JEDNOM KAD ODEŠ
Jednom kad odeš postati ću more
Po kojem plove oni koji gube
Daškom vjetra neka osjeti zora
Još uvijek osjećam usne koje ljube
Zamišljam……
Noćnu tišinu šapat tvoje duše
Nevinu pjesmu srca koje voli
Anđeli se igraju i nesreće sve ruše
Čuvaju i maze neka nestanu sve boli
Mislim da te volim….
Jer osjećam strasno dodire nježne
Tvoj šapat u tami
Kao pahulje snježne
Ljubav me mami
I odlazi….osjećam
Jednom kad odeš u beskraj i tamu
Ostavi me srna a ja ludo lane
Dušu moju ostaviš samu
Kako da poželim da nova zora svane
Bojim se…
Priznati sebi da bila si nešto
Nešto sasvim posebno i lijepo
Moje si srce ukrala vješto
Volio sam te, priznajem slijepo
Želim te…
Ljubiti opet usnama svojim
Gledati naše sjene u tami
Biti sam opet se bojim
Uvijek drugo srce moje srce mami
Sada samo zbogom…..
Jednom kad odeš znam da neću shvatiti
Obrazima mojim poteći će suze
Molim se bogu da opet ćeš se vratiti
Dok ne dođe neko drugi i zauvijek te uze…
Post je objavljen 05.06.2011. u 23:32 sati.