Razmišljanje jednog luđaka 2

srijeda, 29.01.2025.

Sljedeći tekst nije nikakva pjesma ili slične gluposti .Sljedeći tekst je provokativno pitanje za jednu djelatnicu hitne službe u Rijeci ?

Misliš li da sam izgubio moć da još koji puta odemo u ... ??

Nadam se da neću završit u kolima hitne dok ona ima skalpel u ruci. Šta ona zareže to ni Dr. House ne može sašit.

29.01.2025. u 23:40 • 129 Komentara • Print • #

Sve je ovo jedan običan kaos,svakodnevna rutina,svakodnevne navike... a kaos je moj prijatelj i baš me nekako voli....ali to mu je sve što može...može biti samo kaos i kad ga jednom upoznaš postane ti navika ,netko tko je uvijek ovdje,netko tko postaje tvoja rutina..kad je ovdje naporan je,kad ga nema fali ti.....a ja kao ja i kaosu napravim kaos..neka malo vidi kako je meni. Godinama kaosa srce se nakupi emocionalnih ožiljaka toliko puno da više ne osjeća.Samo se sjeća kako je osjećati,kako je lijepo voljeti. Kontrola emocija nešto je najgore što postoji i mrzim sebe što sam ovladao time.

Jednom će doći dan kad će ta kontrola popustiti a tada ću vjerojatno umrijeti jer ću suzama potrošiti svu vodu iz tijela...ali taj dan je još daleko toliko daleko da ga ne mogu ni zamisliti.....ili je možda bolje da dođe sutra...a sutra je novi dan...a svaki novi dan novo je iskustvo..nova prilika koju možeš uhvatiti...tako je i tebi zar ne???? Nisi svjesna koliko si jaka za jednu ženu !

Znaju li suze koliko su teške
kad oko ih ispušta u tami
obrazom one hodaju pješke
a obrazi su uvijek sami.

Znaju li suze koliko su lake
kad ih na tlu dočeka stijena
neka suze obore junake
kad ih porazi laka žena

Znaju li suze zašto su kapi
kad mogu biti nemirna rijeka
svaka voda na suncu ishlapi
ta sudbina moje suze čeka

Znaju li suze koliko su lijepe
kad plačeš jer nekoga voliš
znaju li suze koliko su slijepe
hej živote ponekad baš boliš.

29.01.2025. u 23:23 • 3 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 27.01.2025.

Zadnji tekstovi koje sam objavio nisu dobro sjeli nekim osobama koje znaju tko je autor tekstova .Iako je takvih osoba jako malo moja bivša prijateljica L.T. i moja buduća bivša prijateljica S.R. nekako su prepoznale sebe u zadnjim tekstovima i vidno se razočarale shvativši da su pogriješile. Bez obzira što smo samo „prijatelji „ vidjele su sebe u njima. Prijateljima se ne pišu takvi tekstovi. Zmije uvijek nađu načina kako ugristi pa me tako jedna od ove dvije navukla na opkladu koju sam izgubio i zbog koje sve ovo objašnjavam. Sada moram objaviti ime žene zbog koje su nastali zadnji tekstovi .Samo je jedan direktno vezan za nju ,ostali su produkt znakova.
Evo moja draga prijateljice L.T. biti ćeš zadovoljna jer mislim da se znate a ona se zove...imenom svojim :).....Kad se vratiš u lijepu našu ispunit ću ostatak opklade.

Njeno ime predivna je mašta
jer duša ne želi ostariti sama
krik srca koje svima prašta
uz njeno ime ne postoji tama

Njeno ime predivne su riječi
koje šapćem kad voljeti želim
uspavanka kada pođem leči
osjećaji koje za nju dijelim

Njeno je ime utjeha u noći
zvijezdama koje umiru same
izvor je nepresušne moći
takvim se imenom ljubavi mame.

Njeno ime kao pramen u kosi
zaklon kad želiš sakriti suze
koje ćemo jednom skrivati u rosi
kad shvatimo da drugi je uze

27.01.2025. u 21:51 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 22.01.2025.

I tako to krene...upoznaš....družiš se...osvojiš....kreneš ...i opet shvatiš da nije ono šta želiš...i odeš...

A ono šta želim luta ulicama svog svijeta...

Nemam te više
a ti se igraš rata
bombe ko kiše
padaju pred moja vrata
ja se ne bojim
svih tvojih zamki smrti
već hrabro stojim
jako srce drhti

Nemam te više
svuda samo plamen
gdje život piše
tko zadnji baca kamen
ja se ne bojim
svih tvojih brzih rijeka
već hrabro stojim
negdje me ljubav čeka

Nemam te više
jednom si moja bila
sve tiše i tiše
nestajem moja mila
ja se ne bojim
svih tvojih mana
sa tobom je ljubav sol
a ja gola rana

22.01.2025. u 20:35 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 12.01.2025.

Na prvom treningu , još dok sam bio dijete ,trener je rekao nešto vrlo mudro što mi je tada izgledalo besmisleno ali mi se zbog nekog razloga urezalo u pamćenje i kasnije kroz život pokazalo jako korisnim.Rekao je: Nikad nikome ne pokazuj koliko možeš i za šta si sve sposoban ,neka taj dio tebe bude faktor iznenađenja i u puno životnih borbi biti ćeš pobjednik. Iako ponekad to nije prava opcija pokazala se kao korisnom. Kad se samo sjetim koliko sam puta prikazao krivu sliku o sebi samo da sakrijem osjećaje i tu sam možda pogriješio. Ova godina je prelomna za mene,toliko prelomna da će i onaj dio mene koji nisam pokazao biti nedovoljan da ostanem svoj. Iako znam da ću biti pobjednik jer uvijek postoji način moram se odreći nekih stvari koje mi se možda nude zadnji puta u životu. Bez obzira na gomilu znakova koji mi govore da si to ti,ne znam zašto im ne vjerujem i ne pokušavam ništa već ignoriram i ono šta je možda očito. Nepošteno je nekoga uvući u vlastiti pakao sve do onoga trena dok pakao ne postane raj...a taj netko sigurno neće čekati niti pristati da bude dio kaosa....iako i dalje vidim znakove..moram ti teška srca reći ZBOGOM , jer ti si nešto posebno ,vrijedno truda.

Svemoćni pauk na vlasi tvoje kose
plete mrežu zaborava
neki se tereti na srcu nose
bez da ih život odobrava.

Jednom kad život postane prah
i vjetar ga odnese k tebi
jednom kad osjetiš samo strah
hoćeš li moči oprostiti sebi

Nekad na nebu ugledaš dugu
a ne vidiš dugine boje
nekad u sebi osjetiš tugu
a ne znaš da drugi je kroje

Svemoćni pauk na vlasi tvoje kose
ispleo je mrežu tvrđu od kamena
postala si slap od kapi moje rose
a ja skrivam slova tvog imena

12.01.2025. u 12:30 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 05.01.2025.

Odjednom netko tko mi se stalno mota po mislima ,toliko često da se ponekad zovem imenom njenim. Imam osjećaj da je zamolila svemir da mislim na nju.
Sad me svemir gađa svojom prašinom u obliku slova njenog imena. Ali, svemir ne zna da je moj vlastiti svemir puno jači od svih svemira ,a ona ne zna da je moj svemir već osvojila i da je jedina zvijezda u mom svemiru za koju želim da sjaji pored mene.
Sanjao sam toliko čudan i toliko stvaran san da ne znam objasniti u kojoj sam dimenziji bio kad sam se probudio.
Tekst koji slijedi ispod prvi su stihovi kao rezultat snova.

Noć, nemirna zvijezda pada sa neba
na moru samo sjene nekih prošlih valova
lovac u daljini moje srce vreba
čeka me na jednom od poznatih žalova

Skriven iza stijene moje jedine ljubavi
sakriven od tebe licem boje kamena
prestrašeno srce ne može da zaboravi
djevojku sa flekom iza lijevog ramena

Gledam u daljinu nigdje nema otoka
sam na svome brodu bez krme i pramca
osjetim pogled negdje tamo s istoka
pogled NEMIRA mojeg starog znanca

Nestani nemire ne treba mi muka
pusti me da plovim morem bez kraja
negdje u daljini mene čeka luka
u kojoj su vrata zasluženog raja

Odjednom oluja valovi me bude
otvaram oči vidim kosu boje plamena
pored mene leži, još se oči čude
djevojka sa flekom iza lijevog ramena

05.01.2025. u 19:39 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 01.01.2025.

Moraš mi samo dati znak..onaj maleni ključ koji otvara vrata...kad ih otvorim i uđem... neću ih zatvoriti do kraja... ostaviti ću ti prostora....da možeš pobjeći ... ako shvatiš ...da si se prevarila u meni ...

01.01.2025. u 20:04 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	siječanj, 2025					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31