Razmišljanje jednog luđaka 2

subota, 18.06.2011.

Sanjam ponekad da sam latica cvijeta na najvišem vrhu nekog nepoznatog svijeta.
Samo jedna malena neprimjetna latica kao cjelina cvijeta kojeg još niko nije vidio.
Bojim se vjetrova ,da me ne odnesu i ponesu negdje daleko od njega cvijeta koji me nosi , hrani ,pokazuje mi sve ono što i sam osjeća. Nebitna sam činjenica u ovom važnom svijetu , samo jedan detalj bez lica i naličja. Izgubljena bez očiju i ušiju sigurna na svom cvijetu osjećam svijet , osjećam da netko dolazi. Vibracije koraka koji dolaze unose nemir u moj cvijet .On, do sada moj heroj , moje sve , počeo je drhtati , bojati se da ne bude ubran.
Privlačan svojom ljepotom privukao je najveće zlo, najgoreg neprijatelja, čovjeka.
Ugledavši ga čovjek nas je ubrao i odnio u odaje gdje ljudi zadovoljavaju svoju znatiželju, istražuju i rade od nas stvari koje im služe da im bude bolje . Ubačena u jedan takav proces dobila sam oči i uši , počela gledati , počela slušati. Čovjek mi je dao moć da osjetim sve o čemu sam samo osjećala da postoji osjećajući od svog cvijeta. Sretna i ushićena tražila sam cvijet pogledom,pokušala ga prepoznati jer iako ga nikada nisam vidjela pošto nisam imala oči znala sam da ču da ga osjetiti , prepoznati i pozvati da me opet uzme k sebi . Iako nije bilo vjetra da ga odnese nisam ga uspjela vidjeti , nisam ga uspjela osjetiti. Izgubivši već svaku nadu prestala sam vjerovati da će moj život sada biti bolji jer iako imam i oči i uši nemam više njega,nemam više sebe. Čovjek i njegova pohlepa razdvojili su nas zauvijek , meni su dali život a mom cvijetu smrt. Tek što sam počela plakati prestrašena kapima koje čovjek zove suze ugledala sam Njega. Moj predivni cvijet ležao je miran , drugačiji nego što sam ga zamišljala . Ali ipak, bio je nekako moj. Gledajući tako svoj cvijet odlučila sam mu pokloniti svoj život , postati njegove oči , postati njegove uši. Sad moram izdržati čekati. Čekati da Bog taj nemilosrdni čovjek pogriješi i vjetrom svojih zamaha ponese me k mom cvijetu. Već polako utopljena u suzama osjetivši dašak vjetra počela sam letjeti , vjetar me nosio. Bojala sam se hoću li pasti na svoj cvijet ili će moj novi život ostati ovaj nemilosrdni svijet. Počevši padati proklela sam čovjeka zato što mi je dao oči jer moj zadnji pogled prije nego što sam odlučila umrijeti pokazao mi je da moj cvijet koji je onako nepomično ležao više ne postoji.
Sretna da ču ga opet sresti negdje u oblacima poželjela sam vratiti čovjeku oči , vratiti čovjeku uši a moj pojam postojanja nestao je među gomilom nebitnih činjenica.

Probudio sam se pod dojmom sna opijen mirisom prirode. Usnula latica odnesena cvijetu s mog prozora ležala je na mojim usnama. Zahvalan što mi je ispričala priču ispunio sam joj želju da bude sretna , da pronađe svoj cvijet i vratio je pored njega da barem ona , ta malena latica svoj zadnji osjećaj poklonu njemu, svom predivnom cvijetu.

petak, 10.06.2011.

Mojoj DEI

Možda je život samo iskra u mraku, upaljena šibica u koju svaki čas dašak vjetra ugasi zauvijek. Razmišljam ponekad koliko me ima i koliko me neće biti kad nestanem ,kad moj plamen ugasi netko ili nešto ili se jednostavno ugasim sam zasićen svime ,izgubljen u svemu.
Onog trena kad sam shvatio da umirem moj život je postao nesnosan. Budim se jutrima obliven kapima znoja,drhtavim glasom dozivam sebe bojeći se hoću li se čuti. I dok nemirnim očima pregledavam prostor oko sebe pokušavajući razaznati jesam li došao u raj ili pakao sjetim se tvoje slike ,sjetim se tebe…. Postavši svjestan da još uvijek postojim počinjem te tražiti sretan da ču te još jednom vidjeti ,još jednom dodirnuti ti usne usnama svojim još jednom ti šapnuti koliko te volim ,još jednom ti reći koliko se umrijeti bojim. Vrijeme nemilosrdno prolazi i dan mog nestanka polako miriše u zraku. Izobličeni likovi moje podsvijesti počinju činiti svoje ,počinju se buditi. Čudim se i pitam di je nestao borac u meni, di je nestao onaj buntovnik ,onaj ja koji prkosi oluji, vjetru i kiši. Kažu da nada umire posljednja a ja se već odavno ne nadam da ću te prestati voljeti . Svaki moj udah ,svaki moj izdah, svaki otkucaj moga srca dešava se za tebe i koliko se god trudim shvatiti zašto te ne mogu prestati voljeti i zašto te nema sada kada umirem ne želim priznati sam sebi da umirem zbog tebe,da umirem zato što te moje srce toliko voli da nema smisla da nastavi kucati kad ne kuca sa tvojim srcem u tvom tijelu. I zato te molim za još malo života , za još malo vremena kako bi mogao sakupiti još ljubavi prema tebi kako bi te mogao još više voljeti. Molim te i da budeš tu taj zadnji tren da čuješ moj zadnji uzdah , da me gledaš kako skupljam zadnje kapi snage kako bi mogao reći ono što sam cijeli život skrivao ono što sam cijeli život čuvao ono što zvuči : VOLIM TE

Jasni......hm....

Ona je jedna od onih žena koje su mi uljepšale život svojim postojanjem iako mi nikad nije bila ništa više nego prijatelj. Kad razmišljam o njoj pitam se koliko anđela plače kad nije sretna , koliko se anđela smije kad i njoj osmijeh ukrasi lice. Zahvalan sam joj do groba jer se svako jutro budim sretan pored nečega što je ona stvorila što je prvobitno bilo i još je njeno iako je sada svojim cijelim bičem moje. Znam da joj nisam drag ali…. ne zamjeram,svaki dan nosi svoje razloge,svaki sat nosi svoja iznenađenja. Svjestan da ne dijelimo zajedničke uspomene ipak zahvaljujem Bogu što postoji. Sjećam se kad sam je prvi puta vidio koliko je skrivala pogled iza velikih sunčanih naočala u neudobnoj stolici na terasi kvartovskog kafića.
Možda je i ona vidjela ne tako daleku budućnost u kojoj će se desiti nešto što će nas povezati i sto narednih godina činiti istom obitelji. Trenutno nesigurna u sebe bori se životom i njegovim zamkama i preprekama.Ona možda ne vjeruje u sebe ali ja znam da će uspjeti , da će na kraju i ona biti voljena od nekoga ko će znati cijeniti njezina djela ,nekog ko će živjeti samo da bi vidio njen osmijeh , nekog ko će biti tu kad svih nas ostalih možda ne bude.
Ako se i naljuti kad pročita ovo , nema veze …ona će uvijek biti moja punica ona će uvijek biti neko ko mi je poklonio ljubav i sreću a da nije napravio ništa već je samo rodila moju ženu.
Hvala ti Jasna.

Opet pričam sa sobom i ne znam izreći kraj , jer uvijek kad izmaknem sebi vračam se početku. Ponekad obične riječi zamjenjuju stihove a ponekad stihovi skrivaju suze.
Negdje u dubini duše gdje su zabranjeni osjećaji skriveni iza zidova sramežljivosti tražim izgovor za stvari koje želim izbjeći.Skriven iza tih zidova razmišljam jesam li dovoljno postojan da sudim,budem sudac svojih djela i nedjela. Iako sam sam sebi najbolja publika ne mogu si pljeskati ,ne mogu se sam sebi smijati , davati si kritiku ili se hvaliti. Uloge koje dobivam od osjećaja uvijek su nešto više od onoga što mogu glumiti a za opasne scene nemam kaskadera već ih lukavo izbjegavam. I tako dok glumim u svom kazalištu skriven iza zidova sramežljivosti vrijeme bezobrazno prolazi i dok scene iz sadašnjosti postaju scene prošlosti bojim se priznati da ne vidim scene budućnosti jer skriven iza scena prošlosti bojim se živjeti glumeći budućnost. Dobivši ulogu pobjednika srušio sam zidove sramežljivosti ,zapljeskao sam sebi, nasmijao se ,dao si kritiku i pohvalu i shvatio da je moj najveći sud o samom sebi tek uloga koju moram pokloniti tebi , moja ljubavi.

srijeda, 08.06.2011.

:)))))

Ponekad u tišini samog sebe slušam budalu kako viče na mene,dere se na moju savjest.Umišlja si ako mu je podsvijest dala to pravo da me kontrolira da mi može raditi to što želi. Obično je stalno ovdje,prati me ,daje mi savjete ,postavlja zamke,vara me i laže a kad napravi glupost pobjegne negdje u kutak moje savjesti i kako malo dijete sakrije se skriven od pogleda drugih i gricka si noktiće na prstima. Kad ga želim nešto pitati obično izbjegava odgovor opravdanjem da sam ga danas previše umorio , napunio sam mu uši glupostima itd.
Godinama razmišljam kako da ga pobijedim, kako da dresiram tu budalu i natjeram ga da me sluša, kako??? Iako ,ponekad me inspirira svojim idejama,rasplače svojim djelima, iznenadim svojim gestama i onda čak i ja ostanem zbunjen jer pomislim da sam promijenio stanište ili je on promijenio sebe. Nažalost takva stanja su najčešće kratkog vijeka ,nešto kao istjecanje pijeska iz pješčanog sata koji ima minut vremena da pretoči zrna pijeska iz jedne posude u drugu. Ipak,volim ga ,kakav bio da bio volim ga jer i sam postajem svjestan da mu ja možda nisam dovoljan da preživi sve nevolje,da prepozna sve zamke,da pobijedi sve bolesti ,da napokon shvati da me mora voljeti i čuvati jer ja sam njegov MOZAK!

nedjelja, 05.06.2011.

Želiš li ??

Ako ubijem u sebi luđaka koji spava, misliš , jesi li sigurna da se neće izvući i doći…
Doći i postati dio nas , dio mene kao netko nepoznat. Netko ,čije usne još nisi osjetila,netko čije dodire još nisi upoznala , dodire koje možda poželiš zauvijek???
Jesi li sigurna da želiš da ubijem luđaka u sebi??? Onog koji dođe onda kada ne smije ,onog koji u trenu dođe i u trenu nestane . Sjeti se koliko puta me upitaš što mi je? Sjeti se koliko te puta iznenadim? Pitaš li se ikada ,da li sam to ja, ili je to on ? Skriveni luđak u meni koje opstaje onda kada svako normalan nestaje. Ponekad ga i sam ugledam u sebi , skrivenog u mislima kojih se i sam bojim, tog oholog luđaka koji ne poštuje osjećaje, ne poznaje zakone , ne razmišlja….. tog luđaka nosim na duši ,skrivenog iza betonskog oklopa mojega srca ,oklopa koji i uspjela probiti.. Sad kad imaš formulu za dobivanje mojih suza misliš da si me pobijedila,da sam slaba jedinka , lutka na koncima upravljana tvojim vještim rukama???
Možda ja i jesam , ali ON ,taj luđak u meni kojeg želiš da ubijem ,ON je sve što ti ne možeš pobijediti, ON je sve što ti ne možeš imati…
Zamisli koliko samo kažeš da voliš mene??
Koliko bi tek onda voljela njega,Luđaka u meni kojeg želiš da ubijem……

Možda jednom shvatim da moram siči sa mjesta s kojeg promatram svijet. Možda sam sjena a možda i čovjek ,nikako nisam uveli cvijet. Iako se ponekad čini da život ide pa se vrača a nepremostivi mostovi koje svakodnevno prelazimo postaju misterija koja se ne može shvatiti.
Mislio sam da sam kao čovjek odabran da postojim ali kaos postojanja uvijek je toliko stvaran da se pitam postojim li zaista. Buđenja jutrima postaju teška a noći postaju upitne ,besane. Prije nego me proglasite luđakom ,kažem ,nisam lud,ili jesam ?
Ko je danas uopče normalan u kaosu postojanja?
Pitanje na koje neznam dati odgovor .Odgovor je toliko duboko u meni da ga se bojim posegnuti , bojim se ostati izgubljen , jer znam da postojim a isto toliko me nema.

Hm,ovo je bilo za dvije godine braka,sad sviram posmrtni marš

Dvije godine braka nas prate kao sjena
Dragom Bogu hvala što si ti moja žena
Zauvijek te volim to nikad neće proći
Zauvijek ćeš biti lijek za moje oči
Dvije godine su malo kao kapi kiše
Jednom kad padnu ne vidiš ih više
Svakim jutrom zora kad svane
Budim se sa željom da vrijeme stane
Jer moje bogatstvo i moja slava
Je dok te gledam svoga anđela dok spava
Dvije godine braka nas prate kao sjena
Dragom Bogu hvala što si ti moja žena
Nek svi na nebu upamte i znaju
7.7. će biti i u raju!!!!

PJESMA ZA MOJU DEU

Postao sam njen vjetar u kosi
za nju sad postojim
izgubljen kao kap u jutarnjoj rosi
sad joj nastojim
reči koliko je volim
zbog velike ljubavi sam sebe bolim...


Postao sam njena suza , trenutak sreče
osmijeh njen
u zagrljaju njenom provodim veče
postajem snen
polako sklapam zaljubljene oči
stisnut uz nju provodim noči....


Postala je moj vjetar u kosi
za mene sad postoji
izgubljena kao kap u jutarnjoj rosi
meni sad nastoji
reči koliko me voli
zbog velike ljubavi sama sebe boli.....



Postala je moja suza u trenucima sreče
osmijeh moj,moja žena
u zagrljaju mom provodi veče
postaje snena
polako sklapa zaljubljene oči
stisnuta uz mene provodi noči....



Postali smo vjetar koji ljubav nosi
sad skupa postojimo
nerazdvojne kapi u jutarnjoj rosi
nikad ne prestajemo
biti ljubav na livadi sreče
nikad nas ništa razdvojiti neče....

I ove je noći voljena tama
Donijela riječi istine…..
Mrak…
Samo zvuk duše izvire
Kao mali potok
Traži rijeku da je miluje
Maleni val sreće navire
Ritam srca opet se rimuje
Siguran doskok
Ljubav bez istine..

Svojom se tamom prepirem
Pitam se ..
Otkud mi tvoji biseri
Ljubavi tvoje kraj
Sjećam se da smo se rastali
Ugasili ljubavi sjaj
Voljeti se prestali
U toj istoj tami
Ostali sami..

Postajem noći saveznik
Mali lukavi doušnik
Pravo si dadem
Da ljubav kradem
Otjeram od sebe dio voljene tame
Dok god postoji
Oči su same
Plaču….
Kap po kap
Niz obraz teku
Voljene suze
Čine rijeku
Postaju slap
Tama je tu
Sa mojim bičem
Odlazi tamo
Dušom vičem
Te otvorim oči
Dobro jutro svijete
Nakon ove noći
Više nisam dijete…

I ove je noći voljena tama
Donijela riječi istine
Jednom kad ljubav postane sama
Zauvijek ljubav ostane…..

JEDNOM KAD ODEŠ

Jednom kad odeš postati ću more
Po kojem plove oni koji gube
Daškom vjetra neka osjeti zora
Još uvijek osjećam usne koje ljube
Zamišljam……
Noćnu tišinu šapat tvoje duše
Nevinu pjesmu srca koje voli
Anđeli se igraju i nesreće sve ruše
Čuvaju i maze neka nestanu sve boli
Mislim da te volim….
Jer osjećam strasno dodire nježne
Tvoj šapat u tami
Kao pahulje snježne
Ljubav me mami
I odlazi….osjećam
Jednom kad odeš u beskraj i tamu
Ostavi me srna a ja ludo lane
Dušu moju ostaviš samu
Kako da poželim da nova zora svane
Bojim se…
Priznati sebi da bila si nešto
Nešto sasvim posebno i lijepo
Moje si srce ukrala vješto
Volio sam te, priznajem slijepo
Želim te…
Ljubiti opet usnama svojim
Gledati naše sjene u tami
Biti sam opet se bojim
Uvijek drugo srce moje srce mami
Sada samo zbogom…..
Jednom kad odeš znam da neću shvatiti
Obrazima mojim poteći će suze
Molim se bogu da opet ćeš se vratiti
Dok ne dođe neko drugi i zauvijek te uze…

I opet krene moj vlak za nigdje . Krene i nestaje ,ponekad zastaje. Prolazeći tunelima moje svakodnevnice moj vlak za nigdje odnosi mene i moje nade nekim nepoznatim kolodvorima.
Vlak za nigdje nikad ne kasni ,uvijek dolazi na vrijeme i nikad nije prazan. Putujući tako vlakom za nigdje dani prolaze i nestaju. Sjećanja su prazna i monotona. Ponekad se pojavi neki kolodvor na kojem poželim sići ali vrijeme stajanja vlaka za nigdje kraće je od vremena koje je meni potrebno da se odlučim. I tako moj vlak za nigdje i ja putujemo , tražimo nešto i bježimo od nečega. Bojimo se stati jer smo shvatili da ako jednom stanemo više nikad nećemo krenuti . Možda bi bilo dobro da i zastanemo ali se bojimo , jer ne znamo kakav će nas kolodvor dočekati. Često se pojavi nepozvani skretničar koji moj vlak za nigdje skrene i ostavi da se borimo sa nepoznatim kolosijecima. Moj vlak za nigdje i ja uvijek nađemo pravi put a nepozvani skretničar nestaje u tami . Vrijeme ide tračnica je sve manje. Moj vlak za nigdje i ja došli smo do kraja. Nigdje je blizu . Zadnji kolodvor naše vožnje bio je kolodvor nade. Zastali smo i ostali. Nadati se……



Livadom ljiljana trčala si bosa
I zastala….
Miris ljiljanovih cvijetova stvorio je san
Stvarnost je nestala…
Na vjetru je plesala razjarena kosa
I prve kapi sjećanja pale su na dlan….
Nošena vjetrovima snova
Sakrila si svoje lice
Među granama ljubavi
Rajske ptice
Govore zaboravi
I ponesu te visoko
U kraljevstvo duge
Gdje tvoje bi oči
Ostale bez tuge
Sve one noći
Prokleto same
Ponekad bez moći
Uz kraljicu tame
Skrivala si svoje suze
Zlatne kapi kiše
Pričala srcu
Zakucaj tiše
I prestani….
Boli nestani…
Livadom ljiljana trčala si bosa…
I zastala
Miris ljiljanovih cvjetova stvorio je dan
Dan iza sna
Daleko od dna
Bol je prestala
Tuga je nestala…
Sad nošena vjetrovima ljubavi
Putuješ morima svojih nadanja
A zadnja plima savjesti
Vratila je tvoju dušu
Iz vječnosti…..
Usnama svoje mladosti
Sad govoriš u ime svoje ljubavi
Vječne radosti
Da nikad ne zaboravi
Jer
Livadom ljiljana trčala si bosa…
I zastala….

Hvala ti mama

Za sve dane sreće
Djetinjstvo moje
Predivno cviječe
Hvala ti mama
Za dodire nježne
Kolijevku toplu
pahulje snježne
A tvoje srce
Ljubavlju svojom
Čuvalo je mene
Toplinom tvojom
Hvala ti mama
I još jednom hvala
Za sve lijepo
što si mi dala
Jutra i zore
mora nizine
Suze i smijeh
I volim te sine
Hvala ti mama
I od srca hvala
Svome si sinu
Lijep život dala

OČIMA TUŽNIM LJUBAVI


OČIMA TUŽNIM LJUBAVI SRUŠIO SAM PLANINU NADANJA
ZAUSTAVIO POTOK ČEŽNJE , SKRENUO LAVINU STRADANJA

OČIMA TUŽNIM LJUBAVI, PRELETIO SAM NEBO,UZEO MU DUGU
PRESTIGAO JATO LASTAVICA ISPRIČAO IM SVOJU TUGU.

OČIMA TUŽNIM LJUBAVI UKRAO SAM SRNI LANE
LUTAO RAZNIM MORIMA ,SKRIVAO SUZE ,NESRETNE DANE.

OČIMA TUŽNIM LJUBAVI TRAŽIO SAM ZRNO TVOJE DUŠE SKRIVENO U PUSTINJI SREČE
SJEČAO SE OSMIJEHA NA TVOJEMU LICU,KAKO ONDA SRCE BOLJETI ME NEČE.

OČIMA TUŽNIM LJUBAVI BIO SAM VIHOR NOŠEN LJEPOTOM TVOJEGA LICA
A SADA KAD TE NEMA SAD SAM SAMO DAŠAK VJETRA ,U KAVEZU BOLI NESRETNA PTICA

OČIMA TUŽNIM LJUBAVI PRETVORIO SAM SE U SUZU ILI NESRETNU KAP KIŠE
KAP KOJA SE PLAŠI TOPLINE SUNCA I BOJI SE SHVATITI DA NEMA TE VIŠE.

OČIMA TUŽNIM LJUBAVI SLUŠAO SAM RITAM VOLJENE PJESME KUCANJA SRCA TVOGA
PLESAO SVOJ POSLJEDNJI PLES PRED SUCIMA SVJETA ŠTO POŠTUJU BOGA

OČIMA TUŽNIM LJUBAVI ZATVOREN U LABIRINTU PATNJE PRONAŠAO SAM NAČIN ŽIVJETI BEZ TEBE
POGLEDAM KA NEBU I ZAMOLIM BOGA DAJ MI BOŽE SNAGE DA POBJEGNEM OD SEBE.

OČIMA TUŽNIM LJUBAVI GLEDAJUČI TVOJU SLIKU NAPIŠEM NA NEBU TVOJE IME
A OBLACI TMURNI NASTALI KAD MENI REKLA SI ZBOGOM DONJELI SU SNIJEG MOJE ZADNJE ZIME.

OČIMA TUŽNIM LJUBAVI UKRASIH SLIKU MOGA GROBA SKRIVENU SJENOM UVELOG CVJEĆA
A ZADNJE RIJEČI KOJE SRCE REČE ;TUŽAN JE ŽIVOT BEZ NJE,SAMOĆA U SMRTI VEČA JE SREĆA


OČIMA TUŽNIM LJUBAVI I U SMRTI TRAŽIM NAČIN DA PRESTANEM PATITI
ZATO TE MOLIM DOĐI MI NA GROB I ZAKUNI SE PRED BOGOM DA HTJELA SI SE VRATITI.

U hramu svoje mudrosti
pronašao sam sobu očaja
zbunjen zbog njene nježnosti
krenuo sam putem beskraja
samo moj je lik
samo jedan krik
toliko glasan da ubija jeku
toliko snažan da uzburka rijeku
toliko tih da ne probudi lane
toliko slab da mi zacrni dane
još uvijek stojim
krika se ne bojim
mudrosti svojom tražim staze
promatram stopala kuda to gaze
tek došao je ponor bojim se pasti
pomislih hoću li ikada odrasti
te korakom krenem u bezdan bez kraja
nadam se svjetlu pred vratima raja
zabluda se uvijek prepozna kasno
odjednom i meni postane jasno
u hramu mudrosti moje
sobe od očaja više ne postoje
a krik što jeku u zaborav nosi
možda sam mrtav ja u tvojoj kosi....

MOJ JE KRALJ U MOJOJ GLAVI

Moj je kralj u mojoj glavi
Samo život koji osmijeh nosi
Moj je kralj u mojoj glavi
Sluga što zrno prosi
Zrno tebe moja draga
A moje češ sve biti
Za sad mi nije sreća blaga
I mogu te samo sniti.

Moj je kralj u mojoj glavi
Vladar koji nema trona
Moj je kralj u mojoj glavi
Moj i kad zvone zvona
Zvona koja vjernost znače
Sad kad si moja cijela
Od sreče mi srce plače
Ipak si mene htjela

Moj kralj u mojoj glavi
Sad tebi svoje carstvo daje
Moj kralj u mojoj glavi
Nek za života s tobom traje.....

dodir tvoj je igra usana
ja ga tražim ispod oblaka
s kim si bila toliko vremena
ženo mome srcu daleka

gdje da dođem da te osvojim
pokažem ti da i ja postojim
gdje da uzmem milion godina
da te vratim moja jedina

dodir tvoj je moga srca glas
dođi meni donesi mi spas
ja ti želim biti tiha noć
jer bez tebe zovem upomoč

gdje da dođem da te osvojim
pokažem ti da i ja postojim
gdje da uzmem milion godina
da te vratim moja jedina

ŽELIO SAM BITI

ŽELIO SAM BITI

ŽELIO SAM BITI TVOJ VJETAR, I PONIJETI TE
LETJETI S TOBOM PROSTRANSTVIMA SVOJE DUŠE,VOLJETI TE.

ŽELIO SAM BITI TVOJE MORE , BESKRAJNI PONOR MORSKE DUBINE
PRATTITI JATO OPASNIH RIBA ,BITI GALEB KAD LETI U VISINE.

ŽELIO SAM BITI TVOJE SUNCE,SJATI,ZVATI SE TVOJIM KRALJEM NEBA
SVOJOM TOPLINOM OTOPITI TUGU,DUGO SI SAMA LJUBAV TI TREBA.

ŽELIO SAM BITI TVOJA KRV BORITI SE ZAMKAMA TVOJEGA TIJELA
SRUŠITI SVE PREPREKE RUŽNE,SJEČATI SE DANA KAD MENE SI HTJELA.

ŽELIO SAM BITI TVOJA SUZA,PADATI POLAKO NIZ TVOJE LICE
SHVATITI HRABRO ŠTO MI ŽELIŠ REČI, UČI U DUŠU SVOJE GOLUBICE..

ŽELIO SAM BITI TVOJ SUMRAK,SVITANJE DANA
ČUVATI TVOJE SRCE, SRCE KOJE ZNA ŠTO MU JE RANA.

ŽELIO SAM BITI TVOJ POTOK;SPUŠTATI SE PLANINOM TVOJEG ŽIVOTA
ONDA AKO LAV INA TUGE KRENE SLOMIT ČE JE TVOJA LJEPOTA:

ŽELIO SAM BITI SAMO TVOJ I NIČIJI VIŠE
ALI ZADNJU NADU DA BITI ČEŠ MOJA;ODNIJELE SU DUŠO JESENJE KIŠE:

ŽELIO SAM BITI SRETAN KAD SAZNAH DA DRUGI TE UZE
NA KRAJU TE MOLIM PRUŽI MI RUKU DA UHVATIŠ KAPI ŠTO ZOVU SE SUZE

U OBLACIMA SNA

U OBLACIMA SNA

U oblacima sna prepoznao sam tebe kako rumen cvijet
A ja leptir mlad ušao sam u tvoj slatki svijet
Krilima svojim te ponio
U svoje carstvo donio
I shvatio za tren
Da sam ustvari prevaren
U oblacima sna prepoznao sam tebe kao rumen cvijet
A ja leptir mlad ušao sam u tvoj slatki svijet
Noćima tebe pazio
Ljubio te i mazio
Pjesme tebi pisao
Uz tebe strasnom disao
I shvatio za tren
Da sam ustvari prevaren
U oblacima sna prepoznao sam tebe kao rumen cvijet
A ja leptir mlad ušao sam u tvoj slatki svijet
Svakim te trenom želio
Sa tobom tajne dijelio
Tvoj glas me vodio
Srce mi oslobodio
I shvatio za tren
Da sam ustvari prevaren
U oblacima sna prepoznao sam tebe kao rumen cvijet
A ja leptir mlad ušao sam t tvoj slatki svijet
Potok je suza tekao
Dok sam na tebe čekao
Molio boga za oproštaj
A on mi poklonio kraj
I shvatio za tren
Da sam u stvari prevaren
U oblacima sna prepoznao sam tebe kao rumen cvijet
A ja leptir mlad ušao sam u tvoj slatki svijet
Sa tobom sretno živio
Uvijek se tebi divio
Livadom našom letio
Na bolnu ranu sletio
I shvatio za tren
Da sam ustvari prevaren
U oblacima sna prepoznao sam tebe kao rumen cvijet
A ja leptir mlad ušao sam u tvoj slatki svijet
Čudan je vjetar prošao
U moje snove došao
Kako sam se začudio
Kad me je probudio
I shvatio za tren
Da sam ustvari zaljubljen
U oblacima sna……..

NEMIR

Totalno težak dan. Negdje u dubini mene nastao je Nemir. Toliko siguran u sebe Nemir se počeo širiti. Pokušavajući pobijediti borca u meni raširio je svoje pipke i nemilosrdnim zahvatima počeo parati moju dušu . Zakopavši srce u betonske oklope svog iskustva uspio sam izbjeći napade Nemira. Ali Nemir se ne predaje. Našao je nemire moje prošlosti i sada zajedno kao najbolji prijatelji smišljaju plan bitke osvajanja moga srca . Nemir se odlučio nastaniti u meni , postati moj doživotni podstanar. Povrijeđen nemirima prošlosti počeo sam
razvijati taktiku obrane i pustio Nemir da opstane. Nemir se opustio , zavladao mojim željama ,upravljao mojim mogućnostima , igrao se mojim osjećajima , i pokušavao osvojiti moje srce. Ali Nemir je bio nemoćan. Duboko zakopano negdje u odajama duše srce je razmišljalo. Sjećalo se i nadalo ,ali još uvijek uplašeno tragovima prošlosti počelo je uspoređivati nemire , promatrati ih i slušati. Vidjevši koliko je Nemir nesretan postao sam tužan. Zašto bi netko pa makar i Nemir bio nesretan zbog mene ? Srce je zaigralo, umalo popustilo . Nemir je bio lukav .Obogaćen savjetima svih mojih nemira približio se mome srcu i počeo ga osvajati. Zidovi odaja moje duše u kojima boravi moje srce postali su osvojivi. Dodiri Nemira bili su blagi ali sigurni . Nemir je shvatio što moje srce voli i kako lukava lija počeo mu se prikradati služeći se varkama odanosti. Srce je zastalo . Sve ono što je mislilo o nemirima postalo je upitno.
Svim svojim varkama Nemir je uspio pronaći i pokucati na vrata odaje u kojoj boravi moje srce. Betonski oklop postao je pijesak i rasuo se žalom mojih osjećaja. Nemirno srce sada opstaje s novim Nemirom. Zaslijepljeno njegovim svjetlima srce je opčarano. Kao i uvijek do sada Nemir i moje srce sada upravljaju mojim životom. Bitka je neizbježna i teška .Nemir i moje srce neće biti pobjednici . Pobjednik ću biti ja. Pobjeda je sigurna i neizbježna jer sam shvatio i spoznao da ljubav zovem nemirom svojim.

	lipanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Ožujak 2024 (1)
Siječanj 2024 (2)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (5)
Kolovoz 2023 (11)
Svibanj 2023 (1)
Prosinac 2020 (1)
Svibanj 2020 (1)
Srpanj 2019 (1)
Travanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (9)
Kolovoz 2016 (7)
Lipanj 2014 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv