Jedva sam dočekala vikend kako bih mogla otipkati novi post.
Preko tjedna nemam vremena ni za što drugo osim učenje i pripremanje za natjecanje.
Možda bi se bilo bolje kada bih se uspjela dobro naspavati.
Srećom večeras počinje zimsko vrijeme, raj za spavalice poput mene.

Grozim se od svih loših vijesti koje dopiru sa svih strana.
Zar više ne možeš izaći na ulicu usred bijela dana , a da ne strahuješ za vlastiti život.
Nije li ljudska zloća i želja za osvetom već prešla sve granice? Kada će sve to prestati?
ZaBoga, pa ne živimo na Bliskom Istoku. Ljudski je moral potonuo do dna.

Ljepša tema…
Prije dva tjedna sam bila u Budimpešti i bilo mi je jako lijepo.
Volim šetnje srednjoeuropskim gradovima s mojom P. :) .
Mađarski ne znamo, no komunikacija je bila donekle ostvarena.
Shopping nije urodio plodom zbog previsokih cijena za naše plitke džepove,
no pogled s Citadelle je barem besplatan i zaista predivan.


Svijetla grada…

Jeste li ikada čitali ljudima na ulici ispod crvenog kišobrana?
Niste? Ja jesam.
Morate probati, zabavno je. :)

Gledam : Kosti, CSI New York, Dr.House.
Slušam : One Republic, Duffy, Gibonni.
Čitam: E.A.Poe : Crni mačak.

With love M.

Najteže je biti most; ne pripadaš moru, ne pripadaš kopnu.

Zašto sve mora biti toliko komplicirano?

Zašto za svaki problem ne postoji određena matematička formula?

Zašto se svi skrivaju iza raznih maski, zašto više nitko ne govori istinu?

Teško je stajati u krugu prijatelja, a ne znati što da kažeš.

Ponekad jednostavno želim odletjeti daleko, na mjesto bez samoće.

Želim plesati među cvijećem i pjevati sa pticama.

Želim biti posebna , ali i prihvaćena.

Želim da me konačno netko čuje.