|
On ce znati.....
Have I told you lately that I love you
Have I told you there’s no one else above you
Fill my heart with gladness
Take away all my sadness
Ease my troubles that’s what you do
For the morning sun in all it’s glory
Greets the day with hope and comfort too
You fill my life with laughter
And somehow you make it better
Ease my troubles that’s what you do
There’s a love that’s divine
And it’s yours and it’s mine like the sun
And at the end of the day
We should give thanks and pray
To the one, to the one
Moondance
Well, it's a marvelous night for a Moondance
With the stars up above in your eyes
A fantabulous night to make romance
'Neath the cover of October skies
And all the leaves on the trees are falling
To the sound of the breezes that blow
And I'm trying to please to the calling
Of your heart-strings that play soft and low
And all the night's magic seems to whisper and hush
And all the soft moonlight seems to shine in your blush
|
SPACEODDITY
10.03.2005., četvrtak
FORPLAY ;-)))
Osvanuo je jos jedan suncan dan....pogled na more, smezurano od bure...nisam jos izasla van...ma neda mi se...sjetila sam se kako sam prije imala vise energije letiti vani, na neke duge kavice...mozda da se pocnem bavit nekim sportom...jedino sto me na izlazak prisili je izvesti psa u setnju, btw, upravo sad me onako molecivo gleda! Kad se sjetim sebe prije 2-3 godine...i dogadjaja koji su me pretrpali da sam skoro ostala bez daha, toliko sam ljudi upoznavala, svakakvih profila da se ponekad zapitam kako sam mogla biti tako slijepa... Kad se sjetim jednog dogadjaja koji mi je istinski promijenio zivot...naime, otad sam postala opreznija...i opreznost me dovela u sada sretnu vezu od 3 godine...tako da se dogodilo kako kazu-sreca u nesreci!!!!
Kad bih sad rekla sto mi se tocno dogodilo, netko bi mislio da sam plagirala neki triler 80-ih...sjecam se kad sam frendici rekla, da se tresla, cijelu noc nije mogla spavati...zasto??? Jer smo obje dotad mislile da se to ne dogadja u nasim zivotima-kako li smo bile u zabludi i naivne!!!
Tako sam jedno vrijeme zivjela sa motom X-filesa-"Do not trust anyone"...ali tako se ne moze vjecno zivjeti, jel da? Treba ici naprijed-hrabro...i opeci se tu i tamo, i pasti na samo dno, a onda se mozda jednog dana probudim ko mudrac! Bas se sad mislim da li da konkretiziram o cemu pricam i time mozda pomognem nekom...tad bih bila altruist-uistinu! Ma vec sam ja nekako sve to prezivila, ali padne mi na pamet- da se bar sve to nije dogodilo, da sam bar bila na drugom mjestu u drugo vrijeme, da bar sve to mogu sprati sa sebe... ipak u nekim momentima kad samo buljim u plafon,sjetim se svega i obuzme me neka mucnina, mada u cijeloj prici kriva je moja naivnost i apsolutna vjera u ljude... ma nisu svi ljudi pokvareni, maliciozni, sitni, licemjeri...ali dovoljno je znati da ih ima, tu negdje, oko nas...mozda so called- prijatelj, rodjak, susjed???? Ma ima toga svasta nesto, ali polako, uvod ce jos potrajati.... jer ipak treba znati onu dobru izreku: "Sto je predigra dulja..... :-)))"
|
|
|