S
S Zagreb - alternativa POSTOJI
28.07.2007., subota
Nula otpada
|
Nema jednog jedinstvenog načina kako smanjiti, ponovno upotrijebiti, reciklirati ili kompostirati otpad. Deset točaka navedenih dolje su najprihvaćenije u svim područjima koje se kreću razvoju strategije nula otpada (Zero Waste). Lokalne vlasti mogu krenuti od bilo koje točke. Ovaj plan može se primjeniti u javnosti kao strategija zbrinjavanja otpada na nacionalnoj razini ili lokalnoj, a ovisno o pristupu pokazati će rezultate u svim situacijama. 1. Prihvaćanje nespaljivanja kao plan zbrinjavanja otpadom. Još bolje, ovo možemo nazvati plan upravljanja resursima i 0 otpada kao vizija za budućnost. Napravite smanjenje otpada, ponovnu potrebu, popravljanje, recikliranje i kompostiranje kao bazu plana. Prihvatite ciljeve zbrinjavanja otpada jednako kao ciljeve recikliranja. Osigurajte vodstvo i informacije kako se pokrenuti prema ekonomiji 0 otpada. Odlučite se PROTIV privatiziranja i centraliziranja sistema za zbrinjavanje otpada. Tražite javnost da izgradi podršku programima za smanjenje otpada, i uspostavite mrežu vođa koji će biti uključeni u dizajnu i implementaciji progama. Dajte javnosti priliku da aktivno sudjeluje u problemu. 2. Decentralizirajte politiku zbrinjavanja otpada tako da napravite inicijative u lokalnim zajednicama da upotrebljavaju lokalne resurse i da se koriste informativnim sektorima. Javni projekti nemoraju biti u potpunosti podređeni malim lokalnim pokušajima i planovima. Podržite, razglasite i proširite uspješne lokalne inicijative. Omogućite im institucionalne objekte koji će im omogućiti da napreduju i postanu glavna tendencija aktivnosti (npr potvrda kompostnim aktivnostima). Dopustite decentralizirano funkcioniranje, radije nego da potičete razvijanje centralnih inicijativa za zbrinjavanje otpada. 3. Definirajte što veći broj resursa za ponovnu upotrebu, recikliranje i kompostiranje (obavezno za sve vrste papira i organskih tvari) i držite te materijale odvojeno u samom nastanku kako bi održali što veću kvalitetu resursa koji će se ponovno upotrijebiti, reciklirati ili kompostirati. 4. Kompostiranje je ključ za postizanje 50% i više strategije 0 otpada, a vrlo je financijski nezahtjevno. Organske tvari na deponijima su izvor velikih zaraza i ostalih vrsta zagađenja. Potaknite lokalno ili kućno kompostiranje. Navedite brojne vrste čistih organskih materijala i omogućite peroidočna i stalna sakupljanja. 5. Napravite program uvjerljivim i smislenim za uključivanje. Više kućanstva i poslovnih subjekata, više obnovljenih resursa. Stanovništvo će mnogo više smanjiti otpad, reciklirati i kompostirati ako su programi uvjerljivi, jednostavni i smisleni. Neki načini koji ćine programe uvjerljivima: - omogućite stalno sakupljanje sortiranog otpada jednako kako sada prikupljate miješani otpad. - omogućite peroidična i sezonska sakupljanja te čišćenje malih ''dvorišnih'' mjesta za kompostiranje otpada. - ponudite uslugu svim kućanstvima - osigurajte prikladne spremnike za prikupljanje otpada  6. Potaknite ekonomske aktivnosti i nagradite programe smanjenja otpada i obnavnjanja istog. Npr. smanjite trošarine za dopremanje recikliranog i kompostiranog materijala na područje prihvata istog, smanjite trošarine da potaknete poslovne subjekte da ulože u recikliranje i napravite porez za plaćanje-po-odbačenom-otpadu (pay-as-you-throw). Eliminirajte sva nastojanja i pripreme za spaljivanje otpada. 7. Potaknite, razvijajte politike i zakone kako bi pripremili klimu za recikliranje i reciklažne poslove. To se može sastojati od: - zabrane spaljivanja otpada. Spalionice konkuriraju i natječu se za iste resurse i financijska sredstva kao i strategije smanjenja otpada, ponovne upotrebe, recikliranja te kompostiranja. Spalionice izvlačenjem tih sredstva bore se protiv strategija na temelju održivog razvoja. - zabrana proizvoda koji se ne mogu ponovno upotrijebiti, popraviti ili kompostirati. - tražite stanovništvo i poslovne subjekte da sudjeluju u recikliraju i kompostnim programima. Lokalne zajednice mogu zahtijevati stanovništvo i poslovne subjekte da na izvoru odvajaju otpad ili ih kazniti za miješanje reciklažnih ili kompostnih resursa sa ostalim smećem koje proizvedu. Povratite autoritet sakupljanju i pravilnim rukovanjem komunalnim otpadom tako da podržite i potaknete investiranje u recikliranje. - zabranite odlaganje na deponije i spaljivanje svih resursa koji se mogu reciklirati, ponovno upotrijebiti i kompostirati. - zabranite proizvode za jednokratnu upotrebu u javnosti i festivalima te na što više mjesta moguće. - institucionirajte i proširite postojeći sistem spremnika za napitke. Zahtjevajte zakone za spremnike sa ponovnim punjenjem. - uspostavom reciklažnih tržišta, razvojne zone će nastojati napraviti industrijske parkove za ponovnu upotrebu, recikliranje i kompostiranje. - institucionirajte subjekte i politike koje zahtjevaju ponovnu upotrebu i obnavljanje proizvedenih materijala u novu industriju za rastavljanje proizvoda. Uspostavite lokalne, regionalne ili nacionalne razvojne olakšice (sredstva se mogu koristiti za smanjenje krupnog otpada, recikliranje, ovlasti u upravljanju subjektima koje sredstvima i kreditima potiću industriju i neprofitne reciklažne aktivnosti.) - podrška državnih i nacionalnih mandata i ciljeva može biti iznimno efektivna u povećanju stupnja reciklaže. Npr u SAD-u, zakon koji zabranjuje odlaganje materijala koji se može reciklirati na deponij, imao je za učinak pojavljivanje poslovnih subjekata koji kupuju te materijale. 8. Razvoj tržišta za materijale prema cilju zatvaranja kruga lokalno, proizvodnjom visoko vrijednih konačnih proizvoda, i njihove povezanosti sa reciklažno baziranim ekonomskim razvojem, sa vizijom održivog društvenog razvoja. Minimizirajte zakone reciklažnim aktivnostima, omogućite sredstva za poticanje i tržište reciklaže će potaknuti reciklažno baziranu industriju. Tražite da javnost obnavlja, reciklira i kompostira u cilju uspostave stabilne baze za eko-industrijske parkove te obnovljive i reciklažne pogone. Javni reciklažni subjekti rade dobro ekonomiji i često pružaju uslugu koju tržište podcijenjuje. Iplementirajte i proširite dostupnost reciklažnih proizvoda. Ako ih ne kupujemo reciklirane, onda ne recikliramo. 9. Sprijećite proizvođače odgovorne za proizvode koji nemaju budućnost u reciklažnom krugu. Lokalne vlasti mogu potaknuti proizvođačku odgovornost na županijsku i nacionalnu razinu. U stvarnosti pritisak prema županijskim i nacionalnim naporima da rade sa proizvođačima da volonterski smanje pakiranja i da budu barem u minimumu standarda reciklažnih-sadržaja za proizvode koje pakiraju. Ako standardi nisu zadovoljeni, tražiti institucionalnu i zakonsku odgovornost. Lokalne vlasti mogu prozvati proizvođačku odgovornost i pozvati ih na dijeljenje odgovornosti za njihove proizvode na županijskom i nacionalnom pravnom okviru kako bi podijelili teret zbrinjavanja zabranjenih proizvoda i pakiranja sa lokalnih vlasti na proizvođače takvih proizvoda. Lokalne vlasti također mogu potaknuti na zabranu upotrebe određenih vrsta proizvoda koji se ne mogu pravilno obnoviti, popraviti, reciklirati ili kompostirati. 10. Edukacija, edukacija, edukacija. Edukacija je osnovna i kritična točka koju treba postići. Edukacija i tehnička pomoć omogućava stanovništvu i poslovnim subjektima informacije o ''kako''' i ''zašto'' smanjiti, obnoviti, reciklirati i kompostirati. Pokrenite u javnosti informativnu kampanju koja će dopustiti potrošačima da donesu pametne odluke kada kupuju. Javne kampanje također utječu na ukazivanje na ekonomske pokazatelje prilikom prevencije, obnove i recikliranja i povezuju te aktivnosti prema održivoj ekonomiji. |
Zero Waste
|
Zero Waste A largest MSW gasification facility (Thermoselect, located in Germany) recently closed after only a few years of operation with chronic technical problems and losses of $500 million. Incineration is disposal to air Although the volume of garbage appears to be greatly reduced by gasification and incineration, no technology can make anything actually disappear. Mass can neither be created nor destroyed, only changed.* The gas, smoke, and liquid and solid wastes that leave a facility will have the same mass as the solid materials entering the facility. Masses of gas and particulates will go up the stack, toxic ashes and solid wastes will need to go to landfill, and liquid wastes will also need to be managed. Escape the “bury or burn” trap. Please join us in moving towards Zero Waste. Through implementing zero waste practices both upstream (including reducing consumption, product redesign, clean industrial production and processes, reducing packaging waste, encouraging refillable containers, and toxics use reduction) and downstream (including reuse, composting, recycling, and materials recovery), many countries, cities and businesses are making significant progress towards zero waste. Proven approaches that work: prevent waste and increase recycling and composting • Zero Waste creates jobs and is good for the economy. For example, U.S. recycling and reuse establishments employ 1.1 million people and gross $236 billion in annual revenues. Designing more recyclable, reusable and repairable products means more jobs for a vital industry. • Zero Waste saves natural resources by reducing consumption and making new items from recycled materials. Ruining materials through thermal and combustion processes means more materials need to be extracted from the earth to replace those resources. • Zero Waste conserves energy through reducing demand for extraction and processing of raw materials, which is energy intensive. EPA analysis shows that recycling is more energy efficient than combustion. |
23.07.2007., ponedjeljak
Pregled strategije za gospodarenje otpadom 2007-2015
|
PLAN GOSPODARENJA OTPADOM U REPUBLICI HRVATSKOJ 2007.-2015. Okvir za europsku politiku gospodarenja otpadom sadržan je u rezoluciji EU Vijeća o Strategiji gospodarenja otpadom koja se temelji na tada važećoj okvirnoj direktivi o otpadu i drugim europskim propisima na području gospodarenja otpadom. Postoje tri ključna europska načela: - prevencija nastajanja otpada, - reciklaža i ponovna uporaba te - poboljšanje konačnog zbrinjavanja i nadzora. Kako i sami kažete, spalionice se u ovu EU stategiju zbrinjavanja otpada nikako ne uklapaju. Sada dok smo na zanemarivoj razini reciklaže i sortiranog otpada stvaramo klimu za dolazak zastarijelih i štetnih tehnologija spalionice koje uništavaju resurse i pretvaraju ih u otrov za zrak, vodu, okoliš i ljude. U dokumentu Kohezijska politika Europske unije kao podrška razvoju i zaposlenosti, Strateške smjernice zajednice, 2007-2013, zemlje članice zajednički nastoje maksimalno povećati ekonomsku dobit i smanjiti troškove na način da riješe zagađivanja okoliša na samom izvoru. U sektoru gospodarenja otpadom to znači da se prvenstvo daje prevenciji, reciklaži i biološkoj razgradnji otpada koje su jeftinije i osiguravaju višu zaposlenost u odnosu na spaljivanje i odlaganje otpada. Osim što je sortiranje i recikliranje jeftinije, povećava zaposlenost daleko više od spalionice, potiće održivi razvoj jer resurse iskorištava a ne uništava, troši znatno manje financijskih sredstva od spalionice, čuva okoliš, prirodna bogatstva i zdravlje ljudi, zašto onda dovodimo spalionice? Odvojeno sakupljanje pojedinih otpadnih materijala organizirano je i provodi se u većem ili manjem intenzitetu u gotovo svim županijama. Prema podacima za 2005. na području RH sustav odvojenog prikupljanja provodio se preko ukupno 39.030 spremnika za prihvat različitih vrsta otpada. Za prihvat miješanoga komunalnog otpada na području RH evidentiran je 158.191 spremnik. Što znaći sortiranje otpada? To znaći da ne bacamo smeće u 1 spremnik, nego plastiku u plastiku, papir u papir, staklo u staklo itd. Znaći da bi se potaknula reciklaža i sortiranje otpada, osim edukacije potrebno je ljudima omogućiti uvjete da to rade. Mi ipak imamo stanje u kojem imamo čak 3 puta manje sortirnih spremnika nego miješanih, a trebalo bi biti obratno. Sortirnih spremnika bi trebalo biti daleko više od ovih miješanih, a o tako nećemu u ovom planu za gospodarenje otpadom nema niti rijeći. Prigodom odabira mikrolokacije osobito je važno da RD (reciklažna dvorišta - mjesta sa više sortirnih spremnika za otpad) bude smješteno tako da građani mogu što jednostavnije doći do RD-a. Okvirno se može računati da je gravitacijsko područje RD-a u radijusu od dva do četiri km, u veličini od 5000 do 50.000 stanovnika, odnosno jedno reciklažno dvorište po naselju. Zar je prihvatljivo da prosječan građanin treba propješačiti 2-4 kilometra do sortirnog kontejnera? Ugledajte se na projekt EKO Krk, koji su u samo 2 godine došli na prosjek 25% sortiranog otpada, znatno više od Hrvatskog prosjeka od oko 4%.  Podjela odlagališta Odlagališta se, prema Pravilniku o odlagalištima, dijele na: 1. odlagalište inertnog otpada na koje se smije odlagati samo inertni otpad 2. odlagalište neopasnog otpada na koje je dopušteno odlaganje Podijela odlagališta na inertne i neopasne? Podjela odlagališta na neopasne i neopasne? Inertno je termin koji se koristi za otpad koji ne reagira u okolini, te je tim svojstvom neopasan. Na inertni otpad najviše se misli na pepeo iz spalionice, koji po svojim karakteristikama nikako ne može biti inertan ili neopasan, ali uporno tvrdite da je ipak tako. Otpad nastao pri samom izgaranju (šljaka) obično se iskorištava kao materijal u niskogradnji (npr. u proizvodnji asfalta). Otpad nastao čišćenjem (lebdeći pepeo) ili pranjem dimnih plinova dodatno se obrađuje i stabilizira nakon čega se odlaže na odlagališta ili odvozi na odlagališta opasnog otpada. Kao odgovor na jednu ovakvu bezdušnu najavu kako ćete pepeo od spalionice ugrađivati u ceste pročitajte priču o Newcastleu, naime tamo su odlagali taj otrovni pepeo u ceste. Pepeo iz spalionice sadrži ogromne količine raznoraznih otrova poput dioksina i furana, teških metala i ostalih spojeva. Tehnologija spaljivanje otpada, koja je ujedno najrasprostranjenija tehnologija, predstavlja oksidaciju zapaljivih tvari sadržanih u otpadu. Ta se postrojenja često primjenjuju i za spaljivanje drugih vrsta otpada, osim komunalnog, uz prilagodbu temperature spaljivanja i drugih uvjeta. Toplina dobivena tim procesom može se pretvoriti u energiju, a tada takvo postrojenje možemo nazvati „energana na otpad“. Spalionice su tehnologije u zalasku, koje se u ovakvom trenutku, kad je svijet svjestan vrlo skore globalne krize i pomanjkanja energenata i resursa sve više izbjegavaju. Spalionice troše 4 puta više energije nego da se taj isti materijal reciklira. Na kraju, ne možemo reći da su spalionice energane za otpad, jer ako uložimo 10 energije i ostane nam 2, ne možemo reći da smo proizveli energiju. Spalionice su veliki potrošaći energije i ne postoji u svijetu niti jedna spalionica koja stvara energiju, više nego što je troši. |
21.07.2007., subota
Lokalne vlasti i čudni potezi
|
Jučer 20.07.2007. na sjednici općinskog vijeća općine Dubrava (gdje županija pokušava provesti planove o lokacijama za istražne radove za deponij iako su odluke poništene od strane vijeća). Načelnik općine Dubrava, Stjepan Petrovčić, još prije 3 tjedna na radio Vrbovec najavio je kako će se on i njegova stranka boriti protiv toga da deponij pepela spalionice bude u Dubravi. Tako je i najavio kako će staviti na točku dnevnog reda poništenje ugovora općine Dubrava i Zagrebačke županije o zbrinjavanju otpada, što je i učinjeno. (Podsjećamo, do cijelog problema došlo je tako da je načelnik općine Dubrava samovoljno i bez znanja građana i vijeća potpisao dopuštenje da se na općinskom zemljištu dozvole istražne radnje za deponij opasnog pepela. Vijeće Dubrave je glasovanjem tu samovoljnu odluku načelnika poništol još 19.04.2007., a od tada do danas županijska skupština Zagrebačke županije nije prihvatila te poništene odluke, nego i dalje provodi samovoljnu odluku načelnika općine Dubrava.) Na sjednici vijeća 20.07.2007. (nastavak na prošlu) kada se trebalo glasati za poništenje ugovora o zbrinjavanju otpada općine Dubrava i Zagrebačke županije, kada je bilo dovoljno glasova da podrže raskid tog ugovora, prvi za riječ uzeo je načelnik Dubrave, Stjepan Petrovčić. Zatražio je da se ta točka makne sa dnevnog reda, a on kao predlagač ima na to pravo. Vrlo jednostavno, točka je povučena sa dnevnog reda. Vijećnici zatečeni jednom ovakvom odlukom, bez prilike da iskažu svoje mišljenje napustili su sjednicu vijeća, te sjednica već po drugi puta nije dovršena. Nakon sjednice, još u prostorijama gdje se vijećalo, zabilježen je jedan incident u kojem se načelnik iz sve snage izvikao na jednog od vijećnika te su izrečene teške rijeći. Izdvojeno iz plana za gospodarenje otpadom 2007-2015: Otpad nastao pri samom izgaranju (šljaka) obično se iskorištava kao materijal u niskogradnji (npr. u proizvodnji asfalta). Otpad nastao čišćenjem (lebdeći pepeo) ili pranjem dimnih plinova dodatno se obraduje i stabilizira nakon cega se odlaže na odlagališta ili odvozi na odlagališta opasnog otpada. Prema provedenoj procjeni troškova investicije za uspostavu sustava gospodarenja otpadom prema županijskom konceptu potrebno je oko 397.000.000 eura, a za regionalni koncept okvirna je vrijednost niža i iznosi oko 350.000.000 eura. Prema podacima za 2005. na području RH sustav odvojenog prikupljanja provodio se preko ukupno 39.030 spremnika za prihvat različitih vrsta otpada. Za prihvat miješanoga komunalnog otpada na području RH evidentiran je 158.191 spremnik.  Otpad sakupljeno u ovih +158,000 kontejnera može se samo spaliti, uništiti ili staviti na deponij. Otpad sakupljen u ovih 39,000 sortirnih kontejnera reciklira se i ponovno kao obnovljeni proizvod dolazi na tržište i u takvom procesu se štede prirodna bogatstva i ostavlja resurs za buduće generacije. |
19.07.2007., četvrtak
Nastavak obmanjivanja javnosti
|
Danas na sjednici županijske skupštine Zagrebačke županije 19.07.2007. Unatoč tome što je na prethodnoj sjednici župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić, govorio o poništenju dozvola lokacije za istražne radove za deponij i uvrštanje te točke na sljedeću sjednicu, danas ta točka uopće nije uvrštena u dnevni red. Na prijedlog oporbe da se ta točka uvrsti u dnevni red, prijedlog je odbijen. Podsjetimo, dozvole za lokacije za istražne radove na području općine Dubrava i Gradec lokalne vlasti poništile su još 19.04.2007. Od tada pa do danas Županijska skupština nije poništila te odluke nego i dalje ignorira činjenicu da provodi nelegalne odluke protivne volji lokalnih vlasti i stanovništva. 03.07.2007. Stjepan Kožić na županijskoj skupštini: Ne namećemo rješenja, ništa nećemo učiniti bez jedinica lokalne samouprave. Točku o poništenju dozvole za istražne radove staviti ćemo na sljedeću sjednicu u dnevni red. (danas je odbio uvrstiti točku po tom pitanju na dnevni red) Mate Biškupec, Josip Jambrač, Stjepan Sesvečan, Zlatko Hržić u emisiji na radio Vrbovec (6 mj. 2007) uvjeravali su javnost kako će se lokacije sasvim sigurno ponšititi na sjednici županijske skupštine, tj danas. Vidljivo iz svega priloženog je da ove osobe obmanjuju javnost i ne pokušavaju provesti odluke o kojima govore. |
18.07.2007., srijeda
Ceste od otrovnog pepela?
|
Recikliranje daje jedan veliki doprinos ekonomiji i pomaže povećanju znatnog broja zaposlenih. Recikliranje stvara ili širi posao prikupljanja, procesuiranja, i dovodi obnovljene materijale ponovno na burzu, kao i kompanijama koje proizvode i distribuiraju proizvode sa ponovno obnovljenim resursom. Brojne studije pokazuju kako milijuni uloženi u reciklažu zapošljavaju tisuće ljudi. Studija o reciklaži na North Carolina pokazuje kako reciklažne aktivnosti zapošljavaju više od 8,800 ljudi u toj državi. --- Bandić: Pepeo ćemo ugrađivati u ceste. Priča o Newcastleu: Pepeo iz spalionice, dijelom leteći pepeo, vrlo je opasan i treba sa njim rukovati na posebne načine. U pokušaju da minimaliziraju štetnost spaljivanja, lobisti spalionica konstantno izvrgavaju činjenice o opasnosti pepela. Tako neki navode kako je taj pepeo inertan, i neopasan te kao takav prikladan za izgradnju cesta. Takav neodgovoran način zbrinjavanja tog opasnog pepela rezultirao je brojnim zdravstvenim problemima stanovništva. U Newcastleu, Engleska, pepeo iz Byker spalionice upotrebljavalo se za puteve, parkove pa čak i školska igrališta. Zabrinuti zbog sigurnosti takvog načina deponiranja pepela, lokalne zajednice su tražile nezavisne agencije CAT (Communities Against Toxics) da ispitaju područja gdje se pepeo odlaže i da se utvrdi količine otrova u istom. Testovi su pokazali opasno visoke razine dioksina, aresena, olova i mnogih drugih otrova, te jednu veliku dozu ignorancije na taj problem od strane gradskih vlasti, zdravstvenih ustanova, vodstva spalionice, UK agencije za okoliš i Britanske vlade. U daljnjim istraživanjima su im pomogli i Njemački znanstvenici iz Hamburga, Ergo Laboratories. Ispitali su uzorke iz 23 različita područja širom Newcastlea, a kako su rezultati postajali još sigurniji, vodeći ljudi iz zdravstvenih ustanova, UK agencije za okoliš i spalionice napuštali su svoja radna mjesta. Testovi su pokazali da je koncentracija dioksina bila nevjerovatnih 9500 nanograma I-TEQ/kg, u usporedbi sa dozvoljenim vrijednostima od 5 nanograma I-TEQ/kg.  |
17.07.2007., utorak
Kakva nas budućnost čeka?
|
Pogledajmo spalionice kroz 4 osnovna faktora: 1. Energetska isplativost 2. Ekonomska isplativost 3. Održivi razvoj 4. Štetnost 1. Energetska isplativost Spalionice troše energiju, ne stvaraju je. Troše 4 puta više energije od recikliranja i ponovne upotrebe. Recikliranjem se štede ogromne količine energije jer se u tom procesu zaobilazi proizvodnja i obrada novog proizvoda od novo sakupljenih resursa, pri ćemu štedimo i prirodne resurse. 2. Ekonomska isplativost Govorimo o ogromnim količinama novca, više milijardi kuna, a na šta taj novac odlazi? Odlazi na uništavanje resursa koje moramo dijeliti sa budućim generacijama. Ako mi to možemo reciklirati, ako možemo ponovno upotrijebiti, kompostirati, vi to ne smijete spaljivati! Ako zbrojimo cijenu zgrada za recikliranje, kompostnih zgrada, zgrade za ponovnu upotrebu, zgrade za rastavljanje otpada, educiranje lokalnih zajednica za smanjenje otpada, centre za istraživanje novih tehnologija u reciklaži, trošak svega toga je manji od spalionice, napravili smo 10 puta više novih radnih mjesta. Ima toliko toga više što možemo dobiti za taj novac ali samo ako se naše vodstvo počne odgovorno ponašati i odvrgnuti se utjecajima lobista spalionice. Na kraju krajeva otpad opet nismo zbrinuli, nego smo ga spaljivanjem samo smanjili na oko 30% težine, i još od toga napravili koncentrirani otrov. 3. Održivi razvoj Jedina ispravna mogućnost je kretati se u pravcu održivog razvoja a to je strategija 0 smeća, koje upravo provode mnoge zemlje i gradovi širom svijeta. Razlika između spaljivanja i strategije recikliranja i ponovne upotrebe je u resursima. Nitko više ne dovodi u pitanje isplativost recikliranja i kompostiranja. Nameće se pitanje, hoćemo li ograničene resurse ponovno upotrijebiti, ili uništiti? Trebamo industrijski dizajn za 21. stoljeće, trebamo pakiranje proizvoda u ambalaže prikladne održivom razvoju. Proizvodi koji će se jednostavno reciklirati su budućnost. Već ih sada ima, zašto ih onda ne recikliramo nego ih želimo uništiti? Spalionica sve te napore održivog razvoja vodi u krivom smjeru. Moramo gledati u budućnost, tražiti rješenja i ljude za 21. stoljeće, ne okretati se rješenjima iz 20. stoljeća. Primjer tvornice piva u Ontariu. Već 50 godina predvode svijet i prikupljaju staklene ambalaže, recikliraju 94% staklene ambalaže koje proizvedu, uštede 11 centa po flaši, imaju zaposleno 2000 ljudi na prikupljanju i recikliranju stakla, ne rade trošak komunalnim službama za zbrinjavanje otpada. To je strategija 0% otpada!. 4. Štetnost Govoriti o 0 emisija štetnih plinova je totalna znanstvena besmislica. Nemoguće je pretvoriti stotine tisuća tona u ništa. Ono što možete je na velikoj temperaturi pretvoriti stotine tisuća tona smeća u milijarde milijardi sitnih čestica. Postoje znanstvene grane koje istražuju vrlo ozbiljne zdravstvene probleme koje uzrokuju te sitne nano čestice. Nano čestice su tako sitne da ih čak i najučinkovitiji filteri za pročišćivanje zraka ne mogu očistiti. Nano čestice ulaze duboko u pluća i tako su male da prolaze direktno kroz membrane pluća, dolazeći direktno u krvotok gdje kolaju cijelim organom prolaze kroz membrane svih tkiva, uključujući i mozak. Osim ostalog u mozak dolaze sitne čestice neurološko toksičnih metala. To uključuje i dioksine i furane. Spaljivanje otpada proizvodi otrovne dimove, koji pomažu efektu staklenika, globalnim klimatskim promjenama i povečavaju zagađenost zraka koji udišemo. Ti dimovi su karcinogeni (izazivaju tumor, rak), teratogeni (izaziva defekte u djece), uništavaju hormonski i obrambeni sustav, izazivaju kronični umor, izazivaju neplodnost, napadaju živčani sustav i krvne stanice. U javnosti kruži mnogo informacija o tome kako spalionice nisu štetne, i kako je otpad iz njih neopasan, mi znamo da nije tako, kako da ljudi znaju kome vjerovati? Kao prvo, slijedite novac. Koliko tih izvješća, analiza i studija koje potiču spalionicu dolaze od ljudi koji ne dobivaju novac od lobista i industrije spalionice? To je glavno pitanje, tko ima financijski interes u objavljivanju informacija koji idu u prilog spalionicama? Činjenica je da i nakon toliko godina tih ‘suvremenih’ tehnologija pročišćavanja dimova kroz filtere, i dalje ne postoje u svijetu spalionice koje ne emitiraju štetne tvari poput nano čestica dioksina ili ostalih teških metala koje štete ljudima i okolini. Uzmimo primjer mjesta u Torontu, u 5 godina došli su na stupanj 50% recikliranog otpada, napravili su 3000 novih radnih mjesta. Kalifornija ima dugoročnu strategiju do 2000 godine doći do 50% recikliranog otpada, 2004 64% reciklaže, cilj za 2010 75%, i cilj za 2020 je 0% otpada. Jeste li znali da je u Njemačkoj zatvorena nova spalionica, odmah nakon izgradnje? Isto tako bio je slučaj i u Australiji, i to zbog toga što se iste nisu mogle uklopiti u standarde o dopuštenim količinama otrova. Znaći ipak ima štetnih i otrovnih dimova u spalionicama i to sa tako ‘naprednim, suvremenim’ tehnologijama filtriranja dimova. Sasvim sigurno po pitanju spalionice Zagreb se kreće u krivom pravcu, daleko od pozitivnog razvoja koji će ići u korist stanovnicima Zagreba i samoj ekonomiji. Spalionice blokiraju investicije u ekološke i održive strategije zbrinjavanja otpada, koje smanjuju otpad u samom nastanku. Jednom napravljena spalionica za pogon zahtijeva neprestano spaljivanje smeća pod punim kapacitetom, te na taj način troši sredstva koja se mogu koristiti za održivi razvoj reciklaže i ponovne upotrebe. 150 milijuna kuna godišnje, samo za pogon. Ono što sad trebamo su pametne investicije u recikliranje, kompostiranje, ponovnu upotrebu i industrijsku odgovornost.  |
03.07.2007., utorak
Na granici pravnih okvira
|
20.07.2007. na sjednici općinskog vijeća općine Dubrava: Načelnik općine Dubrava, Stjepan Petrovčić, još prije 3 tjedna na radio Vrbovec najavio je kako će se on i njegova stranka boriti protiv toga da deponij pepela spalionice bude u Dubravi. Tako je i najavio kako će staviti na točku dnevnog reda poništenje ugovora općine Dubrava i Zagrebačke županije o zbrinjavanju otpada, što je i učinjeno. (Podsjećamo, do cijelog problema došlo je tako da je načelnik općine Dubrava samovoljno i bez znanja građana i vijeća potpisao dopuštenje da se na općinskom zemljištu dozvole istražne radnje za deponij opasnog pepela. Vijeće Dubrave je glasovanjem tu samovoljnu odluku načelnika poništol još 19.04.2007., a od tada do danas županijska skupština Zagrebačke županije nije prihvatila te poništene odluke, nego i dalje provodi samovoljnu odluku načelnika općine Dubrava.) Na jučerašnjoj sjednici vijeća (nastavak na prošlu) kada se trebalo glasati za poništenje ugovora o zbrinjavanju oppada općine Dubrava i Zagrebačke županije, kada je bilo dovoljno glasova da podrže raskid tog ugovora, prvi za riječ uzeo je načelnik Dubrave, Stjepan Petrovčić. Zatražio je da se ta točka makne sa dnevnog reda, a on kao predlagač ima na to pravo. Vrlo jednostavno, točka je povučena sa dnevnog reda. Vijećnici zatečeni jednom ovakvom odlukom, bez prilike da iskažu svoje mišljenje napustili su sjednicu vijeća, te sjednica već po drugi puta nije dovršena. Nakon sjednice, još u prostorijama gdje se vijećalo, zabilježen je jedan incident u kojem se načelnik iz sve snage izvikao na jednog od vijećnika te su izrečene teške rijeći. Sjednica županijske skupštine 19.07.2007. Unatoč tome što je na prethodnoj sjednici župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić, govorio o poništenju dozvola lokacije za istražne radove za deponij i uvrštanje te točke na sljedeću sjednicu, danas ta točka uopće nije uvrštena u dnevni red. Na prijedlog oporbe da se ta točka uvrsti u dnevni red, prijedlog je odbijen. Podsjetimo, dozvole za lokacije za istražne radove na području općine Dubrava i Gradec lokalne vlasti poništile su još 19.04.2007. Od tada pa do danas Županijska skupština nije poništila te odluke nego i dalje ignorira činjenicu da provodi nelegalne odluke protivne volji lokalnih vlasti i stanovništva. 03.07.2007. Stjepan Kožić na županijskoj skupštini: Ne namećemo rješenja, ništa nećemo učiniti bez jedinica lokalne samouprave. Točku o poništenju dozvole za istražne radove staviti ćemo na sljedeću sjednicu u dnevni red. (danas je odbio uvrstiti točku po tom pitanju na dnevni red) Mate Biškupec, Josip Jambrač, Stjepan Sesvečan, Zlatko Hržić u emisiji na radio Vrbovec (6 mj. 2007) uvjeravali su javnost kako će se lokacije sasvim sigurno ponšititi na sjednici županijske skupštine, tj danas. Vidljivo iz svega priloženog je da ove osobe obmanjuju javnost i ne pokušavaju provesti odluke o kojima govore. 03.07.2007. na županijskoj skupštini na kojoj smo prisustvovali povodom treće točke dnevnog reda: Donošenje Zaključka o raskidanju Sporazuma o suradnji u zbrinjavanju otpada između Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Tim sporazumom Zagrebačka županija obvezala se da će otpad spaljivati u budućoj Zagrebačkoj spalionici, a zauzvrat će na području Zagrebačke županije biti deponirano +100,000 tona opasnog pepela i šljake. Štetnost ugovora za Zagrebačku županiju vidi se u tome da cijela Županija godišnje proizvodi cca 100,000 tona otpada. Znači županija će zamijeniti 100,000 tona otpada, za +100,000 tona otrovnog pepela i šljake godišnje, koja se planira deponirati na području Dubrave, Vrbovca, Gradeca. Iako su lokacije za istražne radove za deponij na području Dubrave i Gradeca donesene samovoljno od strane načelnika, a vijeće obiju općina je poništilo te odluke, županijska skupština i dalje ih provodi kao ispravne. Na skupštini Zagrebačke županije u gotovo 6 sati očitovanja o toj trećoj točki dnevnog reda, izmijenilo se na govornici više od 50 govornika o ovoj temi. Nažalost, umjesto da prihvate kako su odluke za deponij u Dubravi i Gradecu nepravomoćne, skupština Zagrebačke županije izglasala je jedan sasvim neočekivani prijedlog. Zagrebačka županija nije željela poništiti odluke o dozvoli istražnih radova, nego je izglasala kako će ove nepravomoćne odluke o dozvoli lokacija za istražne radove ''zamrznuti'' i staviti u stanje mirovanja, sve dok Zagrebačka županija ne napravi vlastitu studiju o mogućnostima zbrinjavanja otpada. Županija je odbila ''zamrznuti'' sporazum grada Zagreba i Zagrebačke županije o zbrinjavanju otpada i deponiranju pepela na području Zagrebačke županije, nego je ''zamrznula'' nepravomoćne dozvole za istražnim radovima dok studije budu gotove. To nam govori kako će svi trenutni radovi oko projekta spalionice nastaviti dalje, a kada studije o mogućnostima zbrinjavanja otpada u Zagrebačkoj županiji budu gotove, ponovno će stupiti na snagu nepravomoćne odluke o dozvoli za istražne radove na području Dubrave, Gradeva, Vrbovca. Studije koje će se provoditi trajati će mjesecima, a baviti će se drugim mogućnostima zbrinjavanja otpada poput reciklaže, MBO i drugih metoda. Ako nakon tih nekoliko mjeseci studije pokažu rezultate u korist spalionice, nepravomoćne dozvole za istražne radove će se ''odmrznuti'' i deponij će biti na području Dubrave, Vrbovca, Gradeca.  |
