degenerira,ne atrofira od dokolice i nerada.
Dok se golema količina ledene prašine polako sljegala po tlu,Diogen je iz nekog svog egzibionističkog zadovoljstva,ponovo proučavao dinamiku ove eksplozije,ovaj put usporenim prikazom,preko snimke svojih vizualnih senzora.
Nije žurio sa izdavanjem zapovjedi i početkom radova.Znao je da je svako ovakvo iskustvo dragocjeno u izgradnji strategije za buduće projekte.
Među svojim kolegama,Diogen je rijetko nailazio na razumjevanje.Ti učmali,u svojoj samodostatnosti ogrezli kiborzi,kao da su zaboravili da su nekad nosili ljudska tijela,sa svim svojim slabostima,manama,bolestima,lošim danima i ostalim ograničenjima.
Jednostavno se nisu željeli umarati,mada su neki od članova vjeća bili znatno mlađi od Diogena.
Ovaj je još uvjek smatrao da svoj položaj mora zaraditi.
Tjekom svog dugog života bio je svjedokom tolikih sudbina,uspona,padova,ponovnog uzdizanja i ljudi i pojedinaca,grupacija.
Nerado je djelio to iskustvo sa bilo kim,ALI BIO JE SVJEDOKOM I AKTIVNIM UČESNIKOM SVIH FAZA SEKONGERA.Već onda bio je u formi kiborga,hibrida svog mozga i strojnog elementa.
Ali još i tada bio je uvjeren u jednu činjenicu,koja se tjekom njegovog dugog života potvrdila nebrojeno puta.
Čovjek,ukoliko dopusti sebi da se na duže vremena opusti,koristeći povoljno vremensko razdoblje u kojem mu je iz ovih ili onih razloga omogućena dokolica,propada,jednostavno propada ukoliko nije u stanju za svoju dobrobit poduzeti odlučnu i usmjerenu akciju.Čak i kad je odlučio svoje godinama izmoreno tijelo zamjeniti strojem,Diogen se držao ove pretpostavke.Nije jednostavno mogao mirovati,slušajući beskrajne rasprave koje su bile same sebi svrha i usput rečeno otkad on na njima prisustvuje,što je bilo jako rijetko,na njima nije donesen ni jedan zakon ili akt koji bi imao zakonsku težinu.Jer sva pravila i zakoni na kojima je počivalo ustrojstvo Arke,doneseni su stoljećima prije.
Te rasprave nisu bile produktivne u ni jednom smislu i Diogen je radio sve što je bilo u njegovoj moći da ih izbjegne.
Ma nisu imale ni upravljačku funkciju,jer su gotovo sve odluke neophodne za operativno funkcioniranje segmenata Arke bile prepuštene ljudima radilicama i kiborzima koji nisu bili članovi vjeća.Kao takvo,Diogen ga je smatrao vjećem senilnih staraca,i izbjegavao ga je kad god je mogao.Ali na njegovu žalost to nije mogao uvjek.
Čitava Arka naime bila je premrežena ,,očima,,sistemom mini kamera i zvučnika raspoređenih ama baš svugdje i svaki njen stanovnik mogao je u bilo kojem trenutku stupiti u kontakt sa drugim ,ma gdje se on nalazio.
Diogenova individualna crta i gotovo prkosna neovisnost nije smetala vjeću,ali nerjetko su njegovi članovi tražili od Diogena da sa njima podjeli dio tog svog poletnog duha.Tjekom svog dugog postojanja,upravo je
Diogenova nepredvidljivost i impulzivnost znala dovesti do otkrića koji su bili itekako korisni za sveopću dobrobit Arke.
Predvidio je naime Diogen,na osnovi satelitskih snimaka i zračnih izvora kretanje većih grupacija mutanata u blizini rasadnika i spriječio njihov napad,zasuvši ih baražnom vatrom zrakoplovstva,dalekometnog topništva i orbitalnog oružja.
U drugim prilikama,Diogen je znao pokazati inicijativu u pronalaženju rudnih žila ,pogodnih za exploataciju,neovisno o rudarskim resoru,koje nije odustajalo od već otvorenih nalazišta dok ih potpuno ne iscrpi.
U rudarskoj tehnologiji,Diogen je bio pionir u uporabi nuklearnih sredstava za iskapanje velikih sredstava za iskapanje velikih količina zemlje. Aktivnosti kojom se upravo danas bavio.
Zbog svega toga,bio je itekako zanimljiv vijeću,koje u svojim redovima nije imalomnogo članova sa takvim rijetkim intuiciskim sposobnostima.
Diogen je silom prilika sljedio njihove upute,ali je po potrebi bio itekako glasan na njihovim sjednicama.
Ovu voajersku crtu,koje je vijeće imalo spram njega,djelio je i Diogen,ali spram sasvim drugih subjekata.
Z nao je da arka nemože opstati bez ove nonkomformističke crte kojom je odisalo njegovo biće,a koja je u divljih,mutiranih ljudskih bića,kako su pokazala istraživanja na zarobljenicima,bila itekako prisutna.
Zbog svega toga,Diogen je intezivno pratio događanja u rasadnicima,o smatrajući djecu,budućnost Arke,među kojima je tražio srodnu dušu.
Zadnje vrijeme,jedan izuzetno energičan,naočit dječak upao mu je u oči.Diogen je ,oslanjajući se na strpljenje znao da će doći i pogodan trenutak da mu pristupi i napravi od njega energičnog vojnika Arke,kao što je tjekom karijere učinio sa stotinjak pripravnika,koji su mnogi od njih danas bilo radilice,a oni stariji kiborg hibridi direktno pod njegovim uticajem.
Primjetivši da se ledena prašina ,nastala nuklearnom eksplozijom slegla,Diogen uputi signal svojoj radnoj skupini da se pokrene..
3.
Daleko od turbulentnih podzemnih aktivnosti kojima se bavio kiborg na Antarktiku,ovdje,također pod zemljom,u rasadniku Arke,jednom od mnogobrojnih rasijanih po cijelom globusu,odvijala se aktivnost sasvim drukčije prirode.
Duboko u podzemnim hodnicima,3oo metara ispod zemlje,,zaštićeno sa više katova armiranih ploča,vesela grupa djece u plavim mornarskim uniformama bučno se pripremala za nastavu.Prostorija je bila jednostavno opremljena,spartanskog štiha,i jedino što joj je davalo živost,bile su boje oslikane po zidovima,kao i interaktivni zid učionice put koje su bile okrenute učeničke klupe.
Ova djeca bila su najveće blago Arke i njezina budućnost.Kako nije bilo teoretske šanse da ljudsko biće preživi dulje od sedmicu dana u kontaminiranoj atmosferi WALLHALE,vijeće je smatralo da je neophodno svoj podmladak podučiti osnovnim postavkama na kojima Arka temelji svoju egzistenciju i pripremiti ih na zadaće koje ih očekuju u njihovoj zreloj dobi,u onom razdoblju dok još nisu sposobni za pretvorbu u kiborga,a kada njihov polet i neuništiv ljudski duh trebaju osigurati Arki onu osjetljivost i vitalnost koja ih čini superiornim mutantima.
Veselje i strka,nesputana živost ovih mališana izgleda da je uljevala živost onim senilnim starim kiborzima u vjeću.
Ali,očigledno je postojala i vidljiva težnja da se ovoj omladini nametne i nešto u njihov još formativni karakter,za što je vijeće smatralo da čini Arku iznad razine divljaštva na koji su se srozali mutirani ostaci čovječanstva koji nikad nisu ni skrivali da joj žele zlo.
Osim njihovih godina,ništa naime nije odavalo da ova vesela razigrana družina ne sačinjava posadu pradavnog ratnog drednota,a ne školski razred.
Jer i po načinu odjevanja bilo je očigledno da onaj tko je vodio brigu o njima i te kako drži do jednoobraznosti.
Razred je bio isključivo muški i što se moglo zapaziti na prvi pogled,izuzetno disciplinirano uređen.
Odjeća ovih dječaka bila je plave boje,kroja koji su nekoć nosili mornari.Na desnoj strani haljetka bio je prišiven crveno crni grb u obliku srednjevjekovnog štita sa zvaničnim simbolom Arke,obrisom ljudske glave u zaštitnoj maski.
Više od polovine ovih dječaka bilo je zbog radijaciske štete u genima predaka potpuno lišeno kose i obrva,dok je onaj manji broj sa ponosom njegovao upravo taj,neki bi rekli primitivni ostatak modne prošlosti stare civilizacije,dajući mu upravo apstraktne oblike.
Do svoje adolescentske dobi,koja je jako kratko trajala,tek godinu,dvije i bila priprema ovih mladih ljudi da preuzmu svoj položaj u svojstvu radilice,oni nisu koristili obuću,nije im u sterilnim prostorima rasadnika ni bila potrebna i tako je sada veseli sinhronizirani tutanj njihovih bosih nogica dao naslutiti da je ova bagra nestrpljiva i da robot predavač mora požuriti ukoliko želi da predavanje danas teče po planu.Nestašnu dječju vrisku prekine zvuk otvaranja hermetičkih vrata.Učenici se naglo utišaju ,okrećući preplašene poglede put pridošlice.Svi se kao jedan ustadoše sa stolaca i pričekaju da groteskna figura došeta do katedre ispred reprezentativne ploče.
Ovaj robot učitelj nije bio H1 modela vjerojatno iz razloga što su u vjeću smatrali da je najpametnije da onaj strojni element koji im uči djecu ima izgled što sličniji čovjeku.
Učitelj je izgledom podsjećao na test lutke nekoć korištene u istraživanju otpornosti automobila na udarce.
Njegov torzo i ruke su bile kopija ljudskih,i za razliku od radnog H1 modela imao je glavu čije je lice od fleksibilne plastike bilo u stanju mjenjati izraze lica.Robot je kočoperno odjeven u crnu togu i studentsku kapu doklaparao do katedre i odloživši bilježnik prozborio,,Budite pozdravljeni,djeco,vrijeme je da počnemo sa nastavom,,Đaci zagrme u jedan glas...,,Dobar dan gospodine učitelju,, Dao je znak djeci da mogu sjesti,a sam je zauzeo svoje mjesto za povišenom katedrom,,
Robot nije mnogo okolišao.Prešao je pogledom svojih elektronskih očiju preko skupine dječaka i upro prstom u najmanjeg u razredu.Mališan se hitro osovi na noge.
Robot prozbori sintetiziranim glasom ,,Hajde da čujemo,Thomase,jesi li zaboravio gradivo od jučer,jesam li uzalud trošio baterije,ili je moje izlaganje uhvatilo korjen.Što nam znaš reći o osnovnim postavkama na kojim počiva ustroj Arke..,,
Dječak se veselo nasmješi,očigledno sretan što ga je dopala zadaća da odrecitira ono što je znao najbolje.
I kao da je uključio magnetofon,Thomas počne svoje izlaganje....
1.Postavka.
Arka je organizirana kao jedini i ekskluzivni nositelj baštine čovječanstva,njegove svrhe,njegovih vrijednosti,razloga njegovog postojanja,njegovih težnji ciljeva i uzroka.
Ona nije teritorijalno ograničena i polaže pravo na sve kopnene teritorije,sve vode svo podmorje i sav zračni prostor.
2.Postavka
Oslanjajući se na prvu postavku,Arka zadržava ekskluzivno pravo širenja svojih tehničkih kapaciteta kako nađe za shodno na svim prostorima,spomenutim u prvoj postavci,uključujući i eksteritorijalne svjetove na koji ma su ljudi udarili svoj pečat,još iz vremena stare civilizacije.
3.postavka
Arka zadržava pravo,pozivajući se na kontinuitet ljudske prisutnosti u svemiru,da se širi i postavlja kolonije i objelodani svoju prisutnost na eksteritorijalnim svjetovima bez ikakvog ograničenja,osim svojih tehnoloških kapaciteta i mogučnosti
Dječakova,očigledno dobro naučena lekcija,bijaše naglo prekinuta robotovim mehaničkim glasom.
,,U redu,Thomase,dosta smo čuli o tome,želio bi vam danas još govoriti o zadaćama Arke,koju je vjeće usvojilo prije mnogo stoljeća,.One nisu formulirane u obliku zakona,ali imaju ,ako ne pravnu,a ono običajnu vrijednost...,,
Izlažući ovo,robot je tek sad primjetio da je učenik još uvjek na nogama.
,,U redu je Thomase,,Ponovo zazvuči učiteljev sintetizirani glas.,,Vidim da si dobro naučio,možeš sjesti,bude li potrebe,ponovo ćeš preuzeti moju ulogu,,
Thomas poslušno sjede.
,,Dakle ,danas sam sa vama htio proširiti temu,,nastavi ponovo učitelj.,,Riječ je o odnosu Arke spram drugih skupina ljudskih bića ili onome što je tjekom nuklearne zime ostalo vanka u nezaštićenim prostorima koje nazivamo Wallhalla.Njih zajedničkim imenom nazivamo mutantima,mada neki smatraju da ni to nije u potpunosti točan izraz,imajući u vidu činjenicu da taj pojam obuhvaća sve ljude koji su na ovaj ili onaj način genetski poboljšani u svojoj liniji predaka.
Nemali broj stanovnika Arke jest u posjedu kojekakvih genskih modifikacija poduzimanih na njihovim precima prije,još puno prije Sekongera,dok je stara civilizacija još bila na vrhuncu.To je primjetljivo na njihovoj otpornosti na infekcije i svekolike bolesti,ali njih ne ubrajamo u skupinu mutanata samom činjenicom da su punopravni stanovnici Arke,,
Eugen je na trenutak skrenuo pažnju sa robotovog izlaganja,i usmjerio je na svoj prijenosni LCD čitač.
Uređaj se naime uključio onako sam od sebe,bez da ga je Eugen pokrenuo,Ne bi obračao pažnju na ovo,da na ekranu nisu pojavili prizori koje je netko vjerojatno poslao.
Redale su se slike industriskih postrojenja,prizori sa površine rudarskog okna,snimke nekih od aktivnosti Arke,negdje u tamnim pustarama Wallhalle,a sve popraćeno čudnim,specijaliziranim jezikom koji se koristio usko u samo jednoj struci,vjerojatno rudarskoj...,,Čudno,,pomisli Eugen,,Odakle ovo dolazi,,
,,Ima li smisla moje izlaganje,ukoliko gospoda sebi uzimaju toliki komod da sami sebi određuju nastavno gradivo,,Iznenadio ga je kreštavi robotov glas neposredno iznad glave.
,,Ja,ja,oprostite gospodine,nisam imao namjeru...,,mucajući će Eugen.Ovo naime nije bio Verlaine,nego robot učitelj kojemu pažnja i maniri i nisu bili jača strana.
,,Ne znam kakvu si namjeru imao,Eugen,ali nauči se pristojnosti,jer u protivnom ja odo a ti izvoli zauzeti moje mjesto,,
,,Ispričavam se učitelju,ponovo će Eugen,neće se ponoviti,,
Očigledno zadovoljan odgovorom,robot odklepeće do katedre,ispuštajući čudne zvukove.
Eugen ga nije slušao,niti je više obraćao pažnju na njegovo izlaganje,kao ni što se u učionici događa.
Čitač je ostao otvoren,i sada se na njemu umjesto filmskih prikaza vrtio čudni redosljed riječi i brojeva,naočigled bez ikakve svrhe i reda,
,,Čudno,jako čudno,, ponovo prostruji Eugenu kroz glavu.
Tim više što je u nepreglednom nizu riječi što se redao na ekranu periodično ponavljalo i njegovo ime.
Očigledno je netko ovu poruku slao njemu sa svrhom i ciljem.
Eugen je stajao nestrpljivo čekati da predavanje završi,da bi se mogao posvetiti ovom problemu.
4.
Vidno posramljen nakon lapsuza sa učiteljem,Eugen se uputi u sobicu koju je djelio zadnje dvije godine sa Thomasom,dječakom koji je onako strojno izrecitirao naučeno gradivo.
To je bila jedina,možemo reći slabost Arke,koju nitko nije želio javno priznavati.Sama činjenica da je djelio sobu sa još nekim,govorila je dovoljno o relativnoj skučenosti stambenog prostora,ali začudo,nitko se na ovaj nedostatak nije žalio,niti je to ikome smetalo.
Thomas mu je bio cimer zadnje dvije godine,i koliko se Eugen sjećao,nije nikad došao u sukob sa njim,bar ne do sada,a nije vidio razlog zašto se ta njihova idila nebi nastavila.
Sama priroda Arke,počivala je na međusobnoj povezanosti i upućenosti njenih članova jednih na druge. I tu su golu egzistencijalnu činjenicu nastojali usaditi njenim članovima u glavu još u najranijoj dobi.Jer bez te međusobne povezanosti,nebi bilo ni Arke,a za vjerovati je da bi je brzopregazili mutanti koji su uvjek iznova i iznova kovali nove planove u njenu štetu i snivali joj zlo.
Koračajući tako nepreglednim podzemnim hodnicima premreženim cjevima za ventilaciju i oslikanim živim bojama,Eugen nije mogao a da ne zamjeti živost,elektronska pražnjenja u laganoj naprtnjači koju je nosio prebačenu preko ramena,a u kojoj je bilo smješteno njegovo osobno prijenosno računalo.
Iznenađen,Eugen se zaustavi nadomak vrata i izvadi računalo iz naprtnjače.
Na njegovo nemalo iznenađenje,ekran se palio i gasio u titrajima od pola sekunde.Zaslon nije bio svjetlo plave boje koju je on namjestio,već crne boje poput neba Wallhalle,bez zvjezda,a na njemu su se ocrtavali crveni nizovi riječi,koje Eugen zbog brzine mjenjanja nizova nije uspio pročitati.Ovo je bilo sasvim neuobičajeno.Eugen zaklopi računalo i uđe u sobu,rješen da ovu enigmu prvo podjeli sa Thomasom.
Cimera nije našao u prostoriji,te se zaintrigiran novonastalim stanjem zavali u naslonjač odmarajući sekundu,dvije.
I dalje je pogled držao prikovan za školsku opremu,ali začudo,ona sada nije pokazivala znakove života.
Eugen zatvori oči i zamisli se na trenutak o novonastaloj situaciji.
Ovo je trebalo sa nekim podjeliti.Jer nije nalazio drugo rješenje doli da se uređaj pokvario.Nije znaoima li smisla gnjaviti Thomasa,već je odlučio da je puno mudrije obavjestiti svog tutora Verlaina.
A tada,još jedno iznenađenje ga trgne iz latargije poput tuša hladne vode.
Sobni ekran,četvrtasta naprava stare tehnologije katodne cjevi,ugrađena u zglobno kućište njihovog radnog stola naglo oživi.
Ova sprava,koju su dječaci koristili za komunikaciju sa drugim instancama rasadnika,okrene se put Eugena a iz zvučnika zagrmje glas.
,,Iznenađen si dečko,ha,nekoć u staroj civilizaciji rekli bi hakiran si,gledam te i tvoj eksplozivni duh odudara od kolektiva,pa mi dozvoli malo predavanje iz povjesti.
Stara civilizacija požderala je sama sebe,nemogavši otrpjeti nesklad spram težnji i ciljeva koje je promovirala i realnosti i postupaka kojima je pribjegavala.
Poletna individualnost,dio ljudskog duha koji u više povjesnih epoha bijaše moguće uskladiti i ugraditi u zajedničke napore,bio je onaj koji je pao kao kolateralna žrtva stare civilizacije.
Duh,Eugen koji vam od rođenja nastojimo usaditi u odgoju. Jer sva punina ljudskog bića,sklad emocija,kontrola energetskih silnica,snaga maštanja,konstrukcija imaginarnih svjetova,zanošenje duhom,derviške interpretacije vjerskih učenja,mogućnost otvaranja čitavog niza koontinuma i duhovnih i svjetovnih mogućnosti,sve to Eugen,usponom stare civilizacije postalo je omogućeno isključivo financiskoj novčanoj aristokraciji,čiji pripadnici najčešće bijahu telad,čija tjela i duh nisu bila uopće u stanju razvijati većinu nabrojenih komponenti ljudskog bića,čija egzinstencijalna svrha bijaše kapital oličen u izopačenom bankarsko novčanim koorperacijama,a većina stanovnika stare civilizacije vegetirala je u atmosferi srednjevjekovnog geta ubitačnog za razvijanje bilo koje od rečenih komponenti samog ljudskog bića,,
Naglo prekinuvši projekciju,Eugen ostane zapanjeno tupo buljeći u ekran širom otvorenih usta.
Ovako nešto nije očekivao.Ovaj prozor u svijet,kako je u šali volio opisivati ovu spravu,dao mu je čitav niz novih informacija koje njegov mladi mozak nije bio u stanju sve tako brzo procesuirati.
Često se šalio sa Verlainom,barem upražnjavao ono u čemu je robot bio programiran sa obzirom na ljudsko poimanje humora.Ali,nije mogao ni naslutiti da su strojevi sposobni za ovakav izljev humora.
Jer,dok je dulje mozgao o ovome,sve više mu je poprimalo šaljivi karakter.
Što da učini sa ovakvim informacijama.,Kako da se prema njima postavi,.Jer,sumnjao je da će ih moći iskoristiti u svojim svakodnevnim zadacima.
Ostajući tako u čudu,nemalo se iznenadio kada je ekran ponovo oživio.
Na crnoj zaleđini,ponovo je počeo teći niz velikih crvenih slova posloženih u rečenice,doduše bez onog pravopisnog reda na koji je Eugen bio naučio,ali za koju sekundu čitav niz slova ispuni ekran krećući se polagano bez zastoja od dna do vrha......
,, Vidim da je mit prikačen uz tvoju osobnost,drago moje djete..,a ono što i nije teško vidjeti,ne treba biti prorok za to,jest da je tvoja uzlazna životna linija kao stvorena za probleme.Probleme koje zbog svoje prirode možeš sam sebi nabiti na vrat,a i probleme funkcioniranja tvoje sredine u odnosu prema tebi.
Oprostit ćeš mi za ovo što slobodno možeš nazvati voajerstvom.
Vjerojatno ti nije poznata ta riječ.Često je naime korištena u staroj civilizaciji,a kultoroška ostavština iste nije u potpunosti uništena,poput njihovih kičavih gradova,he,he,he...U nekim razdobljima povjesti netko bi mogaookarakterizirati te kao ostatak buržoaske dekadencije,ili protudržavni element ili vještac ili što ti ja znam kako su vas sve kroz povjest etiketirali. Kad sam spomenuo voajerstvo,riječ koja ti vjerojatno nije poznata,Eugen,moram ti skrenuti pozornost na činjenicu da su sve instance Arke međusobno premrežene i povezane ekranima,zvučnicima i kamerama..To isto postojalo je naime i u staroj civilizaciji.Ali parcelizacija kompletnog djelovanja i djelatnosti i organizacija i pojedinaca dovela je do toga da da su te elektronske poveznice spajale isključivo uske krugove interesa i pojedinaca.U staroj civilizaciji nije bilo normalno da se mladunče poput tebe povezuje bilo sa njihovim ekvivalentom radilice ili kiborga.Oprosti mi na ovom jednoličnom izlaganju,ali teško sam našao vremena da ti se obratim i sastavim ovaj uradak.Kao što sam ti već rekao,u staroj civilizaciji,ono što sam napravio tvom računalu i ekranu,zvalo se hakiranje.Naziv potiče iz vremena kad su osobni računari imali čitav niz funkcija,koje pojedincima najčešče i nisu bili potrebni.Hakiranjem se smatralo upadanje u računalni sustav tuđeg kompjutera sa najčešće negativnim ciljevima.Ono jebilo moguće zbog šume isprepletenosti ondašnje mreže,čije je ustrojstvo Arka baštinila,ali zbog svoje prirode ne postoji parcelizacija sadržaja koja je postojala kod starih.
Jer,ako ti nije zapelo za oko,unutarnja konfiguracija komunikaciskog sistema Arke,premrežena je i telegrafom i telefonom i radiom i glasonosnim tubama i njena informatička povezanost ima samo jedan cilj.POVEZATI MNOGOBROJNE UDOVE JEDNOG TIJELA.
Dok ste pripravnici Eugen nemate pristup centralnoj memoriji,radilice imaju a sva informatička tehnologija i hardver namjenjena je upravo njima,i ona je čuvar informatičke baštine stare civilizacije.Jer pomoću prezentativnih vizira virtualne realnosti i senzorima prikačenim na kožu,sa ciljem stvaranja osjećaja ugode,radilice su u stanju reproducirati svoje zamišljene svjetove kad nisu na dužnosti i to mogu raditi koliko hoće i van radnog vremena kad hoće.
Neovisno o svemu tome,djete moje drago,isijavaš.A to se primjeti.Za onoga što zna gledati.
Tvoj unutarnji svemir u stanju je poprimatimatrijalne manifestacije,čega sam bio svjedok tjekom svog dugog postojanja.Toliko zasad,držat ću te na oku i ostat ćemo u vezi...,,
Ekran naglo zamre i crna praznina ostane sama bez crvenih slova.
Eugen je buljio otvorenih usta.Dosad je i ekran i njegvo osobno računalo imalo isključivo jednosmjernu funkciju pružanja informacija i slušanja isključivo njegovih komandi.A onda ova objava imala je efekt na dječaka poput bačene bombe.
Eugen polako ustane sa stolice i dođe do zaključka da ovo iskustvo valja podjelit sa Verlainom....
5
Dolje,duboko u Antarktičkoj pustoši ,rudarski radovi na probijanju leda bližili su se kraju.Diogen je bio zadovoljan dosad obavljenim poslom.Ukupno 6 nuklearnih eksplozija snage ne veće od 100 kilotona uspjelo je probiti kilometarsku naslagu leda i doprijeti do zemlje.
Posao nije bio ni lagan ni jednostavan.Bilo je naime potrebno iza svake detonacije očistiti krater i pilama i eksplozivnim punjenjima izravnati njegov vrh i dno.
Na taj način dobijen je vertikalni tunel u kojeg su se mogli postavljati bušilice i liftovi i svekolika aparatura namjenjenja vađenju nafte.
Bio je zadovoljan što je ispunio vremenske rokove koje je bio zadao sam sebi.
Nitko mu naime nije visio za glavom koju ionako nije imao,niti mu je puhao za vratom ,kojega također nije imao. Na ovom poslu,Diogen je bio sam svoj gospodar i tek su rokovi koje je realno prosuđivao bili mjerilo u određivanju opsega zadanog posla.
Čitava radna ekipa bila je u potpunosti automatizirana i za ovako opsežan zadatak,Diogen je od vjeća tražio čak 300 h1 robota i isto toliki broj četveronožnih dronova.
Ali te jedinice bijahu tek pomoćne ispostave masivnim kopačima i bušilicama precizno programiranim da obave zadatak kako valja i učine operativnim još jedan izvor energije za uvjek gladnu Arku.
Diogen nije bio jedini organski element čitave kompozicije,ali svoj položaj zapovjednika bio mu je dodjeljen zbog njegovog iskustva,starosti i mogućnosti njegovog mozga implantiranog u robotsko vozilo da vodi računa o više stvari u isto vrijeme.
Jer Diogen je bio jedan od prvih hibrida ove vrste uopće ,i tjekom svog života u ljudskom obličju bio je pripreman za ovakav nastavak bivstvovanja.
Njegov mozak naime nakon ugradnje u robot tijelo,ne samo da je pokazivao neoštećene,već dapače i poboljšane karakteristične osobine mozgovnih struja i neuronskih pražnjenja,već je svaki njegov korteks bio izvrsno uščuvan i mogao je vidjeti čuti i opipom osjetiti bolje nego čovjek.
Ove osobine nisu djelili svi kiborzi.Dapače,jako mali broj njih mogao je tvrditi da osjeća bolje nego u organskom tijelu.Jer,mozak je integralni dio organizma.Radilice kandidati bili su tjekom života podvrgavani intenzivnom treningu,nebi li snagom misli bili u stanju ispravno rukovati jednom relativno jednostavnom napravom kao što je primjerice buldozer.Jer,većina njih nakon spremanja mozga u svojevrsni stakleni spremnik kvarcnih stjenki najčešće kockastog oblika,zadržala bi od svih osjetila jedino sposobnost dubinskog sondiranja prostora,poput šišmiša,mozak je naime primao sliku okoline u vidu trodimenzionalnog reljefa,pomoću silikonskih umetaka,koji su sa unutarnje strane kućišta sličnog pilotskoj kacigi,nježno podržavali mozak,dodirujući mu osjetilne kortekse sive kore.
Tek intezivnim podražavanjem više osjetilnih centara,kiborg primjerice čiji se spremnik od kvarcnog stakla nalazio u buldozeru,mogao je uz pomoć sprave slične radaru percipirati okolinu do daljine koliko je radar zahvaćao.
Jednostavnom snagom volje,pokretao je motor i upravljao alatima.
Ali taj mozak koji je u svom kućištu plutao u sredini spremnika ispunjenog krvlju,tj.njenim surogatom i bio žicama fiksiran za sredinu spremnika nije vidio kako vide ljudska bića u fazi radilice.
Nije čuo kako čuju radilice,nije osjećao kako osjećaju radilice...
Bio je tek jedan dio upravljačkog mehanizma vozila,povezan sa kompjuterom da nadoknadi one sposobnostinu kojima je mozak inferioran računaliu.
Ono što mu je davalo još uvjek ljudsku dimenziju,bilo je sjećanje na svoju egzistenciju i svjest da pripada jednoj široj organizaciskoj jedinici,i da njegova egzistencija i te kako ima smisla i svrhe.
Stvar je primjerice bila slična osjećaju roditelja koji osjeća da je svrha njegovog postojanja postaviti potomka na noge,i koji god vjetrovi puhali,sa bilo kojih strana,njegov cilj je jedan od bitnih segmenata snage koja ga drži,koja mu pomaže da ne poklekne pred životnim izazovima.
Egzistencija ovih kiborga,gledajući sa strane,primjerice Diogenu mogla je izgledati siva i bezlična.
Ali,mreškajući se u tanku krvave tekučine,ovi organski djelovi koji su nekoć pripadali radilicama,plutali su u spokojnoj latargiji poput fetusa u utrobi,i njihove nekoć ljudske brige,iz sadašnje perspektive nisu imale nikakvu težinu.Jer primjerice,u plovnoj jedinici koju bi se moglo okarakterizirati kao strojno tijelo kiborga,znalo je uz brojnu posadu h1 robota biti implementirano na 10tak ovakvih mozgova,a parcelizacija zadataka imala je olakšati egzistenciju svakom od njih.
Jedan je primjerice bio zadužen za sondiranje dubine prostora ispod plovila,drugi za radarsku detekciju zračnog prostora,treći za pogonske sustave,četvrti za pomoćnu mašineriju,a svi skupa združeni poput fašia,činili su kibernetički organizam koji se ponašao krajnje učinkovito u svojoj funkciji služenja Arki.
Diogen je znao naći sebe gdje pomalo sažaljeva ovakvu ljudsku sudbinu.Jer njegove sposobnosti percepcije
djelili su samo malobrojni kiborzi,uglavnom je većina njih bila u vjeću.Diogen je imao samo jednu zajedničku crtu sa ovim senilnim hibridima.Koristio je sposobnost svog mozga da oživi slike iz prošlosti.One stvarne,kojima je sam prisustvovao,kao i one mitološke i idealizirane.Njegova udobnost nije ovisila o vanjskim podražajima.Osjećao je naime ,slično osjetu opipa,atmosferske ili mehaničke uticaje na njegovo robotsko tjelo i alate koje je koristio,jer taj stari gusjeničar,tj njegova željezna oplata služila mu je kao koža kojom osjeća pritisak,hladnoću,tlak i ostalo,ali vrijednosti koje je mogao otrpiti bile su zabilježene tek kao puki standardizirani brojevi koji nisu odavali bol ili patnju.Temperature naime,od kojih bi ljudsko biće doslovno isparilo,njegovo robotsko tjelo sa lakoćom je podnosilo.
Diogenu dakle nije bio potreban nikakav vanjski komfor da bi se osjećao zadovoljno.Ali svojom misaonom aktivnošću nije se isključivo zanimao za svoju užu struku,a to je trenutno bilo rudarstvo.Volio se Diogen zanjeti duhom,otići daleko mislima koje su ga upućivale na njegovog mentora.Davno,jako davno provedeno djetinstvo iz kojeg su ga slike znale stizati i kad to nije očekivao ili ih tražio.
Često je Diogen znao probuditi sliku djevičanskog edena,na koji mu je sličila biosfera u kojoj je odrastao.
Nevine slike idile,bar onoga što su idilom smatrali pripadnici stare civilizacije.
Sjećao se Diogen i svrhe i razloga zašto je postojao.tj.zašto je on sa još trojicom kandidata uopće došao na svijet.
Duboka proturječnost koju je njihov mecena bio ugradio u njih,bila je oznaka i Diogenove ličnosti.A tada je ,i ne očekujući,tjekom upražnjavanja svog hobija,tj prelistavanja dnevnih snimaka iz rasadnika,pronašao svoju sliku iz mladosti.
Dječak mu je zapeo za senzore čim ga je ugledao.Tako solidno ukomponiran u strojno ustrojstvo Arke,a opet tako neovisan.Zračio je osobnošću.I to one vrste koja se poticala u staroj civilizaciji,a od koje su mnogi profitirali i njom se nesmetano koristili isključivo oni sa financiskog vrha.
Usljed nepostojanja klasne razlike unutar same Arke,crta dječakove ličnosti svjetlila je poputvatre.Onaj tip osobnosti,smatrao je Diogen koju je moguće podjeliti na segmente i da svaka bivstvuje kao nezavisan entitet.
Prepoznao je kiborg u dječaku nezadovoljnu,eksplozivnu svrhu postojanja,karakterističnu za assassine.
Crtu koja je u tolikoj mjeri neovisna da nije kompatibilna ni sa svrhom ni sa načinom djelovanja svih struktura Arke.
Tjekom nekoliko dana koliko ga je pratio,Diogen se naprosto zaljubio u dječaka.MORA GA IMATI...
Prvi korak je napravio.Obratio mu se preko dotad jednosmjerne komunikaciske mreže,nedavši mu mogućnost da mu odgovori.
Imao je još planova sa njim.
Trgnuvši se iz ove struje misli,Diogen pokrene pogonske gusjenice svog tjela,pristupi konzoli za alat.Na prednji dio,ono što su zvali,,nos,,ili,,lice,,kiborg namjesti rezalice za led i požuri pomoći u poslu svojim mehaničkim drugovima....
6
Eugen se spremao za trenažnu borbu sa Verlainom.Ovaj dio posla volio je obaviti sam bez robotove asistencije.Ta pobogu,,limeni mu je bio u ovom slučaju direktni protivnik i smatrao je da nije dobro odavati neprijatelju tajne.
Počeo je navlačiti zaštitnu opremu.Na potkoljenice je prvo zakačio nazuvke i htijući provjeriti jesu li funkcionalni,napravio je nekoliko čučnjeva u njima.
Bio je zadovoljan ovim testom.Taj dio zaštitne opreme funkcionirao je besprijekorno.Pružao je dobar odnos pokretljivosti,kao i oklopne zaštite.Zadovoljan početkom svog posla,Eugen nastavi sa isprobavanjem opreme.Trening naime koji je upražnjavao sa Verlainom sastojao se od niza borbenih simulacija i vježbi,i za tu svrhu,Eugen je imao na raspolaganju više djelova oklopa koji je mogao birati po volji.
Sljedeći na redu bio je neprobojni prsluk koji je mogao zaštititi dječakov torzo i ramena od robotovih borbenih ruku.Ovaj dio opreme bio je jednostavan za navlačenje na tijelo i Eugen je jako brzo završio i sa tim poslom.
Kaciga je dolazila zadnja na red. Prije nego je nju uhvatio u ruke,Eugen stade provjeravati itekako bitan dio ove borbene oprave.Bio je to štit.Uistinu nezgrapan i velik kvadratni SCUTUM od čvrstog pleksiglasa.
Na prvi pogled djelovao je kao nešto što može usporiti borca.Bilo je i tu istine,ali Eugen se već bio izvještio u baratanju sa njim.To je prastari odnos pokretljivosti i oklopne zaštite.Trebalo je naći onu osjetljivu ravnotežu među njima.Ostavivši štit po strani,dječak još jednom među rukama izbalansira mač.Mada je nosio taj naziv,nije na prvi pogled podsjećao na mač.
Bio je to dugačak,relativno debeli,crni plastični štap,opremljen žicama nabijenim električnim nabojem tjekom borbe,a u svojoj unutrašnjosti,duž svoje osi,imao je metalnu oštricu koja se na pritisak izbacivala pomoću opruge duge koliko i sam mač.
Provjerivši svoje glavno oružje,Eugen napokon na glavu namjesti kacigu i nastojeći zatomiti poruke koje je nedavno primio od nepoznatog pošiljatelja,ovako opremljen,nalik na helenskog hoplita,požuri na trening.
Trčao je podzemnim hodnicima Arke,koji nikad nisu bili prometni ,i u težnji da ne zakasni,na što je robot bio jako osjetljiv,spotakne se na ulazu u lift koji ga je imao odvesti do trenažne dvorane.Uzdihan,nastojao je izbaciti tremu.Pričekao je da lift stane.Prvo što je ugledao dok su se vrata otvarala,bila je borbena konfiguracija njegovog strojnog učitelja.
Robot Verlaine je bljeskao svojim optičkim senzorima stojeći ukočen i opremljen rukama za borbe ,,prsa o prsa,, na čijim krajevima su se svjetlucale zakrivljene srpolike oštrice i uvlačni bodeži.,groteskno montirani na robotove zglobne teleskopske ruke sa pojačanom hidraulikom i ubojitom pokretljivošću.
Sva pažnja mu je usmjerena na njegovog malog štićenika kojeg je upravo posmatrao dok je mladac zadnji put provjeravao trenažnu borbenu opremu.
Iz robotovog zvučnika zagrmi glas koji je bio sve prije nego nježan.
,,Hajde požuri,nemamo cjeli dan,još nas čeka mnogo posla danas,a i inače ga imam preko glave,nisi ti jedino zaduženje na koje moram obratiti pažnju,,
Dječak ga prostrijeli pogledom poput indiga plavih očiju te podigne kacigu i stane je fiksirati na glavu,pažljivo vezujući spone na ovratnik neprobojnog prsluka i testirajući pokretljivost čvrstog vizira od neprobojnog pleksiglasa.
Kada je sa tim poslom bio gotov,zagonetno se osmjehne ,znajući da robot nemože isčitati njegov izraz lica,zaklonjenog iza trenažne oklopne opreme,koja je njegovoj naizgled krhkoj figuri davala zastrašujući izgled crne sjene.
,,Dobro,dobro,limeni,čemu nervoza ovo radimo jednom sedmično,i za vjerovati je da sve trebam napraviti po propisima,to je barem tvoja konstatacija,kada sko sa ovim treninzima otpočeli,prije nekih godinu dana.Nije li tako,,
Nije ni očekivao da mu robot odgovori.Eugen je naime bio do u najsitnijih detalja programiran softverom koje je za svakog pojedinačnog robota vjeće odobravalo svaki mjesec.
Toliko kratko razdoblje bilo je naime potrebno da program ne zastarjeva,imajući u vidu velik broj robotovoih radnih zadaća i zaduženja.Količina informacija koju je mogao pohraniti u svoju memoriju bila je nemjerljiva i ukoliko nije bio priključen na mrežu,ponašao se kao zasebna,autonomna radna jedinica itekako sposobna izvršiti svaki pred nju postavljen zadatak u okviru svog programa,koji je bio uistinu opširan i obuhvaćao manje više sve.
Rasadnički sistemi od održavanja života,ventilacije,obrane,brige za podmladak,ama baš svi resori unutar rasadnika ovisili su o robotima h1 i njihovim programskim osnovama.
Kao da pokazuje dozu netrpeljivosti, Diogen je ponovo zasvjetlucao kao božična jelka i uz pištavi zvuk uključio cirkulare na krajevima svojih dugačkih metalnih ruku,oštrice su zasvjetlucale i robot je dao do znanja dječaku da borba može otpočeti.
Eugen je rastvorio svoj masivni prozirni štit od pleksiglasa a drugom rukom prihvatio mač,zauzevši gard na 10 koraka od svog metalnog prijatelja.Koristeći blagodati prostorije koja je originalno služila kao kontrolni toranj za navođenje prometa u zračnom prostoru rasadnika,protivnici su počeli odmjerenim koracima stupati jedan prema drugome sa spremnim oružjem i željom za pobjedom,koja je Verlainu bila programirana a u dječaka se odražavala kao zapreteni ispušni ventil kojim se želio dokazati prvo sam sebi, a potom bilo kome iz vjeća tko je možebitno gledao svoju vlastitu vrijednost.
Eugen je prvi napao zaštitivši se širokim skutumom i pogodivši vrhom oštrice Verlaina u signalnu točku,vješto odskočivši u stranu i izbjegavši robotov protunapad.
Kao da se našao uvrjeđen,Verlaine prosikće kroz zvučnike ,,Ovaj put si odlično prošao ,mališa,ali svejedno će ova borba završiti tako da te propisno isprašim po turu,,
Mada je ovo nekom promatraču sa strane moglo izgledati brutalno i opasno za ljudskog igrača,ta pobogu robot je mahao cirkularima i bodežima načičkanim duž svojih krakatih ruku kao i srpolikim sječivima i kretao se za jedan stroj izuzetno vješto i agilno,ali ipak nije bilo ni teoretske šanse da ozljedi dječaka.
Sistemi mehaničkih sječiva na robotovom tijelu bili su tako precizno nariktani,da automatski u djeliću sekunde zaustave svoj rad čim se približe meti,a senzori bi registrirali bod za robota ukoliko bi njegova oštrica prošla na daljini od 5 centimetara od mete.Ako bi se i dogodilo kakvim nesretnim slučajem da okrzne svog štićenika.,masivni ali elastični oklop od gume i plastike ,kao i široki pavesa štit od pleksiglasa,imali su ga efikasno zaštititi.
Ovaj put i prije nego se Eugen skoncentrirao na idući napad,robot je preuzeo inicijativu.U tri brza koraka,našao se u protivnikovoj blizini,i ne jedan ,većdva snažna udarca zatresla su štit kojim se Eugen jedva stigao pokriti,ne uspjevši namjestiti mač za bod čisto zbog brzine robotove akcije.
Verlaine je samodopadno kružio oko dječaka,reproducirajući kroz zvučnik svog mehaničkog glasa imitaciju grlatog smjeha.
,,Što na ovo kažeš, Eugen,ha, ipak nisi popio svu vještinu i pamet ovog svijeta,he,he,he,,,
Eugen osjeti da mu je rumenilo udarilo u lice.Ali kao da se još više zainatio.Jer pravila borbe su nalagala da ona završava ukoliko se prime tri pogotka.On je dosad primio dva i ukoliko je mislio završiti borbu u svoju korist,naprosto je morao preuzeti inicijativu.Ljutito,želeći se iskupiti za maloprijašnji lapsus,Eugen je balansirao mačem u desnoj ruci,dok je štit držao sa strane nastojeći navesti robota da prvi napadne.Bio je ovo jedan od trikova koji je naučio u zadnjih nekoliko borbi.
Taktika je bila slična pradavnoj igri nogometa,za koju se u bazi podataka Arke tvrdilo da objedinjuje sve taktičke sastavnice kao i ratni poslovi.Ovim načinom nastojao je zbuniti robota,ali na sasvim obratan način nego kako bi se dao zbuniti golman u igri nogometa,očekujući slobodan udarac.
U toj pradavnoj igri,naime golman nije mogao znati u koju stranu vrata će lopta ići.
Tek kad je strijelac pošalje,golman se bacao u jednu stranu,a djelić sekunde bitan je bio u procjeni gdje će lopta završiti.Često se naime događalo da se golman zbog pogrešne procjene donesene u treptaj oka baci u sasvim drugi kut vrata,a lopta završi u suprotnom kutu.
Sada je taktika bila ista,ali uloge zamjenjene.Otvarajući se,raširivši ruke,Eugen je namjeravao navesti robota da napadne prvi.
Jedno vrijeme su stajali sučeljeni jedan naspram drugog,Verlaine sa zastrašujućim rotirajućim sječivima,a Eugen raskriljen poput sivog sokola,spreman da se obruši na pljen.
Ali ovaj put se Eugen preračunao.Nagli izboj svjetlosti sa senzora robotovog tijela,naveo je dječaka da na trenutak pomisli da se robot pokrenuo.Napravivši krivu procjenu,Eugen se vješto,koristeći štit poput plašta ,otkotrljao u desnu stranu,ali robot je ostao miran.Tek kad je Eugen završio sa kotrljanjem,njegovo masivno mehaničko tijelo se hitro pokrenulo,i iznenadilo dječaka u onom presudnom momentu kada se ovaj trebao osoviti na noge.Žestoki udarac rotirajućeg sječiva razbi u komadiće gornji dio Eugenova štita,završivši tako borbu u robotovu korist.Ali tu Verlaine nije stao.Drugom rukom obujmi dječaka oko pasa i dok se ovaj koprcao ljut i iznenađen,podigne drugu robotsku ruku,prebacujući dječaka preko koljena ljeve noge.
Eugen iznenađeno zaurla sa neskrivenim tragom panike u glasu.
,,Što sad radiš,budalo,dobro,dobro,dobio si ovu borbu,mogao si me ubiti onim udarcem,,
Shvativši da je u potpunosti u vlasti očigledno posesivnog robota,Eugen se smiri poput vučiča koji je naljutio alfa mužjaka.Sada se svojim mehaničkim glasom oglasi Verlaine.
,,A što sada,mališa,da ispunim obečanje koje sam ti dao,ha.Rekao sam ti da ćeš dobiti po turu,izgleda da me ništa ne spriječava da obećanje i ne izvršim,,
Eugen je suspregao svoju ljutnju i sram i drsko mu odbrusi,,Na radi što hoćeš,ove borbe su ionako bila tvoja ideja,,
Kao da je bio iznenađen ovom konstatacijom,Verlaine odbaci dječaka poput vreće na pod i odšeta do prozora kontrolnog tornja.Eugen ga je zapanjen gledao.,,Što li sada limeni namjerava,,pitao se iznenađen što je ova vježba krenula tjekom koji on nije očekivao.
Vješto se osovi na noge i otkači kacigu,otkrivajući podužu plavu kosu ,sljepljenu od znoja.
Robot vjerojatno nebi na to obraćao pažnju,ali u uglovima dječakovih očiju zrcalile su se suze.Što od bijesa,a što od srama zbog izgubljene borbe.
Umirivši svoje borbene udove i uperivši senzore u tmurno nebo što je pokrivalo sletnu pistu kroz staklo kontrolnog tornja,Verlaine se ponovo oglasi.
,,Ničeg se ne moraš sramiti,Eugen.Ova borba nije bila igra.Pokazao si izuzetnu vještinu i moći ću vijeću sa ponosom podastrijeti činjenicu da sam ti bio mentor.Tvoj život u rasadniku se bliži drastičnim promjenama,i ne želim da budeš nespreman,ukoliko se tjekom svog života nađeš suočen sa divljim mutantima.
Tvoja trenažna oprema sa kojom si danas radio, samo su segmenti oružanih sistema borbenih skafandera koje radilice koriste u mraku Wallhalle.Dođi Eugen,rijetko imamo priliku iz ove perspektive osmatrati nebo,dođi pogledaj na što ono liči,i nemoj očekivati da ćeš vidjeti zvijezde.
Eugen je skinuo sa sebe neprobojni prsluk i nazuvke i uspravio se u zeleno crnoj uniformi sa epoletama simbola munje ispod prikaza glave u zaštitnoj maski.Lagano se uputio put prozora,i došavši sa robotove desne strane,uputio pogled u nebo Wallhale.
Dopustio je mislima da ga ponesu,i u umornoj glavi stade mu se vrzmati sve što je naučio o ratnoj i općoj prošlosti Arke
Ovdje sa zapovjednog mosta,u relativnoj sigurnosti,bilo je skoro pa ugodno posmatrati vanjski pejzaž.
Osmatrački toranj uzdizao se 50tak metara u visinu,a u njegovoj okolici dok je pogled sezao u krugu od 1000 metara,rasprostirao se brisani prostor,asvaltirana prazna poljana premrežena fosforescentnim signalizaciskim svjetlima i tek rijetkim posjetiteljima iz zraka,koji bi čim završe svoje rolanje po pisti,skupili krila i uz pomoć teretnog lifta,koji ni iz zraka ni sa zemlje nije davao naslutiti da uopće postoji,bili uvućeni u utrobu rasadnika.
Nakon što bi se platforma lifta vratila u mirujući položaj,čitav ogromni kompleks,osim relativno niskog tornja nalik palubnom ,,otoku,,na nekadašnjem nosaču aviona,povratio bi svoj spokojni smirujući izgled biljarskog stola,doduše kružnog oblika.
Tvorci su nekoć davno došli do zaključka da je ovakav standardiziran oblik rasadnika optimalan i temeljne matrice su se držali zadnjih 500 godina.
Bolje rečeno,od vremena kada su užasi sekongera,nestali usljed svoje uništavajuće siline i dopustili ostacima čovječanstva da se konsolidiraju.
Jer ,netko u maglinama povjesti,bio on pojedinac ili grupacija,a prije će biti ovo drugo,došao je do zaključka da su mnogobrojni oblici ljudskog življenja u grupi,u gomili najbolje izvedeni u obliku vojničkog logora.
Funkcionalnost njegovih izvedivih oblika,bilo da je riječ o utvrdi ili provizorno sklepanom poljskom logoru,davala mu je prednost pred krajnje nepraktičnim izvedbama velikih gradova,robustnih,masivnih naseobina,čija je kičasta gracioznost uništila u potpunosti njihovu otpornu,žilavu vitalnost.
Nestajali su u globalnoj juhi od gljiva i vatrenih kugli kao uvertira u stravični krešendo sekongera.
Koliko je danas od njih ostalo,nije vrijedno spomena,tek neugledni karbonizirani i ugljenisani ostaci,a ni njih u velikom broju,imajući u obzir činjenicu da su se udarni valovi eksplozija koje su ih uništile,prekopale,i uzorale.Naime,na granici uništavajuće snage jedne fiziske naprave,nekoliko minuta kasnije iz drugog smjera,svoju udarnu moć,koja je talila čelik,pokazala je druga.
I tako su u nuklearnom tepihu bili izbrisani monumentalni kičasti gradovi,predstavnici samog vrhunca svoje dekadentne civilizacije.
Gradovi koji su nosili danas skoro zaboravljena imena kao što su New York,Rio de Janerio,Buenos Aires,Moskva,Novgorod,Tokyo,Kyoto,metropolitansko područje San Angelesa,Pariz,London,...
izlišno je nabrajati dalje.Ali kako su kasnije neki mislioci voljeli govoriti,uništenje tog starog ustrojstva,nije bilo nužno zlo.
Ova naoko kontradiktorna konstatacija donekle je držala vodu.Jer,istinabog,ljudi koji su nastavali taj stari svijet,pa čak i zauzimali visoke položaje unutar struktura vlastiistog,bijahu po svim principima koji čine stupove današnjeg ustrojstva Arke,degenerirali.
Aktivnosti naime koji su bili motor pokretač tog društva,pojmovi kao što su ,,ekonomija,,,tržišno gospodarstvo,,i slično,nisu imali nikakvu težinu unutar ustrojstva Arke,naime ,bili su toliko apstraktni pojmovi današnjim ljudima,koliko bi to bio let na mjesec nekom čovjeku iz kamenog doba.
Tvorci Arke naime ispravno su zaključili da je oblik kornjače,koliko god neprilagodiv bio,oblik izdržljivog trilobita jest onaj koji je u stanju nositi vitalnost čovječanstva u mraku wallhalle.
Ideja originalno nije bila njihova,jer tvorci su i sami baštinili svjetonazor i sistem vrijednosti starog svijeta,nestalog u plamenom ognju,ali imali su sreću,ako se tako može reći,što su se našli u povoljnijoj situaciji od stanovnika gradova.
Zakopani duboko u utrobi planinskog lanca,operateri onoga što se danas pamti kao već povjesno ime NORAD,doživjevši duboku starost,a u strahu od totalnog zatiranja ljudske rase,sjemena čovječanstva,počeli su raditi planove,vjrojatno i u praznovjernom religiskom strahu,kojeg su danas bili čuvari tek starci u hramu sjećanja,kako da ljudskoj vrsti dadu nadu u opstanak.Nadu u produženje vrste.
Nikoga nije zapanjila činjenica da su uprkos posvemašnjeg uništenja gradova,tih centara ljudske civilizacije,autonomne borbene jedinice,pogotovo oklopne,ostale su gotovo pa netaknute,sa autonomijom djelovanja u koontaminiranoj atmosferi skoro 6 mjeseci.
U nuklearnoj razmjeni bijahu bijahu korištena i fuziska oružja taktičke namjene,namjenjene uništavanju posada tenkova neutronskim zračenjem,ali nisu imale očekivani učinak jednostavnim korištenjem programiranih borbenih vozila bez posade,opremljenih onim što su u prošlosti nazivali umjetnom inteligencijom.
Bilo kako bilo,preživjeli ostaci čovječanstva,uglavnom raspoređeni po pokretnim borbenim jedinicama,spoznavši količinu užasa kojeg su proizveli,prestali su se međusobno uništavati i došli do zaključka da je poželjno da promjene svoje zanimanje od ratnika uništivača do sijača života,i to vlastitom krivicom bez ikakve prekvalifikacije.Shvatili su i da im sljedi samouko iskustvo graditelja i vladara,a bogami i dadilje.Ima naime poprilična doza sarkazma u činjenici da je taktika originalno namjenjena uništavanju ljudi,silom prilika i okolnosti postala kičma njenog opstanka.
U sada već dalekoj prošlosti,uloga oklopnih jedinica na razini puka,brigade,divizije,bila je,kako se moglo iščitati iz pradavnih zapisa,pojačana taktička i operativna pokretljivost,vatrena moć i antibalistička zaštita,kao i manevarska sposobnost,tako da su ta sredstva rata i uništavanja i te kako sposobna za svoju dijaboličnu zadaću i pored usavršavanja i masovnog stavljanja u opticaj sredstava protutenkovske i općenito protuoklopne zaštite.
Uticaj starih vojnih pisaca,danas gotovo mitskih ličnosti,imena kojih su Guderian,De gaulle,von Manstein,rezultirao je primjenom oklopnih jedinica u onome što se u prošlosti zvalo ,,svetenkovska doktrina,, koja je naime predviđala uporabu glomaznih,ali potpuno samostalnih i autonomnih združenih oklopnih jedinica,sa svrhom operativnog djelovanja.
Sama taktika,,modus vivendi,, ovih grupacija,bila je u početku svoje primjene,kod povjesnih,zemljopisnih naziva kao što su Kursk Orel,Staljingrad,Prohorovka,Kovel i ostali,da oklopni klinovi prodiru kroz dušmanski obrambeni sustav,nakon silovitih koncentriranih udara,tzv.,,klinova,,oni prodiru u protivnikovu pozadinu,okružujući nemale neprijateljeve snaage i najčešće ih u suradnji sa disperziranim pješaštvom,koje se razvojem situacije grupira u tzv.,,zdrug,,uništavaju.
Sve države,tj. U prošlosti najčešći oblik društvenog okupljanja ljudskih zajednica,prihvaćaju ovu filozofiju i dalje je razrađuju.
Jer,sagledavajući danas kroz duboki bunar vremena,kroz binokular povjesti,može se zapaziti i sindrom,,dvosjeklog mača,,u čovjekovoj težnji da uništi svog bližnjeg. Proučavajući ovaj aspekt prošlosti može se izvesti zaključak da je primjerice njemačka oklopna divizija bila manje,više organski entitet.
Čak su rabile i osobna imena.Jer,zdrug takve vrste naime davao je takvoj diviziji osobnost.
Njeni udarni klinovi na gusjenicama i kotačima imali su naime u pozadini obilnu potporu svog rodjaka,možemo reći i starijeg brata.Riječ je o dalekometnom samohodnom topništvu,i njemu pridruženim protuoklopnom zrakoplovstvu,koji su postali nezamjenjiv pratilac oklopne divizije.
Ona je naime i danas u oružanim sustavima Arke,najjači,najpotrebniji i nezamjenjiv oslonac pješaštva sastavljenog od h1 robota i ljudskih radilica,kao i združenih kiborga i robotskih autonomnih oklopnih vozila.
U razračunavanju sa manjim ili većim grupacijama mutanata,koji su usput rečeno u dosadašnjim sukobima sa vojnim formacijama Arke pokazali izuzetnu lukavost i žilavost,samovozna artiljerija i zračne snage su te koje krče put pješaštvu i tenkovima,te ih prate po dubini neprijateljske obrane.U samoj obrani,za koju zbog relativne slabosti mutantskih snaga nije do sada bilo potrebe,artiljerija presreče napadača daleko ispred kružnih,višeslojnih stupnjeva obrane rasadnika i ne dopušta mu da se nesmetano razvije za napad i približi trečem prstenu,tj najisturenijem obrambenom položaju u konfiguraciji obrambene strategije Arke.
Ne treba ovdje ni spominjati nevjerojatnu snagu vatre,veliku brzinu,dolet i kiruršku preciznost gađanja ovako koncipiranih obrambenih sistema svakog pojedinačnog rasadnika i radne kolonije.
A za teoretski razrađenu bezizlasnu situaciju,naime hipotetsku mogućnost da je neprijatelj pregazi,svako vijeće obrane,svakog pojedinačnog rasadnika kao i svake radne jedinice bilo je u posjedu sredstava terminalnog uništenja.
Vijeća su naime za takvu situaciju,koja je u iole ozbiljnijim vojnim raspravama bila uvjek iznova odbacivana,bila u posjedu nuklearnog oružja.
Zastrašujuće sredstvo,alat kojim je pometen stari,danas gotovo zaboravljen svijet i danas,uprkos praznovjernom strahopoštovanju i jezi koju je budilo u svim krugovima struktura Arke,imalo je svoju primjenu.
Ali bilo je naime strogo standardizirano i predviđeno samo i isključivo za striktno definirane uvjete i načine primjene.
Neovisno o orbitalnoj komponenti Arke,koja je u svom sastavu sadrzavala najjače hidrogensko oružje izrazito malih dimenzija namjenjeno razbijanju asteroida za koje bi se izračunalo da im je putanja opasna za tehničku infrastrukturu i uređaje koji su opsluživali Arku.
Vjeće obrane svake zasebne jedinice,bilo rasadnika,bilo radne jedinice,bilo je u posjedu oružja prastarog gun type modela iste one glomazne konfiguracije kakve je bio i little boy koji je sačinjavao prednji dio raketne ,bolje rečeno mlazne letjelice,tek malo drugačije izvedene od V1 sistema,njemačke masovno korištene raketne bombe.
Ovo antičko sredstvo za koje su tvorci bili itekako emocionalno vezani,bilo je standardna obrambena postava svakog pojedinačnog rasadnika.
Bila je u paru,tj uvjek 2 komada,pripravna na svom četveroosovinskom vozilu za lansiranje opremljena rampom i sa 2 raketna boostera namjenjena lansiranju sredstva poput praćke sa platforme.
U relativno dugoj povjesti Arke,nije zabilježen slučaj da je ovo sredstvo ikad bilo rabljeno,niti je postojala potreba za tim.
Tjekom sveg ovog toka misli,robot se nije ni pomaknuo.
Eugen je znao da je njegov borbeni trening neophodan i sa zebnjom je nastavio promatrati mračni bezdan gdje su jedine svijetle točke bila signalna svijetla.
Da bude i sam sebi iskren,Eugen nije pretjerano žudio za vremenom kad će morati napustiti rasadnik i Arci služiti kao Radilica.
Ali,Verlaine ga je pripremao za taj trenutak i objasnio mu da je to znak odrastanja.
Tada mu je rekao da djete ne ostaje vječno u koljevci i da su radilice prirodni nastavak u životu ljudskih bića.
Kiborzi koji su sačinjavali Vijeće bili su zadnja i izrazito dugovječna osnovica cjelokupnog čovječanstva.
Eugen duboko uzdahne dva puta i tapšanjem dade do znanja robotu da ga napušta.Verlaine mu bez riječi odvrati i ova dva borca se upute svaki svojim pravcem.
7
Eugen je morao sebi priznati da je i razočaran,a i nemalo posramljen ishodom borbe.
Robot Verlaine,u svojoj borbenoj konfiguraciji nipošto nije bio neprijatelj kojeg je valjalo potcjenjivati,ali neovisno o tome,Eugen je svejedno smatrao da je ovu borbu mogao početi i bolje.
Jer ovaj trening bio je sastavni dio njegove tjedne rutine,i ako nije osjećao napredak,osjećao je da je pomalo isprazno to što radi.Da nema nikakve svrhe.
Došavši u sobu koju je djelio sa Thomasom,kojeg usput rečeno nikad nije bilo u njoj jer su im rutine bile tako pravilno raspoređene da su se susretali jedino u vremenu spavanja.
Eugen počne sa sebe skidati glomaznu i nespretnu borbenu opremu.Kad je sa tim završio,baci se umoran na krevet i stane skupljati dojmove o događajima prije i za vrijeme treninga.
Bio je upućen na Verlaina i on je bio,uz možda onog štrebera Thomasa prva osoba kojoj bi se morao povjeriti.
Mozgao je Eugen intezivno i o događajima neposredno prije borbe sa Verlainom.
Zbunjivala ga jenaime djelatnost elektronske opreme koja se ponašala na krajnje čudan način.
Eugen je znao za centralnu memoriju i ključnu ulogu koju ova ima u održavanju Arke.Ali znao je i to da je ovaj strojni um strogo centraliziran i da sažima u sebi one vrijednosti svjetonazora,svrhe i filozofije kojima je prožeta Arka kao i to da su tehnička i upravljačka svojstva centralne memorije tako udešena da su specijalizirana za svakog robota pojedinačno,kao i za pomočni računalni sustav svakog pojedinog kiborga.CM ni u kom slučaju nije mogla istupiti kao neovisan entitet,premda je bilo zabilježeno u povjesti i takvih slučajeva.
To naime da je kompjuter postigao samosvjest i postao nosilac onoga što su neki voljeli zvati umjetna inteligencija.Ali Eugenu je bilo rečeno i to da su ti izdvojeni slučajevi zabilježeni u staroj civilizaciji,kad su kompjuterske mreže bile toliko ispresjecane,parcelizirane i često interesima svojih tvoraca suprostavljene tako da do dana današnjeg nitko nije bio siguran dali su te jedinice umjetne inteligencije doista osjećale samosvjest i neovisnost,ili su tek aktivirale jedan dio svojih softvera koji im je nalagao da postupaju individualno.
Bilo kako bilo.,Eugen je smatrao da za onakvo ponašanje elektronske opreme nipošto nemože biti zaslužna centralna memorija,ali bio je siguran i u činjenicu da nikakav program poslan od bilo kojih strana,ni u kom slučaju nije mogao neprimjećen proći ispred filtera Cma.
Znači,taj tko stoji iza ovoga sa monitorima je netko tko je jako dobro upoznat sa postavkama konstrukcije i načinom djelovanja Cma,kao i sa načinima da zaobiđe njene programe.
Eugenu jedino nije bilo jasno,što je taj namjeravao i napokon,tko mu se to obraća sa tako nejasnom svrhom.
Jer taj je,bio on tko mu drago,uzurpirao medij koji je Eugen koristio sa samo jednom svrhom,svojim obrazovanjem,isporučio niz dvosmislenih nebuloza i potom se isključio.
Primjetio je i izvjesnu dozu humora i to onakvog tipa koji je inače upražnjavao sa svojim kolegama,ali isto tako je smatrao da bi bilo pristojno u najmanju ruku da mu se predstavi.
Da kaže tko je i što hoće.Jer,iako se sastojala od niza individua,Arka je bila strogo centraliziran sistem.Drukčije naime nije ni mogla biti,sa obzirom na njenu svrhu.Kiborzi su naravno imali dosta doticaja sa radilicama zbog prirode svog posla i upućenosti jednih na druge.Roboti sa omladinom iz rasadnika također zbog svoje odgojne uloge i posla odgajatelja,ali pripadnici vjeća primjerice,imali su jako malo doticaja sa radilicama kao i svi kiborzi sa ovima iz rasadnika.
Nije da komunikacija među njima nije postojala,ali budući da nije bilo potrebe za njom,bila je svedena na najmanju moguću mjeru. Ma ne zbog toga što je netko mogao smatrati da kiborg nema što konverzirati sa primjerice nekim klincem iz rasadnika,već zbog jednostavne činjenice što Arka nije djelila toliku ovisnost o međuuticajima i interakcijama takvog tipa,kakvi su primjerice postojali u staroj civilizaciji.
Sve u svemu,Eugen je shvatio da netko želi stupiti u kontakt sa njin.
Očigledno netko tko poslom nije bio vezan uz rasadnik,a budući da je koristio optičke kanale centralne memorije izgleda da nije previše ni skrivao svoje namjere ma kakve god one bile.Jer komunikacija preko kanala centralne memorije nije jamčila nikakvu anonimnost.
Mučen ovakvim razmišljanjima,Eugen se ispravi na krevetu i zagleda u prazni crni ekran.Ustručavao se ponovo uključiti tu spravu,jer zadnji put je pokazala da je u stanju obnašati i drugačije funkcije osim služiti kao prezentativni ekranza potrebe obrazovanja.
Eugen se nasmješi sjetivši se one stare priče sa uzrečicom ,,Sezame otvori se,,
Ali,što je mogao očekivati ukoliko ponovo natjera ovog elektronskog sezama da se otvori.
Sada mu je bilo žao što nije o tom događaju obavjestio Verlaina.Ali bio je zauzet borbom i pripremama za nju,a uz to nije mogao znati kako će Verlaine reagirati.
Polako,nesigurnim pokretom ruke,Eugen ukljući monitor i pričeka da zaslon promjeni boju iz mrtvo crne u zelenu.
Nije znao što ima za očekivati.
Zaslon je oživio,ali nije pokazivao nikakav umetnut tekst,niti je prezentirao išta za što mu Eugen nije dao naredbu.
Dječaka nije pretjerano zanimao ni posao ni išta sa čim se bavio drugi pripadnik rasadnika,ali očigledno je bilo da je netko jako pomno pratio njegove aktivnosti.
Pa dobro,on nije ni imao što za skrivati.Sve sa čim se baviobilo je itekako transparentno.Napokon,svi članovi Arke bili su itekako upučeni jedni na druge.Dok je buljio u prazni ekran,,Eugen je mozgao kako da ovo svoje novo iskustvo podjeli sa Verlainom.
Robot je bio jednostavno alat,oči i uši centralne memorije,koja je sa druge strane bila svakodnevno filtrirana od strane vijeća,dakle,ukoliko bi podjelio svoju malu tajnu sa robotom,ništa nebi ostalo od tajnosti,koju on ionako nije zahtjevao,ali je izgleda bila itekako bitna onome tko mu je ove poruke slao.Eugen nije znao što da uradi,kako da postupi.
Taman je dolazio na ideju da zaboravi čitavu stvar i smatra je nečijom neslanom šalom kada odjednom monitor oživi.
Nije poprimio crnu boju sa crvenim ispisom kao prošli put,već se odjednom na njemu stadoše redati žive slike.Aktivnost koja do tada nije privlačila dječakovu pažnju,stade se odvijati pred njegovim zapanjenim očima.
Bio je upoznat sa većinom poslova kojim se bave radilice i kiborzi,ali nije na njih obraćao pažnju,iz jednostavnog razloga što ga se nisu ticali.Bar ne dosad.Prizori koji su se nizali dolazili su očigledno iz neke nepregledne pustoši Wallhalle,ali bili su prožeti živom djelatnošću.
Bio je prikazan rad svekolike mašinerije,bušilica ,rovokopača,eskavatora,bagera,usred nekog mjesta koje je bilo okovano mrakom i ledom.
Kamera je fokusirala čas djelove aparature,čas široki plan goleme bušotine i šetala je sa jednog mjesta na drugo i pokazivala kompleksnu aktivnost očigledno rudarskog tipa.
Pokretni elementi tog čitavogstrojnog organizma nisu imali gotovo ništa ljudskog, naime vizualno jako su kao cjelina izgledali organski,konglomerat,klaster tih strojeva,udruženih u zajedničku zadaću,prije je izgledao poput kakvegoleme mehaničke hobotnice koja sisa svoj pljen.,nego kao prijazni humanoidni mehanički prijatelj,modela h1 kakav je bio Verlaine.
Ali ponovo iznenađenje.Ovaj put nije bilo tekstualnog ispisa kojeg je Eugen očekivao,već iz zvučnika monitora zagrmlje glas koji je bio sve prije nego ugodan
,,Obrati pažnju dobro na ovo što ti imam reći,momče,jer se nemam namjeru ponavljati.Ovo što gledaš kao prezentaciju na monitoru,jesu rudarski radovi kojima trenutno rukovodim.Moje ime je Diogen,Kiborg seriskog broja robo tijela86232.Neka ti ovaj broj ništa ne govori,jer on nema ni tvorničko ni nikakvo drugo značenje.On je samo oznaka koju mi je dodjelilo vijeće.Ovo je dvosmjerna komunikacija,momče,pustit ćeš me da završim,a potom si slobodan da postavljaš pitanja.Nekidan sam ti ukratko izložio razlog mog zanimanja za tebe,pa je i red da ti se predstavim.Moje naličje,tj.model robot tijela možeš vidjeti na prikazu.Asada mi dopusti da ti kažem nešto o sebi................rođen sam davno,jako davno sa obzirom na svakodnevno poimanje vremena.Prije skoro 600 godina u stakleničkim rasadnicima na obroncima Olimpus Monsa na Marsu.
Iz današnje perspektive teško se sjetiti tog vremena,tim više što marsove biosfere više nema.
Ljudska kolonija raspuštena je neposredno prije sekongera.Moje prvotno ime,ono koje sam dobio rođenjem bilo je Tom Hammond.Imao sam i brata blizanca,ali on nikad nije doživio svoju adolescentsku dob.
Biološke roditelje nisam nikad upoznao,jer sam nastao kao dio osebujnog genženjerskog eksperimenta kakvi su se u to vrijeme neprestalno provodili,vjerojatno u težnji da ljude naprave otpornijim na posljedice nuklearne zime koju su već tada naslućivali.
Sama marsova biosfera bila je rasformirana neposredno pred sam rat,tako da nije teško zaključiti da je bio planiran davno prije,iako bi netko mogao zaključiti po njegovoj kaotičnoj prirodi da ga nitko nije želio.
Ali,daleko sam otišao,to je prošlost,davna prošlost.Bili bi naivni kada nebismo ništa naučili od nje.Upravo zato se tebi obraćam,Eugene.Znaš postavljati prava pitanja.Ona ista koja se više ne vrzmaju u ljudskim mozgovima.Zato ti i govorim sve ovo,jer vjerujem da ćeš naći odgovore.One iste koje ja nisam našao.
Ali ovako ti se obraćam da u tebi ne probudim STRAH.
Tu gnjusnu emociju koju ne želim da ti prostruji kroz kosti.Zato nalazim za shodno da ti se predstavim.DA ti opišem sam sebe prije nego me ugledaš svojim očima,da naš prvi susret nebude šok za tvoje nježne godine.
Znam da do sada nisi izlazio van rasadnika.Ljudi koje si do sada viđao bili su standardizirani primjerci pripravnika sa osnovnim nasljednim genetskim poboljšanjima.Znam da si pregledavao filmske zapise i da ti je poznato ustrojstvo Arke.Ali,osobno iskustvo,pogotovo vizualno,nikakva prezentacija nije u stanju izmjeniti.
U tim izoliranim rasadnicima vidim i sliku svog djetinstva.Jako su naime slični biosferi u kojoj sam i sam odrastao.Jedino što je ona bila zelenija,životnija,bliža poimanju idile,prvotnog Edena.Ali,sjećam se i da nije bilo izolacije.Od vanjskog svijeta negostoljubljive Marsove divljine,djelile su nas tek tanke stjenke tog zdanja i bili smo upućeni jedni na druge.Sjećam se i svog mentora,također kiborga koji je bio prvo što sam ugledao kad sam otvorio oči.
Bilo kako bilo,za tebe je dobro znati da ljudska bića nemaju samo i isključivo humanoidni oblik ,koji ti je jedino poznat iz neposrednog iskustva.Jer svi ljudi koje si do sada susretao,bili su ili tvoji kolege,tj pripravnici ili H1 modeli robota.Zato,prije nego se i osobno sretnemo,želim ti opisati svoje obličje u kojem se sada nalazim.,čisto da spriječim tvoj možebitni šok.
Neznam odakle je ispravno početi.Ali slušaj pažljivo.Počet ću od izgleda moje malenkosti,za koji na prvi pogled nemožeš zaključiti da pripada ljudskom biću.Građeno je od željeza,pa dobro bar njegova glavnina.Dugačko je 8 metara,ona njegova glavna osnova,koja se dade usporediti sa ljudskim torzom.
Evoluciske korjene tog tijela dade se pratiti skoro čitavo tisućljeće u prošlost.Vuče korjene iz ratne tehnologije 20tog stoljeća,bolje rečeno tehnologije izrade oklopnih vozila.Ono je itekako ovisno o tehničkoj potpori i održavanju,ali toliko je robustno da ima autonomiju preživljavanja u divljini Wallhalle više od mjesec dana,naravno,sa pripadajućim rezervnim tankovima goriva i dopunom.Od originalnih djelova,ostalo je samo moje organsko biće.,ono koje je zadržalo svijest i kontinuitet sjećanja.
Tjekom stoljeća moje robotsko tijelo se mjenjalo,tako da od prvotnog originala nije ostao niti vijak.
Sama osnovica tijela,ono što se zove podvozje ne izgleda impresivno.
Nastalo je težnjom konstruktora da se nečemu dade novi sjaj.Kroz prošlost,oblik,dimenzije,silueta ovakvih tijela kao što je moje,mjenjali su se po potrebi danog zadatka i vremena.Primjerice sa ciljem bolje protubalističke zaštite,zadnjih desetljeća prije sekongera oklopna vozila,među kojima je glavnu ulogu imao vodeći borbeni tenk,imala su tendencu da im silueta postaje sve niža...ali čim se netko dosjeti taktike ili tehničkog sredstva poboljšanja svog oružja,oponenti smjesta pronađu način da takvim pokušajima pariraju.
Odgovor primjerice na smanjenje siluete,rezultirao je da su u jako kratkom vremenu pronašli način kako da raketom probiju to tijelo sa njegovog krova,tamo gdje su mu ulazni otvori i tamo gdje je najmekši.
Bilo kako bilo,tjekom svog postojanja,Eugene,mjenjao sam 2 tipa robo-tijela.Obadva su originalno od svojih tvoraca bili zamišljeni kao nosači ljudstva.Prije vremena kad je nuklearna zima Walhalle onemogućila ljudima da šetaju van rasadnika u zaštitnim skafanderima,još davno prije sekongera.Ova robo-tijela bila su masovnokorištena u ratovima,mada ih tada još nisu tako nazivali,i ljudi su sa njima prošli mnoga iskustva.Prije svega,Eugen,iskustva preživljavania.Prvo od ovih robo-tijela,koje i sad koristim,jer se po mojoj osobnoj procjeni pokazalo kudikamo robustnije,izdržljivije i pouzdanije vuče korjen još iz samih početaka inžinjerije ovakve vrste,namjenjene naravno u ratne svrhe.
To je jedan od onih univerzalnih sredstava ratne tehnike,kojemu se posrećilo da objedinjuje optimalne karakteristike pokretljivosti,oklopne zaštite,univerzalnosti,što mu je omogućilo da bude proizveden u velikim serijama i da učestvuje u nizu ratnih operacija,a u krajnjoj liniji i da sačuva ljudsku vrstu od izumiranja u užasu sekongera.
Koliko se sjećam,korjene vuče iz prostora sjeverne amerike,iako nisam u to u potpunosti siguran.
Sjećam se kroz maglu svog mentora,također kiborga i njegovih izlaganja o robo-tijelima i njihovim prednostima.
Na tim filmskim zapisima,u sjećanju mi je robotsko obličje skoro identično mom sadašnjem,zaposleno u ratnim akcijama u jugoistočnoj Aziji,iz bezbrojnih ratova arapskih zemalja i Izraela,iz sukoba na Balkanskom poluotoku.
To željezno čuduvište koje nosi moj organski dio ,Eugen,nije propustilo ni jedan ratni sukob od vremena nastanka prvog prototipa pa sve do danas.
Da ne duljim dalje,Eugen,riječ je o gusjeničaru,izraz se odnosi naime na njegov pogonski dio koji nije nalik ljudskim udovima,a izgledom podsjeća na gusjenicu.
Uprkos svojoj relativno velikoj dužini,tijelo je izrazito visoke siluete,tupog nosa ravne plohe,koja se kosi pod 45 stupnjeva od gornjeg vrha put naprijed,sa farovima i optičkim sredstvima orjentacije na prednjoj strani,što rezultira sa tim da imam i formu ljudskog lica.
Pogonsko podvozje,tj.gusjenice,cjelom su svojom dužinom sa svake stranice tijela isturene su po bokovima.Pri vrhu svake stranice su otvori,originalno namjenjeni za otvaranje puščane paljbe,kada je svrha ovog robo-tijela bila ratovanje,a sada mi ti otvori služe za izbacivanje modularnih pomoćnih udova iz unutrašnjosti tijela.
Inače u prijašnjim vremenima,a za potrebe ratovanja,ova robo-tijela su bila opremljena vratima na stražnjem dijelu,originalno namjenjenim za ukrcaj i brzi izlaz pješaštva od 8 ljudi u ratnim operacijama.
Ikada je učestvovalo u ratu,ovo robo-tijelo nije imalo kupolu,već su na krovu bili provizorno namješteni bilo bestrzajni topovi,bilo navođene rakete,kao i standardizirani Browing kalibra12,7 mmna prednjem djelu krova.
Ne mogu sa povećom dozom humora a da se ne sjetim svog prelistavanja filmskih zapisa još prije svoje pretvorbe u kiborga,kada sam gledao jedan od prvih modela svog budućeg tijela,vjerojatno zapis potječe negdje sa balkana,gdje ono prati glavni borbeni tenk u njegovoj zastrašujučoj rušilačkoj zadaći.
Ali vremenom je sudbina ovom tipu robo-tijela dodjelila glavnu ulogu,upravo zbog njegovog svojstva prilagodbe,dok su konfiguracije glavnog borbenog tenka za vrijeme sekongera izumrle poput dinosaura.
Tjekom svog života,koji nije bio kratak,koristio sam i drugi tip robo-tijela.
Bio je to četveroosovinac izdužene linije i jako niske siluete.Takvo tijelojoš je uvjek u uporabi i omiljeno je pogotovo u članova vijeća između ostalog i zbog svojih amfibiskog svojstva.
I sam sam ga koristio u više navrata,ali ipak dajem prednost ovoj svojoj sadašnjoj konfiguraciji.
Ono što me čini svestranim,Eugen,jest činjenica da se na osnovnu liniju mog robot-tijela dade modularno namještati čitav niz,gotovo neograničen broj modularnih nadomjestaka,koje sam sve koristio ovisno o situaciji u datom vremenu.
Nekoć u prošlosti,u počecima ove tehnologije,ova robo-tijela bijahu poput invalida,koji nije sam sebi u stanju navući jaketu.Ako pod pojmom ovog odjevnog predmeta shvatimo oruđa i udove kojima se tijelo kiborga oprema.
Negdje u tim maglinama prošlosti,inžinjeri i konstruktori su došli na ideju da ovim robo-tijelima dadu mogućnost da se osamostale.Da ne ovise naime o nekom iz održavanja što se možebitno napio ili nadrogirao,pa svoj posao neradi sa entuzijazmom.
Dugo,dugo vremena,čak i prije nego sam prešao preobrazbu,osmatrao sam robotske udove,a da ti budem iskren,Eugen,nisu oduvjek roboti poput H1 modela bili toliko uobičajeni poput tvojih sustanara u rasadniku.Roboti su mi bili i radne kolege u vremenu dok sam imao ljudsko tijelo.U tom vremenu,najbolji radni kolege sa kojima sam ikad radio,bijahu robotski uređaji.Nema među njima zanovjetanja,nema patetičnih pokušaja bossinga,kojima su najčešće skloni programeri i konobari,nema urokljivih pogleda,nema pokušaja witchhunta,ima samo diskretna ljepota njihove strojne gracioznosti,njihov prigušen zvuk nalik na predenje mačke i njihova zapanjujuća točnost zadane izvedbe.Sa robotima sam radio cijeli vjek i nikad se nisam prestao diviti njihovoj između ostalog i fizičkoj superiornosti u odnosu na slaba,mušičava i nepouzdana ljudska bića.
Imade i povjesne pravičnosti u činjenici da je ovaj nepouzdani ljudski duh,prisilno,čisto zbog užasa sekongera zatvoren u zidove rasadnika,gdje ga je kod ljudske mladunčadi jako lako kontrolirati
Onaj uređaj ,koji je robo tijela,tipa koje i sam koristim,lišio statusa invalida,u stručnoj literaturi naziva se klizna staza,a nju je zbog ravnog krova moguće ugraditi na postojeće robo-tijelo.
Riječ je o dvije šine koje svaka sa svog boka ,protežu se duž cijele dužine vozila.Zašto klizna staza.
Pa zato što je uređaj montiran na njoj,moguće pomicati od stražnjeg do prednjeg djela bez zastoja.
A sam uređaj jest robotska ruka jako slična biološkoj ruci kod čovjeka.Nadlaktica,naime fiksne dužine,podlaktica koju je moguće teleskopski produžiti i šaka koju je moguće modularno mjenjati,ovisno o prirodi zadatka.A više ovakvih modula raspoređeno je u mrežastim spremnicima sa strane svakog vozila.
Ove hidrauličke ruke su u paru,jedna sa svake strane.Kada je robo-tijelo van funkcije,obadvije ruke skupi i polegne ih na krov ,tako da promatraču sa strane uopće ne upadaju u oko.
Možeš se zapitati,Eugen,kakva je svrha ovog uređaja.Kao što ti već rekoh,pomažu robo-tijelu da bude autonomno,da ne ovisi nimalo o ljudskom održavanju
Ovdje mogu opisati njegove mogućnosti.One koje sam maloprije usporedio sa oblačenjem jakete.
Kada su u stanju mirovanja,ruke su preklopljene i položene po sredini krova vozila.U rezervnu njihovu opremu spadaju po 4 rukavice po svake strane boka vozila.Modularno ih mjenjajući,robo-tijelo je u stanju da na stražnju svoju radnu stanicu izvedenu poput obične kuke postavi čitav niz raznih alata kakve obično koriste traktori,žetelice,kombajni,čistači mina i ostala sredstva.Gledajući straga robo-tijela,gdje vrši rad,pada mi napamet domaćica iz prošlosti gdje četka rublje na dasci u barilu.Taj robot bio bi u stanju na svoj stražnji dio po potrebi postavljati razne veličine krakova bagera sa kašikom ili pneumatskim čekićem,mogao bi uspješno zamjeniti svaki poljoprivredni radni stroj,a da ne spominjem mogućnost namještanja oružanih sistema na krov.
Kao što već rekoh,prednja njegova strana ,izvedena kao zakošena ploča i sa farovima sa strane,odaje dojam nekakvog lica.Daje mu naime osobnost.Ikada se nalazi u žustroj filozofskoj raspravi sa ljudskim bićima,premjestivši ruke na prednji kraj vozila,i okrenuvši lice ka sugovorniku,robot je u stanju svoje izlaganje glasom iz zvučnika popratiti osebujnom gestakulacijom i mjenjanjem izraza lica samim paljenjem i gašenjem farova i optičkih senzora,jako nalik očima.
Da ne spominjem mogućnost da je taj i takav robot sposoban samostalno upravljati alatima za opremanje svoje prostrane unutrašnjosti a budući da njegova osnovna temeljna konstrukcija,gusjeničar,kojega sam prvog spomenuo nema maritimna svojstva,njegov četveroosovinski rođak u stanju je namjestiti pentu na svoju zadnju radnu stanicu i zaploviti rijekama,morem, i jezerima.Još jedna mogućnost kojusam zaboravio spomenuti.Budući da mu prednja strana ima ulogu ,,lica,,vezano uz sociološki kontekst,originalno nije predviđena za instaliranje alata.Ali za potrebe krčenja šume u požarima,moguća je izvedba ugradnje klješta nalik čeljustima mrava-vojnika sa lančanom pilom na unutarnjoj strani svakog kraka.,,
Kiborg na trenutak prestane sa izlaganjem .Bio je itekako svijestan da se ono odužilo,a nipošto nije želio dječaka uspavati,hipnotizirati,a još manje prestrašiti.
U ovome opisu bio je itekako detaljan.
Eugen je gledao prizore iz industriske djelatnosti,ratne tehnike,svekolike mehanizacije,ali nije nikad dolazio na ideju da sva ta mašinerija jeste u velikoj mjeri humanizirana.Osim malobrojnih radilica,glavninu,bolje reći zapovjedni kadar sačinjavali su kiborg mehanizmi poput Diogena,koji mu se upravo obratio.
Diogenovo se izlaganje završi.Na ekranu je ostala zamrznuta slika Diogenovog tijela sa alatima pridodanim osnovici,nanjenjenim rezanju leda,u biti velikim pilama.
Slika je mirovala,ali je kanal za komunikaciju ostao otvoren.Eugen je mogao razgovarati sa svojim novopečenim prijateljem.
Bojažljivo,kao da osjeća krivnju zbog ove konverzacije,Eugen sramežljivo prozbori u mikrofon..,,U redu,sad znam tko si,ali od svih kiborga tvog ranga,ti se obraćaš baš meni.To mi je jako intrigantno.Dali nešto očekuješ od mene.,,
Glas iz monitora ponovo prozbori ,,Znaš,mališa,naša Arka nije prvi organizirani oblik ljudskog postojanja,ljudske zajednice,ali,hoćeš,nećeš izgleda da je u situaciji koja trenutno vlada na zemlji najučinkovitija.Cilj ovog mog izlaganja je da ti ukažem koliko je postala strojna,jednoobrazna,iz svega se da zaključiti da joj fali poleta,fali joj onaj dio ljudskog duha koji teži inovativnosti i koji se nemiri sa prosješćnošću.A taj duh sam prepoznao u tebi,Eugen.Toliko sličiš na Rangara,da izgleda kao da gledam svog starog drugara dok gledam tebe...,,
Eugen ga naglo prekine,,Dali misliš na inicijatora Sekongera,čovjeka koji je počeo sa nuklearnom sterilizacijom zemlje,dali misliš na tog Rangara,,
,,Da,upravo na njega,,odvrati Diogen,,I za tvoju informaciju,odlično sam ga poznavao,odrasli smo skupa,,
Eugen nije mogao vjerovati svojim ušima.To je bila prošlost,davna prošlost,a ako je ovaj kiborg tvrdio da je osobno poznavao tu sada već mitsku ličnost,onda je bio stariji od svih kiborga u vjeću.
Glas iz zvučnika se ponovo oglasi...
,,Imam zadatak za tebe ,Eugen.Na jednom od Alpskih vrhunaca postoji hram sjećanja.Reprogramirao sam ovog robota,koji ti je osobni mentor,i on je sada pod mojim nadzorom.Dobro odspavaj,dječače,jer za 24 sata čekat ću te na obodu sletne piste koja ti je trenutno dom.Imamo još koješta za pričati,a osobni kontakt je najbolji.Poći ćemo skupa do hrama sjećanja,jer me živo zanima ima li Rangarove ostavštine u tebi.Imao je potomaka naime da im se broja nezna.Put do hrama dugačak je 5000 km,i valja ga preći u potpunosti kopnenim putem kroz divljinu Wallhalle.Takva su pravila.Zračni prijevoz dozvoljen je jedino u zadnjem stadiju putovanja.Dobro se odmori,dječače,jer nas čeka dugo putovanje,,
Glas utihne i monitor se izgasi.Eugen je još dugo gledao u prazan ekran,uzbuđen zbog događaja koji imaju usljediti......
8.
Propisno odjeven u zaštitni skafander kakav su inače nosile radilice na poslovima van sigurnosti infrastrukture Arke,Eugen je klipsao za Verlainom i njegovim pratiocem,četveronožnim dronom kojeg je od milja prozvao Rimbaud.
Ovo je bio prvi put da je izašao iz rasadnika i za dječaka je to bilo jedno posve novo iskustvo.
Hitali su na sastanak sa Diogenom,koji je upravo za ovu priliku zračnim putem potegao sa Antarktika.
Izgleda da je neobičnu važnost Diogen pridavao ovoj avanturi,budući da je prevalio polovicu globusa nebi li im se pridružio.
Robot podigne svoju mehaničku ruku prekrivenu plastičnom kožom ,dajući znak skupini da zastanu.
Svojim infracrvenim senzorima naime,registrirao je objekte puno bolje nego slabi i nesavršeni ljudi.
Ugledao je Diogena gdje im dolazi u susret dižući kaskade prašine.Robot se oglasi,,U redu,Eugen,mi smo svoj dio puta napravili,naše je da pričekamo kiborga i da se dogovorimo o daljem tijeku putovanja,,
Sada ga je i Eugen ugledao.Robustno vozilo dolazilo im je u susret svjetlucajući svojim farovima i optičkim senzorima.Bivao je sve veći,dok napokon nije zauzeo čitavo vidno polje.
Došavši na nekih 10tak metara od skupine,naglo zakoči.
Diogen je u ovoj konfiguraciji za duga putovanja bio,pa može se reći impresivna pojava.Riješio se naime rudarskih alata,a na krov je postavio kupolu iz koje je na prednjoj strani stršila cijev poluautomatskog BOFORS topa 40mm,a svoje dvije ruke premjestio je sa klizne staze po obodu tijela na zadnji kraj kupole.
Duž bokova ovog robo-tijela bili su postavljeni rezervni cilindrični spremnici goriva.
Diogen otvori ulazna vrata na zadnjem dijelu vozila,otkrivajući prostranu unutrašnjost,udobno opremljenu za duga putovanja.Iz njegovog zvučnika prolomi se glas...
,,Hajde,ulazite,što čekate,minimalno je 5 dana putovanja pred nama.Imat ćemo dovoljno vremena da se ispričamo,sada kad smo se napokon upoznali.,,
Rimbaud uskoči prvi,poput poslušnog psića.Verlaine podigne Eugena ,držeći ga ispod pazuha,i ubaci ga u vozlo poput prtljage,i na kraju i sam zakorači u unutrašnjost.
Diogen zatvori ulazna vrata,okrene se oko osi i punim gasom zaputi ka odredištu udaljenom skoro 5000 km......
9.
Putovanje je bilo sve prije nego ugodno.
Diogen je naime prilagodio svoje robo-tijelo za dugu hodnju,tako da je ono sada podsjećalo na oklopni nosač trupa.
Njegovoj robotskoj pratnji bila je potrebna samo nadopuna baterija iz Diogenovog akumulatora,a za dječaka,bila je osigurana dostatna količina destilirane vode i hrana.ž
U početku putovanja,Eugen je uživao u ulozi koja ga je dopala.Zamolio je naime Diogena da prebaci upravljanje na ručne komande i prva dva dana dječak je uživao u ulozi zapovjednika tenka.
Sjedio je u rotirajučoj kupoli,i pomoću sistema periskopa i ekrana imao ljep pogled na mračnu pustoš Wallhalle,čiji je sablasni mir narušavao Diogen,dižući kaskade prašine iza sebe,svojim širokim gusjenicama.
Eugen je prvih dana putovanja bio gotovo pa euforičan.Volio je povjest.Uživao je u pričama iz prošlosti.O velikim događajima,o presudnim momentima.
Sada se zamišljao u ulozi vojnika AFRIKAKORPSA. Uživljavao se u ulogu tenkovskog asa iz jednog prastarog rata.
Prelistavajući stare dokumente,našao je i to ime.Zamišljao je sebe u ulozi Mihaela Witmana,gdje sa svojim 88mm topom,ugrađenim u Tigar tenk brani granice Reicha.,granice nikad definirane,baš kao što je slučaj i sa Arkom.
Za ovu prigodu,Diogen je svoju kupolu opremio 40mm Bofors topom,čisto zbog opasnosti od neprijateljski nastrojenih mutanata.
Nije da su mu pri ovakvoj brzini mogli napraviti ozbiljniju štetu,ali ono čega se Diogen bojao,dogodilo se nekim njegovim kolegama više puta.Mutanti,pogotovo reptilski dugovječni soj,izuzetno žilav i agilan,nije zazirao od samožrtvovanja.
Bilo je slučajeva da su ti polugušteri,poluljudi,u nedostatku kumulativnog protuoklopnog oružja,bacali se pod gusjenice sa svežnjevima dinamita,onesposobivši tako robo-tijelo.
Jer to je bila jedina stvar koju kiborg nije mogao rekalibrirati i servisirati bez pomoći sa strane.
Za promjenu lanaca pogonskog sistema bila je potrebna pomoć ili radilica ili H1 robota,i zato je Diogen pomno motrio okolinu,da na svakog sumljivog guštera zaspe salvu projektila 40mm prije nego sumljivac uspije doći u blizinu.
Kako su dani prolazili,,Eugena je pomalo prolazila euforija.
Diogen nije bio pretjerano pričljiv,pa je vrijeme kratio kartajući se sa Verlainom,i igrajući se svakovrsnih igara za ubijanje dosade,koje su bile poznate samo njima dvojici.
Uglavnom su uključivali taktičke simulacije.Diogen začudo kao da je zaboravio govoriti.Napomenuo je dječaku da se ne prestraši kad ugleda čuvara.
Ignacije je naime bio mutirana,genženjerski poboljšana jedinka,baš kao i neprijateljski raspoloženi gerilci.
Kako su dani prolazili,Eugen je sve više mozgao o čuvaru.U grudima je osjećao nelagodu,jer Diogen mu nije objasnio ni motive ni razloge čuvarevog interesiranja za jednog naoko beznačajnog dječaka.
Ali,vrijeme je prolazilo,i Eugen je predosjećao da će dobiti prave odgovore....
10
Naš poletni četverac nezaustavljivo je grabio ka svom cilju.
Diogen je u svojoj utrobi nosio teret koji još nije bio pun dvojbi i pitanja poput njega samog.
Jer,ovaj dječak,kojeg je vodio u hram sjećanja nije bio ,,komplicirano malo stvorenje,,,nego svojevrsna prazna boca koju je trebalo napuniti.
A matrijal kojim se ona puni,nije mu mogao dati Verlaine.Ta kako pobogu.
Gledajući ih sa strane,čovjek bi mogao zapaziti da se radi o dvojici drugova.O dva dobra prijatelja.Ali sam Verlaine,bio je tek programirani robot.Strojni,humanoidni entitet gracioznih pokreta i sa nebrojeno mnogo kompliciranih motora koji su tu imitaciju čovjeka pokretali.
Jeli on imao svijest,,,NE.Imao je programe koji su se tjedno dopunjavali preko centralne memorije Arke,i to je sve.
Jer priča o ,,inteligentnom,, stroju i dan danas je budila povišene tonove i neslaganja u vijeću. Danas već mitska predaja o stanju u svijetu prije nuklearne zime,ukazivala je na jednu nazovi ,,osobu,, u tim burnim previranjima.
Bila je to Demetra.
Nitko u vijeću nije mogao zauzeti sa potpunom sigurnošću stav spram nje.Tko je ona,što je ona,i ako i jest bila samosvjesna kao što je tvrdila,zašto je pristupila agresivnim činima koji su rezultirali tolikim ljudskim žrtvama.
Diogen se tada nije još ni rodio,ali njegov mentor mu je pričao o njoj u superlativima.
Sjećao se kada je imao nekih 12 godina da ga je Generalissimus i osobno upoznao sa njom.Ali kvragu,prihvatio ga je za ruku,prošetao sa njim kroz biosferu i odveo ga do videofona.Nije tu bilo puno konverzacije i raspravljanja.Iz zvučnika se začuo jedino britak ženski glas,a na ekranu se pojavila ženska glava prčastog nosa i plave kose svezane u punđu.
Demetra mu se nježno osmjehnula i sada iz ove perspektive,kroz ponor vremena,Diogen se samo sjećao kako je čestitala Antimonu što je izabrao svog nasljednika....
Od tog naizgled banalnog umetka u Diogenovu sjećanju prošla su stoljeća,ali i danas je razmišljao o tome.
Jer,Arka kao zatvoreno,samodostatno ustrojstvo,oblik organizacije ljudske zajednice,nipošto nije mogla opstati bez strojeva.
Ova expedicija imala je za svrhu u jedan ljudski um,sa svim što je on podrazumjevao,još uvjek mlad,poletan,nasmijan i vedar,usaditi ustrojstvo stroja.
Ova igra riječi u Diogenovom umu,često se ponavljala kroz stoljeća.
Jer od svog mentora,koji je živio u svojim imaginarnim svjetovima,toliko se naslušao o osobnim,grupnim i inim utopijama,proizvedenim bilo u ljudskoj imaginaciji,bilo u djelu kakvog pisca,glazbenika ili umjetnika,bilo u cyberspaceu izgleda da je Antimon bio i svojevrsni narkoman u tom pogledu.
O tim svojim svjetovima bio je izgleda i ovisan,a priroda njegovog bića bila je u toj mjeri dijabolična,da je izazvao kontra države koju je vodio željeznom šakom u stilu bogocarskih helenističkih kraljeva,nasljednika Dijadoha,koordiniranu akciju koalicije svih svjetskih vojničkih sila,i kako je čuo od samog generalissimusa,njegova zemlja koju je on sam prozvao utopijom,skupo je prodala kožu.
Diogen se sa sjetom pa i ljubavlju sjećao svog mentora.
Bio je taj spoj nespojivog.Hodajuća tempirana bojeva glava.Ali kako neki kažu,on je bio jedan od prototipova.
Svoj kratki život u ljudskom,humanoidnom obličju proveo je kao mutant namjenjen ratnim akcijama.O da,događalo se i njemu štošta.Streljali su ga pa je ostao živ. Njegovo prvo mehaničko tijelo,u biti izvedenica izraelskog tenka ,,merkava,, bilo je zasuto tolikom baražom kumulativnih projektila,pa je njegov trodjelni mozak i to preživio.
Nakon osude na ostrakizam na Marsu,nebrojeno puta se skotrljao niz obronke Olimpus Monsa i ostao živ.
Njegovo leteće cepelin tijelo je više puta bilo uništeno,doslovno rastrgano u stravičnim marsovim pješčanim olujama,pa je opet ostao živ.
Generalissimus Antimon,njegov mentor,jednom riječju bio je HRABAR čovjek.To što mnogi u Vijeću,koje je utemeljio drugi prognani kiborg,čiji mauzolej grobnica krasi jedan od saturnovih satelita,smatraju Antimona za idijota,to je bila njihova osobna procjena,koja se formirala između ostalog na osnovu objeda i insinuacija koje je Antimonov suparnik,general Budjoni širio o svom kolegi u svojim memoarima.
Za Diogena je Generalissimus bio otac u onom tradicionalističkom smislu,i premda nije djelio ni jednu njegovu karakternu crtu i dan danas je bio ponosan na radoholičarsku,ponosnu,PROLETERSKU karakternu osobinu koju mu je Antimon utuvio u glavu još dok je bio mali goluždravac u rasadniku marsove biosfere.
Sada,poslje više stoljeća,Diogen nije uspjevao dovesti u sistem liniju razmišljanja ,što je Antimon uporno pokušavao probuditi kod njega.
Onu sposobnost mozgovnih struja,sivih gangliskih stanica koja se stječe dugogodišnjim studiranjem,stjecanjem usmjerenog korpusa znanja.
Onu sposobnost koja nije bila potrebna u vojničkim organizacijama,ali je činila kamen-temelj društvima prije Sekongera.
Društvima koja su počivala na striktnoj podjeli zaduženja i gdje bi se UOMO-UNIVERSALE Leonardovog ili Mikelanđelovog tipa proveo poput židova u trećem rajhu ili osumljičenog komunista za vrijeme Mekartijeve strahovlade.
Jer društvena organizacija vojničkog tipa,bijaše sklona svojoj najsitnijoj,najbeznačajnijoj jedinici sugerirati onu staru mudrost ,,UPOZNAJ SAMOG SEBE,,ili u militantnijoj verziji ,,NAĐI UNUTARNJU SNAGU,,
U vremenu zalaza stare civilizacije,društvo informaciski stubokom povezano,cinično,licemjerno društvo,lansiralo je tom linijom razmišljanja parolu ,,Upoznaj svoja ograničenja,,
Diogen je osjećao ispade bijesa pri pomisli na ovakve sugestije.Na ovakvo spamanje mozga.
Jer,ako čovjek nije po ,,pravilu službe,,koje je u staroj civilizaciji bilo toliko nedefinirano,upravo poput raspuknutog užarenog kotla,onda na svekoliku pozornost dobro,,uhljebljenih,,trutova sa vrha financiske i sa njom povezane političke moći dolazi individua,ličnost kakav je bio primjerice Antimon.
Na udar kolektivne psi-energije zajednice dolaze toliko banalne svakodnevne stvari naciljanog pojedinca.
Jako je bitno,primjerice,što sumnjivac sniva,što mašta,što gleda,što jede,gdje spava.
U ovom vremenu rasapa starih vrijednosti,ničiji bastion nije bio siguran.Utjerivanje svog svjetonazora ostatku globusa počele su,ne smije se reći države,ali entiteti čija je ekonomska moć,razgranata poput krakova hobotnice,a služeći se institucijama najjačih država,kojekakvi lobiji ove ili one konfesije bez ikakvog pravovjerja osim svoje financiske moći.
Ljepota hodočašća i purifikacija duše,upravo ono što je četverac upravo radio,stavljeno je pod povećalo zatupljene javnosti.
Pojava novih mučenika u ta burna vremena,bila je rezultat između ostalog zabrane hodočašća u Meku,razorenu poslje divljanja savezničkih trupa pod zapovjedništvom generala Lust-a.
Ljepota samorazapinjanja na Filipinima također je došla pod povećalo kao i samobičevanje i padanje u trans u spomen pogibije immama Husseina u Ašuri.
Sve ovo rezultiralo je pojavom neo-assassina.Sverazgranatom pokretu kojem je osnivač i religisko-ideološki vodja bio na zapadu odgojen Imam Aziz al Akbar ibn Hassan.
Bio je to odgovor onog djela ljudskog bića koje je znalo da je BESMRTNO iz nauka Eleuzine ,svih mjesta i vremena na raspored uslovljenih ljudskih ljuštura,aparatčika i pasa čuvara novopečenih gospodara ljudskih sudbina koje su težili i uzurpaciji ljudske duše.
Nekoć,u idiličnim vremenima,država koja je prožimala katoličanstvom iznjedrena utopija,nekoć toliko hvaljena humanost,postala je uslovljena.
Muška težnja da od sebe napravi IBERMENŠA dovedena je do toga da se nasuče kao brod na morsku sprud.
Jer dokolica i samostansko mrmljanje i sa njim povezana duhovna snaga,te sve stvari su financijeri htjeli uzeti pod svoje,a pravovjernu vjerničku struju optužiti za terorizam.
Sljedeći ovaj tjek misli,Diogen je jedva čekao da Eugen,zbog koga je ovo sve i poduzeto,osmotri hram sjećanja.Ne toliko zbog njegovih preljepih vrtova i fontana nalik Versailessu,ne toliko zbog njegovog prijatelja,Davida,jedinog preživjelog do danas,koji je kao čuvar hrama uzeo samostansko ime IGNACIJE već zbog goleme brončane statue Rangara,svog najboljeg druga iz školskih dana,idejnog tvorca Arke i neposrednog uzročnika nuklearne zime.
Umoran od puno razmišljanja,Diogen osmotri unutrašnjost svog tijela vozila.
Eugen je spavao udobno zašuškan u Verlainovom naručju.Rimbaud je rekalibrirao svoje manipulatorske sisteme.
Diogen uključi centralni kompjuter vozila i električnim putem prekine dotok misli u svoj prastari mozak.
Motori jače zabrundaju i ubrzaju vozilo put hrama sjećanja.Čekao ih je još dug put....
11.
Dok se nezgrapno Diogenovo vozilo kotrljalo put planinskih vrhunaca ,koji se još uvjek nisu ni ocrtavali u daljini,Verlaine je namještao i fiksirao manipulatore na leđima svog četveronožnog kolege,drona Rimbauda.
Eugenu je ova scena bila šaljiva.Roboti su u nekim slučajevima znali izgledati kao tako tupava i nespretna stvorenja.
Ali uprkos tome,bez njih i njihove asistencije,Arka nebi mogla opstati.
Tjekom prvih dana putovanja,Diogen je dopustio dječaku da se igra sa njegovim upravljačkim konzolama,namjenjenim ljudskoj posadi,ali ovaj se brzo toga zasitio.Jednostavnije je to bilo prepustiti kompjuteru vozila,jer čak ni mozak kiborga nije imao volje da se bakće sa tim.Eugena je dugo kopkalo ono što je čuo o vremenu prije nuklearne zime.O vremenu kad je nebo bilo plavo,i poslje neugodnog ustezanja upita Diogena što misli o tvorcu tog ustroja i njegovoj eventualnoj krivici.Kiborg izađe u susret dječakovoj radoznalosti.
IZ ZVUČNIKA SE PONOVO ZAČUO SADA EUGENU VEĆ FAMILIJARAN GLAS...
,,Nije on sam tvorac svijeta u kojem živimo,Eugene,i kakvog jedino poznaješ.To ti mogu potvrditi zasigurno,jer sam ga osobno poznavao,štoviše,odrasli smo skupa,,
Eugen ga prekine,,Ali,negdje sam čuo za mišljenje da je svijet bio kudikamo ljepši prije Sekongera.Da su ljudi mogli nesmetano šetati pod otvorenim nebom,bez straha od radioaktivnih padalina,da su imali tu slobodu da nezaštićeni plivaju u rijekama ,morima,jezerima,,
Diogen prekine dječakovu kontru-,,Da,to je donekle istina,ali kakva je to vrsta slobode,Eugene,U tim vremenima stvar je bila u perspektivi slobode i onome kako je tko tumači.Ti primjerice uzimaš zdravo za gotovo svoj položaj u društvu,ono što je u vremenu prije Sekongera valjalo izboriti.Uzimaš zdravo za gotovo da zaspeš čim legneš u krevet,da osjećaš sitost poslje ručka,čija hranjiva vrijednost i nije nužno velika...još si previše mlad da ti govorim o ljubavnim jadima,sve te biološke ,prirodne sposobnosti ljudskog tijela,bile su u tim vremenima izložene takvim vjetrometinama,manipulacijama pod parolom osobnog libertinizma,kakvo se nije promoviralo nikad dotad u povjesti,,
Kiborgovo izlaganje prekine zvonki dječakov smijeh...,,Pa naravno,normalna je stvar ,Diogene da čovjek zaspe kad legne u krevet kao i da je sit poslje ručka,o čemu to trabunjaš,,
Kiborg bi se na ove dječakove riječi nasmijao samo kad bi mogao.
,,Znaš,Eugen,nemoj nikad loše govoriti o strojevima.Prvi strojevi nisu bili ovi od metala u kojem se upravo voziš,već od drveta,bronce i mnoštva ljudi,a da se ta energija uspješno kanalizira,ljudi su prihvatili STROJNI način djelovanja,,
Eugen ga prekine...,,Opet filozofiraš,dobro pa reci mi u čemu je ta tolika razlika koju voliš naglašavati između današnjeg stanja u svijetu i onoga prije rata...,,
Diogen se oglasi preko sintetiziranog zvučnika....,,Što je vojnička organizacija,to znaš,otkad znaš za sebe....e pa vratimo se u prošlost i jedno od tih ustrojstava koje je Rangar često spominjao u svojim spisima...vratimo se u malu aziju i sjetimo se Orhana,osmanliskog sultana koji je ustrojio vojničku organizaciju koju je nakon kolektivnog vjerskog obreda šeik Hadži Bektaš,osnivač derviškog reda nazvao JANIČARI,što na turskom znači doslovno nova vojska.Rangar ih je često spominjao,a radi razumjevanja onoga što ti govorim,obrati pažnju,Eugen na STROJNI element te organizacije.Jedan od njih bio je kao nijedan.Oklopljenom austriskom kirasiru na otvorenom polju nije mogao nauditi.Dvojica su bili jedan,a njihova unutarnja kohezija bila je nanovo uskrsla disciplina rimskih legija.Hranitelj Janičara bio je osobno sultan,i imena činova u te poturčene djece imaju veze sa pripremanjem hrane...Najviši zapovjednik nosio je naziv ,,čorbađibaši,,oliti ga glavni spremač juhe.Kapetan je nosio čin koji je zvučao kao aščibaši,što će reći glavni kuhar,poručnik sakabaši što znači vodonoša i slično.Možeš onda razumjeti koliko se držalo do zajedničke prehrane i stanovanja.Do stvari koje su jačale njihovu zajedničku oštricu.
Njihov fašio bio je veliki kazan,glavni simbol janičarskih trupa.Kada bi ga netko prevrnuo bio bi to znak na uzbunu KA ORUŽJU,a krađa kazana bila je sramota zbog koje je čorbađibaši gubio glavu.Ukratko,do njega su držali koliko i Rimljani do svojih orlova insignija,,
Eugen prekine ovo izlaganje ,,U redu,to je dio opće prošlosti,davna povjest čovječanstva,ali ne shvaćam kakve ima veze priča o toj organizaciji sa kvalitetom života ljudi danas i prije nuklearnog rata...,,
Kiborg nastavi ,,To je samo uvod u priču,dopusti da nastavim.Neki kažu da vojnički mozak i nije vrhunac evolucije tog organa.U redu,nemora biti vojnički,ali onaj koji se nije u stanjuoduprijeti kolektivnoj sugestiji,najčešće negativnoj,u jako je nepovoljnoj poziciji u svim vremenima i svim civilizacijama.Znaš i sam,to si već dosad mogao shvatiti da je jedan oblik samodiscipline nužan za osobno zdravlje,,
Eugen će na to,,U redu,ovo postaje zamorno,jedno sam te pitao a ti se nadovežeš o sasvim nepovezanim stvarima...,,
,,Nisu nepovezane,dečko,,ponovo će kiborg,,Pada mi napamet jedan iz bogate povjesti čovječanstva što je često pričao u prispodobama..u ne tako davnoj prošlosti,prije Primgera,ljudi su često dolazili do zaključka da širina,prostranstvo industriska i ina snaga domovine potiče samosvijest i osobnu slobodu.Kultura i oblici življenja u to vrijeme,pogotovo na području sjeverne amerike tome su pogodovali.E sad je i šaljiv međuuticaj u težnji da se čovjek,pojedinac ,,oslobodi,, tj da odleti iz gnjezda i postane samosvojna individua,i onog drugog,potpuno suprotnog stava prema zajedničnom življenju,getu koji je ubitačan za ljudsku samosvjest
U modi je u to vrijeme bio primjerice sistem brze prehrane,koji je tom svetom običaju zajedničkog blagovanja oduzeo centralno mjesto u dnevnom rasporedu pojedinca.Amerikance koje si imao priliku vidjeti na filmskim zapisima iz tog vremena-debele,jedva pokretne praščine,najčešće fokusirane na samo jedan uski dio interesiranja.U to vrijeme,ruke su trljali bankari,osiguravatelji,lječnici,čitav spektar tercijarnih djelatnosti sa snažnom financiskom moći.Svako iole značajnije stvaralaštvo,umjetničkog tipa,zamrlo je usljed sveopće virtualne kumirizacije i zasićenja neuroreceptora onim što se u informatičkoj terminologiji zove spam. Direktni potomci tih slojeva društva,tih untermenša što akukuliraju i proizvode ekonomske i ine krize,jesu oni mutanti što tumaraju pustarom.Rangar je za takvu njihovu sudbinu itekako zaslužan i ne zaslužuje nikakvu kritiku,bar što se toga tiče.,,
Eugen se zamisli nad kiborgovim izlaganjem.Bio je upoznat sa prošlošću Arke i okolnostima u kojima je ona nastala...
A sve je počelo kad je ideološki tvorac Arke stao za upravljački pult bitnice podzemnih silosa sa ICBM i otpočeo sa sterilizacijom zemlje.
Kiborg nastavi,,Vjerujem da znaš,Eugen,da si učio o tome,ali možda ti ja mogu ispričati priču u nekom novom svjetlu,budući da sam poznavao i osobno sve te ljude,neposredne učesnike i inijicijatore rata koji je doveo zemlju u sadašnje stanje.A što misliš da su oni bili prvi kojima je rat pao na pamet.Ne,ne,dušo moja draga.Jedino što su oni napravili bilo je da su pristupili onome što bi svako samozadovoljno ljudsko biće koje iole drži do sebe napravilo u danoj situaciji.
Stvar je jedino bila u stupnju njihove samosvijesti,neprijateljskim pritiscima okoline koja ih je okruživala i sredstava kojih su na ovaj ili onaj način došli u posjed.
Jer oni svi,uključujući Rangara kao i mog mentora,generalissimusa Antimona,bijahu,hm,pa kako bi ti to rekao,neznam kako se izraziti,ali ajmo reći dosta sramna čeljad u interakciji sa ostalim ljudima.
Jer u to vrijeme,neposredno prije sekongera,svijet je zahvatila kolektivna psihoza neviđenog libertinizma u svim slojevima društva koja je instiktivno napadala kako tradicionalističke životne stilove i vjerska učenja tako i svaki oblik organiziranja više od tri čovjeka koji bi imalo mirisao na vojnički ustroj.
Davno,još davno prije postojala je potreba da se ljudske zajednice zaštite od posljedica kako stakleničkog efekta atmosfere,tako i od posljedica radioaktivne kontaminacije nastale nakon sloma ujedinjene konfederacije i Perzije kao njenog osnivača.
E sad,zamisli Eugen sa jedne strane u tom svijetu ljudsku potrebu za zajedništvom koja je hočeš nečeš izbijala na vidjelo u sfernim,kupolastim nastambama zaštićenim od loših atmosferskih uticaja,u samopokretnim kućama koje su osnovni oblik ljudske nastambe na Antarktiku,morskim gradovima kojima su dalji preci bile desetorostruko manje naftne platforme i organizaciju svega toga koja je mirisala,bolje reći smrdjela na POLIZEISTADT,a sa druge strane namjerno puntavan od centara moći neograničeni libertinizam koji kad ga pojedinac upražnjava dovodi do njegovog samouništenja na ovaj ili onaj način.
Negdje je trebalo puknuti,znaš Eugen,a da ti budem iskren meni je tada bilo svejedno na koji način.
Jer vidiš,kada je ravnanje gradova fuziskim sredstvima počelo,već sam bio u ovoj hibridnoj stroj-čovjek konfiguraciji,debelo zaposlen na rudarskim poslovima koji nisu imali ništa zajedničko sa ratovanjem.Ali Rangar ne.Od momenta kad je napustio Marsovu biosferu,putovi su nam se stubokom razišli.
Moj posao,moj uži krug zanimanja jesu poslovi ili rudarske ili građevinske struke,ali sa Rangarom su stvari tekle drugačije.Ne treba velika pamet,Eugen da znanje postaje teret,breme,ukoliko ne služi konkretnoj svrsi....svrha koju su ljudi prije sekongera pridavali svojoj egzistenciji,sastojala se gotovo isključivo na akumulaciji dobara,matrijalnih dobara,kapitala svega što čovjeku i treba i netreba.Tomu je bilo podčinjeno sve,ama baš sve.U veliku modu tog vremena ušla je tzv.,,Tajna znanost,,nauk nekakvog švabe,a po mom mišljenju nitkova i šarlatana koji je podsjeo umove ljudi prije sekongera.
Ali ,,tajna znanost,,koja je prožimala rangarovu egzistenciju,bila je naprimjer podatak o granici vidljivosti.Primjerice činjenica da je ona kod tvorničkog dimnjaka i pojedinačne zgrade 4-5 km.Da je ona kod srednjih i velikih pojedinačnih stabala 1,2-5km.Kod vojnika u pokretu 800-1000m,da se pojedinačni djelovi tijela vide na razdaljini 300-400m.Nadalje,,tajna znanost,,koja je Rangaru bila ugrađena u stanice,govorila mu je da je kod vidljivosti genetski nemodificiranim ljudskim okom plamena šibice 300 m,da se zapaljena cigareta vidi na 50-100m,ljudski pokreti pri dobroj mjesečini 200-300m.Da se ljudski pokret pri jakoj pomrčini vidi do 15 m,bljesak vatre topa od 2-3 km.A što se čujnosti tiče,pucanj iz puške 3 km,neoprezno rukovanje zatvaračem puške 400m,pokret oklopnog vozila od 800-1500 m,zveckanje opreme na vojniku 300m,oprezno povlačenje zatvarača 50m,razgovor i kretanje po tvrdom zemljištu i lišću 15m...eto Eugen,to su segmenti ,,tajne znanosti,,koji su bili ugrađeni Rangaru u gangliske stanice i kada se našao na mjestu zapovjednika bitnice SS-18 ICBM kodnog naziva sotona,učinio je ono što je našao za shodno u danom momentu,a vjerujem da je za koktel gljiva koji se nadvio nad svakim većim gradom zaslužna i sudbina njegovog mentora.Onog pukovnika naime koji je nakon što ga je izvukao iz đungle središnje afrike,dao sve od sebe da ga uklopi u vojnu organizaciju u kojoj je imao jak uticaj.Pukovnika se naime dočepao tribunal,isti onaj koji je svojevremeno osudio odmetnute kiborge i poslao pukovnika na robiju.
Nisam siguran,ali ovaj haps je izgleda izvršen po nalogu pukovnikova bivšeg poslodavca...,,
Tu kiborgovo izlaganje naglo prekine Eugen pitanjem...
,,Ali kako je to bilo moguće,Diogene,pa zar onda kao i sada nije postojao razgranat i komplicirano razrađen sistem upravljanja nuklearnim oružjem,sa zapovjednim lancem nalik piramidi.Kako je moguće da čovjek zadužen za operativno manipuliranje nuklearnim raketnim sredstvima sam izvrši toliki zulum...,,
Na ovo dječakovo pitanje Diogenov zvučnik odgovori nezainteresirano,,Ne znam,Eugene,to bi trebalo pitati Rangara,što nismo u mogućnosti...,,
Dječak je već bio umoran.Više od truskanja vozila po neravnom terenu nego od razgovora.Sjedne bliže Verlainu i ugodno se ušuška u njegovom krilu.....
12.
Eugen je znao da se njegova potraga bliži svom kraju.Svom prirodnom završetku,nalik staračkom smiraju,prije onoga što zovu smrt.
Obrisi planine su se zadnjih pet dana putovanja povećavali,rasli,kako u Eugenovim očima,imaginaciji i stremljenjima tako i u realnom prostoru.
S početka tek udaljeni lanac planina,koji se ocrtavao na obzorju tjekom zadnjih stadija putovanja je rastao,rastao,poprimao konačne obrise,dok napokon nije ispunio čitavo vidno polje.Ali ni vid nije bio jedino osjetilo do koje je prodrla snaga planine.Čula su naprosto podivljala,i Eugen je ovdje na oko 3000 metara nadmorske visine osjetio puninu i snagu života,osjećaj koji je u rasadniku bio toliko stran koliko i bićima iz morskih dubina nebesko plavetnilo.
Disao je punim plućima udišući razrjeđeni planinski zrak,fiksirajući pogled na vrh planine,za koju je smatrao da će mu ponuditi odgovore.Da će tu,što bi se moglo smatrati za krajnji konac svijeta naći smisao i svrhu i svog vlastitog postojanja.Čuvar sjećanja u tome mu je trebao pomoći.Morao mu je pomoći,ta pobogu nije poduzeo čitav ovaj pozamašni trud da bi jednostavno bio odbijen,kao što je nerjetko bio slučaj kad je u kantini tražio obrok više.
Gledajući vrh planine,nije još uvjek sa ove udaljenosti mogao nazrijeti na njenom vrhu hram sjećanja,ali priče što mu ih je Diogen ispričao,natjerale su njegovu bujnu maštuda sam po svojoj slobodnoj volji rekonstruira hram i njegovu okučnicu i čuvene vrtove unutar hramskog kompleksa ,sa svojim raskošnim fontanama,vodoskocima,kipovima kojih se nebi posramio ni Praksitel.
Maštao je Eugen i u tim snoviđenjima prestavljao sebi to veličanstveno zdanje,tog čuvara ljudske prošlosti,kao toliko nadnaravno ustrojstvo usporedivo sa mitološkim prvotnim Edenom.
Iako nije mogao vidjeti predmet svoje žudnje iz ove daljine,bio je čvrsto uvjeren da on neće iznevjeriti njegova maštanja.Napokon,njegovo iako nezrelo i mlado iskustvo,davalo mu je do znanja da ga prvotna intuicija,ono što mu prvo padne napamet nikad ne izda.Barem je do sada bilo to tomu tako.Eugen se svojski trudio zadržati tu liniju razmišljanja i nadati se da ga iznenađujuće točan spoj njegovog imaginarija i slike realnosti ni sada neće izdati.Ni sam nije znao što točno očekuje.Negdje u zakutku podsvjesti,vrzmala se i mogućnost da čuvar i ne odgovori na sva njegova pitanja ili u gorem slučaju da ga čak i odbije primiti.
Eugen je znao da su to potisnuti iracionalni strahovi.I sam Diogen mu je jednom rekao da Ignacije,stari čuvar hrama nije odbio nikoga tko je imao dovoljno volje i hrabrosti da dođe do njega.Zašto bi baš on bio izuzetak.Jer u krajnjoj liniji,jedno su bile rutinske ekspedicije od rasadnika do rasadnika sa ciljem održavanja Arke,a čiji su konvoji ili pojedinačni preletiprolazili podnožjem planine sjećanja ili transportni zrakoplovi letjeli u njenom vidokrugu,a nešto sasvim drugo osobna inicijativa jednog mlađahnog pripravnika koji traži odgovore.Inicijativa naime koja zahtjeva i trud i volju i izdržljivost kao i nemjerljivu osobnu hrabrost.Iz sadašnje perspektive,Eugen nije mogao znati ište li čuvar darove .
Ignacio je naime bio krajnje misteriozna ličnost,Jer oni rijetki ljudi koji su se uspjeli probiti do njega,jednostavno nisu željeli sa nikim djeliti to iskustvo.Ono što je Eugen znao o njemu,jest da je bila riječ o izuzetno starom ljudskom biću koji je svojevremeno odbio prihvatiti pretvorbu u kiborga izjasnivši se ispred vijeća riječima,,Ne želim starost provoditi u obliku špahera ili njemu sličnog uređaja,, i koje začudo bijaše nevjerojatno imuno na radijaciski utjecaj Wallhalle što je okruživalo planinu.Ignacije je naime za sebe tvrdio,a to je vijeće potvrđivalo,da je ako ne eksluzivni a ono bitan i ključni čuvar memorije.Vijeće je smatralo ne da se bez njega nemože,već da je jedan od temeljnih stupova labavog instrumentarija koji je stanovništvu Arke ipak uljevao nadu koja im je bila prijeko potrebna.Nadu naime u opstanak samog čovječanstva kao takvog,imajući u vidu statističke pokazatelje pada njegove brojnosti i reproduktivne sposobnosti u odnosu na prijašnja razdoblja.
Voljeli su naime isticati činjenicu da su kukci kao vrsta profitirali od nuklearne kontaminacije i da ne žele dopustiti drugoj inferiornoj vrsti da nasljedi minulu slavu ljudske vrste.
Nevezano uz taj sljed misli,gledajući vrh planine,Eugen se pitao dali je uopće zaslužio odgovore.Dali ima pravo da ih postavlja i čime je to pravo zaslužio.Kao oblak smutnje,ove negativne misli protutnjiše mu kroz vijuge.Ponovo je uhvatio sebe gdje je neodlučan.
Ta nije sve ovo poduzimao zadnjih mjesec dana da bi ga sada uhvatilo malodušje.Onaj osjećaj male snage do koga nužno dovode negativne misli.Zaslužio je odgovore.Znao je to,a znao je i da ova struja misli tek zadnji trzaj demona koji ga je donedavno mučio,demona malodušja,prosječnosti i fatalizma koji je privlačio većinu stanovnika Arke,poput magneta,demona koji je sam sebi svrha i koji panično urla pri spoznaji da nije u stanju opsjesti duh samosvjesti,moćni motor pokretač koji kao da je izumro u većini stanovnika Arke.
Eugen na trenutak skrene pogled sa vrha planine i polako ,kao da ne želi ništa propustiti,osvrne se oko sebe.U kontrastu sa mračnim,mutiranim kišnim šumama,zagađenim ugođajem Wallhalle,planina se doimala toliko nadmoćno,toliko zastrašujuće veličanstveno sa svojim bijelim vrhuncima i maglom koja joj je obavijala vrhove.
Znao je da će tu naći runolist koji je tražio.Jer ako ga i ne nađe,nije mogao vjerovati da je cijeli trud bio uzaludan.Da su njegova pitanja i stremljenja bačena u vodu.Prenoseći pogled čas sa turobne mračne doline,čas do planinskih visova,pratio je struju svjesnosti i vraćao se do onog momenta kada se bio odlučio na ovu ekspediciju.Jer sada ,sa ovog obzora i sa ove perspektive,osjećao je sažaljenje spram svojih kolega pripravnika.Sažaljenje ne samo spram njih ,već i čitave ljudske vrste.Često se pitao u dugim satima dokolice kojoj su bili izloženi gotovo svi stanovnici Arke,što se dogodilo sa onim djelom ljudskog duha kojeg je i Diogen hvalio.Sada se sjećao i njihovih beskrajno dugih razgovora u kojima se kiborg nije nikad razmetao,nikad mu naime nije davao do znanja da većina kiborga smatra svoju vrstu nadmoćnom bezličnoj ljudskoj vrsti.
Sjetio se i jednog od tih konverzacija u kojem mu je Diogen,onako kroz šalu,dao do znanja da ga današnje ustrojstvo čovječanstva podsjeća na tor za domaću živinčad.Jer i domaća svinja i divlji vepar su bliske vrste koje se mogu križati i potekli su od iste vrste,ali staviš li prvu u šumu,vjerojatno će postati lak pljen grabežljivaca,a staviš li ovu drugu u tor,vjerojatno neće ni dočekati kolinje,već će krepati onako sama od sebe istrgnuta iz svog prirodnog okružja.Diogen jednostavno nije shvaćao zbog čega se ljudi ne trgnu,zbog čega ne postavljaju pitanja,i zbog čega su tako samozadovoljni kao da u ničemu više ne nalaze polet.
Rezonirajući ovako,skrenuo je pogled ka robustnom Diogenovom robo-tijelu.Farovi su bili ugašeni,optika također i činilo se da ovaj umorni kiborg žudi za blagodatima remontnog pogona.Ta pobogu,prešli su skoro 5000 milja i sam pogled na izlizane široke gusjenice jasno je govorio da je strojni element Diogenova tijela umoran i iscrpljen.Verlaine i Rimbaud su odšetali dalje od Eugenovog vidnog polja,izgubili se negdje svojim poslom,vjerojatno na Rimbaudovu inicijativu,koji je u zadnje vrijeme od kada su odmori na ovom dugom putu postali češći,bio sklon iznenada se izgubiti.
Laganim korakom,Eugen se uputi ka umornom kiborgu.Znao je da ga ovaj i vidi i čuje,u krajnoj liniji mogao je registrirati njegov toplinski i vizualni odraz,bez obzira što je njegov umorni mozak možebitno spavao,ako se za kiborga uopće može reći da je sposoban za spavanje.Za ovu ekspediciju,Diogen je poskidao svu opremu koja mu nije bila neophodna.Opskrbio se dodatnim spremnicima za gorivo,rješio se nepotrebnih modularnih nadomjestaka svojih ruku,zadržavši njihovu osnovnu konfiguraciju.
Došavši do kiborga,Eugen prođe nježno rukom po glatkoj metalnoj oplati,pokretom kao da tješi umornu mazgu.Osjećao je nevjerojatnu simpatiju spram ovog hibrida.Diogen mu je zadnjih godinu dana bio savjetnik i svojevrsna mecena i uporabio je nemali trud i ugled što ga je imao u vijeću da ih uvjeri u neophodnost ove ekspedicije.Vijeće nije često zaprimalo slične zamolbe i u početku nije znalo kako da se postavi spram ovog radoznalog dvojca.Ali i sami su smatrali da su hramovi sjećanja i njihovi čuvari,a pogotovo Ignacije svrha sami sebi i da ako netko od pripravnika ili radilica zatraži njihovu asistenciju,što većini kiborga nije padalo na pamet,nije zgorega da posluže svrsi za koju se deklarativno zalažu i izađu radoznaloj jedinci u susret.Vjeće je naime smatralo da se iz toga može izroditi samo nešto pozitivno i da takve potrage,ma kako rijetke bile mogu uroditi isključivo nekom novom spoznajom za koju u rasadnicima ili nisu marili ili nisu osjećali potrebu za usavršavanjem bilo kakve vrste..
Eugen je sjeo na podvozje kiborgovog robotskog tijela,koje je ,iako je nesumljivo osjećalo njegovu prisutnost,dopustilo svom organskom mozgu da odspava,da se odmori,a Eugen mu nije htio dosađivati.
Zadnja etapa ovog putovanja bližila se svojoj realizaciji i Eugen je znao što ih sada čeka.Zadnjih 200 km su prolazili kroz teško pristupačan teren i Diogenovo robotsko tijelo nije moglo naprijed uz strmi vrh planine.
Gledajući dvojac gdje klipše uzbrdo,kloparajući,dok je humanoidni Verlaine nešto opširno gestakulirao svom četveronožnom prijatelju,Diogen je znao da je vrijeme da urade i zadnji čin pripreme.Da poskidaju naime namirnice i darove sa Diogenova robo-tijela,naslažu ih na gomilu i nastave čekati helikopter koji ih ima prebaciti kroz zadnju neprohodnu dionicu puta do samog vrha planine....Do hrama sjećanja i njegovog čuvara....Do odgovora po koje je Eugen došao.....
13.
Sada,u zadnjoj fazi svog putovanja,Eugen je postajao nesiguran u sebe.Dok su rotori fijukali iznad glave,jednostavno nije bio siguran kakva pitanja da postavi čuvaru.
Pitanja koja su mu se vrzmala u mozgu,čuvar je najvjerojatnije već znao.A sve što je on htio znati o čuvaru sjećanja,rekao mu je Diogen.
Iako osobno nije biosa njim,to fizički nije bilo moguće,,govorio je i djelovao preko Verlaina,čiji je originalni program nakratko isključio.Eugen promotri snježne visove koji su sporo promicali ispod letjelice.Uzdigli su se na visinu sa koje je pucao pogled na čisto plavo nebo,a oblaci i vječna tmina nizine bili su ispod njih.,,Prekrasno je mjesto odabrao za svoje dvore,,promrlja Diogen sintetiziranim glasom kroz Verlainov zvučnik.Eugen mu nije odgovorio.Ostao je njemo gledati ljepotu prizora,kojeg je imao priliku osmotriti samo sa ekrana.
Inicijator ovog putovanja bio je Diogen i dozvolit će njemu i da vodi njegov završni dio.Jer ionako je smatrao da zna manje više sve što se moglo znati o čuvaru.
Težnja onih iz vjeća da se sačuva memorija na neka vremena koja su sasvim i zauvjek prohujala,na oblike življenja i udruživanja,prije svega na staru civilizaciju,kao i kontinuitet duhovnih i matrijalnih vrijednosti na kojima je ona počivala,rezultirala je održavanjem veličanstvenog zdanja koje im je bilo odredište.
Njegov čuvar,bio je njihov cilj.Iz nekog razloga koji mu Diogen nije bio voljan rastumačiti,izgleda da nije nasumice odabran da bude hodočasnik.Nametala mu se i misao da čuvar možda želi od njega neki tip usluge,jer napokon,ukoliko je bio jedan anonimni stanovnik rasadnika,jedan između četri miliona,zašto je izabrao baš njega.A prizvuk poštovanja koji se mogao čuti iz Diogenova izlaganja,jasno mu je davao do znanja u kolikoj mjeri Kiborg drži do institucije čuvara.Tek nejasno mu je bio natuknuo da se se njih dvojica poznaju otprije,ali Eugen nije obraćao pažnju na tu,tek onako usput izrečenu konstataciju.Bar ne do sada.
Helikopter je preljetao posljednju dionicu svog puta,masivnu snjegom optočenu liticu iza koje je pucao pogled na zaravan,očigledno umjetno klimatiziranu zracima solarne mreže,a čitav vidik zasjenilo je golemo zdanje,upečatljivog tlocrta,koje je izgledom podsjećalo na Versailles,to više zbog svojih raskošnih ukrasa a planom i pravilnom geometrijom na nekadašnje vojničko uporište Pentagon.
Eugen nije mogao da ostane ravnodušan na ljepotu prizora.Ovo je bilo nešto najspektakularnije što je do sada vidio.
Dok se je letjelica prizemljivala uz kleperajući zvižduk rotora,Eugen je pogledom hvatao fontane,kipove,mramor,veličanstvena djela kiparstva i arhitekture,očigledno posuđena ili kopirana sa nekog drugog mjesta i iz nekog drugog vremena.
Rotor je prestao sa svojim gromoglasnim fijukanjem i ovaj osebujni trio iziđe iz letjelice na prostranu ledinu.
Diogen progovori kroz Verlainov zvučnik,,Ovo moraš učiniti sam,dječače.Mi odosmo prošetati,to što imaš razmjeniti sa čuvarom stvar je vas dvojice.Hrabro,nemoj se bojati.,,
Rekavši to dvojac se uputi u egzotični vrt okićen kipovima i fontanama.Eugen se zaputi put ulaza u podrum gdje ga je čekao čuvar.
Na raspolaganju je imao lift,ali mu nije vjerovao.Stade se spuštati stubama sve dublje u mračni podrum.
Nije ni primjetio da je došao do velike prostorije slabo osvjetljene.Svjetlost je bljedo padala na veliko ljudsko lice sablasnog osmjeha.
Eugen brzo osjeti lupanje srca.Shvatio je da se našao licem u lice sa čuvarom hrama sjećanja.
U akustičnoj prostoriji zagrmi čuvarev glas..
ČUVAR...,,Ne moraš me se plašiti,ne viđaju me mnogi ljudi svakodnevno.Ova igra svjetlosti i jest podešena tako radi njih.Stanovnike Arke,naime uhvati jeza pri pogledu na mene,ali mutanti su u tom pogledu znatno otporniji.Da za to upotrijebim izraz iz stare civilizacije,imaju bolji želudac,,
EUGEN..,,Spomenuo si mutante.Imali smo susreta sa njima tjekom putovanja,ali ako smijem primjetiti,oni su neprijatelj.Kako su me učili,ni jedan podanik Arke ne smije imati nikakav kontakt sa njima,osim preko nišana.Nije li to što radiš veleizdaja,,
ČUVAR..,,He,he,he...još si jako mlad,drago moje djete.To je stvar perspektive.Vjerojatno su te učili i to da su i oni nekoć bili ljudi,a da među njima ima nebrojeno mutacija koje su se razgranale u tisuće vrsta.Ukoliko si ih imao prilike vidjeti,znat ćeš i to da su oni međusobno toliko različiti da uopće ne izgledaju kao pripadnici iste vrste.
Ovaj izgled mog tijela kojeg ćeš osmotriti kad se prostorija rasvjetli jest kontrolirana,standardizirana mutacija koja je programirana,da se tako izrazim,analogno sa informatičkom terminologijom u genženjerskim labaratorijima...,,
Dječak ga naglo prekine,,Dobro,vidim ti lice,a ako je točno to što govoriš,ti si još jedan od reptil-mutanata,dali smijem pitati odkud ti toliki autoritet kojeg uživaš među članovima vijeća,,
Prostranu zamračenu prostoriju ponovo potrese gromoglasni grlat smijeh kojeg je čuvar izgleda potezao iz želuca,budući da njegovo ljudsko lice nije pokazivalo trzanje mišića karakteristično za smijeh..,,Moram ti reći ,Eugen i to da sam ih većinu tamo i postavio.,,
EUGEN..,,A i ovo mi je natuknuo Verlaine,kada sam to pitanje jednom njemu postavio.Uputio me na tebe.Naime,zašto ja.Od 4 miliona stanovnika Arke,zašto je baš meni sugeriran posjet hramu.,,
ČUVAR.,,Da ti odmah budem iskren,Eugen,ne vjerujem da bi itko drugi shvaćao o čemu govorim.Jer Arka je zbog upućenosti ljudi jednih na druge izgubila onaj dio pokretačkog duha koji stvara različitost,kojeg primjerice u mutanata nefali,a snaga i bezbrojnost tvojih perspektiva jesu oni koje sam izabrao da ti ponudim mjesto svog nasljednika...,,
Eugen ga prekinu,,Znači,ako sam dobro shvatio,želiš me na svom mjestu,ali ja nemam....,,
Dječakovo izlaganje prekine iznenadna igra svjetlosti.Dotad mračna prostorija zaigra u modroj i crvenoj boji i Eugen je sada mogao u cjelosti osmotriti svog sugovornika,a ne samo njegovo lice.Pred njim je stajao skoro 10 metara dugačak reptil sličniji komodo zmaju nego krokodilu,izuzetno mišićavog ljuskavog tijela.Vrhove usana na njegovom ljudskom licu iskrivi osmjeh.Eugen ostane raširenih usta od iznenađenja.
Jer na ovo što je sljedilo,nitko ga nije pripremio.
Ponovo će čuvar.,,Da,mališa,upravo to,metabolizam mog tijela daje mi naslutiti da je kraj blizu,tvoja slobodna volja dana ti je da odlučuješ.Jedan si od rijetkih u Arci čije gensko porjeklo kombinirano sa inžinjeringom rezultira metamoforzom ovog tipa.Da ti budem iskren,ovako imaš izgledati kroz nekih 300 godina.Smrt ovog tijela itekako je bolna,sastoji se u dugotrajnom raspadanju i užasnim bolovima,koji su toliko dugotrajnida ih nemožeš ignorirati,,
Eugen je nastavio buljiti u čudu u ovu spodobu,zveketava,zvučna električna pražnjenja sa efektima munje,ocrtavala su se uzduž i poprijeko čuvareva reptilskog tijela.Nije se prestajao smješiti.Ponovo se oglasi,ovaj put nježnim glasom..,,Zato sam izabrao alternativu,Eugen,ono još malo životne sile što je preostalo,preusmjerio sam u SAMOIZGARANJE. Na vrhu zgrade je staklom prekriven otvor i većina toplinske i kinetičke energije će prokuljati kroz njega.Ovo što sam započeo ima trajati 10tak minuta,toliko vremena imaš da se izgubiš....trči,trči dječače koliko te noge nose,,
Eugen nije čekao da mu se dva puta kaže.Gledao je reptil čuvara oko čijeg tijela su električna pražnjenja bivala sve intezivnija.Čuvar se nije prestajao ceriti.Pomalo izbezumljen,Eugen se okrene i potrči kroz ulazna vrata koja se iza njega zatvoriše treskom.Stade se uspinjati stubama,jer mu je instikt govorio da liftu nije vjerovati.
Taman kad je izašao na svjež zrak i počeo trčati ,na nekih 50 metara iza njega plameni stup sukne u nebo,šišteći.Eugen ga je samo ovlaš pogledao i nastavio trčati.Trčao je dok svaki zvuk,svako izgaranje nije prestalo,a tada umoran padne na koljena.Sa još nedefiniranim osjećajem prolaznosti,pomješanim sa poštovanjem koje je počeo osjećati spram ovog drevnog bića,ovog čuvara koji mu je povjerio svoju zadnju ispovjest,Eugen je stajao u raskošnom vrtu hrama,duboko uvlačeći u pluča čisti rijetki planinski zrak,bez potrebe za filterima i zaštitnom opremom.
U daljini je ugledao svog starog drugara Verlaina,kako kloparajući grabi ka njemu.Eugen mu veselo pođe u susret.
Smatrao je da će pri povratku u infrastrukturu Arke imati dovoljno vremena da razmjene dojmove.
I da razmjene planove o budućnosti,sada sa novim spoznajama koje mu je dao čuvar.
Ali ima još vremena za učenje,za usavršavanje,za razmišljanje....a dotad....dotad će čekati.
KRAJ
