Možda jednom shvatim da moram siči sa mjesta s kojeg promatram svijet. Možda sam sjena a možda i čovjek ,nikako nisam uveli cvijet. Iako se ponekad čini da život ide pa se vrača a nepremostivi mostovi koje svakodnevno prelazimo postaju misterija koja se ne može shvatiti.
Mislio sam da sam kao čovjek odabran da postojim ali kaos postojanja uvijek je toliko stvaran da se pitam postojim li zaista. Buđenja jutrima postaju teška a noći postaju upitne ,besane. Prije nego me proglasite luđakom ,kažem ,nisam lud,ili jesam ?
Ko je danas uopče normalan u kaosu postojanja?
Pitanje na koje neznam dati odgovor .Odgovor je toliko duboko u meni da ga se bojim posegnuti , bojim se ostati izgubljen , jer znam da postojim a isto toliko me nema.
| lipanj, 2011 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Ako želiš ti poklonim cvijet odvesti ću te na livadu gdje ćeš moći odabrati cvijet koji želiš.
Svaki cvijet svojim će laticama biti okrenut ka tvojem srcu. Kad budeš ubrala cvijet , brzo pobjegni i ne okreči se , da ne vidiš kako brzo vene cvijet koji od tuge umire jer nisi ubrala njega da vene u tvojoj blizini!!!
U očima ti vidim tugu
toliko je močna da srušila bi dugu
duga je lijepa,sve njezine boje
ali uvijek su ljepše tužne oči tvoje
RIJEKA
BELVEDER