Okvir za europsku politiku gospodarenja otpadom sadržan je u rezoluciji EU Vijeća o Strategiji gospodarenja otpadom koja se temelji na tada važećoj okvirnoj direktivi o otpadu i drugim europskim propisima na području gospodarenja otpadom. Postoje tri ključna europska načela: - prevencija nastajanja otpada,
- reciklaža i ponovna uporaba te
- poboljšanje konačnog zbrinjavanja i nadzora.
Kako i sami kažete, spalionice se u ovu EU stategiju zbrinjavanja otpada nikako ne uklapaju. Sada dok smo na zanemarivoj razini reciklaže i sortiranog otpada stvaramo klimu za dolazak zastarijelih i štetnih tehnologija spalionice koje uništavaju resurse i pretvaraju ih u otrov za zrak, vodu, okoliš i ljude.
U dokumentu Kohezijska politika Europske unije kao podrška razvoju i zaposlenosti, Strateške smjernice zajednice, 2007-2013, zemlje članice zajednički nastoje maksimalno povećati ekonomsku dobit i smanjiti troškove na način da riješe zagađivanja okoliša na samom izvoru. U sektoru gospodarenja otpadom to znači da se prvenstvo daje prevenciji, reciklaži i biološkoj razgradnji otpada koje su jeftinije i osiguravaju višu zaposlenost u odnosu na spaljivanje i odlaganje otpada.
Osim što je sortiranje i recikliranje jeftinije, povećava zaposlenost daleko više od spalionice, potiće održivi razvoj jer resurse iskorištava a ne uništava, troši znatno manje financijskih sredstva od spalionice, čuva okoliš, prirodna bogatstva i zdravlje ljudi, zašto onda dovodimo spalionice?
Odvojeno sakupljanje pojedinih otpadnih materijala organizirano je i provodi se u većem ili manjem intenzitetu u gotovo svim županijama. Prema podacima za 2005. na području RH sustav odvojenog prikupljanja provodio se preko ukupno 39.030 spremnika za prihvat različitih vrsta otpada. Za prihvat miješanoga komunalnog otpada na području RH evidentiran je 158.191 spremnik.
Što znaći sortiranje otpada? To znaći da ne bacamo smeće u 1 spremnik, nego plastiku u plastiku, papir u papir, staklo u staklo itd. Znaći da bi se potaknula reciklaža i sortiranje otpada, osim edukacije potrebno je ljudima omogućiti uvjete da to rade. Mi ipak imamo stanje u kojem imamo čak 3 puta manje sortirnih spremnika nego miješanih, a trebalo bi biti obratno. Sortirnih spremnika bi trebalo biti daleko više od ovih miješanih, a o tako nećemu u ovom planu za gospodarenje otpadom nema niti rijeći.
Prigodom odabira mikrolokacije osobito je važno da RD (reciklažna dvorišta - mjesta sa više sortirnih spremnika za otpad) bude smješteno tako da građani mogu što jednostavnije doći do RD-a. Okvirno se može računati da je gravitacijsko područje RD-a u radijusu od dva do četiri km, u veličini od 5000 do 50.000 stanovnika, odnosno jedno reciklažno dvorište po naselju.
Zar je prihvatljivo da prosječan građanin treba propješačiti 2-4 kilometra do sortirnog kontejnera? Ugledajte se na projekt EKO Krk, koji su u samo 2 godine došli na prosjek 25% sortiranog otpada, znatno više od Hrvatskog prosjeka od oko 4%.
Podjela odlagališta
Odlagališta se, prema Pravilniku o odlagalištima, dijele na:
1. odlagalište inertnog otpada na koje se smije odlagati samo inertni otpad
2. odlagalište neopasnog otpada na koje je dopušteno odlaganje
Podijela odlagališta na inertne i neopasne? Podjela odlagališta na neopasne i neopasne? Inertno je termin koji se koristi za otpad koji ne reagira u okolini, te je tim svojstvom neopasan. Na inertni otpad najviše se misli na pepeo iz spalionice, koji po svojim karakteristikama nikako ne može biti inertan ili neopasan, ali uporno tvrdite da je ipak tako.
Otpad nastao pri samom izgaranju (šljaka) obično se iskorištava kao materijal u niskogradnji (npr. u proizvodnji asfalta). Otpad nastao čišćenjem (lebdeći pepeo) ili pranjem dimnih plinova dodatno se obrađuje i stabilizira nakon čega se odlaže na odlagališta ili odvozi na odlagališta opasnog otpada.
Kao odgovor na jednu ovakvu bezdušnu najavu kako ćete pepeo od spalionice ugrađivati u ceste pročitajte priču o Newcastleu, naime tamo su odlagali taj otrovni pepeo u ceste. Pepeo iz spalionice sadrži ogromne količine raznoraznih otrova poput dioksina i furana, teških metala i ostalih spojeva.
Tehnologija spaljivanje otpada, koja je ujedno najrasprostranjenija tehnologija, predstavlja oksidaciju zapaljivih tvari sadržanih u otpadu. Ta se postrojenja često primjenjuju i za spaljivanje drugih vrsta otpada, osim komunalnog, uz prilagodbu temperature spaljivanja i drugih uvjeta. Toplina dobivena tim procesom može se pretvoriti u energiju, a tada takvo postrojenje možemo nazvati „energana na otpad“.
Spalionice su tehnologije u zalasku, koje se u ovakvom trenutku, kad je svijet svjestan vrlo skore globalne krize i pomanjkanja energenata i resursa sve više izbjegavaju. Spalionice troše 4 puta više energije nego da se taj isti materijal reciklira. Na kraju, ne možemo reći da su spalionice energane za otpad, jer ako uložimo 10 energije i ostane nam 2, ne možemo reći da smo proizveli energiju. Spalionice su veliki potrošaći energije i ne postoji u svijetu niti jedna spalionica koja stvara energiju, više nego što je troši.