Rožr je bio mali kada je zavolio tenis. Stalno je nabijao loptu o garažna vrata i izluđivao starce i susjede bukom svojeg nabijanja. Ali on nije odustajao, ma šta da su mu drugi govorili...znao je da će jednoga dana biti najbolji. Kada je malo odrastao, roditelji su mu angažirali prvog profesionalnog trenera. Nisu mogli više ostajati slijepi na njegove potencijale. Promijenio je par trenera u svojoj karijeri, ali je uvijek radio po svome. Slušao je trenere, ali je on donosio odluke. Jednoga dana jednostavno je shvatio da mu trener nije potreban, da i sam može unaprijediti svoju igru koliko god da bilo potrebno. Postao je najbolji....njegova igra izgleda poput najlijepšeg sna...savršena lakoća igranja, mirnoća od prvog do zadnjeg poena, precizno odigravanje najtežih poena kada je to najpotrebnije...stvarno je s razlogom najbolji...koliko je samo otišao naprijed, kada je i u svoje kretanje između poena ugradio dio taktike...naoko nezainteresiranost, isfrustriranost promašajem, samo radi oslabljivanja koncentracije protivnika prije slijedećeg poena...
Kako pobijediti Rožra?
Nikako!:) Jedino što se može napraviti, je da ga se natjera na trk. Dugim poenima, loptama iz jednog kuta terena u drugi...preciznim i jakim loptama...jedino onda možda i pogriješi koji poen više...po meni to je jedini naćin da ga se destabilizira...možda jednom i probam!:)
Over&out....
Post je objavljen 03.07.2005. u 16:27 sati.