Razmišljanje jednog luđaka 2

nedjelja, 29.12.2024.

Z50T9 07 47 0T5L69 U 479L745
7459 L7 49C Z5 89JU 62Z654
62 491U 62 470L7T7 65 T2B2

29.12.2024. u 19:09 • 0 Komentara • Print • #

Sve je isto,sve je opet isto,svakodnevni trening za osjećaje ,svakog trena kontrola emocija i opet nova stranica....opet nova priča..opet novi ljudi...opet isti JA..treba li se nastaviti boriti ili se samo prepustiti i predati....razum kaže dosta ,borac u meni ubija razum i nastavlja...tko zna gdje....tko zna do kada...možda pred samu smrt pogledam sebi u oči i kažem : HVALA

Hvala ti bože što si mi dao mene
baš ovakvog kakav jesam
znam bože birao si stijene
stijene od kojih sam klesan

Ali ipak bože i stijena pada
kad valovi je godinama tuku
ipak bože i stijena strada
kad čovjek u nju uperi ruku

Zašto onda stojim
kad temelje više nemam
zašto se bože ne bojim
kad se smrti priči spremam

Možda sam samo nečija sjena
nekog tko mojim životom caruje
možda sam samo valova pjena
na oštroj hridi koja nadu daruje

Jesam li jedan od onih gladnih
koji se hrane svojom boli
jesam li jedan od onih gadnih
koje život gazi zato što ih voli

Ipak sam na svoj križ stavio kotačiće...neka klizi....tako i život..neka teče...ko ga jebe....imam dva predivna srca za koje ću okrenuti svijet,razbiti mjesec pogledom,zapaliti more...ili ti samo reći da te volim....i sve će prestati..živote moj

29.12.2024. u 18:35 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 22.12.2024.

Moć zapažanja je gadna stvar,logika i analiziranje zapaženog još gadnija. I zbog toga ponekad ne volim sebe jer u tome sam podosta dobar. I onda se desi da naiđeš na sebi ravnu ,razgovaraš jednom,razgovaraš drugi puta i ponavljaš ono šta si rekao prvi puta. Pitaš se , ima li ona problema sa pamćenjem ili provjerava govoriš li istinu. Izokreneš ono šta bi joj najradije dao do znanja jer se tiče nje same a ne smiješ i onda laješ kao „dođ” ( domaća obična đukela ) samo da ne primjeti da mi se ustvari sviđa.
U zadnje vrijeme stalno sam viđao broj „233” ,gdje god se okrenem vidim „233”. Najzanimljivije je bilo dok sam popravljao jedan elektronski sklop kome se zbog udara napona raspao čip u primarnom dijelu napajanja. Kad sam uzeo taj mali komadić čipa na kojem je pisao ostatak njegove oznake,pogledam i vidim opet jebeni „233 „.
Neku večer dok sam bio u uredu i rješavao papirologiju intenzivno sam želio znati zašto me svakodnevno prati baš „233”. Pomislim ,bože daj reci mi šta mi želiš reći sa „233”. Pogledam u jedan od monitora na kojem slušam muziku na nasumično biranim video spotovima i ugledam video podijeljen na 4 dijela .Na jednom dijelu plešu 2 plesačice. Na crnom zidu iza plesačica velikim slovima piše ime jedne žene
Poznam samo jednu ženu sa tim imenom sa kojom broj „233” mogu povezati na jedan bizaran način. Iznenadilo me i odbacio sam mogućnost da je „233”vezan baš uz nju.Čudno je šta od tada više ne vidim taj broj. Šta to znači ???
Ne mogu reći da mi se ta žena ne sviđa,lijepa je ,pametna i ima sve vrijednosti koje muškarac može poželjeti ali ne razmišljam o njoj niti ona o meni.Drago mi je kad je sretnem,ugodno u njenom društvu i to je sve .Ali zašto „233” i zašto baš tada taj spot , to ime ? Previše slučajnosti da bi bile zanemarive. Nažalost sve će ostati na tome.
Ili da dođem toj ženi i kažem :Hej sorry imam 233 razloga da te zovem na večeru.
Najbolje od svega je da bi ja to mogao učiniti bez problema ali vjerojatno bi me 233 puta odbila ili bi dobio čepu brzinom od 233 km u sekundi.
:)

Ponekad se sunce skriva
dok pod njim ptice lete
možda je za sve kriva
krošnja na koju slete
jer ljepota tvoga lica
jedina je suncu ravna
na toj krošnji jedna ptica
postala je zaboravna
pa poleti ona sama
krene hrabro prema tebi
ne zaustavlja je ni tama
ne oprašta sama sebi
što napusti svoje jato
sa 233 ptice
samo da vidi zlato
da ugleda tvoje lice
tad na rame tvoje sleti
umorna od svog puta
hočeš li je čuti htjeti
zapita se ptica ljuta
zapjeva ti pjesmu snova
čuješ li je,moraš znati
rađa se ljubav nova
srodna duša tebe prati
samo pruži hrabro ruke
ne brini se jer si lijepa
odbaci sve svoje muke
ova ljubav nije slijepa
poslušaj svoju malu pticu
cijelim svijetom s jatom letim
život dajem svoj za ljubav
kad na rame tvoje sletim

22.12.2024. u 22:26 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 15.12.2024.

Bitka u koju sam krenuo zahtjeva malo dublje rovove u koje ću sakriti svoje srce jer ono oprašta svima. Toliko je glupo i veliko da će se radije napuniti suzama nego povrijediti nekog pa makar mu taj neko nanosio bol. To je moje srce. Ja sam postao drugačiji, nisam više kao moje srce ,počeo sam voljeti sebe. Jedan sam od onih glupih koji sami sebi nisu bitni. Ne znam je li to vrlina ili mana, ponos ili sramota ali vremenom počinje boljeti. Ponekad suze teku i kad su oči suhe ,ponekad se zatvorim u svoju tamu i ne dopuštam da svjetlost prođe jer ovakvima kao ja samo je zraka svjetlosti dovoljna da ustanu i krenu dalje. Opet sam ustao, odlučio ,započeo bitku i promijenio sebe. Ovaj puta zraka svjetlosti koja je ušla u moju tamu si TI. Možda jednom i napišem tvoje ime. Siguran sam da ti nikada neću prići i reći koliko sam zbunjen jer ne razumijem šta se dešava. Možda si samo moja srodna duša iz nekog prijašnjeg života koju mi svemir pokazuje i daje vjeru da ću je imati u jednom od sljedećih života. Ali bez obzira na sve hvala ti što postojiš.

Tama...

Otkucaji srca paraju tamu
prati me sjena tamnija od noći
koliko smo duboku iskopali jamu
hej srce, ostaješ bez moći.

Tišina...

Bez glasa život teče
film koji kraja nema
glavni glumac istinu reče
ne uzimaj sve što ti život sprema

Ponor..

Toliko je dubok ,vragu pred prag
još samo korak i ostajem bez duše
tad opet se sjetim da tebi sam drag
i zidovi pakla sami se ruše

Srce..

Ta bitanga stara propast ili spas
počeo se zvati imenom tvojim
samo ljubav može razdvojiti nas
i toga se srce najviše bojim

15.12.2024. u 16:27 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 10.12.2024.

T9L789 47 02 0V7D50 D5 62 Z654 8589
D7024 7 05D5 D98 0T7H9V2 P7024
470L74 65 T2B2 49J5 039D65 DU09

10.12.2024. u 19:33 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 09.12.2024.

Uvijek u životu našao bi put do srca koje sam želio osvojiti.Ponekad je taj put bio samo uspon koji sam morao preći, veliki kamen na livadi osjećaja, korak preko potoka ili samo pitanje, hej može zagrljaj i zagrljaj bi stvorio nas.Ovaj puta trebao bi osvojiti planinu toliko visoku da oblaci spavaju na njenim vrhovima.Ovaj puta srce koje me je privuklo za mene je nedostižno.
Prvi sam puta u jednom susretu prepoznao,shvatio, poželio i odustao od nekoga sličnog sebi ...prvi sam puta u jednoj osobi doživio toliko jaku emociju da sam je poželio zagrliti i ne pustiti.
Prvi puta ne mogu riječima otpustiti nekog ...prvi sam puta nakon dugo godina ostao zbunjen...prvi sam puta osjetio poraz prije nego što je bitka i počela...da li je borac u meni poginuo ili se rodio neki drugi ja...koji će ovaj puta samo nestati jer se boji priznati sam sebi da se je možda i ...
..vau....ne ne ne ne ne nemoguće

Zrno moje duše postalo je more
srce je krenulo u novi boj
znam da sutra prije nove zore
moram pobijediti i ostati svoj

Teško je donijeti odluku kad je srce već odlučilo ali baš me briga za srce zašto me prije nije pitalo ?

Prvi puta da ne mogu napisati stih...
aaaaaaaaaaa...prvi puta priznajem poraz..

Ne ne ne moram je otpustiti i zato....

Sanjam da je ljubav običan prah
vjetar ga nosi daleko od nas
srce priznaje poraz, rodio se strah
lice peru suze, u suzi tražim spas

Sanjam da sam leptir slomljenih krila
livadom sam letio od cvijeta na cvijet
tad došla si ti leptirice mila
i sa ljubavi mu stvorila njegov zadnji let.

Sanjam da sam nestašna kap kiše
koja s drugom kapi pada prema moru
kad dođu do valova nema ih više
tako i nas dvoje nestajemo u zoru

Sanjam riječi ,riječima se molim
molim se za sebe dragom bogu
da nikad se ne probudim jer te volim
a budan te voljeti ne mogu...

09.12.2024. u 04:11 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.