srijeda, 15.12.2010.
Dnevnik
U Splitu......negdje u vremenu.....
Optimum nije oduvjek ovakav kakav je danas.Tjekom vremena događala se evolucija.
Davno,davno zaboravljeni podvizi još od zemljopisnih otkrića,nebrojeni neznani junaci i bezimene žrtve bijahu ugrađene u nosivu konstrukciju ,u kostur Optimumova bitka...
Trenutno kroz njegovu svjest prolazi priča početaka rasijavanja.Trojici kiborga koji su srljali u svemirski bezdan pridodani poput privjeska kometu elipsoidne putanje koja se rasteže od blizine Venere pa sve tamo do kuiperova pojasa iza Plutonove orbite.
Od čitavog tria koji se spustio na Dwarf,sa zadaćom koja je bila sve prije nego beznačajna i bezopasna,izgleda da je upravo Vandelina dopala uloga žrtve.Ne one predodređene,obilježene žrtve ispljunute društvenim čudoređem,niti onog nesretnog izabranog jaganjca,već žrtve igre nesretnog slučaja i čistog baksuza. Do sada je prošao tek 12 kilometara od mjesta spuštanja,a ni to nije prolazilo bez problema.Kao prvo,teren koji ga je dopao nije bio ravna ploha,kao što takva mjesta zamišljaju oni kojima je krajnji doseg imaginacije o tim stvarima u svjest plasirana snimkama sljetanja Apolla.
Vandelina su dočekale upravo okrutno strme i skliske sutjeske,čijim udolinama koje su se uspinjale i spajale je mogao putovati mjesecima a da im ne sagleda kraj.Onog misticizma,zanosa i romantike o kojoj su govorili pisci,sanjari i foteljaši kontrole leta,Vandelin nije doživljavao.A kako pobogu kad ga je dopala uloga šljakera.Onog koji treba odraditi fizičku dionicu posla. Jer jedna je stvar teoretski raspravljati o ma kojem problemu,pogotovo o naravi fizike,matematike i svemirske mehanike,a sasvim druga sve one misli koje prolaze kroz glavu dok je čovjek u poslu zadanom parametrima tih znanosti.
I onda se dogodilo...Taman dok je Vandelin bio u procesu spuštanja strmom ledenom i sklizavom padinom klanca,nadajući se da će mu njegova udolina poslužiti kao cesta bliža krajnjem odredištu,zaglavio je središnji zglob jednog od pokretno manipulatorskih krakova.
Ma dobro,nije se našao baš u situaciji opasnoj po život,jer oni koji su konstruirali njegove robotsko kibernetičke sisteme,prvenstveno su se osigurali od idijota.Teoretski je bilo moguće da zakaže čak 80posto robotskih sistema Vandelinovog robotskog obličja i još uvjek je imao mogućnost ejektiranja i spajanja sa ,,Uliksom,,
Ali sve to nije umanjilo njegov bjes i frustraciju.,,Zašto baš sad,zašto baš ovdje,,
Putem komunikaciske interne mreže,zatražio je od Priene vizualni pregled situacije i za 5 minuta ga je i dobio.
Imao je što i vidjeti.Njegovo pauk tijelo nespretno se zakočilo prešavši tek trečinu strme litice sa zakočenim manipulatorom.Sa preostalih pet manipulator hodalica se čvrsto ukopao u sklisko tlo izvivši kotače na bočnu stranu,a dodatno osiguranje pružala mu je i sajla kojom je bio vezan uz klin sidro,strateški ukopano na vrhu litice.
Situacija je bila lako popravljiva ,ali njegov bjes se bazirao na banalnoj činjenici što mu se Priena vjerojatno smijala dok je sa njim djelila slike skakač očiju koje su sa ,,Uliksa,,snimile njegovu smješnu situaciju.
Iznenadilo ga je kad se u zvučniku nije oglasila Priena već njegov stari drugar Teodor.
,,Vidim da si se uvalio u govance momčiću,koliko vidim,situacija nije zabrinjavajuća.Pošalji mi parametre oštećenih sistema,,
Vandelin mu isprva nije odgovorio,već je poslušao njegovu naredbu.Riječ je bila o zaglavljenom koljenu i svo troje je znalo da je taj element lako rekalibrirati.Jedino što će to potrajati određeni period vremena.
Nakon što su uneseni rekalibraciski programi u ,,Uliksov,,centralni kompjuter,na Vandelinu je bilo samo da čeka.
Jer to je bio jedan odavno ustaljen proces,dio onih sada već povjesnih procedura u hitnom slučaju,kada je u centrima odgovornim za to sazreo zaključak da količina programskih zadataka kojima valja opskrbiti svemirski hardver mora dotaknuti takvu kritičnu masu da je sposoban riješiti skoro svaki zamislivi problem,iskljućujući jedino tako nepredviđen kao što je suicid humanog faktora.
Ovaj problemćić bilo je moguće riješiti jako jednostavnim prespajanjem elektropneumatskih žila na zglobu sa dva susjedna manipulatora i nastaviti sa misijom.Ali ne,stvar se imala prepustiti automatizaciji.
Kako su minute prolazile,začudilo ga je da nema audio poruke od njegovih dvoje drugova,pogotovo od Teodora.Jer svo troje je sada bilo usredotočeno na problem oko njegovog koljena.Odlučio je prvi prekinuti dosadu i započeti raspravu.Budući da nije volio,a niti imao o čemu raspravljati sa Prienom,obratio se Teodoru.
,,Možeš mi se smijati,prijatelju,ali ovo su oni momenti,jedni od onih sitnih radosti koje nam se može svakome dogoditi.Ma eto prelistavao sam biblioteku i došao do zaključka da ova situacija na individualnoj razini objedinjuje sukob koncepata.A taj postoji od početaka rasijavanja,a vjerujem stoljećima i tisućljećima prije.
Ništa me ne spriječava da svoje koljeno popravim sam,ali ne,treba sljediti protokol,,
Vandelinovo paukoliko tijelo tako je čekalo odgovor,dok je pomalo morbidno visio na sajli pod oštrim kutom na sklizavom terenu,dobro ukopan preostalim udovima.
Nakon nekoliko minuta ponovo se oglasi Teodor...,,Nemože se ovdje reći da je stvar bila promašena,hoću reći to sa konceptom.Prije će biti da je bila samo odgođena za neka drugačija,bolja vremena.
Netko bi se mogao povesti primjerice za autoindustrijom i njihovom taktikom praćenja trendova,prije svega ponude i potražnje,ali cijeli posao bio je preskup da bi udovoljavao ukusima pojedinca.
Početke rasijavanja,tj.tehničke mogućnosti prijevoznih sredstava i njihovu najoptimalniju uporabu,najtočnije je usporediti sa opremanjem oružanih snaga jedne snažne države koja je našla dovoljno vremena,sredstava mašte i volje da sa velikim optimizmom i entuzijazmom pristupi takvom poslu.
Jer povjesničari se ne slažu oko točnog trenutka kad i kojim činom je rasijavanje započelo.Ono oko čega se slažu ,jest da je to bilo onih desetljeća kada je se ljudski prodor u svemir prestao bazirati na formi ispaljenog metka.
Što točno mislim kad govorim o ispaljenom metku.Pa zar nije to točan opis svemirskih misija 21.stoljeća.
Sagradi se velika višestepena raketa,ispali se sa rampe i misija traje dok su instrumenti zadnjeg stupnja aktivni.Pa mislim da sam to već negdje i rekao,ali Saturn serija raketa iz Apollo programa promatraču sa strane ostavljale su dojam golemog puščanog metka.
Ali i ti početci ipak su iznjedrili nešto u zajedničkim nastojanjima.Ipak su bili prvi polazni korak.Jer tamo gdje je postojala nesalomljiva volja,entuzijazam velikog broja ljudi,potpomognut sa izdašnom državnom novčanom potporom,bilo je nemoguće a da nebude rezultata.I to kakvih rezultata.
Primjerice,što se samog korisnog tereta tiče,najslikovitiji je podatak da su u početcima svemirske utrke rakete ispaljene u nisku zemljinu orbitu nosile satelite od svega nekoliko desetaka pa do nekoliko stotina kilograma.
Samo 10 godina poslje,Saturn 5 postavio je u tu istu nisku orbitu teret od 120 tona.
Ali sami ti počeci iznjedrili su tehničke kapacitete koji su se i zadržali stoljećima u budućnosti.
Krajnje primitivna robotika,kibernetika i informatika bile su obilježja ovih vremena.
Čovjekova perspektiva,njegova mogućnost snivanja i konstrukcije umjetnih svjetova,bila je doduše enormna,ali tehnički napredak nije im išao pod ruku.
A tada,negdje tamo krajem realizacije Apollo projekta,neko se sjetio i jedne davno predstavljene mogućnosti.One naime da niska zemljina orbita postane svojevrsno parkiralište.Tj relativno lako dostupno mjesto gdje bi povoljni uvjeti slobodnog pada i bestežinskog stanja bili polazišna točka za ljudsku disperziju svemirom.Uzet ćemo jedan primjer,Vandeline ....zamisli tvornicu,ili ako hoćeš rudnik ili kotlovnicu ili strojarnicu,ili bilo koji objekt koji služi svrsi proizvodnje.Dobro,nemora biti proizvodnja,zamisli najobičnije naselje,grad,farmu,selo,neolitsku špilju,ma pobogu bilo koje mjesto gdje biološke forme bivstvuju organizirano.Ne moraju biti ni ljudi...zamisli pčelinjak,mravinjak ili organizirani ustroj bilo koje životinjske ili ako hoćeš i biljne forme.Jedna stvar im je zajednička,a to je organizacija,Vandeline....,,
,,Da ,znam na što misliš,,Oglasi se dječak,,Ali zašto spominješ mrave.Počeo si sa našim početcima,a govoriš o mravima.Ja ipak mislim da je potrebno nešto više pameti od one mravlje ili ptičje da čovjek završi na ovakvom mjestu.Ta milionima kilometara smo udaljeni od matice koljevke zemlje,a to je nešto za što mravi ili ptice zasigurno nisu sposobni,,
Iz Teodorovog zvučnika začuo se dubok ,ali ipak prigušen smjeh...,,Uvjek iznova me uspiješ iznenaditi,Vandeline.Da to je istina,možda sam izabrao pomalo nesretnu usporedbu,ali isto mislim da nisi shvatio poantu.Govorim ti naime o organizaciji,o toj jedinstvenoj sposobnosti za koju se ne tako davno mislilo da su je kadra ostvariti jedino ljudska bića.Mravinjak sam uzeo kao metaforu,kao sliku kojom sam želio ilustrirati početke ,,rasijavanja,,i probleme sa kojim su se sučeljavali ti pioniri.Naime,svim kibernetičkim ustrojstvima i životinjske i industriske forme zajednička je organiziranost,tj.ono što početci svemirskog doba nisu imali.,,
,,Zanimljivo,,primjeti Vandelin.,,Da blago je to reći,,nastavi dalje Teodor.,,Jer kad sam govorio primjerice o opremanju vojske,zamisli samo da na svaku pušku stoji na raspolaganju 10tak kalibara.Pa zamisli samo koju bi to pomutnju izazvalo među trupama,pogotovo onima regularnim.Jer početci svemirske utrke,bar što se orbitalnog hardvera tiče,nalikovali su na standardizaciju pješačkog i artiljeriskog oružja zemalja u 19tom stoljeću.Najzbrkanija je u tom pogledu bila upravo jedna od dvije vodeće sile u toj utrci,,,Amerika.
,,Čekaj,čekaj,ne znam na što točno misliš,,ponovno će Vandelin,,,Pa zar nisi i sam upravo rekao da je ta zemlja bila izravno vodeća na tom polju.Govorim o počecima prodora u svemir.Pa zar nisu upravo oni po prvi put prošetali čovjeka po mjesecu,zar nisu oni prvi oživjeli koncept povratnih raketoplana višekratne uporabe,zar nisu upravo oni počeli sa kontinuitetom ljudskog boravka u svemiru,,
,,Ne bih se sa tobom složio,Vandeline,, Sada se ponovo oglasi Teodor.,,Jer sve to što si rekao i nabrojao jest naime istina,ali istina je i to da dobrih 100tinjak godina od svog početka pa tamo negdje do sredine 21.stoljeća,Američki svemirski program imao je sva obilježja sovjetskih petoljetki,forsiranih naprezanja i velikih skokova u postizanju odredjenog cilja.Nije tu bilo nekakvog kontinuiteta.Takvom filozofijom i pristupom,rasijavanje jednostavno nebi bilo moguće.Ali svaki je početak bolan,zar ne.Vremenom su i oni naučili da zapravo i ne posjeduju svu pamet svijeta.Kampanjski forsirani zadaci kakvi su na primjer Apollo nisu dugo živjeli.Čisto zbog svoje dinosauridnosti.
Ali iz tih početaka valja obratiti pažnju na jedan program koji u tehničkim izvedbama nije bio ni u čemu revolucionaran,ali zbog svoje dugovječnosti zaslužuje svako poštovanje.Riječ je o ruskoj seriji ,,Soyuz,,Koncept koji je toliko robustan i izdržljiv da i danas 300 godina od svojih početaka još uvjek zapara nebo put niske zemljine orbite.Dobro,dobro,r7 je odavno prestala biti jedini nosač ovog vozila.Svaka raketa jednokratne uporabe nosivosti od 3000kg pa nadalje koja je sposobna svojim zadnjim stupnjem dosegnuti nisku zemljinu orbitu,u posjedu je adaptera za prihvat kapsula ovog tipa.Pa i samo orbitalno vozilo doživjelo je niz promjena,razgranalo se u brojnu porodicu od više od 10tak inačica,,
Sada se ponovo oglasi Vandelin..,,Vidiš nisam nikad razmišljao na taj način,,
Iz Teodorovih zvučnih senzora ponovo zagrmje smjeh ,,He,he,he.Da ,stvar je perspektive.Jer kad sada iz povjesne distance osmatraš te početke,jasno se uočava razlika između 2 osnovna koncepta.Prvi je ,što se tiče same nosilice,rakete sličan ovome drugom.Nema tu osnovne razlike.Ali ovaj prvi,Američki i Evropski patio je od mnoštva zahtjeva,od niske cijene do širokog dijapazona tereta,te nijedan od njih nije potrajao dugo.Ovaj drugi ,Sovjetski,pokazao se kudikamo dugovječniji.Postavljen je zahtjev,tj.konstruirati modul koji je u stanju održavati u orbiti drugi,veći modul.To su počeci orbitalnih postaja,Vandeline i što se jednom konstruira,idejno zaživi i postane operativno,ne napušta se .Američkom filozofijom,Gemini kapsule su ispunile svoju zadaću i dokazale su mogućnost orbitalnog spajanja modula i napuštene su.Apollo brodovi takodjer,dokazali su da je moguće poslati čovjeka na mjesec i povučeni su iz uporabe.Shuttle,nakon što je dokazao mogućnost višekratne uporabe,tj 5 letjelica su izvele gotovo 300 misija,umirovljen je.I šta ti sve ove činjenice kazuju,Vandeline.Soyuz u svom izvornom obličju,preživio je do danas,dok sve spomenute američke letjelice opstoje tek kao muzejski eksponati.Pobjeda koncepta,Vandeline.Slatka osveta sovjeta u svemirskim poslovima nakon što im se carstvo raspalo na ,usuđujem se reći najidiotskiji način na koji je ikad ijedno carstvo prestalo postojati,,
Vandelin nije mogao sakriti smješak na ovu konstataciju.,,Da,vidim istinu u tome što želiš reći,Teodore,to sa raspadom carstva,ali pada mi i nešto drugo na pamet u svezi svemirskog hardvera,,
,,A što točno imaš na umu,Vandeline,,
Dječak nastavi svoje izlaganje..,,Možda si u pravu,u svezi soyuz brodova.Taj tip je jedini poslje 300 godina zadržao izvorni oblik,valjda zato što je tako savršen.Ako se ne varam iz svog poznavanja povjesti astronautike,ta porodica orbitalnih letjelica naziva se ,,bug,,tj kukac,a soyuz je jedini od njih postigao savršenstvo još na crtaćoj dasci i othrvao se svim oblicima evolucije.Ali zar nije uticao skoro na sve payloade od 2000 do 5000 kg.Ali moraš priznati da je ,,dockyard,,itekako zaslužan za njegov opstanak.,,
Teodor je pomalo shvatao kamo ovaj razgovor vodi.Sa Vandelinom se uvjek složio na kraju rasprave,za razliku od Priene,koja je uvjek morala vući svoje.
,,U pravu si Vandeline,ali ,,Dockyard,,olitiga suhi dok,ako uzmemo analogiju u pomorskoj brodogradnji je danas osnovni nosač,jezgra oko koje i spram koje gravitira sav orbitalni promet i sa niske i sa geostacionarne zemljine orbite.Tjekom vremena,doživio je tek neznatne preinake,ali valjda znaš o čemu govorim,zar ne,nisi pao sa Marsa,,
Teodor je ove verbalne opaske često znao upućivati svom kolegi,jer je i sam nedvojbeno uživao u raspravljanju onoga što su obojica jako dobro znali,poput dvojice ostarjelih povjesničara koji se sastanu da bi do besvjesti komentirali kakav povjesni dogadjaj i sve reperkusije vezane uz onu staru...što bi bilo kad bi bilo.
Vandelin prihvati ovakvu razmjenu informacija ,,Ja koliko se sjećam,orbitalni klaster koji je kasnije postao poznat kao dockyard,vuče svoje korjene iz prvih orbitalnih postaja i izravan je potomak združivanja cjelokupnih znanja,iskustava,vještina i kapaciteta skupljenih tjekom prvih 50 godina svemirske ere.Dobru si usporedbu dao kada si govorio o puščanom metku.Ta naprava je u zadnjih 1000 godina doživjela samo jednu bitnu modifikaciju.A to je združivanje zrna i čahure.Potpuno ista stvar je i sa orbitalnim dokom.Neko se početkom 21 stoljeća sjetio staviti reda u kaos.Do tog vremena,ljudska bića su šetala površinom mjeseca,dugoročno boravila u zemljinoj orbiti,i rabili letjelice višekratne uporabe i namjene.Koncepti nisu nužno poništavali jedni druge,ali države sudionici napokon su se oslobodili jedne stare boljke,ljubomore.Dogovor,nepisani naravno bio je jako jednostavan i obvezivao je jednu državu ,koja je u posjedu tehnologije,hardvera a u nedostatku novca,da vetom i ucjenama ne sputava drugu koja je riješila da obnovi stanje duha kakvo je nacijom vladalo tjekom Apollo programa,,
Na ovakve konstatacije,Teodor nije mogao a da se ne nasmije.Neočekivano prekine Vandelinovo izlaganje.
,,Danas povjesničari to razdoblje od 10 godina,koliko su naime bili postavljeni rokovi zadanih programa,nazivaju ,,Konstelacija,,.Riječ je bila o združivanju koncepta raketoplana sa postignućima Apollo programa.I baš kao i predsjednik Kenedy 50 godina prije,sa najvišeg centra moći u državi,odredio je njegov nasljednik rok od 10 godina u čijim okvirima imade opstojati ujednačen promet Zemlja Mjesec sa posadom od 4 čovjeka i redovnom rotacijom posade u periodima od 6 mjeseci.Orbitalni dok pri tom je imao zadaću parkirališta u niskoj zemljinoj orbiti sa mogućnošću nadogradnje modula,,
,,Da ,u potpunosti se slažem sa tobom ,Teodore,prvi orbitalni dok nosio je naziv,tipično američki,Freedom 1 i iz nekih kutova gledanja,davao je dojam križanca kakvog divovskog kukca i nosača zrakoplova,,
Gromki Teodorov smjeh naglo prekine vandelinovo izlaganje..,,Sviđa mi se usporedba sa nosačem zrakoplova,,
Vandelin nastavi ne obazirući se na upadicu.,,Jer površina njegovih glavnih i pomoćnih solarnih panela,povezanih poput trampolina ,bila je ravna svjetleća površina 300 metara dugačka i 100 metara široka.Na sredini te piste uzdizao se 20 metara visok toranj,osmatračnica,u biti zadnji stupanj Delta 4 rakete.Po obodima piste bijaše postavljen kostur konstrukcije čija svrha jest,osim što je kučište šine sa 4 snažne robotske ruke i prihvat cjevi za manipulaciju glavnim svemirskim plinovima,stlačenim kisikom i vodikom koji je dopreman najraznovrsnijim sredstvima,uglavnom ,,bug,,kukcima,kapsulama tipa kakve su bile orion,gemini,soyuz,ali u tim vremenima dogodila se i standardizacija tih ,,bug,,ova oni naime zadržavaju svoju aerodinamičnu kožu koja im je prije služila isključivo za zaštitu uređaja tjekom uspinjanja kroz nize slojeve atmosfere,a u fazi orbitalnog leta ti ,,bug,,ovi dobijali su onaj karakterističan oblik krilatog metka zahvaljujući svojim solarnim panelima.,,
Dječakovo izlaganje,bolje rečeno konstatacije nastavi Teodor,koji je odavno znao nastaviti rečenice koje je Vandelin tek imao namjeru izgovoriti.Toliko je jaka bila veza između njih.Nešto što je vjerovao da sa Prienom nikad neće postići.
,,Dobro si to primjetio,Vandeline,te opskrbne orbitalne kapsule tada su i zaradile naziv ,,bug,,,možda baš zbog svoje jednoobraznosti u izgledu,neovisno o dimenzijama,jer su lansirani širokim dijapazonom jednokratnih nosilica.Za logističku opskrbu Freedom 1 doka korišteno je ukupno 10tak trenutno aktivnih delta i atlas nosača,kao i tipovi boostera koji su odavno zaslužili muzej.Ali dobro,te uniformirane sonde bile su samo logistički letovi za orbitalno zdanje koje,jednom sastavljeno ,potražuje tako malo energije za održavanje u orbiti,a služilo je i kao opremna stanica tada novom tipu broda,preteči ,,ikar,,a,,
Tu Vandelin prekine Teodorov niz rečenica i jednostavno se nakalemi na njih.
,,Da ,shvatam što želiš reći,bio je to u biti zadnji stupanj ARES 5 letjelice,u biti u liniji poredana 2 tanka Space Shuttlea,koji je zadnjim svojim orbitalnim stupnjem ,koji se opremao ispod trupa,kičme freedoma,tj prostora kojega su ograđivale 4 goleme robotske ruke,koje su oko aresa,pridrzavajući ga i opremajući dodatnim modulima tvorile sustav za višekratnu upurabu istog,bilo za posjet mjesecu ili bliskim zemljinim asteroidima.Ali dobro,ukupno 5 ares brodova,koliko je opsluživalo freedom,a mogao je opremati samo jednog unutar kaveza od robot ruku,dok su dvojica ares brodova,stacionirana po krmi ovog orbitalnog nosača,služeći mu po potrebi i kao booster,bilo je programirano za 10 misija unutar jedne godine.
Koliko se sjećam,Ares brodovi su zaslužni i za uspostavu stalne ljudske kolonioje na mjesecu.Modularna zdanja nalik kampu auto prikolica bile su stalno opskrbljivane logistikom,tako da su te prve kolonije dobile naziv ,,skakači,,zahvaljujući niskoj mjesečevoj gravitaciji,nakon svake popune gorivom od strane altair landera,nakon 100tinjak kilometara prijeđenih na kotačima i udovima,ti moduli bili su svojim motorima sposobni činiti skokove od 50 i više km kratkim ispresjecanim paljenjem svojih potisnika.
Sam Altair lander pridružen Aresu imao je sposobnost aluniranja,zamjene tereta i ponovnog uspinjanja do orbite mjeseca gdje bi se sastao sa Aresom.,,
Teodor se ovdje nastavi na Vandelinovo izlaganje...,,Da ,to su počeci..kako možeš to primjetiti,Vandeline,nije baš da smo se u 300 godina sa neke revolucionarne strane makli od tih početaka.Dva osnovna plina su u funkciji propulzije svemirskih letjelica,u tim kratkim relacijama.A to su stlačeni vodik i kisik.I mogučnost njihove dopreme u nisku zemljinu orbitu određuje manje više svu aktivnost u svemiru.To i jeste razlog zašto su tjekom konstelacije uvedeni tzv.tanker letovi na mrežni terminal u blizini dokova,,
Teodor završi sa izlaganjem ove struje misli kada signal interne kom veze objavi da je završena rekalibracija sistema zakazanog manipulatora.
Vandelin nekoliko puta razgiba nogu ,pokrenuvši mnogobrojne zglobove u svim pravcima i očigledno zadovoljan,još uvjek zakačen za vrh litice sigurnosnom sajlom,nastavi svoje spuštanje strmom liticom ka dnu kanjona.Baš poput kakvog grotesnog pauka.
