Sizif i slične djelatnosti...
Posao agenta u prometu nekretnina u našoj nam miloj državi je jedno od najnezahvalnijih zanimanja...svi pljuju po njima, kao da su oni krivi što su cijene astronomske, kao da su oni krivi što se invenstitori ne pridržavaju rokova i zadanih dogovora....šta sve jedan agent mora pretrpjeti da bi zaradio svoju crkavicu...a da je crkavica, crkavica je...ma šta god da svi mislili o tome...evo primjera...agent proda nekretninu u vrijednosti od 50000€, naplati punu proviziju s obje strane, što bi značilo i od prodavatelja i od kupca po 3% ilitiga 1500€...i sada ide najzabavniji dio...pola naplaćene provizije trebalo bi ići agentu a druga polovica agenciji za koju radi...polovica ide agenciji, to je istina, ali...od svoje polovice agent plača pdv, što bi bilo na 1500€ cca.270€...od tih 1230€ što ostane, 30% ide agentu koji je "donio" nekretninu (donio=prvi od agenata došao do informacije da se dotična prodaje, stupio u kontakt s prodavateljem i pogledao nekretninu)...na 1230€, 30% je cca.370€...na kraju agent dobije 860€...3% na kraju ispadne 1,5%...niti jedna agencija ne ide na poštenje, već samo na zaradu...najpravednije bi bilo da agent i agencija zajedno dijele pdv (pogotovo jer niti jedna agencija ne plaća pdv na svoj dio provizije), da dijele tih 30% koje agent iz svog dijela plača svome kolegi...to bi bilo pošteno...agent bi umjesto 860€, dobio pristojnijih 1180€...e to bi već bilo ok...na 50000€ vrijednom prodanom nekretninom...i to bi bilo u idealnim uvjetima kada bi se naplatila "puna" provizija s obje strane...u praksi je to malo drukčije...rijetko koji prodavatelj plati punu proviziju...mada je to češći slučaj nego plaćanje pune provizije kod kupca...kupci su jako teški...svi oni redom predpostavljaju da ih svaki agent želi zajebat, da želi na njima zaraditi masnu lovu...ne kažem da nema i takvih posrednika, ali zbog par njih svi ostali pošteni djelatnici u tome nezahvalnom poslu pate...muljator se primjeti na kilometar...ali isto tako i kupac s namjerom da te zajebe se primjeti na deset kilometara...kupci su prokleti...mogu reći da ih u neku ruku i razumijem...svaka kuna je dragocijena...ali ako se već obratiš agenciji za pomoć u pronalaženju adekvatne nekretnine za svoje i potrebe svoje možebitne obitelji, onda bi trebali biti korektni do kraja i poštovati dogovore, a ne raditi iza leđa agnecije, a ponajprije agenta...ipak je jedinka ta koja si je dala truda da vam pronađe nešto adekvatno (pa makar to bila i prva nekretnina na koju vas je dotični odveo), ipak je jedinka ta koja će se potruditi da vam pripremi svu pravnu dokumentaciju potrebnu za štomanjestresnu kupnju vaše nekretnine...ali mnogo kupac kada nađe nešto što im odgovara, odmah idu na to kako zajebat agenciju i agenta...za agenciju ih razumijem...agencije su u pravilu korporacije koje samo gledaju koliki im je godišnji profit, ali za agenta ne razumijem...ipak je on taj koji živi od tog posla...kada kupac ode agentu iza leđa i stupi u ponovni kontakt s prodavateljem bez znanja agenta i kupi tu nekretninu, agent i/ili agencija mu nemogu ništa...e to nije pravedno...nitko agentu ne pokriva troškove koje si on stvori tijekom radnog dana/tjedna/mjeseca...to si sve on/ona financira iz svog đepa, tj. iz svoje zarade/prodaje...tu je greška pravnog sistema koji još nije regulirao sve te odnose između agenta(agencije)/prodavatelja/kupca...treba osigurat kupca da ipak dobije nekretninu za koju se odlučio (da mu ne propadnu novci koje je dao za kaparu/polog), da se sankcioniraju prodavatelji koji nepravomoćno prodaju nekrentine (nisu vlasnici istih, prodaju ih po više puta različitim kupcima) i na kraju da se agenti osiguraju da im kupci neće raditi iza leđa...da se osigura jedna određeni postotak od cijene koji su i prodavatelj i kupac/ili samo jedna strana, dužni platiti u ime posredničke provizije...a ta posrednička provizija sa sobom bi trebala nositi rješavanje svih pravno-imovinskih odnosa pri kupnji nekretnine...od provjere vlasništva, najsviježijih izvadaka vlasničkih listova, ugovora i uknjižbe vlasništva...da sve strane budu osigurane i da se nebi događale stvari koje su se mnogo puta događale...da kupac je voljan kupit, prodavatelj voljan prodat, a nekretnina ima teret od 30000€ za koji nitko kupca nije obavijestio...ne kažem da nema i agencija koje na sve načine pokušavaju ostvariti profit, pa makar i po cijenu toga da lažu i zajebu kupca, ali takvih je agencija sve manje....mogu reći da su u Rijeci možda dvije-tri agencije koje radi po nekim većim standardima od rugih...a to bi znaćilo da imaju svoju pravnu službu koja stoji iza njih, imaju uvjete za rad kojih se nebi postidjeli niti agencije u nekim razvijenijim zemljama od naše, koje se brinu o kupcu od početka do kraja i koje rađe neće prodati nekretninu, nego si dozvoliti da kupac bude nezadovoljan...i to je po meni u redu...agencije koje rade u jednoj sobici, s dva zaposlena plus tajnicom, agencije u kojima jedna osoba (a nije pravnik, već u pravilu vlasnik agencije), sastavlja ugovore i provjerava papire, treba izbjegavat...to je tip agencije koja vam je u stanju prodati sve, samo da zaradi...i dok god na tržištu nekretnina bude divlji zapad, događat će se da kupci pokušaju zajebat agetnta i odu mu iza leđa do prodavatelja nekretnine, da isti taj prodavatelj nema uredne papire i da kupcu propadne po par desetaka tisuća jura…nije da to podržavam, ali ljudima koji pokušavaju zajebat, tako nešto i treba….i neka im je…. |
Kud plovi ovaj brod...
Zar je stvarno nekima stalo koliko ih ljudi komentira/čita? Zar im je stvarno toliko stalo da im svaki prvi komentar nakon posta započinje u stilu...yeeeee, prvi/prva sam...ma ja bih si zatvorio blog da se meni počnu događati takve stvari! Zar se stvarno ljudi i na blogu žele dokazivati (neznam kome, vjerovatno prvenstveno sebi), zar im je stvarno toliko bitno da imaju najviše postova/komentara, da budu na superkulnajhajfajv listama? Pa mislim stvarno...osobno....stvarno mi nije bitno da li netko uopće čita ove gluposti koje pišem, da li ih netko komentira....ne patim od toga da budem primječen (daleko od toga da mi ne fali ambicije), već jednostavno blog shvaćam kao ispušni ventil, a ne sredstvo dokazivanja...jadan li je onaj koji se u virtualnom svijetu pokušava nekome dokazivati....čemu to...zar stvarno nekim ljudima fali toliko samopouzdanja da pokušavaju na virtualnoj razini biti najbolji/najveći/najlijepši...ppl...budite to što jeste i ljudi će vas cijeniti zbog toga...svaka patvornost prije ili kasnije izađe na vidjelo i onda shvatite da ste u biti Pale sam na svijetu u tom svojem imaginarnom worldu koji ste stvorili želeći privuči što više duša, zbog pomanjkanja vlastite sigurnosti u relanom vremenu...nemojte...trgnite se malo...postoji svijet i izvan ovog bloga...CARPE DIEM.... |
Arletica....
Vot a dej...mislila bi jedinka da ga barem na bolovanju neće opterećivati nekim stvarima...ne radim tjedan dana, ali barem 5 puta dnevno mi zvoni telefon vezano uz posao...ali danas je bio dan...litl tip...opljačkana mi firma...bio sam na informativnom razgovoru...sav malaksao sam se dovukao do pandurije, dogovoreni termin je bio u 8 i pol...prvo su me pustili da čekam 20min...ali nije me to zasmetalo, zasmetalo me to što su me ponudili da sjednem na jednu od dvije stolice...pa ti biraj...jedna je bila ona stara stolica koja je imala one daske polijepljene okomito na os stolice...jedno 6/7 komada...2 su falile, ostale su bile toliko izlizane ili zamazane ostacima boje koja je ukazivala na učestala farbanja bijelom bojom tzv.čekaonice...i da, jesam li zaboravio napomenut da sam se otrovao hranom prije 5 dana? NItko me nije niti ponudio čašom vode, niti me je pitao da li mi šta treba...ne kažem ja da tražim neki rojal tritman, ali malo ljudskosti nebi škodilo....i da, druga stolica je bila ona stara, klasična iz srednjih škola (barem kada sam ja išao u srednju školu), ona smeđa, mala, sa onim malim naslonima, sva prljava i izlizana...i na to sam trebao sjesti? Ne, hvala...rađe ću stajati...pitao sam ih da li mogu dobiti čašu vode...uputili su me u wc (nadam se da je za službene djelatnike mupa, 2.policijske postaje u ri, bolji), koji je bio prljav, devastiran, wc iz kojeg biste najradije pobjegli, prije nego li išta u njemu radili...tenk ju ofisr...ali niti to mi nije bilo najčudnije dok sam čekao da se službena osoba zadužena za ispitivanje teških kriminalaca poput mene udostoji spustiti dva kata...u jednom trenutku u čekaonicu je ušetao jedan malo postariji gospodin...kako sam shvatio, odprije je već poznat djelatnicima već navedene postaje, uletio je tiho, na mala vrata i prešao u legende...:) Šalim se...malo pomalo, gubio je strpljenje i postalo je jasno da ima neku ludu teoriju zavjere u svojoj ludoj glavi...nisam skužio o čemu je riječ, ali stalno je ponavljao...pročitajte, pročitajte...svi znaju, cijeli grad priča o tome...ali vidjelo se da je revnim djelatnicima već otprije bio poznat...meni je bio simpatikus...:) Prvo ga je dežurni (posilni) pokušavao primiriti verbalnim putem (cca.43sekunde), dok nije nasrnuo na njega takvom silinom da sam mislio da će ga doslovce srušiti na pod, staviti mu lisice i zatvoriti ga na godinu dana...ali samo ga je izvukao van...ali stvarno izvukao...ali nema veze, došla je moja službena osoba...odvela me u sobu, pitala osnovne podatke i rekla da idemo na poligraf...ok, ali mogu li ja dobiti malo vode, dehidrirao sam...sada ponovno slijedi objašnjavanje zbog čega sam dehidrirao...a službena soba za prihvat osoba na inf razgovor čisto blagi užas....zeleni tepih od jedno prije 28 godina, niti jednog prozora, mrak, smrad cigareta, puna pepeljara čikova....gibla žasu...nakon jedno 15ak min krećemo u službenom autu, sa službenim vozačem po službenu osobu koja će me ispitati poligrafski...auto je fenomenalan...ima 1,3 i 5 brzinu, a 2 i 4 ne rade...pravi pandurski auto...:) sav se trese, nema amortizera, a u njemu se stislo 4 osobe, ukupno 600kg (btw.moja težina je 90kg)....:) I dok smo čekali službenog poligrafistu na pumpi na Turniću, iskoristio sam priliku i dobio dozvolu da si odem kupiti vode na pumpu...tenk ju ofisr...ispitivanje je prošlo, malo je trajalo, ali...hebi ga...to im je posao...a onda opet čekanje...treba se sada vratiti do Zameta natrag, a kolega ofisra koji se brine za mene, koji nas je dovezao, nije ispred zgrade...kao stiže za 10-15min, išao je nšto obaviti...nakon 40 min šećemo do druge lokacije gdje čekamo još 15ak min i napokon se uguravamo u isti predivni auto...ovaj put nas petorica...ukupno 770kg...:) |
And d dejs gouz on...
Kaže mi doturica da sam se otrovao nedovoljno pečenom kobajom...:) Bem ti kobaju koja niti nakon 15min nije dovoljno pečena! Užasno se osječam....tek danas mi se spustila temperatura, ali me je počeo želudac zajebavat...cure će me razumijet....kao kada vas boli trbuh zbog P/MSa...pa barem dva puta jače...užas...neću nikoga zamarati informacijama koliko puta na dan idem na klonju, ali...cijeli paket role guzpapira mi traje dva i pol dana...ali neka, barem su mi instalirali danas adsl...a kao asinhron (valjda)....kao download je 384kbs, a upload 66kbs...nema veze, ja zadovoljan....:) Pozdrav.... |
In the air tonight...
Razbijena mi ćunka...:) Ne doslovno, već...onako drugo...:) Stresla me čera temperatura...ubilo me s 41 stupanj...jutros se nakljukah tableta, preznojih jedno 4 puta, smrzoh jedno 5 puta i odlučih se dignut i zabudalit dokraja...:) Zatammo si gicu i konektiram se on line..."I moj tata je bio na liniji!"...:) Stavim si tajveri u pozadini, namjestih mun safari poslije tajverija...:) Odoh čitati blogove razne i brijat glave prazne...:) Stay tjund...ljubičić vodi u prvom setu 4:2...budem Vas izvještavao o svakoj promjeni reza...možda...:) |
Hornny, hornny, hornny...
I'm little bit hornny in this time of night....so here it goes...ray of light... |
Deleted....
Sinoćnji post izbrisah, jer mi se jutros nije svidjelo kako mi je zazvučalo u glavi dok sam ga čitao...možda ga jednom i vratim, kada mi bude malo bolje sjeo...htio sam u biti samo nešto reći...sinoć me prije spavanja neki film koji sam gleda potaknuo na razmišljanje...niti imam pojma koji je to film bio, niti na kojem je programu bio, samo znam da sam vidio par scena prije nego što sam zaspao...jesu li žene ozbiljno shvaćene u poslovnom svijetu? Po mojem skromnom mišljenju, nisu...ne kažem da se slažem s time, ali i ja sam ipak prije svega muškarac...sitjuejšn....mlada, ambiciozna, zgodna poslovna žena dolazi na poslovni sastanak vezan za dogovor oko investiranja u veliki turistički centar na našoj obali...dolazi na sastanak s muškarcem...ona mu sve lijepo izelaborira, objasni mu lijepo zbog čega je investicija isplativa, itd....a muškarac je sluša/nesluša i razmišlja u sebi....jooooj, šta bih ti uradio...da ne idem u detalje....to nije korektno prema sugovornici, znam to, ali je to istinito...to je prvo muškarćevo razmišljanje...i žene od toga nesmiju bježati, a još manje naći se uvrijeđenima...muškarac neće odbiti dobru poslovnu priliku, jer mu "nije dala"...ali će muškarac prvo probati sve napraviti "da dobije"...zašto muškarac vodi svoje poslovne razgovore s drugim muškarcima iza zatvorenih vrata svoje kancelarije, dok sam ženom pregovara uz večeru/ručak? Iz očitog razloga...ženama je u pregovorima/poslovnim dogovorima, s muškarcima, fizički izgled +...puno je važniji prvi dojam u žensko/muškim poslovnim susretima, nego u muško/muškim...žene toga moraju biti svijesne, netrebaju se zbog toga nalaziti uvrijeđenima niti oko toga stvarati neku farsu ili problem...one to moraju znati iskoristi u svoju korist...muškarcima je lako manipulirati...neću sada otkrivati kako se to radi, ne bi bilo ok...:) Ali žene....iskoristite ono što Vam je priroda dala da dobijete ono što želite....I NEMOJTE SE TOGA SRAMITI!!!!!! |
Stori of Rožr...
Rožr je bio mali kada je zavolio tenis. Stalno je nabijao loptu o garažna vrata i izluđivao starce i susjede bukom svojeg nabijanja. Ali on nije odustajao, ma šta da su mu drugi govorili...znao je da će jednoga dana biti najbolji. Kada je malo odrastao, roditelji su mu angažirali prvog profesionalnog trenera. Nisu mogli više ostajati slijepi na njegove potencijale. Promijenio je par trenera u svojoj karijeri, ali je uvijek radio po svome. Slušao je trenere, ali je on donosio odluke. Jednoga dana jednostavno je shvatio da mu trener nije potreban, da i sam može unaprijediti svoju igru koliko god da bilo potrebno. Postao je najbolji....njegova igra izgleda poput najlijepšeg sna...savršena lakoća igranja, mirnoća od prvog do zadnjeg poena, precizno odigravanje najtežih poena kada je to najpotrebnije...stvarno je s razlogom najbolji...koliko je samo otišao naprijed, kada je i u svoje kretanje između poena ugradio dio taktike...naoko nezainteresiranost, isfrustriranost promašajem, samo radi oslabljivanja koncentracije protivnika prije slijedećeg poena... |
Blair Bitch project...
Pripremam si danas papirologiju za slijedeći tjedan na jobu (imam svoje skladište, tj.svoje terene, pa malo provjeravam di sam sve bio do sada...)...imam za svaku lokaciju, di sam bio, litl natuknice...adresa, poneki orijentir, pravac kretanja...da što lakše pronađem određenu adresu kada budem solo na tom terenu...čitam, prepisujem i cerekam se...:) Razmislite malo...možda sam kod nekoga od Vas i bio...:)) |
Saturday fever...
Svi smo mi obilježeni svojim bar kodovima…svatko ima svoju etiketu na kojoj piše od čega je sastavljen…nešto po čemu ga klasificiraju…zapisan mu je rok trajanja, sastojci, pravilo za upotrebu….i protiv toga se nemože…svi smo mi raspoređeni po policama…potencijalni kupci nas promatraju, odabiru i na kraju, sami snose odgovornost zbog mogućih posljedica svojih odabira…i tu dolazi do onoga najbitnijeg…svatko za sebe odlućuje o kvaliteti kupljenog proizvoda…sami donosimo svoje odluke i živimo po njima…ako nam se proizvod svidio, kupit ćemo ga ponovno, ako nam se ne sviđa…nećemo ga više nikada pogledati…tako je i u životu…izbjegavamo osobe koje nam kvare raspoloženje, koje nam nisu kompatibilni niti toliko da njihov broj spremimo u mobitel…jednom probano, istekao rok trajanja, averzija za cijeli život…trudimo se biti okruženi ljudima koji su nam u stanju dignuti raspoloženje, kada je to potrebno…a koje su u stanju i šutjeti kada to situacija zahtjeva…ali su tu…ali sami moramo probati…nikada nam tuđe mišljenje ne znači ništa…Čuj, oni keksi su mi ful u qrcu! Ma ja ću otići kupiti ih i probati, samo da steknem svoje mišljenje…neću ih ne kupiti, zato jer sam čuo da nevaljaju…nitko od nas nezna šta će dobiti u pakovanju, ispod svjetlucavih omota…i to je čar života…bogatstvo okusa…:) |
I love this job...:)
Evo jedne svježe....Kolega (započinje razgovor preko telefona jedan od vozača)...je si ti uzeo jednu od mojih vrećica u koje obacujem papire od obraćuna, prekrižio moje ime i napisao svoje? Jesam. (govori jedan od vozača koji je poćeo raditi prije mjesec/mjesec i pol dana)...Nisam imao niti jednu svoje vrećicu, pa sam uzeo 3 od K.(K. je otišao prije mjesec/mjesec i pol dana) i jednu vrećicu koja je imala najsitnije ispisana slova od šifre (vozača!)...prekrižio ih i napisao svoju šifru. u čemu je bed? PA NEMOŽEŠ TO TAKO! JESI LI TI NORMALAN! IMAŠ 4 SVOJE VREĆICE!!!! (little tip...kolega novi vozač nema niti jednu svoju faking vrećicu, već se krpa kako stigne, a ostali vozači btw. imaju svaki barem po desetak svojih vrećica...jebale ih vrećice:)...) HELOOOOOOUUUUU!!! Prika, nije te bilo dva tjedna (stariji vozač je bio na godišnjem dva tjedna...btw...)! U čemu je faking problem?!?!?! Uzmi jednu moju jebenu vrećicu, korektorom prekriži šifru i upiši svoju! Je ok? ČUJEŠ TI HELOU (odgovara stariji kolega...) NEMOJ TI MENI HELOU! AJDE DOVIĐENJA!!! Ma sak of:).... |
| < | srpanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovu besplatnu scriptu mozete pronaci kod
webmajstora
