The worst day since yesterday
Dan mi je danas dobro počeo, no naravno da je loše završio. Ljuta sam zbog biologije.... Ne jako jer sam već lagano umorna od svega toga, stvarno mi je dosta... Nikad se nisam ovako loše osjećala, jednostavno mi se sve sad skupilo...
Jučer spremam sobu i onak, vadim stvari iz ormara i kad vidim to sve prazno, sjetim se selidbe i kako mi je tada bilo teško i sad ta glupa biologija... Sama sam si kriva, trebala sam se ranije javit...
Nekako više ne znam što osjećam, prazna sam u zadnje vrijeme... Dosta mi je lažnog smješka i veselja jer to nije ono što osjećam... Zašto bi se morala opravdavati nekome zbog svojih osjećaja??! Ne znam....
Nisam jedina kojoj je teško, žao mi je što se neki ljudi lako predaju... Sad bi htjela nestati, udarati u zid, plakati dok sve ne nestane i svijet bude opet dobar... Glupo, zar ne? Možda sutra bude sve bolje, iako ne vjerujem... Sve dok postoje ljudi, ta glupa, dosadna, osjećajna bića kao što sam ja neće biti bolje... Nažalost....
